Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.04.2014., 14:07   #1
Razvod i djeca

Tražio sam tražio ali nema odgovarajućeg topica...pa sam pokrenuo novi

Naime, ne zagovaram razvod, i nisam nikad zamišljao da će moj brak propasti, ali život je nepredvidiv
No često ljudi kažu da treba ostati u braku radi - djece
WTF!?

Mislim da je to glupost
Razvod za njih jest emocionalna trauma i bol, no isto tako i prilika da se nauče nositi s teškim osjećajima i životnim frustracijama
Ako se otvoreno i prijateljski s njima razgovara, mogu se značajno ublažiti posljedice
I čini mi se da je to manje zlo od odrastanja u emocionalno nestabilnoj okolini lošeg braka svojih roditelja....

Kaj velite?
(Molim moderatora da promijeni naslov - mislim da bi bolje bilo 'Ostati u braku radi djece')
__________________
As long as you trust yourself, you will know how to live (Goethe)

Zadnje uređivanje Biznismen75 : 25.04.2014. at 14:13.
Biznismen75 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2014., 14:35   #2
Quote:
Biznismen75 kaže: Pogledaj post
Naime, ne zagovaram razvod, i nisam nikad zamišljao da će moj brak propasti, ali život je nepredvidiv
No često ljudi kažu da treba ostati u braku radi - djece
Djeca nisu i ne bi trebala biti razlog za ostati u braku.

No djeca jesu i trebala bi biti razlog zbog kojeg će ubračeni umjesto ishitrenih odluka,
dugo i pažljivo birati trenutak kada će pokrenuti razvod, na koji način će reći djeci,
osigurat djeci financijsku stabilnost, pripremiti ih na sve promjene ....

Ugl. sve ono što ljudi ne čine, jer eto kad jedan izusti da bi se rastao,
drugi koji je do jučer mislio isto odjednom ima silnu potrebu još neko vrijeme plivati po usmrđenoj baruštini i praviti se da je na Karibima...
__________________
Znam, bio bi ponosan na mene. :)
Štokrlica is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2014., 16:10   #3
Quote:
Štokrlica kaže: Pogledaj post
Djeca nisu i ne bi trebala biti razlog za ostati u braku.

No djeca jesu i trebala bi biti razlog zbog kojeg će ubračeni umjesto ishitrenih odluka,
dugo i pažljivo birati trenutak kada će pokrenuti razvod, na koji način će reći djeci,
osigurat djeci financijsku stabilnost, pripremiti ih na sve promjene ....

Ugl. sve ono što ljudi ne čine, jer eto kad jedan izusti da bi se rastao,
drugi koji je do jučer mislio isto odjednom ima silnu potrebu još neko vrijeme plivati po usmrđenoj baruštini i praviti se da je na Karibima...
Potpis.
Na moju sreću, uskoro bivši je relativno brzo shvatio da ipak nije na Karibima i počeo se ponašati normalno.
Pred djetetom nije napravio ni jednu scenu ikad, ali zato što sam znala da bi bez ikakve zle namjere mogao, birala sam trenutak kad je dijete otišlo s bakom i dedom na more, da to sredimo jedan na jedan.
__________________
Majka Tereza Kesovija
harpy is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.04.2014., 18:05   #4
Quote:
Biznismen75 kaže: Pogledaj post
No često ljudi kažu da treba ostati u braku radi - djece
WTF!?

[/I]
Ova izjava da u braku treba ostati samo radi djece, me podsjeća na ono, nema sexa prije braka!

A to kako dijeca podnose zavisi od uzrasta djece, ako su manja lakše se nekako prilagode svim situacijama koje nastaju i slijede. Moja malecka je imala 4g kad smo se rastali i nije bilo nekih nus pojava pretjeranih, sve je prihvatila normalno i smireno, sad samo ima problem da objasni drugarima ko je njena mama a tko je mama od brata, malo je čudno gledaju pa je to živcira, sva se zapjeni objašnjavajući .....

Dok, obično za djecu koja su na pragu puberteta i u samom pubertetu treba ogromna količina strpljenja i debelih živaca, jer već znaju, svjesni su šta se dešava i pokušavaju nekako i sebe da uguraju u novonastalu situaciju, obično si stave zadatak da pokušaju zbližiti roditelje po bilo koju cijenu. Takođe ako je jedan od roditelja podložan manipulacijama onda će dodatno da iskoristi djecu za postizanje nekog svoga cilja.

Lično mislim da onako kako se roditelj postavi prema djeci, djeca to tako i prihvate, neki normalan otvoren odnos, da i oni mogu da iskažu svoja mišljenja i osjećanja, jer nekad djeca budu pametnija od odraslih, i naravno koliko toliko normalan kontakt između roditelja da nebi bilo i iskorištavanja od strane djece.
Mudrica00 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.04.2014., 16:07   #5
Također smatram da djeca ne bi trebala biti razlog ostajanja u lošem braku.
I razvod i ostanak u lošem braku ne utječe pozitivno na djecu, ali meni osobno, prvo je manje negativno.
Djeca upijaju, ja svom djetetu ne želim poručiti da ljubav i poštovanje nisu bitni i da se mora miriti s nečim što ga ne zadovoljava.
Ne želim da odrasta u, po meni, nezdravom okruženju gdje su roditelji poput stranaca, plivaju u moru svađa, nepoštivanja, nezadovoljstva i gorčine jer ne podnose prisutnost druge strane, ali eto, imaju dijete pa se žrtvuju.
Dijete to itekako osjeti, rijetko tko se može toliko dobro pretvarati.
Jedino dobro što roditelji u toj situaciji mogu napraviti za svoje dijete jest poštedjeti ga te drame, ali održati korektan odnos.
Mnogo je razvedenih parova gdje se jedna, ili obje strane inate bivšem partneru preko djetetovih leđa.
Što god da ja svom bivšem partneru zamjeram, ako je on dobar otac, neću mu to uskraćivati i učit ću dijete poštovanju prema njemu.
Koliko god se ne slažemo kad smo nas dvoje u pitanju, nije mi problem u miru sjest i popričat o odgoju našeg djeteta i sveg ostalog vezanog uz njega.
I otac i majka mogu kvalitetno odgajati dijete i izvan braka, ako barem po tom pitanju ostave ponos i povrijeđenost sa strane.
Imam kćer staru godinu dana, živi s ocem jer on ima normalno radno vrijeme, slobodne vikende, svoj stan. Oboje smo se složili da je u trenutnoj situaciji tako najbolje umjesto da je svako malo šaltamo ovamo-onamo.
Ja sam pronašla stan u neposrednoj blizini i svaki dan s njom provodim vrijeme, sudjelujem u svim aktivnostima kao i inače, dovedem je sebi kad sam slobodna. Moj bivši nije bio dobar prema meni, ali znam da je dobar otac i oko toga ne vodimo rasprave.
Zli jezici će reć, vidi je, otišla i ostavila dijete. Ja najbolje znam da ga ostavila nisam, znam koliko mi je teško bilo donijeti neke odluke i koliko mi je zbog istih ponekad teško. Nitko sretniji od mene da sam mogla spasiti naš odnos, poštedjeti nas i dijete sveg ovog, ali, nije išlo.
Ne želim patiti od sindroma sela i zbog istog ostajati u odnosu koji nije kvalitetan i samim time je loš za mene, loš za partnera i na kraju, loš za naše dijete.
Kokoš-Anel is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.04.2014., 21:47   #6
Ja sam odrasla u disfunkcionalnom braku svojih roditelja koji je odavno trebao završiti. Bilo je puno pokušaja rastave. Svakodnevne svađe, prepucavanja, pa čak i tučnjave, pogrdne riječi - a sve to uvelike utječe na djecu. I na mene je u ogromnoj mjeri utjecalo. Brak još i traje, ali je i dalje onakak kakav je i bio, ali sada sam odrasla, pa više to ne uzimam k srcu, i više se ne zamaram time, samo mi je mame žao što je provela takav život.

Jedina pozitivna stvar iz toga proizlati da sam sada ja veoma oprezna u odabiru partnera. Brak i djecu shvaćam jakoo ozbiljno, i prije udaje ću jako dobro promisliti o osobi s kojom ću provesti život, što bih i drugima preporučala.
tapravnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.05.2014., 20:54   #7
Quote:
Biznismen75 kaže: Pogledaj post
Tražio sam tražio ali nema odgovarajućeg topica...pa sam pokrenuo novi

Naime, ne zagovaram razvod, i nisam nikad zamišljao da će moj brak propasti, ali život je nepredvidiv
No često ljudi kažu da treba ostati u braku radi - djece
WTF!?

Mislim da je to glupost
Razvod za njih jest emocionalna trauma i bol, no isto tako i prilika da se nauče nositi s teškim osjećajima i životnim frustracijama
Ako se otvoreno i prijateljski s njima razgovara, mogu se značajno ublažiti posljedice
I čini mi se da je to manje zlo od odrastanja u emocionalno nestabilnoj okolini lošeg braka svojih roditelja....

Kaj velite?
(Molim moderatora da promijeni naslov - mislim da bi bolje bilo 'Ostati u braku radi djece')
ovisi od braka do braka i od situacije do situacije. da moju djecu netko sad pita dal bi htjeli da mo tata i ja skupa odgovor bi bio DA. 100% . za njih je nas razvod bio smak svijeta i najveci udarac u njihovom zivotu. nismo se nikad svadjali, derali, vikali, mrzili se. "umrli" smo dosta tiho i neprimjetno za okolinu. ni djeca nisu nista osjetila. to sto se mama i tata nisu sexali mjesecima i sto su zivjeli kao cimeri...njih nije okrhnulo.
dal ima smisla zivjeti tako zbog djece? nema...ukoliko djeci mozes osigurati pristojan zivot nakon razvoda. neki nisu u toj mogucnosti. ako mama u ovoj situaciji treba uzet djecu i sa skromnim primanjima otic u podstanare...pitanje je dal ce to procijenit kao dobru opciju za sebe i djecu. nema svako mogucnost da financira sebe i djecu od jedne place....ako racunamo da alimentacija nije neka cifra koja moze pokriti ni pola djetetovih potreba...
miffy13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.05.2014., 19:15   #8
Dijete sam razvedenih roditelja i definitivno sam odahnula kad su se moji razveli - zbilja su bili loš spoj i nikada ne bi bilo bolje. Da su ostali skupa, tko zna kakva bih bila danas i kakvi bi mi obrasci ponašanja bili normalni. Istina, imam nekih trauma i strahova, ali da su dulje ostali skupa, imala bih i više.

Ovako sam i sama imala par neuspješnih veza, ali nisam u istima ostala zbog straha od toga što će drugi reći ili što će drugi misliti. Vlastitu djecu nemam, ali imam pokćerku (još nije službeno, ali živimo skupa i njeni vikendi i dani s tatom su i dani sa mnom), kćer mog dečka. Oni su se rastali kad je ona imala 3 godine i kroz razgovor s njom vidim da je i tako mala zapamtila par mučnih situacija među njim i bivšom. Dobro da su se rastali, pa ih nije bilo i više (kao kod mene i mojih staraca).

Sad je ona vesela i draga sedmogodišnja curica, ne čini mi se traumatizirana, a umjesto dvoje ljudi koji je vole (mama i tata), sad ima minimalno četvero (mama, tata i njihovi partneri) koji je vole i brinu za nju. I super je prihvatila cijelu situaciju. Da su ostali u braku dulje samo zbog nje, ona bi imala ružne uspomene, a brak bi se ipak na kraju raspao. Treba znati na vrijeme priznati da je neki odnos nemoguće popraviti jer su i sami temelji bili klimavi i pokušati se organizirati što je bolje moguće u novonastaloj situaciji, imajući djecu na umu.

Bolje dobar razvod nego loš brak.
Carla Marx is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.05.2014., 19:29   #9
nemoze ti nitko reci zbog cega bi ti trebao ili ne ostati u nekakvom odnosu
snajka55 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2014., 01:32   #10
Ja sam dala sve, ali sve od sebe, pa još malo više, i onda još više i onda ful gas i do kraja u brak, da se spasi i da funkcionira. Kad sam probala sve, i kad sam dala sve od sebe, a da stvari izgledaju tako da moj uskoro bivši jednostavno nije građa za brak, nije čovjek koji može biti u braku, i kad sam shvatila da mi ne možemo zajedno odgovoriti na izazove života niti ući u rizik npr. još jednog djeteta (nedaj Bože bolesnog...) shvatila sam da braka - nema. Otići je bilo užasno teško, ali baš zbog djece i jesam potegnula taj potez. Jer, nije pošteno neku mučnu situaciju prikazivati kao brak - ako to brak nije...

To sigurno je teško i stres za djecu, ali s druge strane - nije to izbor između skladnog i dobrog braka i razdvojenosti - to je neka nenormalna situacija, koja ranjava djecu i rastava... Mislim da je za moju djecu bilo gore da gledaju kako roditelji nemaju ništa zajedničkog i izbjegavaju se po kući i natežu oko svega - ili još gore, svatko živi svoje, a u trenutcima krize (financijske, zdravstvene) neizgrađen odnos i nedostatak komunikacije kulminiraju u besmislenim dramuštinama bez razrješenja.

Užas, znam... teško je prihvatiti da si se dovela u tu situaciju, da si ulupala 10 godina u sve to... da si odabrala stvoriti obitelj i roditi djecu s nekim s kime ne možeš živjeti... ali, ljudi griješe, važno je, po meni, zadržati ljudskost i voljeti na nekoj ljudskoj razini svog ex-bračnog druga.
Antiopejae is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2014., 13:11   #11
Mislim da naslov teme komotno može biti i 'razvesti se radi dobrobiti djeteta', loš brak duboko djeluje na djecu, a na koncu može opako djelovati i na njihov odabir partnera.

Što poručujem sinovima ako dopuštam da me njihov otac ponižava, ili kćeri koja gleda kako me se ne poštuje? Koje dobro za njih može iz toga proizaći? Djeca naš brak usvajaju kao model kakav brak treba biti i zato apsolutno želim da djeca svjedoče našem braku kao dobrom braku, nikako kao mjestu gdje se partneri međusobno zlostavljaju, zanemaruju, ne vole, preziru...

Skidam kapu svima onima koji su izašli iz brakova upravo radi dobrobiti djeteta, moj najdublji naklon <3
Pinkywinky is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2014., 13:47   #12
Quote:
Antiopejae kaže: Pogledaj post
...

Užas, znam... teško je prihvatiti da si se dovela u tu situaciju, da si ulupala 10 godina u sve to... da si odabrala stvoriti obitelj i roditi djecu s nekim s kime ne možeš živjeti... ali, ljudi griješe, važno je, po meni, zadržati ljudskost i voljeti na nekoj ljudskoj razini svog ex-bračnog druga.
Dovela si se u tu situaciju i ulupala 10 godina jer si imala najbolju namjeru. Ljudski je griješiti, isto tako je ljudski priznati grešku i nastojati je ispraviti - kao što si i navela da si pokušavala.

Vjerujem da je razvod stresan za dijete, nosi promjenu i znači manje provedenog vremena s jednim rodteljem. Ali ako se osvrnem oko sebe, ne poznajem nijedno dijete koje bi imalo posljedice zbog razvoda roditelja, ali znam djecu koja imaju posljedice zbog gledanja loših brakova svojih roditelja...

Daleko bolji primjer daješ svojoj djeci izlaskom iz takvog braka, nego ostankom u njemu.
Drži se!
Retra is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2014., 15:33   #13
Quote:
Retra kaže: Pogledaj post
Dovela si se u tu situaciju i ulupala 10 godina jer si imala najbolju namjeru. Ljudski je griješiti, isto tako je ljudski priznati grešku i nastojati je ispraviti - kao što si i navela da si pokušavala.

Vjerujem da je razvod stresan za dijete, nosi promjenu i znači manje provedenog vremena s jednim rodteljem. Ali ako se osvrnem oko sebe, ne poznajem nijedno dijete koje bi imalo posljedice zbog razvoda roditelja, ali znam djecu koja imaju posljedice zbog gledanja loših brakova svojih roditelja...

Daleko bolji primjer daješ svojoj djeci izlaskom iz takvog braka, nego ostankom u njemu.
Drži se!

Hvala na lijepim riječima
Antiopejae is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2014., 01:47   #14
meni je to stvarno bolna tema. kad pomislim da moramo sjesti sa njima i objasniti im novonastalu situaciju dodje mi zlo. Ali morat ću. Obozavaju nas i znam da će im biti stresno. Kad razgovaram sa partnericom, po defoltu je mišljenja da je djeca idu njoj i da se ja moram pomiriti s tim. " majke su važnije, ja nekužim kako je to nositi ih u trbuhu 9mj i radjati" - nisam se naljutio jer sam to shvatio samo kao njeno trenutno duševno stanje i mogu ga razumjeti.....nesvadjam se oko toga nit prepirem jer nema smisla trenutno.....razmišljao sam i da ostanemo skupa u tiom nekom odnosu radi njihovog mira...neko vrijeme, dok nisam morao početi odgovarati na njihova pitanja u vezi nas i orao lagati da nekvarim sliku kojae nema......puno je bolje po meni se rastati i podijeliti odgovornost u odgoju nego se trpiti i htjrli mi to ili ne, naš neodnos će im samo naštetiti....ali s druge strane meni to nekad u glavi izgleda kao da će mo im srušiti taj njihov idealan svijet sa mamom i tatom i to me na trenutke razdire.....sva sreća da postoje ljud poput ljube ćesića rojsa pa pomislim " ma nemrem ih toliko sjebati "
dogmatik is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2014., 00:29   #15
Quote:
dogmatik kaže: Pogledaj post
meni je to stvarno bolna tema. kad pomislim da moramo sjesti sa njima i objasniti im novonastalu situaciju dodje mi zlo. Ali morat ću. Obozavaju nas i znam da će im biti stresno. Kad razgovaram sa partnericom, po defoltu je mišljenja da je djeca idu njoj i da se ja moram pomiriti s tim. " majke su važnije, ja nekužim kako je to nositi ih u trbuhu 9mj i radjati" - nisam se naljutio jer sam to shvatio samo kao njeno trenutno duševno stanje i mogu ga razumjeti.....nesvadjam se oko toga nit prepirem jer nema smisla trenutno.....razmišljao sam i da ostanemo skupa u tiom nekom odnosu radi njihovog mira...neko vrijeme, dok nisam morao početi odgovarati na njihova pitanja u vezi nas i orao lagati da nekvarim sliku kojae nema......puno je bolje po meni se rastati i podijeliti odgovornost u odgoju nego se trpiti i htjrli mi to ili ne, naš neodnos će im samo naštetiti....ali s druge strane meni to nekad u glavi izgleda kao da će mo im srušiti taj njihov idealan svijet sa mamom i tatom i to me na trenutke razdire.....sva sreća da postoje ljud poput ljube ćesića rojsa pa pomislim " ma nemrem ih toliko sjebati "
Drži se, dogmatik Ja sam se bojala kako će to sve proći, ali zapravo, klinci su bili tužni 15 minuta. Ma, 5 minuta. Ja sam provarila sve to, prihvatila i znaš što - oprostila suprugu prije nego sam odselila. Bila sam mirna u srcu, pa sam i mogla dati objašnjenje puno ljubavi. Sad kad gledam - puno je važniji naš mir od vanjskih okolnosti. Jer na koncu - mijenja se mjesto stanovanja - neš ti. Pa idu djeca i ljetovanje i kod bake... nije im prvi put da mijenjaju krevet u kojem spavaju... naravno, dom je dom, ali hoću reći da nije tragedija fizičko preseljenje, nego otrov u srcu, roditeljska izgubljenost, nenošenje s boli...

Dogodilo se. Tužno je to i uvijek će nam se dogoditi da se srce stegne - ali svo zlo s time! Ja uvijek kažem - neka rastava bude najgora stvar koja se mojoj obitelji dogodila - i ja sam sretna žena. Koliko većih boli ima - bolesti, smrti, tragedija.

Ovo je samo jedan poraz u nizu naših životnih poraza. Ali i pobjeda - treba imati snage presjeći agoniju, ostati čvrst, dobronamjeran i prihvatiti i stvoriti novi život.

Ne brini, klici će biti super!

Ja sam pričala u školi i vrtiću - rekli su da ne bi znali da se IŠTA događa da ja nisam rekla - dapače, da su čak i vidljivo mirniji...
Antiopejae is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2014., 13:15   #16
koliko je teško toliko je i jednostavno, najbitnije je ostat miran, staložen, a ako je čovik poželija razvod znači da mu ta novonastala situacija odgovara te da ima puno veću snagu da olakšat svima proces razvoda...
užasan me je strah bija kako će dica reagirat, oni su mi uvik bili najbitniji i takav je šok čut od psihologice da triba prvo na sebe mislit, da će dica lako ako smo mi sigurni i mirni, da moramo sebe stavit na prvo misto,.... triba im jasno reć da se mama i tata više ne vole i da neće živit zajedno, najbitnije je dicu ne zavaravat, puštat ih da im u glavicama ostane mogućnost da će mama i tata možda ipak opet bit zajedno (jer naravno da se razvod pokreće tek kad smo i sami sto posto sigurni da smo sve opcije istrošili i da se on mora dogodit)
u mene nije bilo jednostavno, al istu snagu koju sam ulagala u brak toliku sam uložila i u razvod, unatoč tome šta ex i ja ne komuniciramo prošlo je sve maksimalno bezbolno, svi su imali svoje ideje i savjete za pojedine situacije al ja sam imala svoj cilj, da mi dicu ne gnjavi nikakav centar, da oni kroz to moraju proć šta manje povrijeđeni i oštećeni, i sretna sam jer san u tome i uspila, i borim se još uvik al ta borba je puno meni lakša jer imam svoj mir, sa sobom sam na čisto...
Happyme156 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2014., 11:46   #17
Pozdrav!
Rastavljen sam već dvije i pol godine, 9 mjeseci službeno. Bivša žena i ja nikako nismo mogli skupa, imamo kćerkicu od 4 i pol godine. Nikada nisam pljuvao po bivšoj, takva je kakva je, teška, a i ja nisam baš neko cvijeće što se temperamenta tiče. Ali zbog djeteta sam odlučio s njom komunicirati lijepo i kulturno. Imam curu, s kojom planiram brak sljedeće godine, mala ju je jako lijepo prihvatila a i cura nju. Jučer mi je rekla da ju voli kao svoju kćer. Međutim, problem je u tome roditelji od bivše, kad mala ode kod njih, maloj pune glavu protiv mojih roditelja i moje nove cure. Mala onda dođe ili do mene ili cure i šapće nam što su deda i baka rekli, i onda se nasmije i kaže da je to jako ružno. Jučer mi je čak rekla da ako opet budu takvo što govorili da će ona reći: To je ružno. Hvala, ja to više neću slušati. Točno tim riječima!!!! Mala od 4 i pol godine je pametnija od ljudi koji imaju kusur i 800. Ja sam bivšoj rekao već par puta da to nije u redu, ali ona uporno to ignorira i ništa ne poduzima. Ona je inače iskompleksirana svojim ocem jer joj nije pružao ljubavi koliko bi joj bilo dovoljno pa je emocionalno osakaćena i ne može mu ništa reći. Ali ja svejedno mislim da to nije u redu, jer mene baš briga što oni misle o meni i o svima mojima, ali nije u redu da truju mozak malog djeteta. Ja njoj nikada nisam govorio niti riječi protiv ikoga jer mislim da je to primitivno i pogrešno. Inače, mala je svaka dva vikenda kod mene i jednom tjedno, ali u pravilu bivša mi ne pravi probleme kod viđanja, što se toga tiče, stvarno je ok. Što da radim u vezi ovog trovanja mozga, ne želim da to mala mora slušati. S bivšom o tome očito ne mogu razgovarati, kome da se obratim? Ili da jednostavno maloj stalno govorim kako je to ružno i neka se ona time ne opterećuje? Ne znam što ću....
vuk1941 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2014., 12:18   #18
Quote:
vuk1941 kaže: Pogledaj post
..... Što da radim u vezi ovog trovanja mozga, ne želim da to mala mora slušati. S bivšom o tome očito ne mogu razgovarati, kome da se obratim? Ili da jednostavno maloj stalno govorim kako je to ružno i neka se ona time ne opterećuje? Ne znam što ću....
možete pokušati zajedničkim savjetovanjem kod psihologa koji bi tvojoj bivšoj ženi objasnio štetnost takvog ogovaranja
al' čini mi se da ona nije raspoložena za takav pristup
zato ti pokušaj što hladnokrvnije dočekati takve ispade, ponavljaj joj da je takvo ponašanje neprihvatljivo i to ne samo na vašem primjeru nego i na primjeru npr. prijatelja - o tome kako se odnosi njeguju, kako ružne riječi mogu imati dalekosežne posljedice... što manje emotivnog naboja pokloniš takvim ispadima to manje će imati ikakvog utjecaja na vaš život... a oni će s vremenom ohladiti
sretno
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2014., 19:59   #19
Quote:
tapravnica kaže: Pogledaj post

Jedina pozitivna stvar iz toga proizlati da sam sada ja veoma oprezna u odabiru partnera. Brak i djecu shvaćam jakoo ozbiljno, i prije udaje ću jako dobro promisliti o osobi s kojom ću provesti život, što bih i drugima preporučala.
Kao djete rastavljenih roditelja ja sam se jako trudila odrzati brak koji i nije bio nesto.. Moji su se rastali kad sam bila mala. Da sam ikada vidjela svadje svojih roditelja vjerujem da bih i ja na tom polju dobila iskustvo da razumijem sta su normalne svadje a sta maltretiranja.
EmiliaK is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2014., 20:09   #20
Quote:
Biznismen75 kaže: Pogledaj post
Tražio sam tražio ali nema odgovarajućeg topica...pa sam pokrenuo novi

Naime, ne zagovaram razvod, i nisam nikad zamišljao da će moj brak propasti, ali život je nepredvidiv
No često ljudi kažu da treba ostati u braku radi - djece
WTF!?

[/I]
U braku radi djece? Mozda neko vrijeme dok covjek/zena ne nadje odgovarajuci posao a onda razlaz. Ne mislim da neko ostaje samo radi djece, mozda se boji svoje vlastite propasti... ja jesam. Bojala sam se depresije koje ce me pokositi kad shvatim da nisam uspjela obezbjediti svojoj djeci porodicu i oba roditelja.. To sigurno gnjezno iz kog ce oni poletjeti ka uspjesnom zivotu jer udvoje je puno lakse ako nista finansijski.
EmiliaK is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:07.