Strah od emotivne bliskosti, seksualnosti?

[Innocent]

dersette kaže:

ti baš jesi znatiželjna, hehe, i ja sam, pa te pitam zašto me pitaš konzumiram li išta?

pitam zbog toga što opijati oslobađaju autocenzure
jako bi mi bilo zanimljivo doživjeti te pijanu, recimo. tj, kako bi ti samu sebe doživjela. dobro, nisam zagovornik alkoholizma, a ni alkohol ne cijenim kao opojno sredstvo, ali ovo drugo ne smijem spominjati, pa ni neću

prilično si ozbiljna za svoje godine, malo i preozbiljna, kako se snalaziš sa vršnjacima? ok, dečki su ti sigurno blentavi, iako nisu ni svi među njima baš toliko tupi i nezanimljivi.
imam dojam da se rijetko kad zabavljaš, onako, nevezano uz seksualnog partnera, nego frendovski, ludiranje, pravljenje pizdarija i tomu slično.
mislim da si premlada za 'ozbiljnu' vezu, iskreno.

analiza je svakako dobra i dio puta iscjeljenja, ali analiza=paraliza.
tebi to ide i predobro, ti si cijelog života prisiljavana na hladnoću i nepokazivanje pravih emocija, ti si afektivno jako zakočena. želiš biti djevojčica, zato jer to nikada nisi mogla biti.
stoga smatram da tebi treba terapija koja će te osloboditi te zakočenosti, nešto što će te izbaciti iz takta, neko iskustvo kakvo nisi nikad do sad imala. ljudima to obično pruža seks ili opojna sredstva ili partijanje...može biti i neka osoba koja te toliko naživcira da izludiš skroz.
ali to je tebi najpotrebnije, koliko mogu primijetiti.

[dersette]

savijet zrele osobe poput tebe jest da konzumiram opijate da bih si riješila sve probleme???? nije ni čudo da mi kažeš da sam prezrela, općenito,ne samo za svoje godine....ja se zabavljam i opuštam, imam svoje vrijeme i mjesto za to......ja ne moram završiti na policiji da bih rekla da se zabavljam....to što neki imaju nije moja stvar i ne čini nekolicina ljudi pravilo...ja sam za svoje godine sasvim normalna što se ponašanja tiče. iamla sam dvije krizne godine kada sam radila svašta i te krizne godine su me naučile pameti dovoljno da se primirim da mogu početi funkcionirati zdravo. baš zato što nemam probleme tipične sedamnaestogodišnjakinje , ne mogu te probleme ni rješavati na način na koji to čine one....kad dečkić prekine s klinkom ona ode van i iživi se, ja nemam potrebu za tim zato što me ne more takve stvari... meni je opuštanje i zabava sjesti na terasu s par dragih osoba i pričati o ozbiljnim i onim sasvim neozbiljnim temama do jutra. meni je opuštanje vrijeme potrošeno na yogu,hranu bogatu hranjivim tvarima koje su mi potrebne da barem organizam, narušen emotivnim i psihološkim kolebanjima obnovim....a ne da ga uništavam još zagušljivim prostorijama, urlanju,alkoholu i drogi.......meni to, oprostiti ćeš ne treba. Ja volim plesati, to ja radim da se opustim, a ima veze i sa mojom generacijom.....
Sa vršnjacima se slažem....ja sam prilagodljiva, nisam onaj tip "kud svi tud i mali mujo", ali nikada nisam imala problema s njima....dapače...ne svađam se s nikim, ne spletkarim i samim time se izdvajam ali ne smatram to nečim negativnim, niti oni smatraju, čak dapače svi me prihvate upravo zbog toga...vesele sam naravi, nisam emo djete koje sjedi u zadnjoj klupi i mrzi cijeli svijet..

i još jedna mala kritikica, kontradiktorno pričaš....prvo kažeš da sam prezrela za svoje godine, a onda kažeš da sam premlada za ozbiljnu vezu.....prvo, ne možeš procijeniti moju vezu jer nisam dovoljno rekla o njoj da bi to mogla, a da ne kažem da me nisi vidjela u tom izdanju. drugo, ja još nisam srela zrelu osobu koja se uspjela "ponezreliti".... ako jednom osvjestiš neke stvari samo idiot može nazatkovati. što bih ja sad trebala počela forsirati da volim "ej kuš ono kak mi je bilo super..e ono napil sam se..e ko smuk...e a ona drolja tamo e bila s onim...." moj karakter je dopola zgrađen, to sam ja, to je dio mene, ja sam jedinka na ovome svijetu i ne trebam pratiti masu..."ako normalni ljudi puše travu, eh zašto ne bi i ja, oni nemaju problema sa seksom, možda i meni moji nestanu" čovijek se zabavlja,opušta u skladu sa svojim potrebama, i to nije zrelo razmišljanje nego zdravo razmišljanje, a dovoljno su me drugi forsirali da bih se još i sama.

[Innocent]

iskrivljavaš ono što sam napisala, to jest, postaješ defanzivna, što znači da sam pogodila slabu točku.
ma koliko ti bila svjesna sebe i svojih problema, ti moraš odraditi svoje negativne emocije koje su itekako nataložene u tebi. a to se ne radi intelektualiziranjem.
ja razumijem da se ti osjećaš posebno i izdvojeno iz mase, čak i superiorno, ali, vjeruj mi, i drugi ljudi imaju traumatična iskustva, neki čak i više nego ti.
malo podcjenjuješ 'klince', adolescentska dob je vrijeme kad ljudi najbrže odrastaju, kad se iz djece pretvaraju u odrasle ljude i to što ti klinci oko tebe rade je njihov proces odrastanja, koji ćeš i ti morati proći-kad tad.

nisam napisala da se moraš opijati, ali moraš se riješiti afektivne zakočenosti. upravo to rade i oni, rade svi ljudi, ali to nije i jedini način da se to napravi.

kojom yogom se baviš?

nemaš se potrebe vrijeđati, jer ti ne želim ništa loše, samo pokušavam podijeliti s tobom neko svoje znanje i iskustvo i nadam se da ti mogu time i pomoći, barem donekle.

ne vidim ništa kontradiktorno u svojoj izjavi da si prezrela za svoje godine i da nisi zrela za ozbiljnu vezu. ti jesi zrelija općenito, ali emotivno nisi i ne možeš biti. osim toga, imaš jake konflikte koje sa samom sobom još nisi ni počela rješavati, a ozbiljna veza i obveze koje ona nosi su dodatno opterećenje. ne kažem da trebaš dat nogu dečku, ali nemoj srljati u nešto za što ne možeš biti spremna sa 17 godina, jer ti si još uvijek dijete, a ne žena, bez obzira na sve što si prošla.
ti zvučiš kao da imaš 30 i nešto godina. ali to ne znači da i imaš toliko godina.

i, vjeruj mi, kad budeš imala toliko godina, htjet ćeš se 'ponezreliti', nema ništa lošeg u tome da se čovjek ponekad ponaša i nezrelo i neodgovorno i da luduje i sl. to je najnormalnije ljudsko ponašanje. malo si kontrol-frik prema sebi. zapravo, puno si kontrol-frik.

[dersette]

iskrivljavaš ono što sam napisala, to jest, postaješ defanzivna, što znači da sam pogodila slabu točku.
-----postajem defazivna jer mi je ovo prenisko što ti pričaš...

ma koliko ti bila svjesna sebe i svojih problema, ti moraš odraditi svoje negativne emocije koje su itekako nataložene u tebi. a to se ne radi intelektualiziranjem.
-----ja ih odrađujem postupno,samo što normalno da to neću raditi na forumu nego pred osobama koje mi nešto znače u životu i s kojima sam intimna. ja se otvaram svom partneru,sestri,prijatelju,imam ja rame za plakanje i oslonac za trenutke kad imam potrebu izbaciti to iz sebe.

ja razumijem da se ti osjećaš posebno i izdvojeno iz mase, čak i superiorno,
-----mooolim??? superiorno??? ako išta prezirem u svijetu to su ljudi koji se postavljaju iznad drugih, moj otac je bio takav, mislio je da je ispred svih, veliki intelektualac i faca koji me je ugnjetavao i ponižavao...i da ja sad se postavljam tako??? meni je osnova življenja ravnopravnost,sloboda, homanost, nisam ja vrijednija niti išta pametnija od tebe, bogatija iskustvom ili mudrija, ili od ikog...ovu temu nisam pokrenula zbog publike nego zbog potrebe da riješim nešto u sebi...

ali, vjeruj mi, i drugi ljudi imaju traumatična iskustva, neki čak i više nego ti.
-----i bez vjerovanja tebi ja to itekako znam, na kraju moje bliske osobe su doživjele deset milijuna puta gore stvari od mene i kad su bili mlađi od mene, ne postavljam se u položaj patnika. sad zvučiš kao nobody.

malo podcjenjuješ 'klince', adolescentska dob je vrijeme kad ljudi najbrže odrastaju, kad se iz djece pretvaraju u odrasle ljude i to što ti klinci oko tebe rade je njihov proces odrastanja, koji ćeš i ti morati proći-kad tad.
----ne podcjenjujem ja klince jer sam sama klinka. I to što oni rade je njihov proces kao što je ovo moj, i ako ja njih ne forsiram da idu mojim putem, zašto bih ja njihovim....upoznala sam mnogo svojih vršnjaka od kojih sam štošta naučila....mislim da samo ti ovdje podcjenjuješ jednu klinku.i da, kao što si rekla da ću MORATI, ja to već JESAM, samo što je faza trajala nekoliko mjeseci a ne par godina.


nisam napisala da se moraš opijati, ali moraš se riješiti afektivne zakočenosti. upravo to rade i oni, rade svi ljudi, ali to nije i jedini način da se to napravi.
-----shvaćam na što si ciljala, samo ako TO rade oni Tako ne znači da i ja moram birati isti način...a radim to i ja, samo moj želudac može podnijeti jedino još kamilicu, zato alkohol ne konzumiram, moj organizam je u kolapsu bio kad sam shvatila što mi se događa, zato si ne pokušavam naštetiti još više. jer to onda ne bi bila ekspresija negativne energje nego dodatno nagomilavanje. Ja optrčim par km uz rijeku i ispušem se ili odem na metal gažu i iskačem se izvrištim da nakon toga se preporodim....to je moj način.


kojom yogom se baviš?
---neznam to izgovoriti, imam priručnik, kad pogledamkako se to zove javim ti


nemaš se potrebe vrijeđati, jer ti ne želim ništa loše, samo pokušavam
podijeliti s tobom neko svoje znanje i iskustvo i nadam se da ti mogu time i pomoći, barem donekle.
----shvaćam i cijenim trud, ne osjećam se uvrijeđeno....pogrešno interpretiraš moje riječi...kontriranje, davanje protuargumenata nije uvijek emotivno...ja sam ovo doživjela kao raspravicu, a kroz svaku takvu obje strane mogu nešto novo naučiti i zato se ne ustručavam ti kontrirati ako baš hoćeš. A ovo nije ni vrijeme ni mjesto za emocije, slažeš se? zato ovdje samo razumom raspravljam i zato nemaš priliku doživjeti cjelovitost moga karaktera, nego samo dio....što je i normalno priznati ćeš,kao što rekoh imam ljude s kojima dijelim drugu polovicu, obje polovice točnije.


ne vidim ništa kontradiktorno u svojoj izjavi da si prezrela za svoje godine i da nisi zrela za ozbiljnu vezu. ti jesi zrelija općenito, ali emotivno nisi i ne možeš biti. osim toga, imaš jake konflikte koje sa samom sobom još nisi ni počela rješavati, a ozbiljna veza i obveze koje ona nosi su dodatno opterećenje. ne kažem da trebaš dat nogu dečku, ali nemoj srljati u nešto za što ne možeš biti spremna sa 17 godina, jer ti si još uvijek dijete, a ne žena, bez obzira na sve što si prošla.
ti zvučiš kao da imaš 30 i nešto godina. ali to ne znači da i imaš toliko godina.
-------ja nisam rekla da imam trideset niti da se osjećam kao da imam trideset ja sam u razvoju i nisam samostalna osoba. ozbiljna veza nije isto što i brak, a za brak nisam spremna jer očito nisam u njemu definiraj zrelu vezu? mislim, ja očito nisam spremna za odgovornosti koje donosi brak, nisam spremna na djecu i plaćanje računa, ali zrela veza je nešto drugo....zrela veza može imati percepcju za brak za nekoliko godina pet ili deset nije bitno...ono što ja imam jest upravo to, gradnja odnosa, pa kud nas to dovede, dovede. ja prosto sam toliko potrošena duhom i tijelom da više ne mogu "brijati" s ljudima...ja ne mogu više se žvaljakati, ja imam potrebu za najboljim prijateljem i ljubavnikom...imam potrebu to spojiti.....na kraju, za mene nije veza ono što sam ja i moji vršnjaci rade...ono je zabava, a ja trebam nekoga tko je sposoban razumjeti moju seksualnost,biti strpljiv,pun razumjevanja i ljubavi, tko će mi pomoći a ne odmoći, tko će me poticati naprijed,intelektualni i emotivni razvoj.a to ne mogu dobiti kroz ono što mi ti sugestiraš...mene to samo dodatno iscrpljuje, a ne pomaže mi niti ja mogu dati njima sebe niti oni meni sebe...i zato sam u zreloj vezi iako se slažem s tobom da nisam za brak za kojeg su 30godišnjaci, što je toliko očito da nije vrijedno spomena...

i, vjeruj mi, kad budeš imala toliko godina, htjet ćeš se 'ponezreliti', nema ništa lošeg u tome da se čovjek ponekad ponaša i nezrelo i neodgovorno i da luduje i sl. to je najnormalnije ljudsko ponašanje. malo si kontrol-frik prema sebi. zapravo, puno si kontrol-frik.
------nekad jesam kontrol-frik, ali reci mi da ti ne bi bila da su drugi pola tvoga proživljenog života imali kontrolu nad tvojim da si zapravo čitavo to vrijeme bila mentalno pod pritiskom do te mjere da te sada i najmanji stres može vratiti stepenicu dolje. moje tijelo je iscrpljeno, ja padam stalno u nesvijest, preslaba sam tjelesno, tako da se moram paziti....a to čak ne bi nazvala kontrolom nezdravom nego samopomoći..
ali unatoč svemu, kad sam dobro, i kad imam viška energije, koje god kvalitete, ja se fino istrčim, iskoristim PMS za svađanje, jer tada dragi automatski otupi pa me ionako ne sluša šta pričam pa mogu urlati do mile volje, on mi je osobno dao dopuštenje za to a i išla sam u kazalište mladih, pa sam si dala oduška na daskama.... da, i to ću sve činiti i u tridesetoj pa neću žaliti za vremenima kad sam pravila gluparije..... mig

[Innocent]

osjećati se superiorno ne znači vrijeđati i ponižavati druge, baš naprotiv, to se nekad ispoljava i potpuno suprotno.
ali ja također nemam namjeru ovdje s tobom secirati tvoje ponašanje i sl, samo ti dajem kroki svojih dojmova o tebi.

kako se to baviš yogom, a da ni ne znaš kojom?

i opet se uhvatila načina na koji se ljudi opuštaju, al ja ću ponoviti (jer se tako često ekipa na forumu veže za 'kako', a ne 'što'), dakle, ciljala sam na razloge za alkoholiziranje, a ne metodu kojom se takvo stanje postiže. ponavljam, to se može i na druge načine postići i svi su bolji od alkohola. al zbiljam ne bih dalje o tome.

ja potpuno razumijem zbog čega si ti kontrol frik. ne trebaš se opravdavati ni meni ni ikome, pa ni sebi za to.
ali da se dalje trebaš graditi u potpuno suprotnom smjeru-da!
i bavljenje performativnom umjetnošću je također odličan način da se ta blokada sjebe.

što se emocija tiče, ja sam vrlo emotivna osoba, pa, eto, ne mogu ni na forumu pisati bezosjećajno, dapače, trudim se biti stoposto prisutna, naročito na ovako ozbiljnim temama kakva je ova tvoja.

čudnjak je što si naslovila temu 'strah od emotivne bliskosti i seksualnosti', kad cijelo vrijeme pišeš kako si jako seksualna osoba (i jesi, vidi se po snovima),a imaš i vrlo bliske emotivne veze, prvo sa sestrama, a onda i sa dečkom.
tvoj jedini problem je partnerski seks, tj orgazam valjda i sve što ide uz to. zato ja ne mislim da se tu radi o strahu od bliskosti, nego o zakočenosti, tj o strahu od vlastitih negativnih ili prejakih emocija koje bi mogle izaći na površinu.
ali, naravno, samo nagađam.

[Floverka]

dersette kaže:

Od početka puberteta sam imala problema, nazovimo to tako u percipiranju seksualnosti. Naime,imam jaku seksualnu energiju,imam potrebu za seksom, no svaki puta kada me muškarac intimno dotakne , nakon kratkog vremena počnem osjećati gađenje,bespomoćnost,osjećam se prljavo, prepuštam se…kao da izađem iz vlastitog tijela I sve što dalje radim jest samo zbog njega. Često me osjećaj ne spiječava da stamen I kažem dosta. U vezi sam godinu dana, to mi je prva veza zapravo klasična, ne bih ni bila s njjim da nisam naišla na nekog tvrdoglavijeg od sebe. Inače, sam bila s muškarcima koji su mi bili prijatelji…Teško je objasniti, bila sam ponekad s njima, a svo ostalo vrijeme su mi bili prijatelji. Nisam dopuštala da se spominje riječ veza, čak ni otvorena veza. No imalo je sve karakteristike veze. Čim bi osjetila ljubav s druge strane, točnije zaljubljenost, osjećala bih isto što I kad bi došli do seksa(osjećati gađenje,bespomoćnost,osjećam se prljavo, prepuštam se…kao da izađem iz vlastitog tijela). Strah od intimnosti? Neznam, možda. Imala sam potrebu za pažnjom ali pažnjom koju ću ja kontrolirati. Često sam se stavljala u dominirajuću poziciju, I često sam tražila muškarce koji su hladni,agresivni, koje bi ja zatim slomila(smekšala) I onda ih odbacila. Osjećala sam se jako anksiozno uvijek I to su bila duga razdoblja borbe sa sobom I njima. To je počelo utjecati na moj rad, praktični io života, pa sam se odlučila povući. Nisam godinu dana bila u kontaktu s nikim. Odmorila sam se napokon, no u međuvremenu sam upoznala muškarca kojem sam se otvarala, otvorila I taj dio sebe. Odmah na početku sam mu rekla što inače radim kako mi ne bi dopustio da manipuliram njime. Bili smo jako dugo najbolji prijatelji, nekako smo spontano ušli u vezu. I dan danas imam episode da mi se zgadi kad je nježan par dana za redom, no kontroliram se I odlučim ništa ne poduzimati dok kriza moja ne prođe. No vrlo često kad je sve uredu, ja se neznam nositi s tim. I kad je sve mirno i prelijepo, ja nesvjesno to pokušavam pokvariti. Često nađem neki problem za kojeg sam sigurna da nećemo riješiti, no dosad je imao riješenje za svaki. Možda moj perfekcionizam nije sam sebi svrha kao želja za savršenstvom. Možda je to izgovor za bijeg. Možda tražim namjerno previše znajući da mi to nitko ne može dati, a samim time ne vezati se za nikog. Prevelika sam kukavica da ih napustim, pa ih natjeram da oni napuste mene s izgovorom da su oni preslabi a ne ja. Zašto uživam u olujama, lomovima, revolucijama, pobunama...? Zašto ne mogu sjesti i jednostavno uživati?Stalno potenciram svađe, no imamo kvalitetnu komunikaciju I nekako sve ođe na svoje. No jednu stvar ne mogu izbjeći-seks. Išlo je malo po malo, dok nisam se rasplakala tokom zadnjeg seksa. Svaki puta isti scenarij. Čim osjetim da će doći do seksa ja zablokiram. Prvi puta je to bila slaba emotivna blokada, no počela se povećavati. Kao što rekoh, tokom zadnjeg pokušaja seksa, ja nisam osjećala ništa. Nisam se navlažila, jako me bolilo. Sjedila sam na njemu, zgadio mi se, počela sam plakati. Naravno,, nijedan partner se ne bi s tim mogao lako nositi, izbio je niz svađa, no uspjeli smo se smiriti I dobiti snagu za dalje. No problem je ostao, ja sam ga zamolila da ne činimo ništa dok ne shvatim što mi se događa. Psihijatra si ne mogu priuštiti, stoga ima li itko iskustva s time? Imala sam disfunkcionalnu obitelj, oca despota,tiranina,gada,zlostavljao nas je sve emotivno, fizički I psihički. Možda sam zato birala agresivne muškarce kako bih ih slomila zbog gnjeva kojeg sam osjećala prema ocu? No zašto seksualnost? U čemu je problem?

ne znam da li ti je itko postavio ovo pitanje, nisam čitala sve postove, ali iz ovoga što pišeš, meni se nameće samo jedno pitanje: da li si bila u djetinjstvu seksualno zlostavljana?

[Innocent]

da, i meni sumnjivo, al kaže žena da nije
e, draga moja florine

[Floverka]

ok, sad sam još malo bolje prolistala tvoje postove.. ajmo reći da među svojim najbližima imam osobu koja j eproživjela tvoju sudbinu, možda još za nijansu goru...

imaš jedan mit o sebi: misliš da si jaka, samosvjesna, stabilna... razmisli o tome da li bi jedna jaka i samosvjesna osoba ponižavala ljude koji ju vole (svi oni dečki koji su ti se uspjeli približiti, a ti si od njih napravila budale), misliš li da se stabilna osoba samoozljeđuje, misliš li da je jednoj emocionalno zreloj osobi svojstveno da se srami sebe same - na sva tvoja pitanja odgovor je negativan.

borbena si i sagradila si fantastičan oklop da tvoji mučitelji ne bi mogli prodrijeti do tebe.

u biti si egoistična, sebična i narcisoidna, te mrziš svog oca i mater, jer su dozvolili da gledaš kako ti sustavno uništavaju život.

tvoja je mržnja opravdana, ali bi se, ukoliko si ne pomogneš mogla okrenuti u (ne znam kako se sad zove taj sindrom ) kod kojeg ti zapravo zavoliš svoje zlostavljače.. tek tu nastaje još veći problem za tebe.


zašto imaš problema sa seksualnošću? - jednostavno nisi emocionalno sazrela za taj čin.
čovjek ima dva vrlo jaka instinkta zahvaljujući kojima ljudska vrsta opstaje, a to su osjećaj za glad i potreba za reprodukcijom. ne funkcioniranje tih dvaju instinkata je pokazatelj da si TEMELJNO uzdrmana i to pravom liječniku ukazuje gdje da traži.

joga, bavljenje glazbom i sl ti neće biti dovoljno, ali još si mlada i imaš prilike zaliječiti svoje rane.

nemoj predugo čekati.

sretno

[Floverka]

Innocent kaže:

da, i meni sumnjivo, al kaže žena da nije
e, draga moja florine

možda nije, ali je bila svjedokom seksualnog zlostavljanja od svog strica spram njenih sestara, što je isto velika trauma. inače, čest je simptom seksualno zlostavljanih djevojčica nemogućnost kontroliranja mokrenja...

znaš, djeca su spužve, ništa ne filtriraju, ono kad malo djete zaplače, zaplaču sva maa djeca oko njega, ne bih podcijenila ovu činjenicu

[Innocent]

a to svakako, ona jest na neki način silovana, u to nema sumnje.

i, još nešto uvijek zaboravim napisati, dersette, da bi dobila kvalitetnu psihoterapiju, ne trebaš platiti masne pare (ah, još jedna od tvojih racionalizacija), možeš zatražiti uputnicu za psihologa kod liječnika opće prakse i raspitaj se malo onda, ima divnih psihologa u Zagrebu na Rebru, ja sam išla pa znam.

[Floverka]

Innocent kaže:

a to svakako, ona jest na neki način silovana, u to nema sumnje.

mislim da u njoj jedno dijete čuči i čeka da mu se ozbiljno pomogne..

jel si čitala ono od gurdjieffa o ličnosti i suštini?

[Innocent]

da, to sam joj i ja napisala, da nije imala priliku biti dijete, pa sad postaje infantilna u situacijama jakog emotivnog naboja

nisam to od gurdjieffa, hajde, podijeli sa nama

[Floverka]

Innocent kaže:

da, to sam joj i ja napisala, da nije imala priliku biti dijete, pa sad postaje infantilna u situacijama jakog emotivnog naboja

nisam to od gurdjieffa, hajde, podijeli sa nama

evo ga, samo zanemari kasiopejce meni se jako svidjelo to njegovo razlaganje i dosta mi pomaže da gledam na ljude bez socijalnih komplekasa i intelektualnih okvira, lijepo je objašnjeno zašto u ličnosti jedne odrasle osobe ostaje zarobljeno nejako dijete

[lightinheart]

flori..inoccente....
hvala vam, pomogle ste mi da se ne gledam kao cudakinja ili teska osoba..vec da shvatim razloge..
mislim izlecena nisam, ali bar shvatam sta mi je...

[girlnextdoor]

dersette kaže:

shvaćam....dobro zi ovo formulirao, zaista, intelektualiziranje mi jest jedan od obrambenih mehanizama, i vjerojatno bi mi trebala pomoć druge osobe u smislu da nakon detaljne obrade mene,izbacim sve, čisto zbog emotivnog zdravlja. No baš za to trebam stručnu pomoć, ne mogu to s nekim s kim sam bliska, ne zato što je teško, nego zato što tebam nekog tko neće doživjeti to emotivno....To sam napravila i sa dečkom, no on nema dovoljno iskustva da bi se znao drugačije postaviti nego svaki dečko moje otvaranje njemu je pomoglo našem odnosu, da razumije kako i zašto se odnosim prema nečem što se tiče nas, no nije previše pomoglo meni. Baš mi treba netko izvan toga svega.

definitivno nemoj od dečka tražiti da ti bude psihijatar/ispovjednik..treba ti neutralna, strućna osoba kojoj češ vjerovati, i koja će s tobom polako otvarati te rane iz djtinstva..nije pametno sama, niti sa nekim prijateljima i sl.
samo mislim da bolje da si sama dok ne središ to u sebi..trebaš se usredotoćiti na sebe, i nema puno mjesta za druge..vidjet češ..
želim ti sreću jer si imala gadno djetinjsvo..jako gadno.
Prihvati to. ali prihvati da to moraš osjetiti, da bi krenula dalje..
sretno!

[dersette]

osjećati se superiorno ne znači vrijeđati i ponižavati druge, baš naprotiv, to se nekad ispoljava i potpuno suprotno.
ali ja također nemam namjeru ovdje s tobom secirati tvoje ponašanje i sl, samo ti dajem kroki svojih dojmova o tebi.

uredu, vidim, piliti ćeš da se osjećam iznad svih dok ti ne potvrdim...tvrdoglava si

kako se to baviš yogom, a da ni ne znaš kojom?

ispričavam se što sam početnik.

čudnjak je što si naslovila temu 'strah od emotivne bliskosti i seksualnosti', kad cijelo vrijeme pišeš kako si jako seksualna osoba (i jesi, vidi se po snovima),a imaš i vrlo bliske emotivne veze, prvo sa sestrama, a onda i sa dečkom.
tvoj jedini problem je partnerski seks, tj orgazam valjda i sve što ide uz to. zato ja ne mislim da se tu radi o strahu od bliskosti, nego o zakočenosti, tj o strahu od vlastitih negativnih ili prejakih emocija koje bi mogle izaći na površinu.
ali, naravno, samo nagađam.

s ovim bih se možda i mogla složiti,na dobrom si putu ako ništa. Imam prejake emocije,ali molim te nemoj još i ovo ironizirati, suzdrži se molim te jer treba snage pričati o ovako nečem intimnom,a slušati kako pucaju nisko oni koji komentiraju. Pokušavam upoznati jedan osjetljivi dio mene i shvatiti donekle što mi se događa. Moje emocije nisu negativne koje osjećam prema partneru, zapravo osjećam toliku ljubav da mu često ne pokazujem ni pola onog što osjećam...u biti na tom području jesam djete, stvarno volim kao dijete i onda se bojim da ću ga ugušiti tom silnom ljubavlju, bojim se biti toliko ranjiva koliko jesam, tj jako sam ranjiva i itekako sam svjesna toga,samo mi je strah dati do znanja to njemu. Možda bih baš to i trebala napraviti....možda bih se čovjeku trebala slomiti u naručju do kraja , doslovno mu pretočiti svaku nijansu sebe pa što bude bude. Racionalno gledajući se neće ništa desiti,ne boji se on mene, ali često kad pomislim na to,uplašim se na onoj iracionalnoj razini pa ustuknem. No pokušati ću.

imaš jedan mit o sebi: misliš da si jaka, samosvjesna, stabilna... razmisli o tome da li bi jedna jaka i samosvjesna osoba ponižavala ljude koji ju vole (svi oni dečki koji su ti se uspjeli približiti, a ti si od njih napravila budale), misliš li da se stabilna osoba samoozljeđuje, misliš li da je jednoj emocionalno zreloj osobi svojstveno da se srami sebe same - na sva tvoja pitanja odgovor je negativan.

nema mitova,samo ponašanje.ja se tako ponašam kao da sam jaka samosvjesna i stabilna, kako bih se zaštitila, ali sam fragilna,nježna,hipersenzibilna,sjebana i to je neosporno, i više neću to govoriti i objašnjavati jer sam to već desetak puta objasnila kroz postove da se ne smatram jakom. daj pročitajte sve prije no što komentirate.

u biti si egoistična, sebična i narcisoidna, te mrziš svog oca i mater, jer su dozvolili da gledaš kako ti sustavno uništavaju život.

tvoja je mržnja opravdana, ali bi se, ukoliko si ne pomogneš mogla okrenuti u (ne znam kako se sad zove taj sindrom ) kod kojeg ti zapravo zavoliš svoje zlostavljače.. tek tu nastaje još veći problem za tebe.

ne mrzim ja njih, ja u biti mrzim samo činjenicu što znam zašto se sve to zbilo. meni je najgore što znam da su otac i majka proživjeli milijun puta gore od nas i što nisu si pomogli, nisu tražili pomoć i normalno da se to odrazilo na nas. Na oca sam veći dio svog žvota bila bijesna no to je više utjecalo na mene destruktivno, pa nisam"odlučila" prestati, nego jednostavno sam usmjerila misli drugačije, počela sam razmišljati o tome da se oko cijelog njegovog života vrtio njegov otac i majka i da je to njegovo djetinjstvo prožimalo svaku poru njegova života. Pa mi se činilo logično ne ponavljati njegovu grešku(mislim da mi je to čak netko i rekao), a to znači da ne smijem njega stavljati u centar, čak ni u negativnom smislu, nego moram ispočetka graditi sve, neovisno o njemu..neću si dopustiti ono što si je on dopustio, neću dopustiti da to uništi čovječnost u meni, ljubav,nadu,emocije,makar i one tužne....i samim time ja ih moram ispoljiti,ali neovisno o njemu, i to pokušavam raditi, samo sam tek počela pa mi treba vremena da mi sve sjedne. Vi meni predlažene 3u1 rješenjahehe, nisam ja instant kava....taj proces ide polako, presurovi ste. Ja sam stvorenje, ne kamen. Ne rješavaju se takve stvari u jednom danu.

zašto imaš problema sa seksualnošću? - jednostavno nisi emocionalno sazrela za taj čin.
čovjek ima dva vrlo jaka instinkta zahvaljujući kojima ljudska vrsta opstaje, a to su osjećaj za glad i potreba za reprodukcijom. ne funkcioniranje tih dvaju instinkata je pokazatelj da si TEMELJNO uzdrmana i to pravom liječniku ukazuje gdje da traži.

joga, bavljenje glazbom i sl ti neće biti dovoljno, ali još si mlada i imaš prilike zaliječiti svoje rane.

pa halo? to sam i rekla nisam sazrela za seks. zašto nisam i kako da sazrijem je moje pitanje otkako sam pokrenula ovu temu. liječnika ću naći. a glazbu i jogu nisam spomenula kao izlaz, nađi mi rečenicu koju sam spomenula u tom kontekstu.yoga,zdrava prehrana i te sitnice samo mi pomažu da moj organizam vratim na normalu, a ne duh. jer mi je to sve bilo narušeno kroz ovih par godina....

možda nije, ali je bila svjedokom seksualnog zlostavljanja od svog strica spram njenih sestara, što je isto velika trauma. inače, čest je simptom seksualno zlostavljanih djevojčica nemogućnost kontroliranja mokrenja...

znaš, djeca su spužve, ništa ne filtriraju, ono kad malo djete zaplače, zaplaču sva maa djeca oko njega, ne bih podcijenila ovu činjenicu

nisam nekontrolirano mokrila ....hehe ne više od ostale djece.....ali nisam ja ni bila zlostavljana....no ispričati ću vam jednu epizodicu koja me jako mučila, jako dugo....naime, ja kad sam bila mala, imala sam jednu prijateljicu, imala sam nekih pet god tada je počelo do nekih sedam.....naime, ja sam se bojala i nisam htjela, no ipak jesam, mislim da je mala bila pravi manipulator, skinula bi me i dirala po intimnim djelovima, ljubila i tako to, i ona je isto bila mala...ja sam se jako sramila toga, no bilo mi je malo i lijepo istodobno, no više od svega mi je bilo loše zbog toga. prestali smo kad sam se odselila....s obzirom da sam vjerovala u isusa, jako mi je bilo teško i s te religiozne strane, osjećala sam se prljavo i grešno.....
isto tako, bila je jedna epizodica, bila je noć...i u moju ulicu su se doselili dvoje klinaca, jedan dečko i jedna curica..njih su roditelji jako udarali, sjećam se da sam se bojala ići kod njih doma,...uglavnom, te večeri smo sjedili u nekoj prikolici i igrali se s lutkicama ja i djevojčica a dečko je gledao...mislim da mu je bilo dosadno....u jednom trenutku je oteo tu lutkicu svojoj seki i skinuo ju i pokazivao "proste" stvari na njoj....a onda nam je rekao da se svučemo, prvo njoj....i ona mu je pokazala kokicu i cike....ja sam se jako uplašila, jer je dečko bio huligan i sve je tukao u ulici i bojala sam mu reći da se ja ne želim skinuti....pa sam brzo slagala da moram ići kući da ću biti u kazni zato što je već pao mrak....i otišla sam....ta djevojčica, njegova seka je bila uplašena, znala sam to,osjetila sam to...nisam znala kako da njoj pomognem, ipak sam otišla doma....i pekla me je savijest što sam ju ostavila s njim, vrtila sam si u lavi što joj je sve radio....nisam nikomu ništa rekla....ne sjećam se više ni kako su se zvali...znam da je djevojčicaimala dugu bakrenu zlatnu kosicu a njegove se face jako dobro sjećam....čula sam od mame, nakon što smo se odselili, da je ta malena nestala i da ju nisu našli....

a to svakako, ona jest na neki način silovana, u to nema sumnje.

i, još nešto uvijek zaboravim napisati, dersette, da bi dobila kvalitetnu psihoterapiju, ne trebaš platiti masne pare (ah, još jedna od tvojih racionalizacija), možeš zatražiti uputnicu za psihologa kod liječnika opće prakse i raspitaj se malo onda, ima divnih psihologa u Zagrebu na Rebru, ja sam išla pa znam.

ja živim daleko od zagreba, u jednoj pripizdini,niti imam love da dođem do zagreba, niti smijem uopće ići kod psihijatra, tata mi neda. Rekao mi je da meni ne treba psihijatar nego egzorcist. Ja ne smijem van uopće izlaziti tako da zaboravi tu opciju dok se ne odselim, ali hoću, stvarno pilite.....rekla sam već deset puta da mi samo on može pomoći i da ću otići prvom prilikom.....

[dersette]

definitivno nemoj od dečka tražiti da ti bude psihijatar/ispovjednik..treba ti neutralna, strućna osoba kojoj češ vjerovati, i koja će s tobom polako otvarati te rane iz djtinstva..nije pametno sama, niti sa nekim prijateljima i sl.
samo mislim da bolje da si sama dok ne središ to u sebi..trebaš se usredotoćiti na sebe, i nema puno mjesta za druge..vidjet češ..
želim ti sreću jer si imala gadno djetinjsvo..jako gadno.
Prihvati to. ali prihvati da to moraš osjetiti, da bi krenula dalje..
sretno!

Da slažem se da dečki ne trebaju biti psihijatri. Jesam negdje rekla da to trebaju biti?
Sama sam bila godinu dana, i to bez kontakata s ljudima osim onih koje sam morala čuti profesora i teta u trgovini. I to mi je pomoglo dosta, ali mislim da mi je sada jako dobro došla ova veza. A neću ti pričati zašto jer prosto mislim da se ne moram pravdati....

P.S. burnu reakciju pripišite vašoj isključivosti...zanimljivo je kad čovjeka pitaš za mišljenje, on ti pristupi "ti si bez sumnje ovo ili ono" a da pokušate razgovarati umjesto držati takve govore pune pretpostavki? Mislim jesam shvatila dvije stvari u svemu što ste rekli, ali puno toga je bilo suvišno, kao sarkastični komentari Innocent.

[Innocent]

ja uopće nisam bila sarkastična.

P: (V) Molim vas da mi definišete istinsku psihologiju?

O: Polu duhovnost.

:klap: tenks, florine, baš krasan članak.

lightinheart, drago mi je, drž se

[dersette]

Innocent kaže:

ja uopće nisam bila sarkastična.



:klap: tenks, florine, baš krasan članak.

lightinheart, drago mi je, drž se

ok, onda oprosti zbog krivog dojma. tema mi je osjetljiva, očito nisam dovoljno objektivna da ostanem hladna na neke rečenice. zapravo mi samo malkice smeta oštrina kojom pričate....istodobno bi mi još više smetalo žaljenje, tako da je možda bolje ovo. Malo ste mi samo iskuljučive u pojedinim izjavama, kao da sve znate pristupate, trebaju mi savijeti razgovori, dobro dođe sve, zaista jesam primjetila neke stvari u svemu izrečenom, i valjda je prirodno da u izrečenom budu i neke stvari koje ne bih baš rekla da su točne,ali nema veze. SAd sam ja postala gruba, hehe, napad iz obrane , isprikica i zahvala na trudu

[Innocent]

no problem,