Obašnjenje samoubojice

[Nemruth Dagi]

A možda je život uoćenje te iste stvar u jednostavnosti, u onom jedinstvenom osjećaju da sve što ti je potrebno da već imaš sa sobom u traženom momentu.

Onda kažu da nema pripijanja uz nešto , terećenja sa nečim, nema čarobnog kruga koji samo vrti još, još, već samo točka smiraja u spoznaji da jednostavnost kreira dobar život.

Nedostatak jednostavnosti Turgenjev je prikazao u svojem liku samoubojice koji na kraju kaže da "nisam mogao sam sebe pojednostaviti".

Objašnjenje samoubojice ne treba shvatiti olako. Mene pomalo zbunjuje i sama ta jednostavnost, za mene traženje"jednostavnost" nije jednostavno.

Ili se tu radi o nečem jednostavno drugačijem???

[carica]

Mogla bih satima pisati o tome, yet - ne reći ništa novo. Pitam se onda, koliko je ispraznosti i (ne)potrebnog identificiranja potrebno i vode li oni ičemu? /to ja sama sebi...

Svi smo se mi kad-tad našli pred zidom, ispred kojeg se više nismo mogli niti popišati, niti na njega potpisati; situacija nam se (u)činila bezizlaznom i nevjerovatno besmislenom. Izgubi se smisao. Smisao postojanja, gubitak osjećaja, uloga...truč trač; ali danas - iz ove perspektive - mogu reći da se gubi vjera. Što god ona značila za pojedinca, ali i njegovo mjesto u kozmosu.
Spoznanje esencijalne samoće potencijalna je opasnost za ličnost, budući da je u prirodi čovjeka da traži potvrdu ekstrinzičnog tipa (potvrdu izvana; tapšanje i odobravanje; nešto kao ogledalo u čijem odrazu nismo mi sami). Po mojem mišljenju sraz i rušenje događa se ukoliko se na spoznajnoj razini ne ispune preduvjeti za poimanje sebe kao autonomnog bića ; neovisnosti duše o materijalnom i prolaznom. Ja sama imam problem sa prihvaćanjem svojih uloga u ovom vektorskom sustavu.
Moja duša vapi za pruženom rukom koja nije moja.
Osjećaj "mi" kada se pojavi postaje kao droga. A nekako mi se čini da mi je sasvim prirodno da je "mi" množina od "ja".

Vjera. Da se vratim malo........vjera u darovano; motivi, potencijali čovjekovi.......nikada, ali nikada nisu ispunjeni do kraja. Želje su fini mehanika za naštimavanje životnog klavira. Neostvarene želje izvor su frustracija, koje, katkada pomute sliku do tih mjera da čovjek počinje gubiti smisao vlastitog postojanja, a samim tim i djelovanja.
Emile Durkheim napisao je svojevremeno remek-djelo "Le Suicide" /"Samoubojstvo", studiju koja me kako frapirala, tako i zamislila. U njoj je jasno istaknuta povezanost religije i suicida kao međusobno korelirajćih komponenti.
Također, nekada sam mislila da je čin samoubojstva možda rezultat točno poklopljenih kemijskih spojeva u organizmu, koji proizvedu neki treći spoj, pa nastane kratki spoj i dizanje ruke na samoga sebe.
Shvatila sam da u čovjekovom biću nije moguće računati na formalno-logičke veze, niti predviđati događaje putem parametara. Shvatili su to i socijalni fizičari, koji su pokušavali izračunati indexe devijantnosti. Ne. Objektivitet je ovdje potpuno isključen, a iracionalno je vječna tajna.
Zato sam jedan od rijetkih sociologa koji se (čak i u svom diplomskom) ogradio od statistike i kvantitativnih metoda, a zalagala se za kvalitativnu analizu, ideal-tipskog duha, jer sam oduvijek prezirala donošenje zaključaka o individui na osnovu prosječnog ponašanja socijalnih grupa kojima su pripadali.

Metoda slučaja za mene je uvijek više govorila od pukih racionalizacija nazivnika i generalizacija; pospremanja ljudi u ladice ove ili one.

Malo sam otišla off-topic, ne zamjeri mi. Pojmom samoubojstva bavi se svaki čovjek svaki dan.
Vjerovatno ću zazvučati krajnje patetično kada ću reći da su vjera, ufanje i ljubav izvor koji nikada ne presušuje.
Osjećaj u spoznavanju esencijalne samoće, preduvjet je za spoznaju individualnih potencijala u kombinaciji s drugim ljudima.
A savezi su moćni. Savez u vjeri je neraskidiv.
Život je dar.
Ako se nisam sam rodio, ne mogu se sam niti ukinuti.

A jednostavnost.................? Uhhhhhhhhhh....traganje.....istraživanje.......to je ljepota života. U prihvaćanju vlastitoga križa. Možda je nekome deplasirano govoriti o patnji koja je neminovna. Ali ja ću uvijek pitati: da li bi se veselili suncu toliko da nije prije toga padala kiša 5 dana?
A tek duga..........? A u njoj je i kiša i sunce.
Tako ja zamišljam svoj život.
Iako mi ponekad ni od Sunca nije toplo.
Ali sretna sam, jer toliko toga mogu.........toliko toga me čeka!

Život je lijep.
I mean it.

Mislim da je poruka samoubojice, kao i Kunderina knjiga; parafrazirat ću: je li lakoća podnošljiva ili nepodnošljiva? Jesmo li, zapravo, u stanju biti jednostavni onoliko koliko to želimo? Nije li nam to nedostižno?
Je li jednostavnost današnjem čovjeku razočaravajuća? Ili duša za njom vapi u vijeke vjekova?

Život je jedini način da možda to saznamo. I ne zaboravimo: duša pamti. I nosi dalje sa sobom. Za uvijek i za vječno. A to nije uvijek lako niti nositi niti razumjeti.

[planinar]

Samoubojstvo vidim kao vikanje na dva načina:
1. Želim biti sam/sama!
2. Ne želim biti sam/sama!

U prvom slučaju, radi se o nemogućnosti prihvaćanja sebe u očima okoline. To stvara bol razjedinjenosti s drugima i kompenzaciju-osvećivanje drugima podizanjem ruke na sebe.
U drugom slučaju radi se o nemogućnosti prihvaćanja drugih kakvi jesu i kompenzacija-osveta sebi.

Samoubojstvo nije samo «rez», ono je i proces (npr. trovanje organizma – alkoholizam, ili onemogućavanje organizmu da živi, ili npr. život s nevoljenim supružnikom, tj ubijanje vremena koje imamo na raspolaganju za život u zadovoljstvu).

Krajnje pojednostavljenje bih vidio u zadovoljstvu samim tim što živimo.

Carice, krasan post.

[Nemruth Dagi]

carica kaže:
Život je jedini način da možda to saznamo. I ne zaboravimo: duša pamti. I nosi dalje sa sobom. Za uvijek i za vječno. A to nije uvijek lako niti nositi niti razumjeti. [/B]

Čini mi se da moj post zasjenio sam čin samoubojice, umjesto sam nedostatak jednostavnosti, koji moram priznati nikako mi nije sjeo.
Naime, oduzimanjem vlastitog života ništa čovjek ne dobiva,
dapače gubi-sam život kao što jednom neko reće- život kao kompliment i gubi (nazovimo to kao) mogućnost napredovanja svijesti.


Ali što se događa kada čovjek (iz)gubi jednostavnost?
Postoji li uopće jednostavnost?
Otvaram prozor i čini mi se da je nema, ili moje oko nije prilagođeno, pa je ne uočava?

Ta jednostavnost, obična riječ, možda je semantička zamka, u kojoj se uplela i moja malenkost.


Život kao "staza jednostavnosti" dosta je kompliciran problem.

[carica]

Nemruth Dagi kaže:
Ali što se događa kada čovjek (iz)gubi jednostavnost?
Postoji li uopće jednostavnost?
Otvaram prozor i čini mi se da je nema, ili moje oko nije prilagođeno, pa je ne uočava?

Ta jednostavnost, obična riječ, možda je semantička zamka, u kojoj se uplela i moja malenkost.


Život kao "staza jednostavnosti" dosta je kompliciran problem.

Hm. Imaš pravo. Nije jednostavno.

Jednostavnost......................za mene je to prožetost duhom.
I vjerom.
Ako želiš upoznati - već vjeruješ. (parafraza Sv. Augustina)
Biti živ u srcu, znači biti jednostavan.
Odreći se reprodukcije.

Skraćeno: vjerujem. Ali neka mi pomoć dođe u nevjeri. Jer čovjek sam od krvi i mesa koji često poklekne.
To je nekako moje viđenje.

Ako tražimo odgovor na pitanje štoje to jednostavnost, nećemo ga dobiti u skupu slogova, razočarat ćemo Tarika ne ponudivši mu konačan odgovor.
Upravo u toj nekonačnosti; vječnom zarezu krije se jednostavnost (ili tajna mjere, kako ju volim zvati).
Ili, što bi moj dragi rekao...:"uhvaćeno riječima - ispušteno iz ruku".
Jednostavnost je toliko neopipljiva da se o njoj niti ne govori; nju se živi. Mislim da u evanđelju piše :"Živite kao ljiljani u polju!"

Meni je ovo usko povezano s religijom, pa ne bih željela zglajzati u krivi podforum. Sorry ako jesam.

Jedan jednostavni pozdrav!

[carica]

planinar kaže:

Krajnje pojednostavljenje bih vidio u zadovoljstvu samim tim što živimo.

Ma nemam ništa tu za dodati.

[Bosanac_82]

carica kaže:

Emile Durkheim napisao je svojevremeno remek-djelo "Le Suicide" /"Samoubojstvo", studiju koja me kako frapirala, tako i zamislila. U njoj je jasno istaknuta povezanost religije i suicida kao međusobno korelirajćih komponenti.

Ova konstatacija nije u potpunosti tacna... Naime, Durkheim samoubistvo kao drustvenu pojavu, objasnjava iskljucivo drustvenim razlozima i tvrdi da broj samoubistava u nekom drustvu, zavisi iskljucivo od stepena integriranosti individua u to drustvo, a jedina veza sa religijom je u tome sto on kaze da je medju jevrejima najmanje samoubica (zbog toga sto su oni najvise integrirani u svoju drustvenu skupinu, dakle drze se skupa)... Nasuprot tome, prema Durkheimu, najveci broj samoubica je medju slobodnim misliocima i protestantima (zbog toga sto su oni u nekoj vrsti sukoba sa drustvom)... Iz svega toga proizilazi da to nema neke direktne veze sa religijom, nego se odnosi na drustvene grupe, u koje religijske skupine svakako spadaju, ali isto tako tu spadaju i nogometni klubovi, i udruzenja distroficara itd itd... Zato to nije u direktonj povezanosti sa religijom... U ostalim stvarima se slazem sa tobom...

[carica]

Bosanac_82 kaže:
proizilazi da to nema neke direktne veze sa religijom, nego se odnosi na drustvene grupe, u koje religijske skupine svakako spadaju

Pa da.
Nigdje nisam rekla da ima direktne veze s religijom (korelacija svakako postoji; u instrumentu je to pokazano!), iako, ukoliko poznajemo opus gorenavedenoga, znamo da je rekao da je "društvo duša religije" , naravno, pod preduvjetom da je religija dala društvu ono što mu je potrebno. Ukoliko nije - eto nam rime i anomije.
Naravno, govorimo o osviještenoj religioznosti, a to je ona - koja ne poznaje (in)direkcije kao kategorije.

Itekako je ovdje bitna religija, pogotovo stoga što poremećaj socijalne ravnoteže i pojedinac u sendviču između socijalnih institucija i nametnutih sustava vrijednosti, u vjeri, radu /djelovanju oslobađa sebe. [ora et labora]

[slafko]

bolje da ubije sebe nego mene...

[kameni kamen]

hm,
imao sam priliku jednog svog prijatelja skinuti sa štrika
već se lagano zaljuljao..
to je nešto sasvim drugo nego sjediti i raspravljati o tome,
njegova socijalna anamneza svakako bi ga svrstala u sasvim određenu ladicu potencijalnih samoubojica...
slušao sam nakon toga nekoliko sati svu gorčinu koja se nakupila u njegovom životu..
i većina samoubojica se može svesti na banalne razloge, čini mi se da se kroz sve njih može provući nedostatak smisla postojanja, ikemijski spojevi u mozgu su samo posljedica stanja svijesti prije a ne uzrok samoubojstva
vjera, ljubav, zajedništvo, služenje nekim ciljevima, ideologijama sve je to izvrsno, sve to daje svrhu, osjećaj pripadnosti, važnosti, smisla koji nam je uprogramiran, ili u prirodi
no ipak postoji pitanje - ima li išta iza svega,
i samoubojice prije dođu do odgovora, kad već nisam mogao odlučiti o rođenju mogu barem o svojoj smrti, a imam li pravo- tko je taj koji odlučuje??
i misli da je to jedini vrijedan izazov, ići tim putem, ukoliko još ima srca na njemu- super

[Bosanac_82]

Pomalo mi je sve to oko objasnjavanja samoubistva glupo... Eto sad smo se uhvatili Durkheima i onoga sto on misli o tome. To sto je on tako mislio ne znaci da je to fakat tako. Ja sam cak siguran da nije... Mislim da se ne moze tako globalizirati taj problem... Svaki samoubica ima svoje motive koji ne moraju imati nikakve sa bilo cime....Npr... tipu pogine ljubav njegovog zivota (ili ga ostavi) i on ne moze zamisliti zivot bez nje i ubije se.... ili covjek u velikim dugovima, ne vidi nacina da ih isplati i ubije se... i jos milion mogucnosti... Ma nema to nikakve veze sa religijom... I ni u kojem slucaju se to ne moze objasniti, reci "Evo zbog ovoga se ljudi ubijaju"...Ne moze to.

[carica]

Bosanac,
bojim se da me nisi shvatio.
Halal'.
Slažem se s tobom da se ne može reći "evo - zbog ovog se ljudi ubijaju". Ostalo je otišlo u drugom smjeru. Suprotnom.

[Bosanac_82]

Carice moja... Nisam se ja pretjerano ni trudio da shvatim, nego sam samo iznosio vlastita stajalista... Znaci nisam pokusavao da obaram tvoja, samo sam se nadovezivao na njih... U svakom slucaju, zao mi je zbog nasporazuma...

[Nemruth Dagi]

Zabrijali ste na samoubojstvo, štoi je ekstremni čin a mene interesira pojam jednostavnosti koji je Ozirisa i Izide toliko kompliciran da u toj svojoj kompleksnosti ne vidim jednostavno što je tu jednostavno.

Samoubistvo je tu posljedica ne življenja /u/ jednostavnosti, već gubljenje u masi ponekad i nedefiniranih životnih situacija, pa se čovjek osjeća kao brod nasukan na hrid.

[kameni kamen]

jednostavno,
uzmeš komad dovoljno čvrste žice ili užeta
nekoliko puta zavrneš oko omče
pogledaš prema nebu
zabaciš
dva tri puta provjeriš je li dovoljno zategnuto
nježno staviš oko vrata

i poletiš
slušajući prekrasnu glazbu
zajedno sa jatom divljih labudova oko tebe

[Mljacko]

Razloga za okončati samom sebi život pronašao sam stotinu, međutim ostao je još nerazjašnjen samo onaj zašto to još uvijek nisam obavio(Mark Twain)