Guy Gavriel Kay

[subc0mandante m0ris]

ne..

on baca Cloudkill!!!

hehehe

[GaelGarciaBernal]

on baca Cloudkill!!!

Slazem se, taj Gandalf bi trebao nauciti takve stvarcice. Zar mu ne bi pomoglo da je na pelenorska polja bacao pokoji death spell, power word kill, prismatic sphere pa se onda proseta okolo, chain lightning i na kraju gate pa pozove svog taticu Iluvatara.

[azrail]

ja sam jučer pročitala lavove al rassana,nikad prije nisam čitala Kaya,u biti sam željela pročitati nešto više nerealno,mistično no nakraju sam se ugodno iznenadila.Kay je fantastičan toliko sam se uživila u knjigu da sam cijeli današnji dan bila tužna zbog Ammara i lavova,ona zadnja njegova pjesma:Tuguju za lavovima što su minuli,i zbog Al Rassana voljenog...čak sam i suzu pustila.

[Camaria]

Eo jedan neunisoni glas (u nemogućnosti nalaženja prave riječi). Pomalo čudno možda, ali osim Tigane koja je Guy mi je grozan. Oprostite fanovi al eto, nema se šta reć.

Zadnje što sam čitala bio je drugi dio Sarantinskog, čini mi se, i nisam mogla do kraja, iako ima 1 super odlomak a to je ovaj:

"Nedaleko od njih stajala su dva obrtnika i Pardos zaključi kako bi valjalo povratiti nadzor nad svojim nogama te otići do njih i porazgovarati. No prije nego što je u tom naumu uspio, do njega dopriješe glasne riječi njihova nervoznog razgovora.
«Gdje je Vargos? Najbolje da on to učini.»
«Otišao se preodjenuti, znaš to i sam. I on je pozvan.»
«Sveti Jade. Možda... hm, možda možemo poslati kojeg zidarskog pomoćnika? Ili nekoga od ciglara? Možda oni... ne znaju kakav je.»
«Samo se ti nadaj. Svi sve znaju. Moramo, Sosio, i to smjesta, inače će biti prekasno.»
«Ne! Ja ne idem gore! Krispin ubija ljude.»
«On samo priča o tome kako će ih ubiti. Ne vjerujem da je to ikad zaista učinio.»
«Ako ne vjeruješ onda ti idi po njega.»
«Ja sam predložio da bacamo kocku.»
«A ja sam rekao da ne idem. A ne želim ni da ti ideš. Nemam druge braće osim tebe.»
«Zakasnit će. A onda će nas ubiti zato što je zakasnio.»
Pardos se napokon uspio pomaknuti i sad se – bez obzira na jutrošnje događaje – svim silama trudio da ne prasne u smijeh. Odjednom su ga preplavila živahna sjećanja.
Zakoraknuo je mramornim podom pod spokojnim svjetlom. Koraci u čizmama prigušeno su odjekivali. Dvojica braće – a bili su to posve identični blizanci – okrenula su se da ga pogledaju. U daljini, netko je ispustio dlijeto ili čekić, a zvuk je odjeknuo nježno, gotovo kao glazba.
«Pretpostavljam» reče Pardos ozbiljno, «da je riječ o prekidanju Krispina dok radi na skeli?»
«Gaja Krispa, da» reče brzo onaj po imenu Sosio. «Ti ga, ovaj, poznaješ?»
«Mora stići na vjenčanje!» reče drugi brat.
«Odmah mora krenuti, on je najvažniji gost.»
«Ali nikome ne dopušta da ga smeta dok radi.»
«Nikad! Jednom je neke ljude zbog toga ubio!»
«Još dok je bio u Vareni. Zidarskom žlicom, kažu! I to u kapeli!» Izraz na Silanovu licu bio je užasnut.
Pardos sućutno kimne. «Znam, znam. Učinio je to. U kapeli. Zapravo, mene je ubio. Mogu vam reći da je to bila užasna smrt. Zidarskom žlicom!» Zastao je i namignuo im dok su oni razjapljenih usta na identičnim licima buljili u njega. «Sve je u redu. Ja ću ga dozvati umjesto vas.»
Krenuo je naprijed prije nego što ga je smijeh – koji sad više zaista nije mogao susprezati – odao u potpunosti. Prošao je ispod prostora kupole u kojem se od njezine veličine lako mogla izgubiti ravnoteža. Podigavši pogled, ugledao je Krispina kako oblikuje Jada na istoku, iznad naznaka pojedinosti Saranta smještenog kao na obzorju. Budući da je upravo proveo cijelu zimu u izvjesnoj kapeli u Sauradiji, Pardos je smjesta shvatio što njegov učitelj čini sa svojom vlastitom slikom boga. Znao je da je Krispin bio tamo, Besani su mu to rekli.
Prišao je skeli. Dva mlada šegrta stajala su uz nju i pridržavala im je, kao što je uvijek valjalo činiti. Onima koji su dobivali tu zadaću najčešće je bilo smrtno dosadno. Ovaj je par izgledao prestravljeno. Pardos zaključi da se ne može prestati smijati.
«Pridržite je dok se penjem, može?» reče im.
«Ne smiješ!» reče jedan od dječaka užasnuto. «On je gore!»
«Da, to već znam», reče Pardos. Prisjetio se vremena kad se i sam osjećao – a vrlo vjerojatno tako i izgledao – kao ovi šegrti blijedi od straha. «Ali moram mu prenijeti poruku.»
Uhvatio je prečku ljestava i počeo se uspinjati skelom. Znao je da će Krispin, tamo gore, ubrzo osjetiti, ako već i nije, pomicanje skele u udarce stopala. Pardos je gledao u svoje ruke, kako su ih sve bili naučili, i nastavio se uspinjati.
Bio je na pola puta kad je začuo poznati glas zbog čijeg je zvuka proputovao pola svijeta kako viče hladno i bijesno, baš onako kako se Pardos sjećao. «Još jedan korak i tvoj će jadni život skončati tako što ću ti samljeti kosti i umiješati ih u živo vapno!»
Jako dobro, pomisli Pardos, smislio je novu prijetnju. Podignuo je pogled. «A ti začepi,» vikne, «ili ću ti tesserama izrezati guzicu i nahraniti te komadićima!»
Slijedila je tišina. A onda: «To ja tebi kažem, proklet bio! Tko...?»
Pardos se nastavio uspinjati, ne odgovorivši mu.
Osjetio je kako se daske na vrhu skele pomiču iznad njega, što je značilo da je Krispin prišao ogradi i gledao dolje.
«Tko si ti?» Ponovno tišina. «Pardos? Pardos?»
Pardos se šutke nastavio uspinjati. Srce mu je bilo prepuno. Stigao je do vrha, prekoračio nisku ogradu pa stao na daske pod zvijezde koje su se ocrtavale na plavom nebu mozaika.
A onda je bio privijen u zagrljaj koji ih je obojicu zamalo prevrnuo.
«Proklet bio, Pardose! Pa zašto ti je toliko trebalo? A baš te trebam ovdje! Pisali su mi da si otišao još u jesen! Pola jebene godine! Jesi li svjestan koliko kasniš?»
..."

[Camaria]

onda dođe amazonska pipica i sve postane mushy-soapy

[zordi]

u mojoj knjižnici je netko zdipio Tiganu, argh. tražim ju već više od pola godine

za sada je moj favorit Pjesma za Arbonu, možda zato jer je to i prvo što sam pročitala od Kaya.

sad čitam Posljednja svjetlost sunca. lomim očina na imenima, ali inače je ok. sviđa mi se jako način na koji je opisana vila.

jel tko čitao Posljednju svjetlost sunca???

[Glupinickname]

Camaria kaže:

Eo jedan neunisoni glas (u nemogućnosti nalaženja prave riječi). Pomalo čudno možda, ali osim Tigane koja je Guy mi je grozan. Oprostite fanovi al eto, nema se šta reć.

Već sam pisao o tome al da ipak ponovim: Kay mi niej grozan ali mi mi smeta njegova silna potreba da u srednjovjekovnu radnju gura stvari koje mi zvuče ko nekaj iz modernih sapunica: em se svako jebe sa svakim (muškarci,žene, braća, sestre, odrasli, djeca) em stalno nešto pričaju o svojim osjećajima ko da su na Opri.

Zadnje kaj sam čitao od njega su bili Sarantium romani. Prvi sam pročitao u dva dana - tolko mi je bio super. No, onda je Kay skužio da nije bilo dovoljno nekonvencionalnog seksa i razgovora o osjećajima pa je nabacio par homoseksualaca i hrrrrrrrrrrrrrpe razgovora i razmišljanja o emocijama. "On ju je ljubio ali ju je i mrzio. Znao je da ga ona nevoli al iga je trebala. A on je trebao nju. Ali ju nije volio. Bili su sami, usamljeni u svojoj mržnji. I u svojoj ljubavi." il tak nekakve gluposti.

Šteta, jer osim toga, mi je prilično dobar. Sviđa mi se ideja korištenja stvarnih zemalja i povijesnih perioda ko direktne inspiracije za romane. Kay ih koristi tamn tolko puno da mogu prepoznati stvarni period ili čak stvarne pojednice a opet ne toliko puno da si ne bi mogao uzeti slobodu mijenjati radnju ili likove. Ima nekaj u tom pristupu.

[azrail]

neznam zašto ovo uopče pišem jer nisam SF i fantasy znalac,čak ni ljubitelj,ali kad pročitam nekog pisca koji na mene ostavi dojam,toliki da sam još danima u njegovom svijetu onda taj isti zaslužuje i par rijeći!Prvo što želim reći je da meni te ljubavne priče uopče nisu smetale,dapače za osobu koja je romantična kao i ja to se vjerovatno ne može dogoditi!Drugo što želim reći je da je Kay na mene ostavio takav dojam da sam hjela još,još,još i još takvog powera i tako krenula tražita po netu sve o Kayu i naletila na ovaj forum,čitala sve žive komentare i postove o SF i fantasy piscima,divila se ovim ljudima koji su pročitali knjiga za koje prvi put čujem,čudila se svijetu za koji nisam znala da postoji,još uvijek mi u glavi odzvanja:Martin,Simmons,Zelazny,Dick,Feist,King... to su sve imena s kojima bih se željela upoznati i mislim da ću početi s Martinom!

[Glupinickname]

azrail kaže:

Prvo što želim reći je da meni te ljubavne priče uopče nisu smetale,dapače za osobu koja je romantična kao i ja to se vjerovatno ne može dogoditi!

(snip)

mislim da ću početi s Martinom!

Ako si romantičarka, Martinov bi te "Song of Ice & Fire" bi te mogao malo ukomirat od prve. Mislim, roman ipak otpočinje sa smaknućem i nakon toga ide nizbrdo.

Al kako bilo, definitivno ti ga preporučam. Martin također piše fantasy usko vezan uz stvarnu povijest (u njegovom slučaju pretežno englesku i francusku srednjovjekovnu povijest). Meni je osobno jedan od najboljih (ako ne i najbolji) fantasya ikad.

Puno sreće sa čitanjem, Ne samo Martina nego i bilo kakvog fantasya koji ti dospije u ruke.

[azrail]

romantična jesam ali koliko sam fascinirana romantikom,ljubavnim sudbinama koje su drugačije,zabranjene,osuđivane pa čak i ismijavane toliko mogu reći da sam i malo "dark" osoba i da me zanima svijet mistike,filozofije,stvarnih ljudskih sudbina pa bile one i tragične.Ipak hvala na preporuci a što se tiče Martina probat ću pa šta bude,ako neide uvijek se mogu vratit u svoj "romantic world".

[Camaria]

glupinickname kaže:

Sviđa mi se ideja korištenja stvarnih zemalja i povijesnih perioda ko direktne inspiracije za romane. Kay ih koristi tamn tolko puno da mogu prepoznati stvarni period ili čak stvarne pojednice a opet ne toliko puno da si ne bi mogao uzeti slobodu mijenjati radnju ili likove. Ima nekaj u tom pristupu.

Vidiš, meni se baš to ne sviđa, nekako mi je preočito, kao da je samo uzeo to kao fix-rješenje da se ne mora mučit.

[LordShaper]

Je, a drugi pisci ne uzimaju stvarne ili nekadašnje zemlje/ljude kao osnove za fiktivne zemlje/likove

[Glupinickname]

LordShaper kaže:

Je, a drugi pisci ne uzimaju stvarne ili nekadašnje zemlje/ljude kao osnove za fiktivne zemlje/likove

Ne tak direktno i tolko detaljno. Lavovi Al Rassana je recimo prvenstveno inspiriran Pjesmom o El Cidu a mjesto radnje preslikava Španjolsku za vrijeme rekonkviste.

[Glupinickname]

Camaria kaže:

Vidiš, meni se baš to ne sviđa, nekako mi je preočito, kao da je samo uzeo to kao fix-rješenje da se ne mora mučit.

Meni se to sviđa. Iz onoga kaj sam čitao po forumu, čini mi se da ljudi malo preveć izjednačuju crtanje mapa i izmišljanje povijesti sa pisanjem fantasya. Kay koristi stvarnu povijest o kojoj tak i tak ne znam ništa pa mi je podjednako zanimljiva kad čitam o njoj.

Mislim da Kay piše fantasy iz istog razloga zakaj i Martin: obojici im je zapravo super povijest i htjeli bi pisat povijesne romane, no, problem sa poviješću je kaj već znaš kak će završit. I onda radije pišeš fantasy verziju iste, di po potrebi možeš mijenjat stvari.

[SamoMaloSebe]

Njegove knjige ja zovem 'fantastikom za žene'. I imam ih sve kaj se moglo naći na domovinskom jeziku. I volim ih sve. Jako. I ove sam godine s mora slala ljudima na razglednicama citate iz njegovih knjiga. Nekako mi je najdraža Lavovi - ali ja nisam posve realna kad dođe do liječnika - to mi je slaba točka. Zato mi je bilo teško priznati da me ova zadnja, Posljednja svjetlost sunca, malo razočarala. Druge su bolje, a u crvenokosog mozaičara sam imala pravi primjer zatreskanosti. Ne može ni to svatko.

[azrail]

Slažem se s tim da bi se Kay mogao nazvati piscem za žene ili njegove knjige fantastikom za žene.Isto tako mi je drago da je netko spomenuo zatreskanost,meni se to dogodilo s Lavovima tj, Ammarom,gotovo pravi simptomi zaljubljenosti,ipak kombinacija pjesnika,ratnika,ubojice...nije me ostavila ravnodušnom!Što se tiče Kaya i korištenja stvarne povijesti kao osnove,mislim da je definitivno zanimljivo čitati o povijesti!Inače nisam niti sam ikad bila prevelik ljubitelj povijesti,sječam se da nikad nisam razumjela čemu učiti sve te suhoparne događaje i godine napamet,zašto nam to treba i te spike ali ovako je Kay učinio nešto sasvim drugo:učinio je povijest živom,zanimljivom,snažnom i ne tako lako zaboravljivom!

[SamoMaloSebe]

Viš to bi se moglo staviti kao tema gore na ljubav... Što napraviti kada se zaljubiš u lik iz knjige? Zapaliti knjigu? Ili napisati drugu u kojoj ste skupa, pa ti on slomi srce, pa ga preboliš

[Camaria]

Ajde,ajde bit će još zgodnih i pametnih mu- ovaj, likova iz knjige

[LordShaper]

...i siguran da će svi imati veeelike...mačeve

[SamoMaloSebe]