Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.02.2010., 14:10   #81
Quote:
mein teil kaže: Pogledaj post
mene samo fascinira to kako su svi tak dragi,puni suosjecanja i podrške i onda kad samo jedna osoba popizdi na postavljacicu teme,onda svi otpuste kocnice i pocnu same kritike.......iritantno.........al tako je to po svim temama neznam jel tko primjetio
Nema te šta fascinirat' , to samo znači da ne razmišljaju za sebe već za druge, pokušavaju se uklopiti u taj forum crew... Tipično za ljude.
Jason is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2010., 14:30   #82
dobri ste,a jebiga dok citam razne zavrzlame i meni se mišljenje okrene 50 puta,al opet kad svi odjednom prebace film wtf,stvarno prava šok terapija
mein teil is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2010., 15:51   #83
__?___

Vrlo zanimljiv post. Izgubljena činiš se kao vrlo pametna osoba. Tvoj osnovni problem je što ne možeš pronaći smisao i svrhu života, a za to optužuješ svoje djetinjstvo. Novija pedagoška istraživanja otkrila su da se djeca odbačena od okoline mnogo lakše probijaju kroz život prije svega zahvaljujući činjenici da nisu robovi nikakvih stereotipa i da društvo od njih nema nikakva očekivanja. Svi mi imamo faze kada smo frustrirani. Moja malenkost je rođena pod sretnom zvijezdom pa mi je život sve pružio od novca, prijatelja, dobrog izgleda, obitelji itd. Međutim opet ponekad nisam sretan i ne mogu pronaći motiv za sve moje daljnje životne puteve i veoma sam frustriran. Prije svega na mnoštvo prijatelja i poznanika kojih imam mnogo, a s nijednim ne mogu sasvim otvoreno pričati o nikakvim stvarima. Kad god mi je tužno pokušavam se sjetiti nekih boljih sretnijih vremena ili maštati o sretnijim budućim vremenima, a ujedno je i to moj savjet tebi. Vidim da si rječita i dao bih ti prijedlog da počneš možda pisati činiš mi se vrlo talentirana, a uvjek kad ti je teško možeš utjehu naći u tome.
Ps. savjet za ispite nemoj biti depresivna znastveno je dokazano da se tada 30%slabije pamti..
hladnirat is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2010., 23:31   #84
Quote:
Izgubljena123 kaže: Pogledaj post
ne slažem se. svakom čovjeku treba podrška. zato danas imamo često ljude koji su duboko nesretni, frustrirani, razočarani... upravo jer nisu imali podršku. možeš se ti izgraditi u doktora, inžinjera, uspješnu majku troje djece, stabilnog čovjeka koji živi svojim životom... ali ako nikada nisi imao podršku, nikada osjetio taj osjećaj kada je netko uz tebe.. ti nikada nećeš biti potpun i osjećati ono što osjećaju ljudi koji su to ipak prošli.
ili ovo nije točno?

samo ići dalje? za čim? poslom, školovanjem, uspješnom vezom? što to sve znači ako nemaš nekoga tko je zaista uz tebe?
ljudi su bitni, ostalo su sitnice...
Evo, ja se s ovim u potpunosti slažem.
I nije istina. kao što je netko ranije napisao, da ne postoji bezuvjetna ljubav. Zašto obezvrjeđujete i negirate nešto što nas čini ljudima, a ne životanjama? Drugi par rukava je da je takva ljubav rijetka. Eto, ja sam doživjela takvu ljubav, a i sama sam bezuvjetno voljela (iako je loše završilo).
Roditeljska ljubav, ako je "prava", je itekako bezuvjetna. Ja možda imam mamu s kojom se ne slažem u mnogo stvari, koja je karakterno i po temperamentu potpuno drugačija od mene, kojoj mogu nabrojati i mane i vrline, ali bez obzira na to od nje sam dobila takvu jednu vrstu ljubavi. Jer znam da je uvijek uz mene. (Naravno, ne treba idealizirati: i ja sam imala perioda kad nisam u nekim stvarima imala ničiju emocionalnu podršku, ali u globalu gledano ne smatram se zapostavljenom.)

U redu je što dajete curi ispravan savjet - doista se ne smije živjeti u prošlosti, jer nju više nikako ne možemo promijeniti - ali mi je nejasna potreba nekih pojedinaca da ljubav, osjećaj privrženosti i sve ono humano, što nas čini ljudima, pripisuju nekom idealnom svijetu koji ne postoji. Mnogo puta sam čula taj stav i uopće mi se ne sviđa. Mislim da je to nešto čemu su nas naučili ili smo naučili sami sebe (uslijed razočarenja i sl.), a posljedica toga su upravo ovakva emocionalna stanja u senzibilnijih pojedinaca kakva proživljava autorica.

Autorice, u potpunosti te razumijem. Slažem se doduše s onima koji su ti rekli da treba prihvatiti i ići dalje, ali razumijem tvoju prazninu i potrebu za ljubavlju, sigurnošću i sl. Onaj tko ne osjeća (tu potrebu) nije čovjek (po meni). I istina je da ti ništa to neće nadomjestiti - ni doktorati, ni fakulteti, ni kućni ljubimci, ni djeca, niti išta na svijetu ne može ti nadomjestiti tu prazninu. Ali znači li to da trebamo odustati? Taj odgovor leži u tebi.
Iako u tebi postoji praznina koje se nećeš riješiti, tko kaže da ne postoje izvori nekih drugih zadovoljstava (sigurno postoji nešto što te ispunjava) koji će ti pružiti ispunjenje neke druge vrste. Ne dopusti da te uvjere u to da ne postoje iskrena prijateljstva, bezuvjetne ljubavi i sl., jer to nije istina - postoje, kao prvo, u tebi i to je već nešto. Nažalost, jako su rijetki ljudi koji mogu odgovoriti reciprocitetno na tako uzvišene osjećaje, ali to ne znači da ne postoje.

Nažalost, nitko ti ne može odgovoriti koji je smisao tvog života, kako se nositi s prazninom i sl. Ja se osobno nosim s vlastitim prazninama nekad bolje, nekad lošije. Nemam drugog izbora - ili to, ili ću se ubiti, a umrijeti ipak ne želim, jer postoji još mnogo stvari (usprkos svemu!) koje želim napraviti - upravo radi želje da učinim nešto humano i dobro! Možda i ti to želiš? A da bi učinila tako nešto, prvo trebaš završiti fax tj. iskoristiti svoju pamet (koju sigurno imaš, i to razvijeniju od mnogih, budući da si postavila ovakav topic). Eto, to ti može biti prvi motiv za "pokretanje", završiti faks, kao što su ti i ostali savjetovali...
beryozinka is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2010., 00:22   #85
Izgubljena,
Iz tvojih postova vidim da si u teškom stanju i iskreno mi je žao zbog toga, ali draga moja tako je kako je i idemo naprijed. Izvuci se iz kuće, uzmi si psa, prošeći s njim, uljepšaj si malo život, čini stvari koje te vesele. Teško ćeš biti sretna ako tvoji postupci ovise o drugim ljudima, moraš naučiti biti sretna prvenstveno sama sa sobom pa ćeš tek onda biti zaista sretna. Nije samo tvoj život kompliciran, imam ja frendicu kojoj su roditelji poginuli u ratu , brat ostao u Bosni nju doveli tu, cijeli život ju odgaja djed i sada se ona brine za njega starog i bolesnog. Nema ni ona nikoga od familije da se požali i isplače, ali ide naprijed, ide na faks, izlazi trudi se živjeti. Nema smisla opterećivati se prošlošću, žaliti sama sebe i plakati nad svojom tužnom sudbinom, mlada si , imaš potencijala završiti taj faks, trgni se ženo i hrabro kroz život, jer život je samo jedan i nemaš vremena za očajavanje .
Signorina Despi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2010., 12:26   #86
Bok,

ne želim otvarati novu temu jer bi joj naslov bio isti "Izgubljena u životu". Tako se i ja osjećam. Već 4 godine pokušavam pronaći smisao i sreću, ali ne uspijeva mi Ne bolujem od depresije, ali se osjećam depresivno. Osjećam tjeskobu koja me guši i često imam blokadu. Recimo jučer sam pisala psihologiju na državnoj maturi. Vjerujte mi sve sam naučila i sad znam sve odgovore, ali za vrijeme testa me uhvatila panika i blokirala sam. Nisam se mogla sjetiti nekih jednostavnih odgovora. Problem je taj što mi se život sveo na samosažalijevanje i spoznaju da mene ništa ne čini sretnom. Imam kućnog ljubimca, trudim se oko njega, ali nije to to. Čak sam bila neko vrijeme uspješna u školi, ali svakodnevno učenje mi dosadi. Vani ne izlazim jer me roditelji drže pod staklenim zvonom, tako da nemam prave prijatelje kojima bi se mogla požaliti. Izađem rijetko kad, ali ne ispunjava me to. Nemam dečka jer smatram da prvo trebam srediti odnos sa samom sobom da bi se netko vezao za mene jer se smatram dosta nestabilnom u glavi.

Moje pitanje je: kako se vi uspijevate pokrenuti, što vas drži na životu i što je vaše svjetlo u tami?
Želim biti uspješna, pouzdana, stabilna, smirena, sretna. U obitelj se ne mogu pouzdati baš jer su mi oba roditelja alkoholičari, iako mi ništa od bioloških potreba ne fali, imam krov nad glavom, hranu, vodu, knjige za školu. Ali unatoč tome osjećam kao da se gušim u svoj toj tami koja me okružuje. Znam da bi se trebala pokrenuti, ali nemam nage ni volje. Kako da se toga riješim?
 
Odgovori s citatom
Old 20.02.2010., 20:12   #87
__?___

la loba... ti imaš isti problem kao i izgubljena pročitaj savjete za nju i sve će ti biti jasno.... =)
hladnirat is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2010., 20:49   #88
Quote:
Izgubljena123 kaže: Pogledaj post
Evo, ne znam od kuda početi...
Možda da počnem od djetinjstva?

....''[/I]
Sve što nam je potrebno za ispunjen i sretan život dobijemo rođenjem. Sve ostalo je nepotrebna prtljaga koju smo pokupili usput.

Zadnje uređivanje Vilenica : 21.02.2010. at 12:34. Reason: nema potrebe citirati citav post. procitajte pravila Foruma
NO&/# is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2010., 15:52   #89
za početak, [virtualni zagrljaj]
nisam čitala cijeli thread, samo prvih par postova, tak da ne znam jel se situacija razvija.
mislim da je prva stvar koju trebaš riješiti - otpusti svoju prošlost. zaboraviti ju ne možeš niti ne bi trebala, ali oprosti sebi i svima koji su ti naudili. dopusti si oslobađanje od svih negativnih veza i ostataka iz prošlosti. udahni miris olakšanja!
step #2 je jednostavniji - tajna velikih života je u malim stvarima. sad kad si odvezana od svih stvari koje su te mučile, ostaje ti početi ispočetka. ako si već npred diplomom, nemoj to odbaciti jer si bez faksa danas nula.
prijatelje nemoj posebno tražiti, ako se skoncentriraš na to da uživaš u životu i baviš se stvarima koje voliš, isijavat ćeš pozitivnu energiju i privlačiti ljude
i zadnje, nađi neku zanimaciju, hobi koji će ti popuniti dan, obuzeti misli (višak vremena je glavni uzrok za crna promišljanja koja dovode do 'mračnih stanja') i gdje ćeš upoznati nove prijatelje.
to sve ovako zvuči kao klišej koji bi ti svatko mogao prepričati, ali bit sreće je stvarno u malim stvarima, trenutcima i sitnicama, treba ih samo znati prepoznati i iskoristiti
Eccentric Freak is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2010., 23:30   #90
Danas sam dobila još jednu cimericu. Gotovo je soliranje, sada opet moram paziti na solidarnost i toleranciju i sva ostala sranja.
Kroz glavu mi prolaze misli: trebala si davno odjebati odavde.

Dečko kaže: ''bit će sve u redu, doći ćeš k meni za mjesec i pol kada nađem stan''. Super, baš super...

Trebam biti jaka i uzeti život u svoje ruke. Napokon. Pitam se imam li 'muda' za to.
Vidjet ćemo...
Izgubljena123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2010., 23:59   #91
glupačo! bolje nisi ni zaslužila!
coolinesay is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2010., 23:58   #92
Treba ti prijatelj kojem češ sve reči,tj.rame za plakanje,netko ko če te zagrliti kad ti bude najteže i slično.A sjeti se nekoga možda neko s kim si bila dobra davno prije bane u tvoj život iz nikojeg razloga nemoj mu dati da pobjegne,sve smireno radi,ili kako ide ona dobra pjesma,samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami !
LoneWolfSB is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2010., 19:13   #93
preporučila bih neke knjige, trenutno se sjećam 2-možeš ako misliš da možeš-Norman Vincent Peale
- moć podsvijesti- Džozef Marfi

Polako sa prijateljima, sve će doć od sebe! Kako je već neko napomenuo-prvo sebe treba sredit, jer ćemo inače stalno ponavljat iste greške!
maja387 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:51.