Zašto nam je pitanje religije (toliko) važno?

[bono]

Vjerovatno ste primjetili da svi mi tezimo da spoznamo kojoj religijskoj formi (ne)pripadamo, tj. vazno nam je da dodjemo do svog misljenja o vjeri, koje ce dalje uticati na nas zivot. Covjek ne moze a da se ne zapita zasto nam je toliko vazno da znamo da li smo vjernik ili ne. Koliko je odgovor na ovo pitanje uticao na vas zivot? Da li vam je uopce bio vazan?

Odgovor na ovo pitanje je u potpunosti uticao na moj zivot. Dakle, promijenio je vecinu mojih stajalista od prije.

[Aganor]

[QUOTE]bono kaže:
[B]Vjerovatno ste primjetili da svi mi tezimo da spoznamo kojoj religijskoj formi (ne)pripadamo, tj. vazno nam je da dodjemo do svog misljenja o vjeri, koje ce dalje uticati na nas zivot. Covjek ne moze a da se ne zapita zasto nam je toliko vazno da znamo da li smo vjernik ili ne. Koliko je odgovor na ovo pitanje uticao na vas zivot? Da li vam je uopce bio vazan?

Odgovor na ovo pitanje je u potpunosti uticao na moj zivot. Dakle, promijenio je vecinu mojih stajalista od prije.
__________________________________________________ __

Za covjeka se moze ustvrditi da je po naturi "homo religiosus".
Svaki onaj koji zeli snositi odgovornost za djela koja cini, sam uzima u kalkulaciju opstojnost jedne Apsolutne Instancije kao Inteligencije u Univerzumu, koja sve koordinira i pravi svrsishodnim.

Onaj, koji odbija odgovarati za svoja djela ili nedjela, automatski je primoran nijekati ovu moralnu Velicinu, koja nas i inspirira i vodi na nasem putu, po nasoj savjesti.
Medjutim, kako bi shvatili nase svakodnevne aktivnosti i cjelokupnu orijentaciju u zivotu, potrebno se je malo poblize pobaviti o samoj biti covjeka.
Pogledamo li covjeka u njegovu Bitku, vidjeti cemo cetiri komponente, koje se moraju diferencirati, ako zelimo shvatiti njegovu sustinu, pa niti onda nismo sigurni, da li je to od relevantnosti.

Moral i etika u razvoju drustva i znanosti su od eminentne vaznosti. Tim samim mi onda stojimo pred pitanjem etike duha, koji je nosioc ljudskog identiteta, tj. samog covjeka.
A sam covjek ima cetiri komponente.
Phisis, Bios, Psyche i Pneuma! Sve cetiri komponente su od eminentne vaznosti pri formiranju osobe.

Dok se Psycha istice prilicno neovisna od Physisa i Biosa, Duh=Pneuma, je nosioc samosvijesti i svijesti covjeka. Znanost se pita, da li je duh sam za sebe sposoban donositi svoje sudove, tj.moralna i eticka rjesenja, ili duh nije nosioc ovi gore navedenih komponenata, jer bi se kod samosvijesti moglo raditi o epifenomenu bioloskih procesa ili vanjskih kondicioniranja?
Ako bi bilo ovo zadnje istina, onda moral i etika nebi bili existentni kao ni duh sam.

Medjutim, znanstvena istrazivanja mozga su pokazala, da ne postoji izomorfija izmedju mozdanog tkiva i svijesti; tj. izmedju "JA" i misljenja! Jer, da li ce persona ostati jedinstvena, nije ovisno od objektivne neurofiziologije CNS-a, nego i iskljucivo o ponasanju individue same. Onaj tko zivi u kontradikciji sa samim sobom, tj. u podvojenosti osobe, laze, potiskuje stvari ili vrsi zla djela, taj ce i kod diobe mozdanih hemisvera tu podvojenost pokazati.

Split Brain Operacija, koja u kirurskom zahvatu dijeli obje hemisvere, ne dijeli u istom mahu duh-dusu, nego samo i iskljucivo ono sto se i samo prije toga podjelilo.
Ergo, ne odlucuje fizika, kao neurofiziologija o jedinstvu covjeka, nego covjek sam, po zivljenju svoga morala.

Ovim bih zelio istaknuti, da se za etiku i moral duha-duse, ne smije samo upotrebljavati ograniceni pojam Intelekt, nego opceniti pojam Pneuma, koji ne samo misljenje i reflexiju obuhvaca, nego i intuiciju, kreativnost, mudrost i jedinstvo samosvijesti i svijesti.

O svemu ovome kaze neurologe i neurokirurg Wilder PENFIELD sljedece: "Fizicka podloga svakog duha-duse, je mozdana funkcionalnost svake individue. Ona prati aktivitet svoga duha, ali je duh pri tome slobodan. On posjeduje sposobnost razvijanja jednog grada inicijative. Duh je covjek, kojega vidimo i upoznamo. On mora i u snu i u komi imati svoj kontinuitet.. Zato ja mislim, da ovaj duh, poslije smrti svake individue dalje zivi. Ja niti smijem niti mogu sumnjati, da puno ljudi ima kontakt sa Bogom, i kroz taj kontakt postaju sposobni preuzimati moralno-eticke direktive od toga Apsolutnog Duha! To su pak sve osobna uvjerenja pojedinaca, koja drugi ljudi mogu ili akceptirati ili odbiti."

Ovo je bio jedan mali izlet o formiranju moralnosti i etike svakog pojedinca. Bog je taj, koji ide svakom onom covjeku u susret, ako ga on samo trazi. To se onda vidi na reakcijama i aktivnosti svakog covjeka i njegove pneume. Vidljivo i prepoznatljivo za svakoga!
Onaj tko ovo trazenje odbaci nije u stanju doci do vise spiritualnosti, tj. on nece nikada postati "homo religiosus" u pravom smislu rijeci, nego "homo religiosus" u opcenitom smislu tog izraza.
Ako sam te mogao malo informirati, bilo mi je drago! Ako ne, zaboravi sve!

[Sentimental]

Vazno razlikovati vjeru od religije!!!

A ja... ja zivim svoju religiju, oblik moje vjere...
I njen sam jedini pristasa...

[GothicA]

Sentimental kaže:
Vazno razlikovati vjeru od religije!!!

A ja... ja zivim svoju religiju, oblik moje vjere...
I njen sam jedini pristasa...

Slažem se.

Smeta me zapravo kaj ljudi brkaju vjeru i religiju. Glupo mi je kaj svi govore da sam anti Boga zato kaj sam anti crkve i njenih sranja.
Osim toga, ne vidim uopće razlog za pripadanjem nekoj religiji. Ja npr. ne pripadam ni jednoj i nije mi bitno da pripadam. Religije samo ograničavaju i manipuliraju ljudima, pa oni ubrzo izgube svoje ja.
A ovako, imaš svoju vjeru, odmah ti se razvija viša svijest, veća duhovnost i savijest.

[Žlzc]

Važno je, naravno. Odgovor na to pitanje dao sam sebi davno, a opet, voleo bih da sam to učinio ranije. To je jedan od najvažnijih odgovora u mom životu, ako ne i najvažniji. Zašto? Recimo, zato što sam negde u tom trenutku (ponovo) zavoleo svoju inteligenciju.

[Štrok]

Postoje indicije (nije još dokazano) da je religioznost čak i genetički uvjetovana. To ima smisla jer su kroz cijelu poznatu povijest ljudi svih kultura s radošću likvidirali pojedince koji su bili svojemisleći, a tu već imamo na djelu čistu evoluciju.

[eowyn_]

Svi mi na neki način želimo osigurati svoj život; i vrlo brzo dolazimo do jednog paradoksa po kojem što je život više sigurniji, to je njegova nesigurnost veća.
Zašto? Zato jer što je više stvari u našem životu za koje se bojimo da bismo ih mogli izgubiti- stan, odijelo, novac, nakit, uživanja, položaj- sve smo nemirniji.
Bojazan se pojačava kada se tim vanjskim osiguračima dodaju još i oni unutrašnji: poglde na svijet i filozofija.
A pretvara se u histeriju kada se počnemo osiguravati naukom.

Ono što čovjek mora nužno uvidjeti jest njegova potpuna nezaštićenost, ogoljenost, napuštenost i nemogućnost obrane.

To obično ljudi individualno prolaze u trenucima velikih kriza. Kada izgube neke od ovih gore "osigurača" za koje su do toga trenutka bili spremni ruku u vatru položiti.

Čovjek je samo onda jak(i tu leži njegova jedina snaga), ako mu nije osiguran život, nego njegovo biće. Sigurnost bića ne ovisi o kući debelih zidova, položaju, vlasti, pogledu na život, filozofiji ili nauci.

Sigurnost bića je metafizičko pitanje.
Paralelu između vjere i stijene poznaje svaka religija; onaj u koga je vjera jaka, stoji na stijeni i savršeno je siguran i nepokolebljiv. Onak tko je osigurao svoje biće, prezire i odbacuje osiguranje života- mirno može umrijeti.

[Aganor]

[QUOTE]eowyn kaže:
[B]Svi mi na neki način želimo osigurati svoj život; i vrlo brzo dolazimo do jednog paradoksa po kojem što je život više sigurniji, to je njegova nesigurnost veća.
Zašto? Zato jer što je više stvari u našem životu za koje se bojimo da bismo ih mogli izgubiti- stan, odijelo, novac, nakit, uživanja, položaj- sve smo nemirniji.
Bojazan se pojačava kada se tim vanjskim osiguračima dodaju još i oni unutrašnji: poglde na svijet i filozofija.
A pretvara se u histeriju kada se počnemo osiguravati naukom.

Ono što čovjek mora nužno uvidjeti jest njegova potpuna nezaštićenost, ogoljenost, napuštenost i nemogućnost obrane.

To obično ljudi individualno prolaze u trenucima velikih kriza. Kada izgube neke od ovih gore "osigurača" za koje su do toga trenutka bili spremni ruku u vatru položiti.

Čovjek je samo onda jak(i tu leži njegova jedina snaga), ako mu nije osiguran život, nego njegovo biće. Sigurnost bića ne ovisi o kući debelih zidova, položaju, vlasti, pogledu na život, filozofiji ili nauci.

Sigurnost bića je metafizičko pitanje.
Paralelu između vjere i stijene poznaje svaka religija; onaj u koga je vjera jaka, stoji na stijeni i savršeno je siguran i nepokolebljiv. Onak tko je osigurao svoje biće, prezire i odbacuje osiguranje života- mirno može umrijeti.
__________________________________________________ _

Vrlo dobro! Onaj tko misli da sacuva svoj zivot, izgubiti ce ga! Onaj, tko izgubi svoj zivot, sacuvati ce ga! Tako nekako pise u NZ-u. Tj. oni koji su previse zaokupljeni materijalnom stranom zivota, izgubiti ce i jedan i drugi!

[illegale]

eto. pricam o tome kad se konacno uklopi sve na svoje mjesto. i sve je jasno. ljudi se toga boje. boje se da kad bi sve bilo jasno, kako bi stvari i zivot izgubili magiju.

evo iz prve ruke. meni stvari nisu izgubile znacenje. ljubav mi znaci jos i vise. jer je se ne bojim. i put koji trebam ici je prohodan. i ne trebam se boriti sa tricarijama koje bih smatrao necim bitnijim da to nisam spoznao.

jel me kuzite o cemu pricam? imali tko slicnih iskustava?

[MaxB]

illegale kaže:
eto. pricam o tome kad se konacno uklopi sve na svoje mjesto. i sve je jasno. ljudi se toga boje. boje se da kad bi sve bilo jasno, kako bi stvari i zivot izgubili magiju.

Da, vecina ljudi se toga boji. Ja, ne. Eto, moj svjetonazor slaze se s egzistencijalistickom filozofijom (pogotovo onom Karla Jaspersa) za koju smatram da je najrealnija. Nema boga, nema nadnaravnih stvari, covjek je sam od trenutka od kad se rodi do svoje smrti (jer nista nije vjecno), nema smisla zivota, osjecaji su samo elektricni impulsi u mozgu, tvari su samo organizirani sustav atoma i molekula itd. - cini se jako pesimisticnom, zar ne? Kad postanes svjestan tih stvari, dobijes mucninu u zelucu - istina je preteska. No, najbolji pogled na svijet imas upravo s te najnize tocke, kad vidis da zivot nema svoj smisao - mozes krenuti u dva smjera: 1) prerezati zile i skoncati svoj bijedni i beznacajni zivot ili 2) uociti cinjenicu da si na najnizoj tocki, da situacija ne moze biti gora od toga, te svom zivotu dati smisao ili ga jednostavno zivjeti (po tome je i egzistencijalisticka filozofija dobila svoje ime). Na covjeku je da sam sebi uljepsa svoj zivot, da ga ucini onakvim kakvim ga zeli zivjeti.

Mislim da se vecina ljudi fiksira na boga (sto god vec ta rijec znacila) upravo zato jer se boje. Ja to ne mogu ciniti - prihvacam samo realne (one koje stvarno i utjecu na mene) stvari koje uljepsavaju zivot.

illegale kaže:
eto. pricam o tome kad se konacno uklopi sve na svoje mjesto. i sve je jasno. ljudi se toga boje. boje se da kad bi sve bilo jasno, kako bi stvari i zivot izgubili magiju.

evo iz prve ruke. meni stvari nisu izgubile znacenje. ljubav mi znaci jos i vise. jer je se ne bojim. i put koji trebam ici je prohodan. i ne trebam se boriti sa tricarijama koje bih smatrao necim bitnijim da to nisam spoznao.

jel me kuzite o cemu pricam? imali tko slicnih iskustava?

Da

[kisha]

Za većinu ljudi je lakše biti u stanju u kakvom jesu ,makar ono bilo i loše,jer je to stanje ,koje poznaju,pa im to stvara osjećaj sigurnosti..... a ustvari tako malo nas košta da budemo "nesigurni", da se pustimo i da vidimo, shvatimo, spoznamo kako su to sve tričarije bez kojih itetako možemo i bez kojih nam je itekako bolje,jer se onda usredotočujemo na bitne stvari...iako i i ta bitnost pojedinih stvari može opet biti relativna ,bar do onog trena dok se ne uvjerimo da je ta stvar doista prava

[-Watashi!i!i!i-]

Svaki zivotni put je vec prohodan od nekog drugog. To je razocaravajuca al i olakotna cinjenica

[Akinetoh blues]

Pun ***** mi je ovoga postmodernizma.

Dobro teorija i praksa nemaju zapravo više ništa.

Svaki normalni filozof odavno više ne razmišlja o metafizici.

Logičko rasušivanje je dovedeno u pitanje.

"Ne pišem ja nego moje pero"

" ja vidim ali svoj vid nevidim"

Napustilo se zastarjelo vijerovanje da ćemo lučenjem doći do istine jer istine nema.

Zašto neko ne kaže istna je da ne postoji istina, takav zaključak zar on nije metafizika.

Ja razmišljam da li postoji istina.

[TzU]

-Watashi!i!i!i- kaže:
Svaki zivotni put je vec prohodan od nekog drugog. To je razocaravajuca al i olakotna cinjenica

Takodjer,svaciji zivotni put je prohodan na ponovljiv, ali jedinstven nacin.

Akinetoh blues kaže:
Napustilo se zastarjelo vijerovanje da ćemo lučenjem doći do istine jer istine nema

Istina je!

[illegale]

istinu sami biramo. a ja biram onu koja se ne kosi sa cinjenicnim stanjem. i kad takva istina za svoju opstojnost vise ne treba dogme, tada je postujem kao pravu isinu.

[nikobit ein]

strah od Ponora, od gubitka Sebe kao subjekta projektuje Bozansku licnost spolja i hvata se za nesto opipljivo, npr. ime, sliku, predstavu

inace, religija je stvar Srca i povratak u Zavicaj, ma gdje bio, kad je interna ona ima smisla, kad je Tisina

[neznamkojeime]

Ljudi nikad ne napuste put vjere..jer to i nije put..on nije uvjetovan znanjem i obicajem,ko religioznost, vjera je bitni element covjekova duhovnog ustrojstva, izraz je njegove teznje za objasnjenjem vlastite i egzistencije, vjera je covjekova zudnja za nastavkom postojanja iza tisine groba, stoga ateisti ne postoje, postoje areligiozni i antireligiozni pojednci koji tako iskazuju svoj bunt, no svaki je covjek cinjenicom da je svjestan vlastite konacnosti na ovom svijetu, vjernik..jer ga u najmanje barem strah tjera da vjeruje u nesto trajnije...vjera je duboko ukorijenjena u temelje ljudskog bica...a religioznost je njezino drustveno ocitovanje i ucvrscenje..gdje trazimo vidljive znakove i simbole koji nam pomazu objasnit i odgovorit ono sto je duboko u nama

[krena]

neznamkojeime kaže:

Ljudi nikad ne napuste put vjere..jer to i nije put..on nije uvjetovan znanjem i obicajem,ko religioznost, vjera je bitni element covjekova duhovnog ustrojstva, izraz je njegove teznje za objasnjenjem vlastite i egzistencije, vjera je covjekova zudnja za nastavkom postojanja iza tisine groba, stoga ateisti ne postoje, postoje areligiozni i antireligiozni pojednci koji tako iskazuju svoj bunt, no svaki je covjek cinjenicom da je svjestan vlastite konacnosti na ovom svijetu, vjernik..jer ga u najmanje barem strah tjera da vjeruje u nesto trajnije...vjera je duboko ukorijenjena u temelje ljudskog bica...a religioznost je njezino drustveno ocitovanje i ucvrscenje..gdje trazimo vidljive znakove i simbole koji nam pomazu objasnit i odgovorit ono sto je duboko u nama

Ateisti ne postoje ?!?

Ugledni belgijski znanstvenik Christian de Duve i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu eutanaziran je u svom domu u subotu u 95. godini. De Duve je drugi poznati belgijski građanin koji je eutanaziran, podsjeća NDTV, a eutanazija je u toj zemlji legalna još od 2002. godine. Ranije je to učinio i književnik Hugo Claus.

– Bilo bi pretjerano reći da se ne bojim smrti, ali ne bojim se onoga što dolazi poslije jer nisam vjernik. Kad nestanem, to će biti to – kazao je De Duve belgijskom dnevniku Le soir prije mjesec dana. Znanstvenik se odlučio za eutanaziju nakon što je pretrpio pad u svom domu, no čekao je povratak sina iz SAD-a kako bi mogao umrijeti u krugu obitelji.


Stephen Hawking odbacio je mogućnost života poslije smrti i time 'raj' nazvao bajkom za one ljude koji se boje umrijeti. Najpoznatiji britanski znanstvenik komentirao je značenje života referirajući se na svoju bolest motornih neurona (BMN) od koje je obolio u 21. godini otkada je potpuno paraliziran. Iako mu se prognoziralo tek nekoliko godina života nakon prvih simptoma neizlječive blesti, 69-godišnji Hawking je proživio mnogo više i prema, njegovim riječima, kvalitetnije.

- Smatram da je mozak poput računala koje će prestati raditi kada se komponente pokvare. Ne postoji raj i život poslije smrti za računala koja su prestala raditi. To je priča za one koje se boje smrti - rekao je Hawking i dodao da se ne boji smrti, ali mu se ne žuri umrijeti jer toliko toga želi napraviti.


Doduše neki žele znanstveno dokazati da su ova dvojica u krivu: http://www.24sata.hr/news/eticki-upi...n-smrti-383195

[Sigmund]

Ipak, ateizam i mogućnost zagrobnog života nisu nekompatibilni. Vidi npr. roman "Idite svojim rasutim tijelima", (To your scattered bodies go) Philipa Jose Farmera, ili pak Ubik, Philipa K. Dicka. Moja dva omiljena SF romana.