"Kupujete" li?

[Morticia Addams]

Dakle ovako...
Zadnjih dana razgovarali smo o onima koji su se "prodali".
Ono što me zanima jest što je s onima koji su "kupili".

Za početak, trebamo ustanoviti vjerujete li uopće svojoj intuiciji, onom malom glasiću u glavi koji vam od samog početka govori: "Ne ulazi u to, ne voli te jednako kao ti njega/nju, povrijedit' će te..."

Jeste li ikad ušli u vezu za koju ste znali da će vam prije ili kasnije donijeti bol?

Što je to što nas tjera u takve odnose?

Koliko dugo i jako ste se u stanju zavaravati? Da li vas zadovoljava samo to da ste nekome dragi? Jeste li u stanju ostati u vezi u kojoj druga strana ne osjeća dovoljno samo zato da bi ta osoba i dalje bila kraj vas?

Kupujete li svojom ljubavlju, mislite li da će partner/partnerica s vremenom početi osjećati isto što i vi, samo ako ga/ju budete voljeli dovoljno jako?

Što je sa onima koji konstantno "upadaju" u takve veze? Primjetila sam da postoje ljudi koji su cijeli život nezadovoljini i nesretni svojim ljubavnim životom. Međutim, iz veze u vezu, biraju uvijek iste, nedostižne, udane/oženjene, one koji ih ne primjećuju ili se njima poigravaju. Jesu li takvi ljudi mazohisti, osobe koje mogu biti sretne jedino kroz svoju nesreću, bol i onda kada su "žrtve" ili jednostavno NEMAJU SREĆE da kroz život pronađu osobu koja će ih voljeti i cijeniti (u ovo zadnje, osobno, ne vjerujem)?

Najlakše je, naime, "okriviti" onog tko je u vezu ušao, a znao je da ne voli dovoljno. Međutim, što je s onima koji ulaze u vezu, a znaju i osjećaju da nisu dovoljno voljeni? Nije li "krivica", donekle, i na njima?

[Dlink]

Morticia Addams kaže:

Jeste li ikad ušli u vezu za koju ste znali da će vam prije ili kasnije donijeti bol?

Da.
Sto me natjera, neznam. Vjecni optimizam valjda, a mozda i osobna glupost i tvrdoglavost. Srecom, izadjoh iz te nesretne veze.

[vrrrlet]

Morticia Addams kaže:

Jeste li ikad ušli u vezu za koju ste znali da će vam prije ili kasnije donijeti bol?

Neću ni u more ako je hladno, previše si osjetila volim.

[Ze_Ilithid]

Morticia Addams kaže:

Dakle ovako...
Zadnjih dana razgovarali smo o onima koji su se "prodali".
Ono što me zanima jest što je s onima koji su "kupili".

Za početak, trebamo ustanoviti vjerujete li uopće svojoj intuiciji, onom malom glasiću u glavi koji vam od samog početka govori: "Ne ulazi u to, ne voli te jednako kao ti njega/nju, povrijedit' će te..."

Jeste li ikad ušli u vezu za koju ste znali da će vam prije ili kasnije donijeti bol?

Što je to što nas tjera u takve odnose?

Koliko dugo i jako ste se u stanju zavaravati? Da li vas zadovoljava samo to da ste nekome dragi? Jeste li u stanju ostati u vezi u kojoj druga strana ne osjeća dovoljno samo zato da bi ta osoba i dalje bila kraj vas?

Kupujete li svojom ljubavlju, mislite li da će partner/partnerica s vremenom početi osjećati isto što i vi, samo ako ga/ju budete voljeli dovoljno jako?

Što je sa onima koji konstantno "upadaju" u takve veze? Primjetila sam da postoje ljudi koji su cijeli život nezadovoljini i nesretni svojim ljubavnim životom. Međutim, iz veze u vezu, biraju uvijek iste, nedostižne, udane/oženjene, one koji ih ne primjećuju ili se njima poigravaju. Jesu li takvi ljudi mazohisti, osobe koje mogu biti sretne jedino kroz svoju nesreću, bol i onda kada su "žrtve" ili jednostavno NEMAJU SREĆE da kroz život pronađu osobu koja će ih voljeti i cijeniti (u ovo zadnje, osobno, ne vjerujem)?

Najlakše je, naime, "okriviti" onog tko je u vezu ušao, a znao je da ne voli dovoljno. Međutim, što je s onima koji ulaze u vezu, a znaju i osjećaju da nisu dovoljno voljeni? Nije li "krivica", donekle, i na njima?

Iskreno, nikad mi se to nije desilo. Prije bi bilo da sam se, nekad davno, prodao. A tebi?

Radi se i opet o nebalansu u vezi, i naravno, ako netko osjeća manje i ponaša se distanciranije, netko mora osjećati više. Nerealno je očekivati da će se ti osjećaji stvoriti ako ih nije bilo na početku.

Tj. da se ispravim, mogu se roditi osjećaji prijateljstva, poštovanja, privrženosti, ali to su surogat osjećaji za pravu stvar, koji i ovako i onako postoje i ako je prava ljubav u pitanju.

[Peppa Pig]

desilo mi se par puta u zivotu....

jbga, cijelo vrijeme se nadas da ce se stvari promijeniti nabolje i da je osoba x vrijedna toga da pricekas dok se to ne desi

naravno, nikad od toga nije bilo nista

nis tragicno, malo sam kasnije patila, napila se koji put i nastavila dalje...

za nijedan od tih "slucajeva" mi nije zao sto se nisam maknula na vrijeme i u startu digla ruke od svega

[Morticia Addams]

Ze_Ilithid kaže:

Iskreno, nikad mi se to nije desilo. Prije bi bilo da sam se, nekad davno, prodao. A tebi?

Radi se i opet o nebalansu u vezi, i naravno, ako netko osjeća manje i ponaša se distanciranije, netko mora osjećati više. Nerealno je očekivati da će se ti osjećaji stvoriti ako ih nije bilo na početku.

Tj. da se ispravim, mogu se roditi osjećaji prijateljstva, poštovanja, privrženosti, ali to su surogat osjećaji za pravu stvar, koji i ovako i onako postoje i ako je prava ljubav u pitanju.

Da, dogodilo mi se. Imala sam 15 i bijah na smrt zaljubljena. Prva ljubav, veza je trajala par godina i bijah od početka do kraja nesretna.

Zašto sam to učinila i što me tjeralo u to? Sklona sam u svom samoljublju tvrditi da je bila stvar u mladosti i neiskustvu. Danas mi je nezainteresiranost i hladnoća druge strane žestoki turnoff.
Neću se zaklinjati, ali mislim da više ne bih mogla toliko "glavom kroz zid".

Ono što me više zanima su ljudi kojima je to nekakav "obrazac ponašanja", koji i u nekim zrelijim godinama od puberteta i uz puno iskustva i dalje, konstantno, ulaze u takve veze.

[boletus satanas]

Morticia Addams kaže:

Jeste li ikad ušli u vezu za koju ste znali da će vam prije ili kasnije donijeti bol?

Što je to što nas tjera u takve odnose?

da
zadnja veza

ignorirala sam znakove na početku, mada mi je razum govorio kidaj "lijevo od njega"

zašto... dosadilo mi je solirati. bio je savršen u mojim očima mada su mi svi koje znam vikali da je idiot itd...

čak mi je i njegov frend vikao da prekinem

a nakon prekida
evo me na forumu na 2 glavna topica

ali sad nakon par mjeseci sam mnoooogoooo boljeeeee

čekam drugoga

[Ze_Ilithid]

Morticia Addams kaže:

Da, dogodilo mi se. Imala sam 15 i bijah na smrt zaljubljena. Prva ljubav, veza je trajala par godina i bijah od početka do kraja nesretna.

Zašto sam to učinila i što me tjeralo u to? Sklona sam u svom samoljublju tvrditi da je bila stvar u mladosti i neiskustvu. Danas mi je nezainteresiranost i hladnoća druge strane žestoki turnoff.
Neću se zaklinjati, ali mislim da više ne bih mogla toliko "glavom kroz zid".

Ono što me više zanima su ljudi kojima je to nekakav "obrazac ponašanja", koji i u nekim zrelijim godinama od puberteta i uz puno iskustva i dalje, konstantno, ulaze u takve veze.

Mazohizam? Nemam pojma, zapravo ne znam ih baš ni puno, ali ziher ih ima. Mislim da bi se tu mogle pronać sve one curice koje vole trčat za nekim ... i što on bio hladniji, to se više hrane mrvicama pažnje i vole ga još više...dobro, ne znam zašto mi je primjer ženskog roda, al nije ni bitno.

Ili, opet, s druge strane, sasvim nemazohistične osobe koje očekuju ravnopravan odnos, pa se nadaju i nadaju...makar mi takve ne ispunjavaju obrazac opetovanog ulaženja (možda čak i traženja) u takve odnose. Njih bi iskustvo, kao i sve nas, trebalo poučit da tu kruha nema.

[lone rider]

Mislim da se ljudi u principu jako boje samoće. Boje se što će biti s njima ako ostanu sami, nevoljeni, nezaštićeni, nedovoljno dobri da bi ih netko volio, bio s njima, želio ih, pa makar i samo prividno u svom životu. Taj strah je po meni donekle besmislen i iracionalan jer nije samoća ono čega se ljudi boje već sumnje u razloge zbog kojih su se našli u takvoj situaciji. Jesam li dovoljno dabar i jesu li svi ostali bolji od mene? Što ako zauvijek ostanem sam? Kako bi izbjegli bakćanje s takvim pitanjima, ljudi nakon nekog vremena počnu spuštati kriterije i nakon nekog vremena ne postavlja se više pitanje hoću li pronaći nekoga tko mi odgovara, već hoću li uopće ikoga pronaći, pa su ljudi skloni (znam nekoliko takvih primjera i to je završilo u najmanju ruku tragikomično) prilijepiti se za prvo što im se ponudi. Prilijepe se za prvog ili prvu koji pokažu makar malo interesa i lažno misle kako je to ono pravo, iako možda i nije. Nije dovoljno da netko pokaže interes za tebe, nije dovoljno da se nekom digne na tebe ili da te netko smatra komadom. Morate si odgovarati na nekim dubljim, čvršćim nivoima. Nekome pronaći ženu svog života znači da ona prati nogometne utakmice, pije pivo i psuje ko kočijaš, a nekome žena mora biti duhovno, maltene mitsko biće. I jedni i drugi na to imaju pravo ali je stvar u tome da nije prvo stvorenje koje pokaže interes ono što želite za čitav život. Treba to znati razlikovati. Netko može biti zanimljiv za one night stand ili za zajebanciju u društvu ali to nisu nužno prioriteti za ozbiljnu vezu. Ne, nisam se ni prodao niti sam kupovao u ovom smislu izrečenom u tvom postu, makar sam imao prilike ali nisam. Dobro sad brijanje u nekim kaotično konfuznim godinama kad hormoni traže svoje mjesto pod suncem, to ne računam, ali kad vidiš brakove ljudi koji su ušli u njih iz prve veze ili prve veze nakon puno godina samačke "krize" ili naprosto zato jer su mislili da im je došlo vrijeme za to (ma što to opet značilo), malo ih je baš onako bajno koliko se oni trude prikazati.

Nego Morticia, kaj te muče kakve ljubavne dileme? Već druga tema s tako opsežnim i velikim pitanjima.

[susannah]

bila sam jednom u takvoj vezi, ulazeci u nju svjesna svih nedostataka ali... 'ljubav je navike moc' kada je ta prica zavrsila, oporavljala sam se 5 godina i sad mislim da si nikada vise ne bih tako nesto priustila. iako, mislim da mi je trebalo tako nesto u zivotu samo zato da danas budem osoba kakva jesam.
a mislim da ljudi to rade ili zbog nepopravljivog optimizma ili zato jer ne zele biti sami. mazohisti? mozda, ali oni kojima je to obrazac ponasanja; ovi drugi, kojima se to desi jednom - dvaput, mislim da samo moraju proci takve stvari u zivotu.

[Violently happy]

nikad nisam ulazila u vezu,ako sam sumnjala da ona druga strana ne osjeća isto,odnosno,ako sam osjetila da sam ja puno više emocionalno u tome od druge strane.
Jednostavno,nisam od onih koji vjeruju da će se osjećaji s vremenom razviti,da će ta neka zaljubljenost doći ako je nema na samom početku.
Možda se to nekome i dogodilo,ne znam,ali polazim od sebe,i znam da se meni nikad nije.Dakle,ako jaki osjećaji ne postoje na početku,neće se ni razviti.Barem se kod mene nikad nisu.

[x-girl22]

Morticia Addams kaže:

Što je to što nas tjera u takve odnose?

miljun puta sam se zapitala to pitanje, a i to je malo..iako sam ga iz price znala ko je i sta je covjek se upusti u takve stvari u nadi da to ipak nije tako i da sam bas ja ta koja ce ga prominit kako glupa, mlada i naivna..
bio mi je 5 godina sve na svijetu, zivila za njeg, dala mu sve sta sam mu mogla dat...
a on?? sve najgore sta zena moze i zamislit od muskarca mi je priustio...jbg
na svojim greskama ucimo ne na tudjim..
i danas ga volim al danas mu znam reci "ne"
zasto sam si to dopustila u zivotu? jos uvijek trazim odgovor na to pitanje..

[buzzfuzz]

ja sam prodo nokiu N70 neki dan...a kupi sam vec drugu , opet je N

[Flashover]

ne prodajem, a jos manje kupujem...

[tince]

Ne bih mogla niti zelim biti u takvoj vezi......moram se osjecati voljeno, zeljeno, i sve ostalo da bih mogla funkcionirati i moja ljubav se hrani time, bezuvjetno...

Bilo je situacija gdje bi se zaljubila bezglavo, ali nakon sto bi ustanovila da tip ocito ne gaji iste emocije, tu se prica zavrsavala.....

Nedavno sam imala situaciju gdje sam upoznala covjeka koji mi se svidio na prvu loptu ali nije si dao ni malo truda oko mene....nema mi veceg turnoffa od toga, stvarno nema.....a i njegovo ponasanje i sve skupa mi je bilo vrlo nenapaljuce tako da ako sam u pocetku nesto i pocela osjecati to se rasprsilo ko mjehur od sapunice.....

on se pravdao blokadom i slicno medjutim ne ide to tako......nije mi palo na kraj pameti ulagati u tu vezu, ili ju produbljivati....

Isto tako vise se ne dovlacim u situaciju da budem s nekim ko mi se doista ne svidja i ne privlaci me kao musko......par puta u mladjim danima sam napravila taj gaf ali sad mi vise ne pada na pamet...

Sva sreca jedino sto mogu reci da sam uvijek bila iskrena prema tim momcima i nikad nisam lagala o svojim osjecajima....ali neki od njih ne bi pustali a ja bi koristila sve sto mi je njihovo drustvo tada moglo pruziti....
bez obzira na moje izjave da nije to to sa moje strane....

ali sad se vise ne upustam ni u intimne odnose u takvim situacijama,,..ne pada mi na pamet.....ne svidjas mi se , nema nista od toga...ali nista....tesko da i prijateljstvo mogu stvarati ....jer znam da ce tu uvijek biti frustracija i nikad doista pravo prijateljstvo..

[Cika Strile]

Morticia Addams kaže:

Ono što me više zanima su ljudi kojima je to nekakav "obrazac ponašanja", koji i u nekim zrelijim godinama od puberteta i uz puno iskustva i dalje, konstantno, ulaze u takve veze.

Mislim da ti ljudi idu linijom manjeg otpora...tj., kupuju tuđu sreću...Susreo sam se dosta takvih osoba...Sami ne ulazu u sebe, ne znaju kako, a što je najbitnije, ne žele se potruditi, već kupuju sretne ljude, misleći da će, ako budu uz njih, postati jednako sretne kao i one...tj., da pojasnim, da će biti sretne uz takve, sretne, ljude...a zapravo su sami iznutra prazni i tek nakratko budu zadovoljni kupljenim...Ukrasni papir vrlo brzo se zamota i više nije šaren i lijep kao prvi put.

Možeš ti imati ne znam koliko iskustva, ako iz njih izvlačiš krive zaključke, ili nikakve...takvi ljudi ne ulažu u sebe, a kupuju ono što bi i sami htjeli biti...

Cika Strile

[Žulaj]

e Morty Morty, ti si u nekim opakim razmišljanjima

na ovu temu već imam nekaj za reći. istina, nisam nikada "kupovala" nekoga tko je zauzet, nedostižan u tom smislu, ali uglavnom "kupujem" nezrele, sebične posesivce koji me uvijek uspiju iznova uvjeriti da ih moja ljubav može promijeniti.

glasova za protiv ko u priči, što u mojoj glavi što sa strane ali neeeeee! ja znam bolje

i drito glavom kroz zid dok si ju na kraju ne rascopam a onda, prijatelji stari gdje ste!

[Laf2000]

@Morticja ne ja "kupujem" ništa dok ulazim u vezu jednostavno uđem u vezu i u vezi sam dok mi je dobro bez ikakve FILOZOFIJE. I nikad nisam patio zbog bilo kakve veze ili trebe.

[Laf2000]

@Morti ja sam optimist, a ne pesimist.

[slafko]

Cika Strile kaže:

Mislim da ti ljudi idu linijom manjeg otpora...tj., kupuju tuđu sreću...Susreo sam se dosta takvih osoba...Sami ne ulazu u sebe, ne znaju kako, a što je najbitnije, ne žele se potruditi, već kupuju sretne ljude, misleći da će, ako budu uz njih, postati jednako sretne kao i one...tj., da pojasnim, da će biti sretne uz takve, sretne, ljude...a zapravo su sami iznutra prazni i tek nakratko budu zadovoljni kupljenim...Ukrasni papir vrlo brzo se zamota i više nije šaren i lijep kao prvi put.

Možeš ti imati ne znam koliko iskustva, ako iz njih izvlačiš krive zaključke, ili nikakve...takvi ljudi ne ulažu u sebe, a kupuju ono što bi i sami htjeli biti...

Cika Strile

Mudro zbori ovaj Strile danas.

Laf2000 kaže:

@Morti ja sam optimist, a ne pesimist.

I ja sam optimist, te se kao takav nadam da ćeš naučiti koristiti "edit" gumb, kao i pisati pravilnije. Nemrem te čitat, jebote. Nekakav tlak mi se u glavi napravi i oči se refleksno zatvaraju nakon dvije rečenice. Nemrem.