Suočavanje novog partnera sa činjenicama o razvodu

[TWO8]

Marian Oden kaže:

Iz tvoje priče, tebe bih komotno mogao svrstati u neozbiljne partnerice.

Ako tražim partnera samo za seks, ne mislim ga upoznavati sa svojom djecom doma, uopće.

[TWO8]

BellaTheVamp kaže:

imala sam sličnu situaciju, naime bila sam sa jednim likom misec dana u ''vezi'' kad mi je reka da iza sebe ima propali brak, te da je pred razvodom i da ima sina od 4 godine.
naravno da sam istog momenta prekinula sa njim al ne zato jer ima dite i propali brak već zato jer mi je odma u startu laga i to me isti moment ohladilo od njega.
ako se veza od početka ne gradi na povjerenju i iskrenosti ne smiješi joj se baš svijetla budućnost.

been there, done that.

Ti se upoznas s nekime i kažeš odmah "bok ja sam marija, pred razvodom sam i imam troje djece "

[Dzoni88]

TWO8 kaže:

Ti se upoznas s nekime i kažeš odmah "bok ja sam marija, pred razvodom sam i imam troje djece "

koji je po tvom misljenju onda objektivan "rok" za reci, ako ga mozemo tako nazvati?

[-honey-]

Dzoni88 kaže:

koji je po tvom misljenju onda objektivan "rok" za reci, ako ga mozemo tako nazvati?

Mislim da ti griješiš kad inzistiraš isključivo na nekom "roku" u kojem se nešto treba reći. Iz takvog podatka ne možeš dobiti odgovor koji bi tvoju situaciju učinio drukčijom. Nije bitan rok, nego okolnosti. Vi ste u vezi 4 mjeseca, ta veza može biti ozbiljna veza u kojoj se partneri svakodnevno viđaju, a može za drugu stranu biti i neko neobavezno druženje, povremeno u kojem ste se eventualno vidjeli tri puta u ta 4 mjeseca i da nije bila ni situacija za takav razgovor, a možda s druge strane ni potreba. Meni činjenica da ti ne znaš tako bitne stvari o svojoj curi ukazuje na njezino neozbiljno shvaćanje vaše veze. Inače, naslov koji si postavio na ovoj temi je jako bitna stvar. Itekako je potrebno da novi partner zna razloge razvoda svoje partnerice ako ništa drugo, kako se oni ne bi i njemu ponovili. Npr. ako je nekome propao brak zbog alkoholizma, velika je vjerojatnost da će mu i drugi propasti iz istog razloga. Prešućivanje činjenice djeteta u ovom slučaju može biti iz razloga što dijete ne živi s njom a to je u našem društvu iznimka koja navodi na razna pitanja, dok teoretski može biti u pitanju samo njezina loša materijalna situacija u trenutku razvoda (koji je možda želio njezin suprug- tako da ona možda nije niti "kriva" za razvod) a dijete možda nije htjela mučiti s nekim podstanarstvom, ev gladovanjem i zapostavljanjem dok je ona npr. u potrazi za poslom, nego ga ostavila tamo gdje zna da mu je puno bolje. Premalo je tu podataka da bi se išta pametno moglo savjetovati, a rok za "priznanje" svega toga tebi ili bilo kome drugom najmanje je bitan u cijeloj priči.

[Dzoni88]

-honey- kaže:

Mislim da ti griješiš kad inzistiraš isključivo na nekom "roku" u kojem se nešto treba reći. Iz takvog podatka ne možeš dobiti odgovor koji bi tvoju situaciju učinio drukčijom. Nije bitan rok, nego okolnosti. Vi ste u vezi 4 mjeseca, ta veza može biti ozbiljna veza u kojoj se partneri svakodnevno viđaju, a može za drugu stranu biti i neko neobavezno druženje, povremeno u kojem ste se eventualno vidjeli tri puta u ta 4 mjeseca i da nije bila ni situacija za takav razgovor, a možda s druge strane ni potreba. Meni činjenica da ti ne znaš tako bitne stvari o svojoj curi ukazuje na njezino neozbiljno shvaćanje vaše veze. Inače, naslov koji si postavio na ovoj temi je jako bitna stvar. Itekako je potrebno da novi partner zna razloge razvoda svoje partnerice ako ništa drugo, kako se oni ne bi i njemu ponovili. Npr. ako je nekome propao brak zbog alkoholizma, velika je vjerojatnost da će mu i drugi propasti iz istog razloga. Prešućivanje činjenice djeteta u ovom slučaju može biti iz razloga što dijete ne živi s njom a to je u našem društvu iznimka koja navodi na razna pitanja, dok teoretski može biti u pitanju samo njezina loša materijalna situacija u trenutku razvoda (koji je možda želio njezin suprug- tako da ona možda nije niti "kriva" za razvod) a dijete možda nije htjela mučiti s nekim podstanarstvom, ev gladovanjem i zapostavljanjem dok je ona npr. u potrazi za poslom, nego ga ostavila tamo gdje zna da mu je puno bolje. Premalo je tu podataka da bi se išta pametno moglo savjetovati, a rok za "priznanje" svega toga tebi ili bilo kome drugom najmanje je bitan u cijeloj priči.

hvala ti na iscrpnom misljenju.

Medjutim ne bih pisao ovdje da su u pitanju bila 4 mjeseca rijetkog vidjanja. Veza je bila izuzetno intenzivna u kojoj smo bili skupa skoro pa svaki dan

Eh sad to po tebi neozbiljno shvatanje nase veze sa njene strane, i da li je to plod nezainteresiranosti ili jednostavno mjera prevencije jer ju je zivot naucio da se mora tako nositi, je takodjer upitno.

Zaista je nekad tesko odvagati sta ljudi misle i osjecaju i donijeti ispravnu odluku.

[-honey-]

Dzoni88 kaže:

hvala ti na iscrpnom misljenju.

Medjutim ne bih pisao ovdje da su u pitanju bila 4 mjeseca rijetkog vidjanja. Veza je bila izuzetno intenzivna u kojoj smo bili skupa skoro pa svaki dan .

To vaše druženje je i definirano kao veza ili je za nju možda samo poznanstvo? Ne poznam tu osobu pa mi je fakat teško pretpostaviti iz šturog opisa njezin odnos prema toj "vezi" i tebi.

Dzoni88 kaže:

Eh sad to po tebi neozbiljno shvatanje nase veze sa njene strane, i da li je to plod nezainteresiranosti ili jednostavno mjera prevencije jer ju je zivot naucio da se mora tako nositi, je takodjer upitno..

Kad si je "pritisnuo" da ti kaže neke stvari, vjerujem da je "usput" rekla i svoje razloge. Ako nije, mislim da si ipak ti taj koji ih bolje može procijeniti nego mi tu na forumu.

Dzoni88 kaže:

Zaista je nekad tesko odvagati sta ljudi misle i osjecaju i donijeti ispravnu odluku.

Odluku o..? Prekidu? A razlog je? - Činjenica da ima iza sebe brak i dijete, da je to prešutjela ili sam rok u kojem to nije rekla??? Osobno mislim da odluku trebaš donijeti prema svojim osjećajima prema toj osobi i onome što ti znaš a mi samo nagađamo, a ne prema forumskom stavu oko roka kad se to treba "priznati".

[dabrica2711]

Evo ja sam u postupku razvoda i imam sina od gotovo 4 godine.
I ne smatram to kao nesto o cemu moram mozgati kome cu i kada reci da ga imam...to dijete je dio mene, nesto najvrjednije sto imam, a tko se ne moze nositi s time, ni ne treba mi.
Ne smatram da je ok nekome nakon mjesec dana veze reci "e, znas, ali ja ti imam dijete", mislim da je to glupo i nezrelo.
Ako krecem s nekim u bilo sta, mislim da ima pravo znati da imam dijete i da je to dijete dio mene i ako se time ne moze nositi, siroko mu polje, takav mi ne treba. Prosla sam fazu veza i vezica, sad malo ozbiljnije razmisljam, i onaj tko ne moze prihvatiti moje dijete ne zasluzuje ni mene, jer ja radi nikoga na svijetu svoje dijete ne planiram stavljati u drugi plan.
A brak bio je kakav je bio, previse cinjenica ne treba znati, ali neke osnovne tipa zasto je to puklo mislim da treba. Gledam po sebi, neke stvari koje sam pred 5-6 godina mogla prozvakati, danas ne mogu nikako, prema tome, ne planiram trpiti nicija sranja, ako ti je stalo do mene, moje dijete ti ne treba smetati, ako ti smeta, ugodan zivot, al bez mene u njemu.
Dakle mislim da je glupo pricati o nekom "roku" u kojem treba nesto reci, kad krene razgovor, meni odmah izleti da imam dijete i mislim da sam normalna osoba radi toga.

[Pocahontas1]

dabrica2711 kaže:

Evo ja sam u postupku razvoda i imam sina od gotovo 4 godine.
I ne smatram to kao nesto o cemu moram mozgati kome cu i kada reci da ga imam...to dijete je dio mene, nesto najvrjednije sto imam, a tko se ne moze nositi s time, ni ne treba mi.
Ne smatram da je ok nekome nakon mjesec dana veze reci "e, znas, ali ja ti imam dijete", mislim da je to glupo i nezrelo.
Ako krecem s nekim u bilo sta, mislim da ima pravo znati da imam dijete i da je to dijete dio mene i ako se time ne moze nositi, siroko mu polje, takav mi ne treba. Prosla sam fazu veza i vezica, sad malo ozbiljnije razmisljam, i onaj tko ne moze prihvatiti moje dijete ne zasluzuje ni mene, jer ja radi nikoga na svijetu svoje dijete ne planiram stavljati u drugi plan.
A brak bio je kakav je bio, previse cinjenica ne treba znati, ali neke osnovne tipa zasto je to puklo mislim da treba. Gledam po sebi, neke stvari koje sam pred 5-6 godina mogla prozvakati, danas ne mogu nikako, prema tome, ne planiram trpiti nicija sranja, ako ti je stalo do mene, moje dijete ti ne treba smetati, ako ti smeta, ugodan zivot, al bez mene u njemu.
Dakle mislim da je glupo pricati o nekom "roku" u kojem treba nesto reci, kad krene razgovor, meni odmah izleti da imam dijete i mislim da sam normalna osoba radi toga.

Potpisujem, mada ja nisam ta da mi baš odmah izleti, ali da mi netko postane bilo šta više od frenda, rekla bih mu odmah, ma i čim počne sličiti na nešto više od 'kavice s frendom'... Čim se počne nazirati. Čisto zbog sebe a i zbog te osobe

[Louissa]

Ja kažem odmah, jer na licu vidim reakciju i da li se uopće isplati truditi za nešto više

[Pocahontas1]

Louissa kaže:

Ja kažem odmah, jer na licu vidim reakciju i da li se uopće isplati truditi za nešto više

Također

[Stella-m]

U postupku sam razvoda..nisam još u fazi upoznavanja novih ljudi..ne zbog depresije nego zbog toga što mi je klinac još beba...ali mislim da cu svakako kad dođe do toga odmah otvoreno reci za sina...pa ako bi njega mogla zatajiti i skrivati..ne sramim se što sam majka i što sam skupila snage i hrabrosti riješiti se budale na vrijeme dok mi bebac ne odraste i postane svjestan pa da on pati,kad sam još za vrijeme trudnoce s njim postala svjesna da nema srece u tom braku..baš naprotiv ponosna sam na to...vjerujem da mi nece biti bas lako nekome u startu reci "rastavljena sam i imam sina" i pretpostavljam da ce mozda neke muškarce to odmah odbiti od mene..ali jednog dana onog pravog nece...a kako uopce poceti graditi ikakav zdravi odnos na nezdravim temeljima..ocekivati da ce veza biti bajna ako odmah u startu prešutim tako važnu cinjenicu o sebi?!

[djurdja]

dosad nisam nikad imala neke neugodne situacije ili sam dobila odbijenice zato sto imam dijete. vise manje sam svakome odmah dala do znanja da zbog djeteta i posla nemam nesto puno slobodnog vremena, dapace, upravo ta cinjenica mi je i sluzila kao filter da se ne zamaram "nebitnim" ljudima. oni koji su dobili dio mog dragocjenog (za mene je doista dragocjeno) vremena znali su to cijeniti, a zasad sam samo sadasnjeg decka upoznala sa svojim sinom (4g), tj. na neutralnom terenu predstavila sam ga kao prijatelja. to je mozda isto bilo malo preuraranjeno, s obzirom da se znamo tek 2mj. pa tu mislim i stati s upoznavanjem. doduse, oni su odmah "klikli" ali dijete ima oca i ne zelim ga zamarati svojim odnosima. jednostavno nema potrebe za sada da se oni poblize upoznaju.
I uvijek sam bila jako iskrena sa svima, ako su me pitali za propali brak ja sam iskreno odgovorila. ali nisam pocela sama od sebe nesto pricati jer ja sam to prebolila i nemam potrebu bilo sto lijeciti.

[Biznismen75]

chocolatecookie kaže:

Mislim da je opravdano zatajiti dijete na dvije godine, dok se ne vidi u kojem smjeru ide ta veza.

Nikako se ne slažem
Djeca nisu teret ni porok da ga treba tajiti
Oni su moji mali prijatelji koji će dok sam živ imati u meni podršku i oslonac. Bez obzira na moj ljubavni život, oni nemaju ništa s tim. Ja ću im uvijek biti tata.

Nikako ne podržavam da se bivši brak i djeca taje nekom s kim imamo perspektivu veze. Za neku brijačinu - možda ...

No ne treba niti prilikom predstavljanja trpati ljudima pred nos svoju intimu. Bračni status i djeca spadaju u moj osobni, privatni život i to ću podijeliti kada i s kim budem htio. Ljudi su puni predrasuda, a meni se ne da iscrpljivati ulaženjem u jalove, nepotrebne i besmislene rasprave ili moraliziranja.

Postoji razlika između tajiti nešto o sebi i ne razglašavati svima na sva zvona. O temama svog osobnog života ne priča se usput, to je stvar samopoštovanja.

[Biznismen75]

ZaruljaZelena kaže:

Ja nekad prije nego sto uspijem reci kako se zovem, spomenem dijete..
pa ona je dio mene, najbitnije sto imam u zivotu.. Ako ce netko voljet mene, mora i voljet moje dijete, drugacije si ne mogu zamislit..

Složio bih se uvjetno rečeno.

Različite su roditeljska ljubav i čuvstvena ljubav. Potpuno različite.

Od svoje nove žene očekujem čuvstvenu ljubav prema meni, a ne da mojoj djeci bude mama. Da ih uvažava, poštuje kao osobe, da uspostavi s njima neki zdravi odnos. Ne da je bedasta i pasivna osoba koja se boji djece ili ljudi općenito, pa zato s mojom djecom ne zna ili ne želi komunicirati (znam takvih slučajeva nažalost). Ali da se mora uz njih emotivno vezati, ne mora.

Očekivati da nova žena voli moju djecu čini mi se ekvivalentno očekivanju da moja djeca vole nju. A to mi se čini nemogućom misijom, jer djeca će vjerojatno stvoriti najprije negativan emocionalni stav prema novom partneru svog roditelja koji će biti motiviran osjećajem zakinutosti, a on je dvojak: nova žena uzima dio tatine ljubavi (iako taj dio ljubavi nije namijenjen djeci, ali ovisno je o dobi jesu li ona to u stanju shvatiti), i nova žena im je uzela mamu (što isto nije točno ako su se roditelji PRIJE civilizirano dogovorili i sporazumno razveli - i s djecom puno i otvoreno o tome razgovarali, te ih oslobodili tereta otrovne krivnje jer razvod roditelja nije odgovornost djece).

[lee anabell]

Mislin da se takve stvari trebaju reci na pocetku odmah.. prvi izlazak.

Ja bi voljela da mi covjek dode i kaze "cuj, prije svega ja imam dijete i ono mi je broj jedan u zivotu"
Jer glupo je ocekucat da ce ljubav bilo koje zene zamjenit ljubav prema djetetu..

Neznam kad je tata rekao novoj partnerici za nas al znam da je shvatila da joj on nemoze pruzit svu paznju i ljubav svijeta jer je otac.. jer mora vodit brigu o nama, mora ic na prestavu jer sam je ja postavila na daske i mora ic na turnir jer brat igra i u tom trenu ga trebamo..
To trebajh svatit sve zene/muskarci koji se upustaju u vezu s roditeljima