Suprug ima dvoje djece iz prvog braka a samnom ne želi

[ladyphoenixalex]

Za ovakav sud mislim da trebaš znati malo vise detalja i poznavati osobu koju osuđujes a ne blebetati nebuloze. Zapravo hvala za ovaj post jer me je za promjenu zaista nasmijao

[Perzefona]

ladyphoenixalex kaže:

Sreća pa sam osoba koja nikad ne odustaje tako da se sigurno sa tim neću pomiriti, sa njim ili bez njega

Kažeš da nikad ne odustaješ, a upravo si od njega odustala.

Po čemu je tvoja želja za imanjem djece (koja usput uključuje i naporan proces dolaska do djeteta) vrednija od njegove da ih više ne želi?

[ladyphoenixalex]

Cure u potpunosti se slažem s vama, mislim da samo odgađam neizbježno a to je kraj. Treba naći snage i reci zbogom a kako ne znam.... htjela bih da plati svaku moju suzu,za svo ovo navlačenje i nadu koju mi je dao. Kad ovako to sve čitam pa dođe mi da se smijem sama sebi

[ladyphoenixalex]

Perzefona nisam još odustala,još sam s njim i njega također vrlo dobro shvaćam al da je grozno ovo sto je napravio je i nitko mi ne može reći da nije.

[Salammbo]

Zna li on da razmišljaš o razvodu ako se ne dogovorite oko (ne)imanja djeteta?

[ladyphoenixalex]

Naravno da zna to sam mu odmah dala do znanja,imao je muda biti šokiran kao da se radilo o kupnji psa pa kao nećemo kupit psa pa ja trebam biti normalna. Haha joooj I znam da ako odem da se neće trgati za mene al postoji mogućnost da se vrati plačući sto je već prije napravio...

[preatorian]

ladyphoenixalex kaže:

Sama pomisao da ostanem bez njega me užasava a istodobno me užasava njegova sebičnost. Da mi je iščupati srce i sve 5. Zar ljubav nije i žrtvovanje, ako sam ja toliko toga žrtvovala za njega ( o tome ni ne želim jer toliko je toga) zar ne može on jednu stvar?? Sad bih se sama sebi smijala koliko sam bila glupa i želim da ako dođe do rastave da ću i ja postati tako sebična i misliti samo na sebe. Eto dragi moji muškarci tako vam od dobrih žena nastaju kuje

Bolje biti sam nego u losem drustvu. Cemu toliki strah od samoce?

Ovdje se samo postavlja pitanje sto ti je vrednije. Imati njega ili dijete? Ili njega sa dijetetom koje ne zeli?

Cemu uopce nagovaranje za tako jednu vaznu zivotnu odluku?

[Opal]

ladyphoenixalex kaže:

Pozz
Prvi put sam ovdje i očajna sam jer me suprug stavio u groznu situaciju.Naima ima dvoje djece iz prvog braka sto meni ne smeta,zajedno smo 6 godina a godinu u braku.Krenuli smo na umjetnu oplodnju jer ja imam problema i kad je trebalo učiniti zadnji korak on je odlučio da ipak ne želi djecu jer ne želi to prolaziti opet. Imam 33 godine,volim ga jako, kaže da i on mene voli. Al to što je učinio govori sve o njemu, koliko je sebičan. Razmišljam o rastavi i to sam mu i rekla i sad se mučimo oboje ne znajući kako dalje.. help!

Prvo odluči što želiš više, dijete ili muža.
Ako je to muž, onda sve ovo gore navedeno što su ti savjetovali.

Ako je to dijete, popričaj s mužem iskreno i reci mu da bi ti svakako htjela pokušati zatrudnjeti s njim (hebiga ako imaš poteškoća, onda ako se razvedete i čak ako se ponovno udaš, bit će ti još manje šanse da zatrudniš). Kažeš mu da ne želiš nikakvu obvezu s njegove strane prema tom djetetu, ako treba, potpišite neki papir da mu duša bude na mjestu. Ako te voli, shvatit će tvoju situaciju i potrebu za djetetom.

Onda kad rodiš, to je već druga priča. Bit će mu nejasno kako se uopće dvoumio, zaljubit će se u dijete ko i većina ljudi... biokemija, hehe.

[ladyphoenixalex]

Odkud uopće to da ja njega nagovaram? Radi se o tome na koji je način on sve to odigrao,na kukavički i sebični i samo tražim pomoć ili možda potvrdu da ideja o rastavi je možda najbolje rješenje. A opet pomisao da smo razdvojeni je oboma strašna

[biljcica]

prestani ocajavati i rashladi glavu.

zelis se rastati od muza jer si izgubila povjerenje u njega radi cinjenice da te izigrao ili zbog nade da ces naci nekog drugog tipa koji ce htjeti imati dijete sa tobom?
razaberi sto te vise cini nesretnom.

i onda...
jesi sigurna da bi umjetnom oplodnjom svakako uspjela dobiti djetesce?

[ladyphoenixalex]

Tako je,više mu ne vjerujem a isto tako ne vjerujem da ću u dogledno vrijeme uopće doći do situacije da sa drugim imam dijete. Zato i jesam malo navalila s tim jer nemam puno vremena I ja bih još uživala u životu bez takve obaveze bez obzira što mi je 33,mogla bih još par godina tako ali moj biološki sat otkucava prebrzo i ne osuđujte me što forsiram bebača. I još kad znam koliko nam je prekrasno,koliko se volimo boli me što on na kraju ipak to ne želi. Ipak više voli sebe...

[TheProvense]

morskapjena66 kaže:

Ako ti je stalo do toga da imaš dijete - a vjerujem da je, to je normalno.

Znaci li to da zene koje ne zele djecu, da razmisljaju "nenormalno"?

Cijela ova prica doima se jako ishitrenom. Autorica je navela da je on ustuknuo pred zadnjim korakom, kojim korakom? Parkiranjem pred klinikom ili? Sam proces umjetne oplodnje nije lagan, daleko je stresniji od oplodnje prirodnim putem, mnogo je tu i uzbudenja, ushicenja, razocaranja, preispitivanja. Uopce me ne cudi da u takvim situacijama zna doci do obrata, niti je to nalik odlasku na manikuru niti se odvija preko noci.
Autorice, zasto tako pogrdno govoris da se ukakio? To je tvoj suprug, netko koga si odabrala da s njim provedes zivot i pozeljela imati dijete. Ako se i uplasio, zasto tako ishitreno reagiras, prijetis odlaskom i razvodom? Zasto ne pokusas dokuciti zbog cega je tako? Tim vise sto navodis da se volite, pretpostavljam da sve drugo stima.

Ako je uistinu ustrajan u tome da ne zeli dijete, u redu. Njegov izbor, postuj to.
Nema potrebe za ovim- zelim da plati svaku moju suzu, postati cu kuja i sl. To je vec u domeni nezrelosti i nestabilnosti.

[ladyphoenixalex]

Nezrelost ne,nestabilnost da i to trenutna jer sam u šoku pa nije ni čudo da mi svašta pada na pamet,mjenjam raspoloženje i mišljenje svakih pola sata,pa nisam robot pobogu! I svi mi govore da ga pustim da se ohladi,da se i ja ohladim ,
znam to i sama.Jednostavno mi je lakše kad ovdje pišem o tome jer ne držim to u sebi i tako se rasterećujem. Potrudit ću se da ne forsiram tu temu s njim i vidjeti kako će stvari ići pa tko zna...
Vjerojatno ću se za pol sata rasplakati jer imam osjećaj da sam u noćnoj mori i čekam buđenje. Sve je to od šoka i drukčije ne može ni biti

[biljcica]

kao prvo, smiri se.
ocito si sad emocionalno previse uznemirena da bi mogla racionalno razmisljati i sagledati situaciju.

glavni problem ti je cinjenica "forsiram".
koliko forsiras, tjeras njega u cosak time i samo uzrokujes njegovu suprotnu, inatnu reakciju od tebi zeljene? koliko detaljno ste o svemu pricali?
da li on definitivno ne zeli vise dijete ili se zaista samo "ukakio ko grlica"?

... mozda da se malo odmaknete od te teme, cak i jedno od drugoga i date sebi vise prostora za razmisljanje, ponovnu orijentaciju...

al tek vidim, vec si i sama napisala...

njemci mudro kazu: abwarten und tee trinken.

[TheProvense]

ladyphoenixalex kaže:

Sve je to od šoka i drukčije ne može ni biti

Kazes od soka, znaci li to se desilo ne tako davno? Danas, jucer, prekjucer? Kako vi izgledate od 'toga', kako funkcionirate? Kako se on ponasa?
Kazes da je ustuknuo pred zadnjim korakom, sto to znaci?
Pri odabiru klinike ili sat vremena prije 'trenutka'? Jeste li uopce usli u sav taj proces?
Pitam iz razloga jer ne dijelim muskarce i zene. Kao sto je zenama dozvoljeno da razmisljaju, analiziraju, uplase se, iz xy razloga, smatram da je isto dozvoljeno i njima.
Par puta si navela da se volite, stekla sam dojam da na ostalim poljima sve stima. Pokusaj dokuciti zasto je reagirao tako, od kuda proizlazi njegov strah. Da li ne zeli dijete zato jer mu je dosta neprospavanih noci, pelena i prvih zubica, da li je razlog u financijskom dijelu (troje djece kosta), da li zeli da jos neko vrijeme vi sami uzivate ili se boji neuspjeha. Znam dosta slucajeva uo i malo ih je uspjelo iz prvog pokusaja, ili razmislja o necem petom..
Nemoj se zatvarati pred njim, dizati zid i kaznjavati ga sada, otvori mu se, sa ciljem da dopres do njega, da vidis sto je uistinu posrijedi.
mozda je zaista sebican i navlacio te kako ti kazes, a mozda se covjek jednostavno neceg uplasio. Uplasiti se moze svatko, ali isto tako se strah moze i odagnati.
Sretno.

[ladyphoenixalex]

Znači već 7 mjeseci ganjamo pretrage jer sve to u našim klinikama ide jako sporo i sad je on odustao, kaže da ne želi prolaziti opet kroz to plakanje , pelene bla bla a i umorio se od pokušavanja jer već dugo pokušavamo i prirodnim putem... razdvojili smo se na par dana jer on se ponašao prema meni jednako (puse i to...) a ja bih samo cmoljila dok nije podemonio i otišao razbistrit glavu ( on kod frenda na more a ja sestri) Javi mi se tu i tamo i ja njemu onako formalno a sto će biti za dan kad se vrati ne znam...

[TheProvense]

Znaci, 6 godina ste zajedno, godinu dana u braku, 7mj u pretragama. Pretpostavljam da ste i u tih 6 godina veze, pa i u godini braka razgovarali o djeci i da je znao za tvoju zelju za majcinstvom. K tomu je 7mj sudjelovao u pretragama, 7 mj je dug period. Ne znam sto reci osim da se divim svima koji udu u proces umjetne oplodnje. Koliko je tu stresa, promjena raspolozenja, nadanja, razocarenja. Nije lako. Iscrpljujuce je.

Sto ce biti kada se vrati?
Sjesti cete i zajedno odluciti sto i kako dalje.

[implosive]

ladyphoenixalex kaže:

Pozz
Prvi put sam ovdje i očajna sam jer me suprug stavio u groznu situaciju.Naima ima dvoje djece iz prvog braka sto meni ne smeta,zajedno smo 6 godina a godinu u braku.Krenuli smo na umjetnu oplodnju jer ja imam problema i kad je trebalo učiniti zadnji korak on je odlučio da ipak ne želi djecu jer ne želi to prolaziti opet. Imam 33 godine,volim ga jako, kaže da i on mene voli. Al to što je učinio govori sve o njemu, koliko je sebičan. Razmišljam o rastavi i to sam mu i rekla i sad se mučimo oboje ne znajući kako dalje.. help!

A gle, tko je više sebičan, ti sa svojom željom ili on sa svojom?

Po nekoj logici ti bi trebala biti sebičnija od njega jer je on trebao dobar dio svog života podijeliti sa svojom djecom i možda mu jednostavno više ne treba od toga.

I tvoja pozicija je sasvim opravdana. Želiš djecu. Volite se ali tu netko treba popustiti. Vjerovatno on neće.

[amary]

ladyphoenixalex kaže:

Prvo dijete je dobio sa 23 god,drugo isto slučajno par godina kasnije tako da ga u jednu ruku razumijem jer je mladost potratio jer dok su njegovi vršnjaci izlazili i zabavljali se on je bio doma. Na kraju je taj brak propao i onda sam došla ja,ludo se zaljubili i uza sve probleme uvijek je ta ljubav pobjeđivala. I sada kad je došlo vrijeme za naše dijete on se ukakio od straha i boji se da kad rodim ne pobjegne i od mene. Želi da ostanemo zajedno al traži preveliku žrtvu od mene

A tko je odlučio da je došlo vrijeme za vaše dijete?
Ti sama iz straha,jer su ti 33 g,pa misliš da ti je biološki sat otkucao?
Ili zato što do začeća nije došlo u prva 3 mj braka,pa ste sljedićih 7 proveli(vjerojatno po tvojoj želji i potrebi) mučeći se s umjetnom oplodnjom.
Dakle niste imali ni prvu mirnu godinu braka,jer ti u svojoj potrebi i težnji za majčinstvom,ne želiš ni vidjeti ni shvatiti,kakva su briga i odgovornost djeca.
On je to već iskusio i njegov mi je strah shvatljiv.
On od tebe kažeš,traži preveliku žrtvu,a tražiš li ti imalo manju?
Nisu djeca mačke,pa da ih mijenjaš po volji.
Dijete ili djeca su doživotna odgovornost.
Greška je počinjena već davno,jer očito da u 6 god veze,niste ni ozbiljno ni otvoreno razgovarali,niste jedno drugome iskreno iznjeli sve uzroke i moguće posljedice tvoje želje za djetetom.A bilo je problema u tih 6 g veze,rekla si,no ljubav je pobjeđivala.
Koliko će još dugo izdržati ta ljubav,ako stvarno ne riješite ovaj problem međusobnim dogovorom,razumijevanjem i shvačanjem.
Predpostavljam da ste u 6 g veze sprečavali moguću trudnoću,a sada si ti već u prva 3 mj braka navalila(kao da si opsjednuta) na majčinstvo,kao da ti život ovisi o tome.
Uspori,nije kasno postati majkom ni za par godina.

[Valissa]

Lady, ako ti zbog zdravstvenih razloga ne možeš čekati, a on ti je ipak rekao da ne želi više djece, mora da onda to ozbiljno i misli.
On ima iskustvo roditeljstva i moraš mu vjerovati ako ti je priznao da mu nije išlo, da mu je bilo preteško, da nije baš nalazio radosti u tome itd.
Neki ljudi su u stanju procijeniti svoje sposobnosti i to priznati ma koliko loše zvučalo. Nadam se da to možeš cijeniti i prihvatiti.
Mome bliskom prijatelju upravo se raspada druga duga veza zbog istog razloga, on ne želi imati dijete. Oduvijek to govori kad ga netko pita, još samo nije tu poruku otisnuo na majicu...
I svi mu već godinama ne vjeruju (što je najgore, ni žene s kojima ulazi u veze), ali čini se da je to istina, da stvarno ne želi. Da se ne radi o tome da "nije naišao na pravu", nego da ne želi tu odgovornost, taj stil života.
I možemo mu svi govoriti da je infantilan, nepravedan prema svim partnericama u nizu, samoživ, sebičan, što god. Ali to je on.

Sumnjam da se nekoga može nagovoriti da bude/postane otac u pravom smislu riječi ako on to ne želi ili jednostavno ne može jer nije od takvog "materijala".