Psihologija bez duše?

[carobnica]

Citala sam temu Freud vs Jung, vidim ima par pametnih psihologa koji bi mi mozda znali dati odgovor na ovo pitanje...
Naime rijec 'psihologija' potice od grcke rijeci 'psyche' sto znaci duh ili soul. Danasnji psiholozi negiraju postijanje duha i studiraju i proucavaju human i animal behaviour.

To je kao da sladoledar negira postojanje sladoleda, nije li?

carobnica

[delija]

Delija:
Jest da sam mali ali bum ti odgovori (jer si čarobnica) i zato jer sam pital svog tateka u vezi ovog kaj tebe interesira.

Viš, on veli:
Spoznaja jednog broja ljudi ide prema sve višim intelektualnim sferama iz kog razloga se "filtriraju" mnoga ranija saznanja (koja smo sami sebi ostavili, jer, reinkarnacija se ostvaruje, ali ne ona koju su nam ''dala'' neka učenja - već "reinkarnacija Memorije").
Tako jedan broj ljudi shvaća da duh ne postoji u onom smislu reči kao duh, spirit.
Naime, duh, spirit NE MOŽE DA MISLI već on jedino PRENOSI Memorirana saznanja do sistema koji je ugrađen u mozgu čovjeka (životinja) - da se tu ''pojavi'' kao misao.
Ta Memorirana saznanja se mogu nalaziti kao Otisak u određenim Memorijskim stanicama (koje su ugrađene u tijelu čovjeka) - ili u MONADAMA, o kojim su pisali svi filozofi, naročito Leibniz i Petronijević.
Svakako, ova informacija mijenja mnoga ljudska saznanja.

Na žalost, kako su RANIJA saznanja kod mnogih ljudi ''tabu-izirana'' – to mnogi, interesantno mladi ljudi koji uglavnom se ''muvaju'' po mnogim forumima, na veoma jednostavan način ne dozvoljavaju da Nove informacije prodru u javnost.
Kako?
Jednostavno, prostačkim izražavanjem prema informatoru oni odbijaju informatora, nakon čega on ''bježi od te sredine'' u svoj svijet.
Svakako, ''živi inervatori'' (kako ih ja nazivam) likuju – dok osobe kao ti, koje žele doći do saznanja koje ''stoje'' u Višim sferama ostaju na ''stepenici gdje se nalaze pitanja bez odgovora''.

[adriatic]

carobnica kaže:
Naime riječ 'psihologija' potice od grčke riječi 'psyche' što znači duh ili soul. Današnji psiholozi negiraju postijanje duha i studiraju i proučavaju human i animal behaviour. carobnica

Mali ispravak netočnog navoda: Nije baš tako kako kažeš.

"psihe" znači duša (anima, soul), a "pneuma" je duh (spiritus, spirit)
Moglo bi se reći da je psihologija znanost bez duše, ali suvremena znanost poriče samo nematerijalnu dušu.

[nika]

carobnica kaže:
Naime rijec 'psihologija' potice od grcke rijeci 'psyche' sto znaci duh ili soul. Danasnji psiholozi negiraju postijanje duha i studiraju i proucavaju human i animal behaviour.

carobnica

grcka rijec psyche izvorno znaci dah, kasnije dusa. kako se psihologija unazad malo vise od stotinjak godina tretira kao znanost taj je pojam napusten s obzirom da se radi prije svega o religijskom i spekulativno - filozofskom pojmu.
u relativno kartkoj povijesti ove znanosti psiholozi su nastojali definirati predmet ispitivanja koji je objektivno mjerljiv. tako se primjerice strucnjaci nisu zadovoljili ni odredjenjem psihologije kao znanosti o psihickim procesima (jer su u pitanju unutarnji i subjektivni procesi). no kako se ti subjektivni procesi mogu ocitovati i na objektivan nacin, putem razlicitih reakcija, tako se i danas manje vise vecina psihologa slaze da je rijec o znanosti ciji su predmet istrazivanja i psihicki procesi i ponasanje.
naime, da se psihologija zadrzala na prvobitnoj definiciji prema kojoj proucava dusu, te da nije preuzela metode istrazivanja uglavnom iz prirodnih znanosti ona bi i dan danas vrlo vjerojatno bila djelom filozofije.

[drukqz bunny]

Šta onda ispada da se popovi bave pneumatikom?

carobnica kaže:
Danasnji psiholozi negiraju postijanje duha i studiraju i proucavaju human i animal behaviour.

To je kao da sladoledar negira postojanje sladoleda, nije li?

pa možda bi se i tako moglo reći.

što dalje, psihologija se sve više približava fiziologiji.
Sve vrste psihologije imaju smisla, i važne su, ali nažalost oni koji negiraju duhovno sami sebe onemogućuju u daljnjoj spoznaji.

najnovija istraživanja kažu, veliko iznenađenje, shizofrenija, i depresija su fizičke bolesti!
LOL!

naravno da će se svaka duševna bolest očitivati i na fizičkoj razini, ovdje i sada duh i tijelo su pomješani u jedno, i tako se trebaju tretirati.


sad još da pričekamo da se javi pametni jimmy......

[vicko]

Da, na djelu je prava krađa i zloupotrebljavanje imena psihologija koja bi se po predmetu trebala baviti dušom. Ustvari time se danas bavi filozofska antropologija, ali pravi njen naziv bi trebao biti psihologija.

Psihlogija se u stvari bavi danas onim što duša proizvodi, a ne samom dušom: nekim misaonim procesima uključujući i emotivni život čovjeka i to u duhu današnjeg redukcionizma.

[Tufir II]

Istjerivanje iz psihologije pojma "psiha" kao i ostalih mentalističkih pojmova kao što su "sjećanja", "emocije", "namjere", "želje" itd. dešava se u prvoj polovici 20-og stoljeća sa usponom biheviorizma. Bihevirozam je u najvećoj mjeri reakcija na introspektivnu metodu koja je dominirala u dotadašnjoj psihologiji. Argument je bio vrlo jednostavan: unutarnja mentalna stanja jednostavno nisu dostupna objektivnom opažanju, što je preduvjet za svaku znanost. Ono što je dostupno je ponašanje i zato, zaključuju bihevioristi, treba proučavati ponašanje, odnosno odnos između podražaja i reakcija. U ono vrijeme to i nije bilo toliko zlo, jer su upravo bihevioristi najviše od svih omogućili da psihologija postane znanost, a ne grana filozofije.
Revival mentalizma počinje negdje 60-ih godina sa kognitivnom revolucijom, iako ni do tada nisu svi psiholozi bili bihevioristi (npr gestalt psihologija). Kognitivsti mentalna stanja tretiraju kao internalna stanja u fizičkom sustavu koji obrađuje informacije - ovaj uvid je dobrim dijelom omogućen i počecima računalnih znanosti i teorije kompjutacije, kao i razornom Chomskijevom kritikom bihevirostičkog programa za proučavanje jezika.
Dakle, ako tvrdimo da neki sustav posjeduje želju, emociju ili namjeru X to znači da se sustav nalazi u takvom i takvom stanju (slično - ako kažemo da je na našem računalu taj i taj program). Ovo gledište je potpuno drukčije od tradicionalnog filozofsko-religijskog poimanja mentalnog kao određene funkcije nematerijalne duše. Prema tome glavni rezultat kognitivizma je spasenje mentalizma, ali bez odstupanja od materijalističkog monizma, koji je temelj moderne znanosti (bar ja tako to vidim).
Kasniji razvoj ide sve više prema neuroznanosti - sustav koji se proučava je mozak, a mentalna stanja su stanja i procesi u mozgu.

Zaključak: pogrešno je reći da psihologija proučava samo ponašanje, to je bio bihevioristički program koji se pokazao neuspješnim. A gdje su sve kiksali bihevioristi to je priča za sebe...

[adriatic]

drukqz bunny kaže:
Šta onda ispada da se popovi bave pneumatikom?

Pa vidiš u mnogim jezicima su riječi "dah" i "duh" jako slične.

[carobnica]

Isprika Forumasima na mom krivom prijevodu rijeci 'psyche'. Naime, meni nije bas jasna razlika duha i duse, pa stalno brkam dva pojma.

vicko kaže:
Da, na djelu je prava krađa i zloupotrebljavanje imena psihologija koja bi se po predmetu trebala baviti dušom. Ustvari time se danas bavi filozofska antropologija, ali pravi njen naziv bi trebao biti psihologija.

Psihlogija se u stvari bavi danas onim što duša proizvodi, a ne samom dušom: nekim misaonim procesima uključujući i emotivni život čovjeka i to u duhu današnjeg redukcionizma.

Vicko, da - s ovim se slazem.

Zaista, psihologija, a s njom i psihijatrija - podosta (posve) su su se odmakle od pojma duse. I jedna i druga znanost se baziraju na materijalizmu, po kojem je uzrok problema je fizicke prirode, i kao takav se tretira raznim ljekovima, trankvilajzerima i sokovima, pa cak i operacijama.

Po njima duse nema, a ako je nema, sta ima veze sto joj radimo.

Tokom godina se razvila cijela jedna nova industrija ljekova. A psihijatrija koja je 1960te dobivala 254 milijuna godisnje od drzave, danas dobiva 17.4 bilijuna. Porast od 6750 posto. Niti jedna grana znanosti niti industrija ne moze se pohvaliti tako zavidnim porastom. To vec puno govori samo za sebe.

carobnica

[vicko]

carobnica,

Vidis, izgleda da je psihijatrijom druga stvar - ona je jedina prirodna znanost danas koja se zaista bavi dusom - iako dosta psihijatara ima drugacije poglede. Naime, neke bolesti su zaista dusevne odnosno problem koja ta bolest izaziva je duboki poremecaj u umskom zivotu covjeka.

Zato su psihijatri jedini prirodoznanstvenici koji su u stvari "dusobriznici" kao i svecenici, iako se bave razlicitim aspektima "viseg" covjekovog umskog zivota.

Viktor Frankl je napisao jednu odlicnu knjigu o tome - ne mogu se sjetiti imena - nesto kao "Svijest i Savjest" (aKo neko zna molim da mi pomogne).

[carobnica]

vicko kaže:
carobnica,

Vidis, izgleda da je psihijatrijom druga stvar - ona je jedina prirodna znanost danas koja se zaista bavi dusom - iako dosta psihijatara ima drugacije poglede.

Nisi bas u pravu. Bas kao i psihologija, i psihijatrija se odmakla od duse.

Velika vecina psihickih 'poremecaja' tumaci se posljedicom poremecenog biokemizma mozga. Te takozvane devijacije biokemizma dovode do poremecaja ponasanja i psihickih funkcija.

Recimo, izvorno shizofrenija bi znacila rascjep duse.
Medutim, vecina psihijatara se slaze da ju uzrokuje bioloski faktori. A sklonost kazu povecavaju virusna oboljenja, prenatalna i porodjajna ostecenja mozga, genetika itd. I gdje je tu dusa?

Da se ne zbunjujemo medusobno, mozda bi bilo dobro da podemo od definicije DUSE.

Sta je dusa?

Ja ne znam bas.
carobnica

[Tufir II]

Pojam "soul" je potpuno izvan upotrebe u modernoj psihologiji i svim sličnim područjima. "Soul" uključuje nekoliko važnih aspekta: 1. besmrtnost, 2. odvojenost od tijela (moguće su brojne varijacije na tu temu), 3. senzibilnost - duša je centar naših doživljaja, osjećaja itd. Dakle, ovakav (velikim dijelom kršćanski) "soul" se ne koristi jednostavno zato što ogromna većina ne vjeruje da tako nešto postoji. Ono što se koristi je "mind" (približni hrv. prijevod je "um"). Mind se odnosi na totalitet naših psihičkih funkcija i procesa. Dakle pamćenje, percepcija, emocije itd su "dijelovi" uma. Treba primjetiti da ovako određen "mind" nema nužno i svjesno-doživljajnu komponentu (mogli bi reći da i računalo ima "mind"). Zbog toga se koristi i pojam "consciousness" (svijest) koji se odnosi na totalitet naših doživljaja, perceptivnih, emocionalnih itd.

[vicko]

carobnica,

Problem je u tome sto je filozofsko proucavanje i poimanje duse puno dublje od onoga nego sto danas oni koji tako ne misle (bihevioristi, epifenomnalisti, funkcionalisti itd.) misle o onima koji tako misle(oni koji zastupaju da je dusa formalni uzrok dusevnog zivota).

Npr. i to kad te zaboli ruka sto si se ogrebala je sa pozicije onoga koji zastupa "dusu" je dusevna bolest - jer dusa ozivotvoruje nazadnju jedinicu naseg bica.

Dusa ozivotvoruje i vegetativni i osjetilini dio naseg bica a ne samo umski (iako je po prirodi umska).

Ipak, kad se misli na dusevne bolesti misli se u uzem smislu na bolesti umskog dijela (iako to nije prava rijec - "dio" - jer se ljudska dusa ne dijeli, nego umski "dio" sadrzava ostale dijelove - osjetilni i vegetativni).

A to sto se dusevna bolest manifestira i u biokemijskom ne znaci da ona nije dusevna. Dusa nije u zivom tijelu neki odvojeni entitet od tijela - koji treba posebno da "zaboli" i da ga mi onda odvojeno proucimo. Ona je na odredjeni nacin samo zivo ljudsko tijelo iako na odredjen nacin iznad njega jer covjek moze reflektirati nad svime tako i nad samim sobom.

Greska tih "materijalistickih" psihijatara je da sve gledaju "odozdo" - pokusavaju sve protumaciti kao fenomen materije (na ovaj ili onaj nacin). A pravi je pogled "odozgo" - da se ponasnje materije u ljudskom tijelu gleda kao fenomen duse koja je u njemu.

Primjerice, psihijatar koji zastupa dusu, kao primarni pokretac svih procesa u covjeku, ce kad te zaboli trbuh pred neki nastup reci da je to zato sto si nervozna dok ce materijalisticki psihijatar na isto reci (mozda ce i on reci da si nervozna) da je to u korjenu neki uzrok materijalne prirode.

[vicko]

carobnica kaže:

Sta je dusa?

carobnica

Ljudska dusa je forma ljudskog tijela.

[vicko]

Tufir II kaže:
Mind se odnosi na totalitet naših psihičkih funkcija i procesa.

U tome je i temeljna greška takvog poimanja. Nije duša ili "mind" neki totalitet (sveukupnost) nekih fenomena u čovjeku nego je ona UZROK svega toga. Iako, moram priznati da su neke takve teorije dosegle "plafon" onoliko koliko se moze ici "odozdo".

[jimmy jazz]

mislim da jedini vicko ima definiciju dushe na ovom forumu, no to mu bash i nije biti od prednosti. pokushava se priblizhiti psihologiji sa stajalista filozofije, no pri tome beznadezno ostaje duboko u filozofiji, u spekulativnoj sferi. filozfija antropologije ili religija sigurno imaju kaj reci o tome, no to je samo 1 aspekt.

dusha stvarno dolazi od pneuma, stari Grci nisu poznavali dushu(ideju) kao sto ju mi poznajemo - a i mi isto samo uvjetno; carobnica nisi jedina koja ne zna sto je dusha, jer to je jedna od onih mutnih predodzbi poput Boga, apsolutnog..no, da, pneuma/dusha, to je bila metafora, nastala od pneuma ili daha, dashka, onoga sto izlazi kad covjek umire - odrazhavala je jednostavno materijalno (ali onda neobjasnjivo, i misticno) iskustvo da covjek ima nesto "udahnuto", nesto zhivo, sto prilikom smrti izlazi. mislim da i sanskrtu ima slican nastanak.(metaforicki)

moderna psihologija se ne mozhe baviti "dushom", jer, kao znanost, ne mozhe davati relevantne izjave o necemu sto ne moze mjeriti. da citiram Junga, ljudska dusha ne prestaje tamo do kud ju nasha nauka mozhe "izmjeriti", ili registrirati. s tim da je ovdje "dusha" misljeno vishe u smjeru licnosti..i bilo bi ignorantno reci ne postoji nesto nepoznato tamo negdje duboko..pogotovo kada na ozbiljna pitanja neurologija, psihologija nemaju odgovora...pamcenje, svjesno micanje ruku, ne zna se(tocno) kako to funkcionira..gdje i zasto..to kao recimo cisto fizioloske funkcije mozga. o nekom "totalitetu" psihickih funkcija ne moze biti ni govora, to je samozavaranje (moderne) psihologije, prazna fraza.. kakav "totalitet", kad se ne zna kako nesto funkcionira! a kamoli gdje i kako. na to mogu samo

mozhe se govoriti samo o "reduciranim opazenih sekundarnim fenomenima ljudske llicnosti". o primarnim je govorio Jung. no, posto vecini ljuda je zadovoljna i to je to.


vishe puta spominjana shizofrenija, ukratko, Jung ju objasnjavao kao provalu/preuzimanje vodstva licnosti od strane arhetipa i snjima povezanih energija, pred kojom se svjest tesko ili nikako brani. vjerojatno dolazi u vecini slucajeva( ah ta znanstvena istrazivanja, tak je lako dobiti rezultat koji se zeli dobiti-statisticki ) do fizcike promjene nekih struktura mozga i kemijskih tvari, no to isto tako mozhe biti posljedica.
a posto je to psihicka bolest, neke energije u psihi osobe koja je razvila shizofreniju se moralo poremetiti.

veza shizofrenija, industrija lijekova i psihicki poremecaji -
TufirII, posto si psiholog, reci mi da li si imao iskustva s "panic attacks", i ako, sto si preporucio ljudima? a sto osobno preporucujes? i zasto?
vecinom ljude kljukaju lijekovima, no osobno znam za slucaj izlijecenja bez lijeka, i iako osoba sama veli da je bilo teshko i dugotrpno, imala je toliko svijesti i nije htjela upotrebljavati lijekove(jer ti sjebu mozak) i uspjela je. a i uzrok se otprilike zna, bio je poremecaj psihickih energija..kojih i kakvih naravno ne.

[Tufir II]

TufirII, posto si psiholog, reci mi da li si imao iskustva s "panic attacks", i ako, sto si preporucio ljudima? a sto osobno preporucujes? i zasto?

To nije moje područje - ne bavim se kliničkom psihologijom i ne znam previše o tome. Što se tiče napada panike i općenitije, intenzivne anksioznosti, te stvari se uglavnom ne rješavaju lijekovima. To bi bilo kao da bugove u programu pokušavaš popraviti ugrađivanjem novog hard diska ili overklokiranjem. OK, možda nešto za smirenje može privremeno pomoći, ali može i alkohol. Psihoterapija se, koliko je meni poznato, svodi primarno na kognitivno restrukturiranje - uočavanje neadekvatnih misli i izgradnje adekvatnijih interpretacija određenih situacija. Osim toga, mogu se učiti i različite tehnike suočavanja s problemom, a često se koriste i tehnike disanja i relaksacije koje su vrlo efikasne metode borbe protiv anksioznosti.

Veliki je problem sa svim mogućim psihičkim problemima i poremećajima što još uvijek jako malo znamo o porijeklu svega toga i o mogućim načinima rješavanja. Npr jedno istraživanje o efikasnosti različitih terapijskih tehnika je pokazalo da je većina tehnika podjednako efikasna pod jednim uvjetom: terapeut i klijent razvijaju pozitivan emocionalni odnos. Jel netko spomenuo placebo?

Što se tiče kemije, koliko je meni poznato, koristi se uglavnom u težim slučajevima. Ne znam koliko je točan mit: "Ma pusti naše psihijatre, oni te samo nakljukaju ljekovima i onda otupiš". Ipak, moguće je da ima istine u tome. Jedan od velikih problema je što većina ljekova uzrokuje niz nus-pojava koje onda traže dodatne ljekove (sa svojim nuspojavama).

Tufir II kaže:
placebo?

. Ne znam koliko je točan mit: "Ma pusti naše psihijatre, oni te samo nakljukaju ljekovima i onda otupiš". Ipak, moguće je da ima istine u tome. Jedan od velikih problema je što većina ljekova uzrokuje niz nus-pojava koje onda traže dodatne ljekove (sa svojim nuspojavama).

Nije mit, istina, većinom.
čini mi se da su previše vezani za fizičke uzroke nastanka bolesti, pa misle da je jedino rješenje samo u psihofarmacima. malo tko ide dublje.

Misli uzrokuju fizičku stvarnost, a za nastanak duševne bolesti nije dovoljna samo genetska predispozicija, nego i triger(i), znači opet nešto nematerijalno

Pametniji od mene kažu da ako neurotičar prepozna i suoči se sa pravom prvobitnom traumom, da je moguće izlječenje.
?