Djevica

[Marcus Antonius]

Lady_Tila kaže:

To što ste uredni i što vam sve mora biti na mjestu, dal to namećete drugima i masirate ih zašto oni nisu takvi ili vam je ok ta različitost. Mislim na ljude s kojima živite.

Via Tapatalk

ne baš, nekad si ne mogu pomoći ali generalno ne namećem.

[Visoki]

Evo danas baš, nakon višedenvnog planiranja i razmišljanja, konačno posložio malo ormar s oblekom
Osjećam se fantastično

[Marcus Antonius]

Ajd da pitam, jel razmišljate o samoubojstvu ponekad?

Nije da sam suicidan, nemam takve namjere, ali ima dana i sve češći su kad mi se ideja baš sviđa. Počnem razmišljati o stanju u svijetu i svemu što me okružuje i sve je toliko iskvareno i odvratno i toliko problema ima koji se ne mogu popraviti nikako da mi se smrt čini kao jedina opcija za "čišćenje" svih problema.

Pričao sam sa ljudima nekim o tome i svi se boje vlastite smrti. Jasno mi je zašto ali meni to nekako besmisleno. Ako išta neopisivo sam znatiželjan što nakon smrti. Kao ateist siguran sam da ništa nema, kad umremo to je to. Ali odgovor na to pitanje mi se čini tako zanimljiv, i toliko me intrigira da se ponekad kad razmišljam o smrti počnem smješkati jer ću tada dobiti odgovor na to pitanje.

Možda je to malo ekstremno, ali mi se čini da je to iz one potrebe za čistim i logičnim što ima u svakoj djevici. Nema ništa logičnije i čistije od smrti. Sve je sigurno i jasno u tome. To je valjda jedina čistoća stanja koja se može smatrati savršenom.

ps: nije ovo neki "cry for help" ni ništa takvo. Ne planiram nikakve suicidne akcije, samo me zanima kako djevice gledaju na smrt i što misle o tome i koliko često misle o tome. Ponajviše kakvo je stanje uma kad o vlastitoj smrti razmišljate? Meni je osobno nekako spokoj i mir i zadovoljstvo kad pomislim na to.

[piskavac]

Marcus Antonius kaže:

Ajd da pitam, jel razmišljate o samoubojstvu ponekad?

Nije da sam suicidan, nemam takve namjere, ali ima dana i sve češći su kad mi se ideja baš sviđa. Počnem razmišljati o stanju u svijetu i svemu što me okružuje i sve je toliko iskvareno i odvratno i toliko problema ima koji se ne mogu popraviti nikako da mi se smrt čini kao jedina opcija za "čišćenje" svih problema.

Pričao sam sa ljudima nekim o tome i svi se boje vlastite smrti. Jasno mi je zašto ali meni to nekako besmisleno. Ako išta neopisivo sam znatiželjan što nakon smrti. Kao ateist siguran sam da ništa nema, kad umremo to je to. Ali odgovor na to pitanje mi se čini tako zanimljiv, i toliko me intrigira da se ponekad kad razmišljam o smrti počnem smješkati jer ću tada dobiti odgovor na to pitanje.

Možda je to malo ekstremno, ali mi se čini da je to iz one potrebe za čistim i logičnim što ima u svakoj djevici. Nema ništa logičnije i čistije od smrti. Sve je sigurno i jasno u tome. To je valjda jedina čistoća stanja koja se može smatrati savršenom.

ps: nije ovo neki "cry for help" ni ništa takvo. Ne planiram nikakve suicidne akcije, samo me zanima kako djevice gledaju na smrt i što misle o tome i koliko često misle o tome. Ponajviše kakvo je stanje uma kad o vlastitoj smrti razmišljate? Meni je osobno nekako spokoj i mir i zadovoljstvo kad pomislim na to.

Pošto sam u podznaku djevica ove misli dosta rezoniraju s mojima. Samo što sam ja vjernik i vjerujem u reinkarnaciju. Nije najteže umrijet. Najteže se rodit. Zamisli, rodiš se, pun si neznanja, tijelo ti je krhko, koliko ti se puta mora reći ne diraj to; pec-pec, zašto si napravio to; učini to-i-to; budi dobar, uči dobro, završi školu, usporedi druge sa sobom; - koliko se samo kroz život nameće lažnih autoriteta??? Za kolikim se ljudima ispostavi da je vrijeme protračeno s nima bilo beskorisno???

I onda kad se odškoluješ i dođeš do neke pameti, tada nastupa aktivni život, stvaranje potomstva, stvaranje krova nad lgavom, brie o potomstvu... kad i to odradiš stariš, gubiš se, grbiš se, snaga kopni, iiii....... rikneš!

[Marcus Antonius]

piskavac kaže:

Nije najteže umrijet. Najteže se rodit.

Pa da baš to. zato mi i nije jasno zašto se svi tako panično boje toga. Mislim svima je jasno da nema šanse da se izvuku od smrti, i onda cijeli život u panici provedu od toga, potpuno iracionalno. Jasno mi je da je strah jedan od najjačih pokretača na svijetu i da je iracionalan, ali ne ide mi to u glavu.

Kad umreš sve je mirno, nemaš problema, nemaš bolova, nemaš briga, sve je riješeno jasno i čisto. Nitko te ne gnjavi, nitko ti ne laže, nitko te ne vara, jednostavno je sve riješeno. Ne razumijem zašto onda ljudi na osobe koje su to prihvatile i mirne su u pogledu na smrt, gledaju kao da su največi luđaci na svijetu.

Jasno mi je ako recimo netko prihvati da ne postoji božanstvo i da je jedina mogućnost neke vrste "postojanja nakon smrti" da naprave nešto, stvore nekakvu ostavštinu koja će biti dokaz da su postojali pa ne stignu to ostvariti prije smrti. To i mene brine kao ateista, da ću umrijeti prije nego tako nešto ostvarim, ali to mi je, barem po meni, jedini pravi i opravdani razlog za strah i neprihvaćanje smrti. Oni koji tvrde da su vjernici se tek nemaju čega bojati. Vjeruju u život poslije smrti, a ako se boje onda su samo vjernici na papiru i to je to.

No s obzirom na stanje svijeta, u kakvim uvjetima živimo i kamo se to sve kreće, smrt izgleda stvarno kao prekrasna opcija kad se pogleda alternativa koja je život u ovako odvratnom svijetu. Barem sa stajališta djevice.

[smoky 9999]

Visoki kaže:

Evo danas baš, nakon višedenvnog planiranja i razmišljanja, konačno posložio malo ormar s oblekom
Osjećam se fantastično

njah... to je ništa...
ja sam krenula s slaganjem ormara kao idejom...
a počela sam sve "iz početka" tako što sam prvo išla farbati sobu...
... i završila sa slaganjem ormara... jer to mi je bio cilj
mjesec u djevici je dovoljan da te proglase "šuk šuk" što se tiče čiščenja

[piskavac]

smoky 9999 kaže:

mjesec u djevici je dovoljan da te proglase "šuk šuk" što se tiče čiščenja

To u mom slučaju ne stoji. Ja sam Jarac/Djevac i neam neku pretjeranu potrebu za čistoćom. Ono, naravno da ću mrvice od hrane spremit u koš i tako to... naravno da ću se kupat svaki dan, ali mi uopće nije bed ako su mi hlače na fotelji, pa knjiga-dvije, pa na tome jastuk ili piđama ili ako su mi po stolu i kauču knjige razbacane naoko u neredu. To je samo naoko.

Vjerojatno je to zbog moje visoke slabovidnosti, ali ne bi rekao da je samo do toga. Mora bit još nešto. sigurno mora.

[smoky 9999]

piskavac kaže:

To u mom slučaju ne stoji. Ja sam Jarac/Djevac i neam neku pretjeranu potrebu za čistoćom. Ono, naravno da ću mrvice od hrane spremit u koš i tako to... naravno da ću se kupat svaki dan, ali mi uopće nije bed ako su mi hlače na fotelji, pa knjiga-dvije, pa na tome jastuk ili piđama ili ako su mi po stolu i kauču knjige razbacane naoko u neredu. To je samo naoko.

Vjerojatno je to zbog moje visoke slabovidnosti, ali ne bi rekao da je samo do toga. Mora bit još nešto. sigurno mora.

postoji više levela čistoće..
nekad se oni isprepletu...
tipa... emocionalno stanje...
za vagu (mene) je tu čistoća najbitnija...
a kada se tu nešto poremeti onda se to reflektira na vanjski svijet u vidu čišćenja svega oko sebe ...

i onda kada sve složim da izgleda kao da nitko nikad tu nije živio, onda mi je to precisto... onda cu uzeti neku knjigu i ostaviti je ne pospremljenu...
i možda koje hlače na fotelji...
tek toliko da se vidi da netko tu ipak živi...


čak je i nered dio reda

[alkapone1]

Marcus Antonius kaže:

Recite mi djevice, jel vam se ove misli čine poznate?

Stao sam i iskreno sagledao svoj najmračniji period u životu i shvatio sam da su ove misli isplivale tada, to su bile misli koje su mi obilježavale doslovno svaki trenutak života, u tom mom mračnom periodu. Pošto sam potpuno iskreno ih pisao, bez cenzure, mislim da su te misli karakteristika djevica, pa me zanima koliko sam točan? Ako je nekome neugodno, možete mi na privatnu poslati odgovor, neću nikome ništa reći, to je čisto za mene podatak.

Evo misli:

Sve mora biti savršeno!
Svaka osoba mora težiti savršenstvu.
Organizacija i logika i planiranje unaprijed vode ka savršenstvu.
Savršenstvo je nedostižno ali ako ciljamo na savršeno, štogod dobijemo mora biti dosta dobro.
Nikada ne prihvatiti prosječnost.
Emocije su najvrjednije blago koje imamo u životu i zaslužuju ih vidjeti samo osobe koje su se pokazale vrjednije od bilo koga drugog u životu.
Pravi muškarac ne petlja sa zauzetim ženama i ne vara svoju ženu kada je u vezi.
Osobe koje varaju svoje partnere nisu vrijedni ničega, to je ološ.
Ako ja nisam u formi, ako nisam postigao nešto društveno korisno i vrijedno, ja sam ološ i ne zaslužujem apsolutno ništa na svijetu.
Ako sam debel i ako nemam nekih bitnih postignuća u životu, zaslužujem da me svi iskorištavaju i budu ogavni prema meni i da patim cijeli život.
Ako budem žrtveno janje svima moj život koji je bezvrijedan tako će dobiti neku vrijednost jer ću barem na neki način pomoći ljudima čiji život može biti puno vrjedniji od mog.

Sve mora biti savršeno!

svaki posao koji obavljam težim napravit po pravilima i propisima, ne radi drugih nego radi sebe tu uvijek obraćam pozornost na detalje i stvari koje drugi ljudi vjerojatno ni ne primjećuju dok obavljaju isti, jer ljudi se često neprofesionalno ophode prema poslu i ne znaju cijenit ono što rade i što predstavljaju. naravno nije to uvijek uvriježeno pravilo niti sam robot da sve 100% radim ispravno i bez greške no u usporedbi s drugima postoji razlika. banalne stvari, kad se guli krumpir ne smije biti ništa crno na krumpiru, recept za kolač treba biti na mjeru nema ono od oka pa kako ispadne, kad se automobil usisava sve mrvice pokupim, kad berem grožđe nema preskakanja grozdova, ako radim u photoshopu svaka točka i svaki piksel ima svoj značaj i treba im posvetit potrebno vrijeme, nije bitno koliko. vremenom sam uvidio da mi to imponira kad stvari obavim onako kako treba, nakon kojih nerijetko se lijepo i kvalitetno i nagradim za uloženi trud, rad bez užitka nema smisla, pogotovo se odnosi na fizički.


Svaka osoba mora težiti savršenstvu.

to vrijedi za mene osobno. savršenstvo ne postoji, no važno je potruditi se i dati svoj maksimum pa do kud stigneš, ako sam se potrudio koliko mogu meni dovoljno, rezultat je takav kakav jest tu se ne može više napravit. opet, to ne znači da sam ovisnik o maksimumu i da se uvijek trudim 100%, da jesam daleko bi dogurao, tko nebi iako daleko od toga da bi to bilo idealno takav scenarij ne postoji, negdje dobiješ negdje izgubiš. s druge strane zadovoljan sam i malim stvarima, a ujedno cijenim kvalitetu. nikad neću za poklon nekome dati bilo kakav dar, to uvijek mora imati svoj značaj da bi bio možda posebniji nego onaj običan, vino u tetrapaku i butelji nema isti okus, iako može biti istog sastava. jednak tretman očekujem ili nadam se od drugih mada ne bude uvijek tako, no ne zamjeram im, ljude prihvaćam takvima kakvi jesu ne osuđujem ih nego pokušavam shvatit njihove postupke i uvažavam njihova djela. stvari uvijek objektivno sagledam, kako sebi sudim tako i drugima, samo prema drugima s više suosjećanja i obzirnosti pazim na njihove emocije posvetim svoju pažnju, to ne znači da ću ih lažno tapšat po ramenu i govorit da je sve u redu, prema ljudima treba biti iskren i tako djelujem, toplo ali i hladno proanalizirati situaciju i postavit stvari tamo gdje im je mjesto. ako nešto ne podržavam to je subjektivnost, ljudi su uvijek subjektivni i zato nikad ne pristupam ljudima i nekom problemu slušajući samo jednu priču, nego u glavi automatski uključujem sve faktore koji su mogli doprinijeti do nečeg, ispitam i to se sve onda proanalizira. smatram i držim da iskazivanjem istine pokazuješ da cijeniš određenu osobu, nebitno pod koju cijenu, istina je velika vrijednost.



Organizacija i logika i planiranje unaprijed vode ka savršenstvu.

formula koja znači uspijeh. Iako ne težim savršenstvu imam pustolovnog duha.


Nikada ne prihvatiti prosječnost.

ne bih se s tim složio. to bi morali detaljnije prokomentirati.


Emocije su najvrjednije blago koje imamo u životu i zaslužuju ih vidjeti samo osobe koje su se pokazale vrjednije od bilo koga drugog u životu.


točno tako. emocije zaslužuju samo posebne osobe, ja takvu još uvijek nisam pronašao, iako postoji dvoje ljudi s kojima sam se našao koji imaju moje značajnije poštovanje (nikako ne želim uobraženo zvučati nego to je tako, svi mi nekome više nekome manje podarimo svoju pažnju) no nismo do kraja razvili prijateljski odnos, no istina emocije zaslužuju samo osobe koje su vrijedne pažnje i koje umiju shvatit moje biće i ono što predstavljam. nikad ne iznosim emocije pred ljudima niti pokazujem znakove bilo dominacije ili slabosti, najgore što možeš napravit je manipulirati ljudima u svoju korist i oduzimati im njihovo pravo na izbor, trudim se uvijek tako djelovati, a ujedno nemam problema u suočavanju s vlastitim manama koje sam prihvatio jednako kao i vrline. sve probleme detaljno u glavi proanaliziram tako da mi nisu potrebna druga mišljenja niti tražim ista, ne znači da sam snob da mislim da sam uvijek u pravu, ukoliko mi je potrebna pomoć neću se ustručavat potražiti je i dvostruko vratit. no većinom ove klasične probleme sve zadržim za sebe, i sam sa sobom ih riješim - čovjek je sebi najbolji prijatelj i taj odnos se konstantno mora njegovati i nadograđivati, surovo iskreno analitički konkretno. smatram i drugi smatraju da dobro analiziram stvari da znam šta je bitno šta nije tako da sam tu na čvrstom tlu. uvijek izbjegavam konflikte - ˝glupi˝ ljudi se svađaju, pametni lako pronađu konstruktivno riješenje. ono što je slabost i mana drugih je da teško kontroliraju svoj ego i stvari ne postavljaju realno, nikad mi nije cilj dokazati svoje JA pumpati svoj ego, meni je u cilju da ga ograničim da mu ne dopustim da me savlada jer tad gubiš kontrolu igra više nije poštena, u takvoj mojoj smirenoj igri činjenica i argumenata ljudi gotovo uvijek gube svaku debatu. nije stvar u tome tko je u pravu, bitno je tko je povukao logičnije poteze. svi mi ulazimo u faze, netko te faze uspiješno položi netko nikad ne napravi iskorak. ono što nije dobro, jači sam na papiru nego lice u lice, fali mi elokventnosti i obrazovanja, srednjoškolsko obrazovanje i viša škola je nula ništa, niti cijenim sebe i ljude na osnovu papira, ili titula, pravo obrazovanje je ono životno iskustvo koje prođeš, i pravo obrazovanje su knjige i literatura koja se odnosi na psihologiju, religiju, znanost, umjetnost i neke druge tematike jedino na taj način možeš napredovati kao osoba, istraživanjem i nadograđivanjem sebe kao osobe proces koji nikad ne prestaje, ako ga zaustaviš – stagniraš, ili još gore zalutaš u neke svoje stavove. kako volim planirati unaprijed striktno sam isplanirao koje teme ću ubuduće proučit, koje će mi pomoći u razvijanju mene kao osobe i u konačnici dati i obogatiti cijelokupan život jer nema smisla samo se podredit obitelji, poslu, a pri tome zanemariti svoj intelektualni i duhovni razvoj koji idu jedno s drugim, inače postaneš siromašan čovjek.




Pravi muškarac ne petlja sa zauzetim ženama i ne vara svoju ženu kada je u vezi.
Osobe koje varaju svoje partnere nisu vrijedni ničega, to je ološ.
Ako ja nisam u formi, ako nisam postigao nešto društveno korisno i vrijedno, ja sam ološ i ne zaslužujem apsolutno ništa na svijetu.
Ako sam debel i ako nemam nekih bitnih postignuća u životu, zaslužujem da me svi iskorištavaju i budu ogavni prema meni i da patim cijeli život.
Ako budem žrtveno janje svima moj život koji je bezvrijedan tako će dobiti neku vrijednost jer ću barem na neki način pomoći ljudima čiji život može biti puno vrjedniji od mog.



za ljubavne odnose se slažem.
ovo drugo nemam tih problema. mogu reći samo da pazim na tijelo i zdravlje to mi je važno, i dugoročno isplativo. cijeni ono što imaš.




inače nisam imao pojma o astrologiji, sinoć slučajno naletio na pdf, zanimljive stvari. pogledao sam i druge znakove, procijenio njihove profile, uistinu najviše se pronalazim u djevici mome datumu rođenja. Iako je astrologija koliko vidim i fleksibilna, no postoje jasne karakteristike koje određuju određeni znak a djevica me najbolje opisuje, što je naravno i logično samo nisam imao pojma da se ljudi i na taj način mogu deklarirati i karakterizirati, mislio sam da sam veći unikat nego što to uistinu jest što je s jedne strane možda malo razočaravajuće a s druge ohrabrujuće da postoji više ljudi s sličnim pogledima na svakodnenicu, usporedio sam meni bliske ljude i njihove znakove kvalitetno su pogođeni opisi, pogotovo u opisima za prvu procjenu meni bitnim ključnim karakteristikama, uvijek sam mislio da karakter nekog čovjek određuju geni, okolina, ˝obrazovanje˝, a po ovome i astrologija i ono što predstavlja ima svoj udio, nevjerojatno nisam imao pojma o tome. svakako nešto jako zanimljivo.

[Marcus Antonius]

tako je i meni bilo kad sam došao na forum.

mislio sam da sam unikatan, a kad ono sve djevice takve kao ja manje više.
astrologiju sam smatrao glupostima pa otkrio da je uznemirujuće obuhvatna i vrlo dobro može definirati karaktere...

ali kad to sve prihvatiš pojavi se nekakva utjeha i mogao bih reći neka vrsta sreće kad skontaš da nisi jedini na svijetu koji tako razmišlja. Šteta samo što smo svi po prirodi takvi da ne djelimo baš previše mišljenja, pa Djevice podforum izgleda u zadnje vrijeme kao moj neki dnevnik

[Anna Freud]

Marcus Antonius kaže:

tako je i meni bilo kad sam došao na forum.

mislio sam da sam unikatan, a kad ono sve djevice takve kao ja manje više.
astrologiju sam smatrao glupostima pa otkrio da je uznemirujuće obuhvatna i vrlo dobro može definirati karaktere...

ali kad to sve prihvatiš pojavi se nekakva utjeha i mogao bih reći neka vrsta sreće kad skontaš da nisi jedini na svijetu koji tako razmišlja. Šteta samo što smo svi po prirodi takvi da ne djelimo baš previše mišljenja, pa Djevice podforum izgleda u zadnje vrijeme kao moj neki dnevnik

eto još jedna djevice. djevice/djevice. mislila sam i ja da sam unikatna. onda sam shvatila da smo svi mi manje više udareni na svoj način i nema tu neke posebne orginalnosti. sjećam se da me iznenađivalo kad bi u nekim djevicama vidjela sebe. nisam dugo razmišljala o tome.
za sebe u prvom redu mislim da sam kontradiktorna. nisam neuredna, nisam uredna. pola mojeg stola je trenutno u kaosu, ima par šalica u sudoperu, nešto prašine na tv-u, nešto psećih dlaka po ćoškovima. kad čistim čistim kako treba i trudim se da mi to ne oduzima previše vremena. nešto me tjera da stvari radim bolje nego šta je potrebno ali kontroliram se. shvatila sam da je to prazan hod, nešto šta posebno ne volim.
najviše problema imam s vremenom. tog nikad dovoljno. mislim da nam u životu treba biti lijepo. i ono šta je tlaka se mora obaviti na najbrži mogući način. ne pada mi na pamet skidati najmanju točkicu s krumpira, rezati mrkvu na baš jednake komadiće, skidati svaku žilicu s mesa. prazan hod.
ima nešto u astrologiji. navika je astronomski jača stvar. emocije na primjer. povjeri se jednom nekom i drugi put će lakše to izaći iz tebe. automatski ti ljudi vrate svoju priču. hop, new friend alert. i stvari se mijenjaju, mijenjaju tebe. neke granice definitivno postoje, ali to ovisi od osobe do osobe. i u praksi to nije tako jednostavno ali ide.
sad, čemu sve ovo. ja sam djevica. nisam sretna s tim, ne znam kako to drugačije reći. sva karakteriziranja oko urednosti i savršenstva, efikasnosti, planiranja, emocija.. nešto mi tu ne štima, želim popraviti svoj horoskop. isplaziti mu jezik. netko drugi će raditi sve po špagi. čini li ga to sretnim ili ga nešto na to tjera? horoskop?

[Marcus Antonius]

mene to čini sretnim, kad je sve po špagi. jednostavno mi odgovara. recimo kad vidim grožđe, lozu, posađenu onako u jednake redove sa identičnim razmacima imam osjećaj da mogu udahnuti toliko lagano da bih mogao cijeli vinograd udahnuti odjednom.

Jednom prilikom sam bio u šumi jednoj gdje su stabla sama po sebi izrasla na gotovo identičnim razmacima i sva su na istu stranu bila nagnuta, valjda od vjetra. Mene je ta simetričnost u prirodi toliko prokleto oduševila da mi je došlo da plačem od sreće. Nisam nikada vidio nešto tako prekrasno. Šuma, priroda, divljina a opet simetrija, ma

Nije da patim na to, ja sam isto jako neuredan, prljavo suđe po stolu, veš po podu i tako to. Ali kad čistim onda je to čišćenje kao da sakrivam sve svoje tragove i otiske sa mjesta zločina, mora biti sterilno kad završim, kao da nitko nikad nije živio u tom prostoru, tek kad to ostvarim budem zadovoljan poslom i onda obavezno na tuširanje nakon toga da ne bih zaprljao taj prostor svojim prljavim postojanjem u stanju od prije čišćenja

I drago mi je da sam djevica. Ima puno toga što mi izaziva glavobolju, puno toga na što ne mogu utjecati a volio bih više od svega, ali sve u svemu, da mogu birati opet bih isto izabrao.

[alkapone1]

Marcus Antonius kaže:

mene to čini sretnim, kad je sve po špagi. jednostavno mi odgovara. recimo kad vidim grožđe, lozu, posađenu onako u jednake redove sa identičnim razmacima imam osjećaj da mogu udahnuti toliko lagano da bih mogao cijeli vinograd udahnuti odjednom.

Jednom prilikom sam bio u šumi jednoj gdje su stabla sama po sebi izrasla na gotovo identičnim razmacima i sva su na istu stranu bila nagnuta, valjda od vjetra. Mene je ta simetričnost u prirodi toliko prokleto oduševila da mi je došlo da plačem od sreće. Nisam nikada vidio nešto tako prekrasno. Šuma, priroda, divljina a opet simetrija, ma

takve stvari uvijek su mi zaokupljale pozornost, djeluju očarajuće. prirodne ljepote, nebo, mrtva živa priroda, rekao bi i ljudske tvorevine arhitektura, uvijek sam želio upiti tu ljepotu i postati dio nje, želio primiti energiju i zadržati ju u sebi, no znam da je nedostižna, možeš ju samo gledati i diviti se. šta je smisao života, pitanje koje svakog od nas u neko vrijeme muči, jedan od odgovora je upravo ta ljepota koja nas okružuje, ako umiješ doživjet svijet oko sebe, prepoznati dio njegove ljepote, doživio si puno toga.
ljudi danas većinom nemaju vremena za te stvari, ili ne primjećuju ih, što je uvijek žalosno.
volim rituale, kavu nikad ne pijem zato da je popijem, želim upiti njen okus, miris, njezinu aromu, želim zapamtiti taj okus, zato nikad ne pretjerujem u kavi, ili bilo čemu, time bi samo uništio njenu veličinu, u svemu treba imati mjeru u ničemu ne treba pretjerivati. ne želim živjeti automatski, vrijeme ionako brzo prolazi, ne želim kad ostarim biti prazan čovjek, otud uvijek i moj pustolovni duh, oduvijek sam sanjario i oduvijek planiram obići europu, bilo pješke, biciklom, ili možda motornim sredstvom, uvijek sam se plašio prosječnosti možda je to odgovor na ono pitanje, ne zato što će me prosječnost rastužit, ne može jer sva iskustva su vrijedna, pa i ona prosječna uvijek te nečemu nauče, no uvijek sam želio nešto malo više od običnog građanina, nedostaje mi to i često o tome sanjarim, a da nebi zaboravio uvijek se i podsjetim na isto, ljudi vremenom zaborave šta su i tko su, postanu dio okoline, slome se pod utjecajem bremena koje im život nametne. ljudi su nezadovoljni životom iz više stvari, a najgore je što ne znaju koje su to, možda su zaboravili možda nikad nisu niti znali. umjetnost je ljepota, tko ima umjetničkog duha može puno toga vidjeti, ne smatram da ga ja imam pravo prozivati, ali znam i osjećam da ga nosim u sebi, i znam da se moram puno potruditi da ga bar malo dodirnem.

[alkapone1]

Anna Freud kaže:

najviše problema imam s vremenom. tog nikad dovoljno. mislim da nam u životu treba biti lijepo. i ono šta je tlaka se mora obaviti na najbrži mogući način. ne pada mi na pamet skidati najmanju točkicu s krumpira, rezati mrkvu na baš jednake komadiće, skidati svaku žilicu s mesa. prazan hod.

vremena uvijek ima dovoljno, važna je samo organizacija, sve ostalo su alibiji i lijenost. izgovore je najlakše pronaći i skrivati se iza njih, ja ih nikad ne koristim.

za mene prazan hod ne postoji, kvantiteta nikad ispred kvalitete. da bi nešto bilo dobro, potrebno je uložit u to dio sebe.

[piskavac]

Marcus Antonius kaže:

mene to čini sretnim, kad je sve po špagi. jednostavno mi odgovara.

+ najveća većina što si rekao... ko da si mene opisivao. Vidim se maltene u svemu, iako sam Jare, a ne djevica. doduše u podznaku sam djevica, pa valjda zbog toga imamo dosta sličnosti.

Nego... kad ste saznali da spadate u promjenjivi znak, kako je to utjecalo na vaše razumijevanje ostalih znakova... npr. fiksnih.

Meni se moj brat bik čini glup ko vol. Kako smo odrastali nekako sam uviđao da je to u neku ruku dobro da je isključiv i nepromjenjiv. Naime, ne moraju ti se sviđati stavovi nekog fiksnog znaka, ali barem znaš da ih sutra-preksutra neće promiijeniti, što situaciju ćini donekle predvidivom, što nadalje, ako si dobar psiholog olakšava da se uvede rutina i da ide sve ko po špagi.

[Marcus Antonius]

piskavac kaže:

Nego... kad ste saznali da spadate u promjenjivi znak, kako je to utjecalo na vaše razumijevanje ostalih znakova... npr. fiksnih.

meni su nepromjenjivi ljudi dosadni neopisivo. Kad za nekoga znam unaprijed kako će reagirati na što postane mi nezanimljiv čak i naporan. Tako da ne znam puno ljudi u fiksnim znakovima jer očito i prije nego sam išta saznao o astrologiji prekinuo sam kontakte sa takvima. Od fiksnih koji su mi obitelj isto tako, njih ne mogu baš izbaciti, ali podsvjesno a kod nekih i svjesno izbjegavam previše kontakta.

S druge strane ta promjenjiva priroda mog znaka mi nekad ide strašno na živce jer sam jedan dan 100% fokusiran na neki pothvat, a drugi dan me ne zanima uopće. To stvara ostvarenje zacrtanih ciljeva dosta kompliciranim.

[europe]

smoky 9999 kaže:

njah... to je ništa...
ja sam krenula s slaganjem ormara kao idejom...
a počela sam sve "iz početka" tako što sam prvo išla farbati sobu...
... i završila sa slaganjem ormara... jer to mi je bio cilj
mjesec u djevici je dovoljan da te proglase "šuk šuk" što se tiče čiščenja

Uff, ne spominji mjesec u djevici ............

Sve mora biti savršeno, i onda ka je, nije baš

[tres tres chich]

Poštovane djevice,treba mi vaš savjet!

Zacopa sam se u djevicu, Inače sam ovan..

Već je neki period ganjam na što ona odgovara sa sladunjavim ponašanjem i sramežljivošću. Poprilično je razbuktam emocionalno i seksualno samo sa svojom pojavom što nju izbacuje iz djevica reda pa je uvati nervoza i počne se udaljavat. Uglavnom zanima me koliko strpljiv trebam biti i koji je znak vas djevica da ne želite konačno? Ko svakog ovna frustrira me čekanje i odgađanje. Da se i dalje postepeno približavam ..ili da je zaskočim pa makar popušio trisku :-/...?

[nan]

Poznam jednu Djevicu koju je Ovan dobio na "trisku" ....a ako bude baš ozbiljna triska, onda, možeš se opet postepeno približavat.

[tres tres chich]

nan kaže:

Poznam jednu Djevicu koju je Ovan dobio na "trisku" ....a ako bude baš ozbiljna triska, onda, možeš se opet postepeno približavat.

a jelii! čak se mislim da je to jedini način.... ,a sa druge strane triska bi me zapalila još više..jer kako sam siguran da se loži na mene ima to drugu konotaciju........