Comfort zone - ugodno i neugodno u društvu

[Salix]

Comfort zone (ne mogu se sjetiti hrvatskoga pojma koji bi bio dobar, možda razina ugodnosti, zona ugodnosti, udobnosti) je pojam za situacije koje su nam ugodne, kada se ugodno osjećamo u društvu ili sami. Problem je kada nije tako.

Ista situacija nekome može biti jako ugodna, a nekome jako neugodna. Moja comfort zone je nažalost premala i želim to promijeniti.

Kada je na poslu neka proslava koja počne npr. u 2 popodne, oko 5 meni je dosta, želim ići kući, ne želim više ostati, a neki ostanu do 3 ujutro. Kada mi se sviđa neka nepoznata cura, užasava me pomisao da bi joj prišao i popričao s njom, makar to u stvari želim. U društvu od četvero ljudi, ja najmanje pričam. Ježim se od govorenja na pozornici ili čitanja pred ljudima u crkvi. Ne volim ići u goste nepoznatim ljudima i ostati drugo.

S druge strane, ugodno mi je sam otići u kino, na koncert, u kazalište. Ugodno mi je biti u društvu nepoznatih ljudi ako ne moram pričati. Volim velika okupljanja u javnosti tipa festivali, sajmovi. Ako sam u društvu poznatih osoba koje dugo poznajem, nekad sam ja najbrbljaviji.

Želim imati veću comfort zone i mislim da je jedini način da se suočim s time i izdržim. Npr. ostati na fešti jednako kao i drugi ili do fajrunta, nastojati pričati s nepoznatim ljudima pogotovo curama, učiniti ono što ne volim, izdržati, upustiti se u to bez puno razmišljanja.

Mislim da to sve ima jako puno veze s ljubavnim životom. Puno je lakše onima koji imaju širok comfort zone, onima koji su društveni, koji traže društvo. Ali ima i ljudi, kojima je neugodno da su sami i 5 minuta, to je druga krajnost.

Vaše mišljenje o ovome?

[Obrigados]

nemoj raditi ništa u čemu se ne osjećaš dobro.. kod žena se moraš otvoriti i biti iskren makar i na silu ako ih želiš dobit, tvoja comfort zona mora biti šira od comfort zone ostalih frajera, ti moraš biti otvoreniji i iskreniji od njih.. što se tiče partyja na poslu od 2 do ponoći nemoj se silit ako te to ne uveseljava, ako nisi taj tip teško da ćeš postat.. kod žena ti comfort zona mora bit jebeno široka, inače se nećeš istaknut pored ostalih frajera, tu uopće nije bitno kakav si tip, moraš im se otvorit i bit iskren i nema opravdanja

[ekho]

Obrigados kaže:

nemoj raditi ništa u čemu se ne osjećaš dobro.. kod žena se moraš otvoriti i biti iskren makar i na silu ako ih želiš dobit, tvoja comfort zona mora biti šira od comfort zone ostalih frajera, ti moraš biti otvoreniji i iskreniji od njih.. što se tiče partyja na poslu od 2 do ponoći nemoj se silit ako te to ne uveseljava, ako nisi taj tip teško da ćeš postat.. kod žena ti comfort zona mora bit jebeno široka, inače se nećeš istaknut pored ostalih frajera, tu uopće nije bitno kakav si tip, moraš im se otvorit i bit iskren i nema opravdanja

Kakve budalaštine. Uvijek je zanimljivo pročitati savjet djevaca koji su iskusili toliko puno na polju "žena".

[mantisa]

Salix kaže:

Comfort zone (ne mogu se sjetiti hrvatskoga pojma koji bi bio dobar, možda razina ugodnosti, zona ugodnosti, udobnosti) je pojam za situacije koje su nam ugodne, kada se ugodno osjećamo u društvu ili sami. Problem je kada nije tako.

Ista situacija nekome može biti jako ugodna, a nekome jako neugodna. Moja comfort zone je nažalost premala i želim to promijeniti.

Kada je na poslu neka proslava koja počne npr. u 2 popodne, oko 5 meni je dosta, želim ići kući, ne želim više ostati, a neki ostanu do 3 ujutro. Kada mi se sviđa neka nepoznata cura, užasava me pomisao da bi joj prišao i popričao s njom, makar to u stvari želim. U društvu od četvero ljudi, ja najmanje pričam. Ježim se od govorenja na pozornici ili čitanja pred ljudima u crkvi. Ne volim ići u goste nepoznatim ljudima i ostati drugo.

S druge strane, ugodno mi je sam otići u kino, na koncert, u kazalište. Ugodno mi je biti u društvu nepoznatih ljudi ako ne moram pričati. Volim velika okupljanja u javnosti tipa festivali, sajmovi. Ako sam u društvu poznatih osoba koje dugo poznajem, nekad sam ja najbrbljaviji.

Želim imati veću comfort zone i mislim da je jedini način da se suočim s time i izdržim. Npr. ostati na fešti jednako kao i drugi ili do fajrunta, nastojati pričati s nepoznatim ljudima pogotovo curama, učiniti ono što ne volim, izdržati, upustiti se u to bez puno razmišljanja.

Mislim da to sve ima jako puno veze s ljubavnim životom. Puno je lakše onima koji imaju širok comfort zone, onima koji su društveni, koji traže društvo. Ali ima i ljudi, kojima je neugodno da su sami i 5 minuta, to je druga krajnost.

Vaše mišljenje o ovome?

Ako si po prirodi introvert, onda nema smisla siliti se da budes ektrovert i da se druzis vise nego sto zelis. Ako je nesto obaveza i posao koji trebamo odraditi - onda takav pristup ima smisla. No ako se radi o necem sto bi nam trebalolo biti zadovoljstvo i zabava neces s tim nista postici.

[AngryNomad]

Salix kaže:

Želim imati veću comfort zone i mislim da je jedini način da se suočim s time i izdržim. Npr. ostati na fešti jednako kao i drugi ili do fajrunta, nastojati pričati s nepoznatim ljudima pogotovo curama, učiniti ono što ne volim, izdržati, upustiti se u to bez puno razmišljanja.
Vaše mišljenje o ovome?

Pocni pit.

Nakon toga ide puno lakse.

[Flat]

Pravi zivot pocinje tamo gdje zona komfora prestaje.
Bas oko svega. Sigurnost je jedan dio price i vazna je, ali da bi zivot bio ispunjen potrebno je ispruziti se iz samog sebe.
U seksu, u drustvu, u vezi, na poslu...

Em sto je zanimljivo, em sto si zadovoljan jer si preskocio prepreku.

[Pile4444]

eto

http://3uqu7a1gh6z23dcksz1rpmth.wpen...mfort-zone.jpg

[coldplug]

flatoos kaže:

Pravi zivot pocinje tamo gdje zona komfora prestaje.

Ovo je najjači dio svih odgovora dosad.

BTW, Salix, zona komfora ili ono što smatraš pod društvenošću ili ekstrovertiranošću (mada nije ista stvar ali se na kraju svodi na isto u tvojoj situaciji) je nešto što je kod tebe podsvjesno pritajeno jer ti "onaj neki glas" govori kako se u takvim situacijama ne smiješ isticati niti prelaziti neki prag ponašanja jer bi to moglo "biti loše". Time te podsvjest samo želi zaštititi od nevolja. Međutim, kako nevolje realno neće doći, bitno je da se tom dijelu podsvjesti suprostaviš i da ju počneš trenirati u suprotnom smjeru. Podsvjest je tu kao mišić kojeg razvijaš u teretani. U početku će raditi otpor kao što mišići bole nakon prva dva tjedna teretane, ali korak po korak će taj "mišić" postajati sve razvijeniji i trpit će "sve veće težine".

Ako si po prirodi introvert, ići će teže. Introverti su oni koji energiju skupljaju dok se sami odmaraju doma. Ekstroverti su oni koji energiju skupljaju ispijajući kave u društvu i općenito boraveći među ljudima. Prema tome ako si introvert, opisana "mentalna teretana" će ti teže padati jer ćeš trošiti znatnu energiju na to. Međutim bitno je da budeš uporan, da se guraš u situacije koje su ti izvan zone komfora i da svoj fokus pažnje usmjeriš na pozitivne aspekte takvih situacija.

Kako istrenirati podsvjest? A čuj, ona radi uglavnom tako da nastoji potvrditi ono što misliš o sebi. Znači ako ti sebe vidiš kao nedruštvenu, povučenu osobu, podsvjest će ti stalno davati signale i gušiti te tako da tvoji postupci opravdavaju tu sliku koju imaš o sebi. Ako sebe vidiš kao nedruštvenu osobu, sigurno ti podsvjest neće dati impuls da budeš najglasniji u društvu. Vidiš li odatle što zapravo trebaš? Moraš sebi u glavi zasijavati sliku sebe kao društvene osobe. Usmjeri fokus pažnje na sve situacije gdje si bio s nekim i bilo ti je dobro. Uvjeravaj sebe da jesi društven, iako to sad možda djeluje nerealno. Odbacuj fokus pažnje sa negativnih aspekata kao u primjerima koje si dao u uvodnom postu.

Zaboravi savjete koji govore da introverte nema smisla nagovarati na društvene situacije. Bullshit do neba! Ja sam ogroman introvert pa sam opet naučio uživati u gomili. Jest, kao introvert trošim time energiju, jer "razvijam mentalni mišić", ali svejedno uživam i nakon toga se osjećam super.

[Tomislav B]

coldplug kaže:

Jest, kao introvert trošim time energiju, jer "razvijam mentalni mišić", ali svejedno uživam i nakon toga se osjećam super.

Ako se nakon toga osjećaš super, onda nisi introvert. Introverti mogu biti jako društveni, ali ih to toliko iscijedi da se nakon toga ne osjećaju super nego im treba perod oporavka.

Inače, onaj tko je prirodno introvert, može razvijeti mentalni mišić koliko god želi, ali se nikada neće ni približiti prirodnom ekstrovertu.
Kao u slučaju opisanog partija u firmi... introvert će čak i ako se prisili da ostane biti iscijeđen... dok će ekstroverti oko njega partijati do zore.

Neki ljudi se doslovno hrane energijom okoline... što vrijeme protiče, to su bolje volje i komunikativniji. Dok neki ljudi mogu biti komunikativni na početku, ali se sa vremenom energija smanjuje.

U stvari se sve svodi na energetski nivo i kako ga održati.

[coldplug]

Tomislav B kaže:

Ako se nakon toga osjećaš super, onda nisi introvert. Introverti mogu biti jako društveni, ali ih to toliko iscijedi da se nakon toga ne osjećaju super nego im treba perod oporavka.

Pa jest osjećam se umorno i iscjeđeno, ali je to super osjećaj. Kao iza teretane, sve boli ali osjećaj je genijalan. To tako ide, stvar je samo u tome na što se čovjek navikne fokusirati, na pozitivu ili negativu.

Npr. ovo:
https://www.recoveryranch.com/articl...tment-therapy/

Znači ako čovjek vidi problem u društvenim situacijama, osjeća se na neki način ugrožen, ili ga iscrpljuje i slično, većina radi grešku što se odupire tim emocijama. Umjesto toga treba ih prihvatiti kao činjenicu i ne raditi asocijacije tih emocija i vlastitog ega. Znači npr. iscrpilo me druženje, umjesto da kažem "ajme ovo je koma, ne želim si to više ponavljati, idući put ostajem doma", treba si reći "iscrpljen sam, to je ok" i gotova priča. Prihvatiš činjenicu i ona je automatski manje negativna. Vratiš fokus na pozitivni aspekt situacije i sve je super.

[saucer]

Comfort zona nije nešto što egzistira samo po sebi, ona se stvara. I to je uvijek nova zadaća pri upoznavanju novih ljudi. Jasno, ako se želite s istima ugodno družiti. Ako ne želite, onda nije toliko bitno.

Osobno sam skužio da mi se, na privatnom planu, ne da previše zajebavati s time, tj. naprosto osjetim s kojim ljudima mogu, a kojima ne funkcionirati. I onda comfort zona dolazi spontano i prirodno.

Ali činjenica je da je to nešto što se uči, baš kao i socijalne vještine. I korisno je za poslovno-službene odnose. Čovjek koji može pročavrljati i održati barem minimalnu razinu comfort zone s ljudima s kojima nema baš dodirnih točaka, bit će poželjnije društvo i naprosto prolaziti bolje u životu.

[Garys]

Salix kaže:

Vaše mišljenje o ovome?

Ne kuzim sta ti pitas, da li je okej raditi nesto sto ti se ne radi.

Pa zavisi recimo gledaj, ako se zrtvujes za nesto plemenito onda imas sanse da osjetis plemenitost npr...

Ako ostanes na zabavi na kojoj ti se uopce ne ostaje onda imas neku vrstu osobne kalkulacije u nekom smislu, pa osjetis kako je to imati kalkulaciju, itd..

A sada korelacija sa comfort zone - om, kako vidimo gubis isto u oba slucaja, pitanje je ocito za sto se isplati mijenjati comfort zone.

Pa to je na tebi da odlucis sta si ti, i za sto se mijenjas kada se za nesto mijenjas.

A onda recimo imas i principijelnost i dosljednost koja kreira integritet, koja je opet takoder u koorealciji sa istim terminom, u smislu recimo da kazes ovako, za srecu ne zelim mijenjati nista, tu si maknuo i osobne dileme oko toga sto se za sto eventualno isplati mijenjati.

Mislim ta tvoja "comfort zone - a" je presirok pojam i nema smjernica sa cime se usporeduje, tak da uopce ne kuzim zapravo koje je tvoje pitanje konkretno.

Sta da li se nesto isplati ili ne, u tom smislu? Po kojim vrijednostima, po kojem vrijednosnom sustavu, naspram cega, po cemu, mislim daj si to malo predefiniraj prvo sve skupa.

[Obrigados]

za koji konkretno cilj želiš proširiti tu comfort zonu? po ovome što si napisao imaš sve osim ženske, imaš posao, imaš hobije, pa nećeš sad s 3 banke od introverta odjednom postati ekstrovert... nekako si kontradiktoran, jedva čekaš da odeš doma s poslovnog partyja ali volio bi da ti bude gušt ostati do 2 ujutro.. za koju svrhu ti treba to o čemu pričaš?

[SubSV]

coldplug kaže:

Kao iza teretane, sve boli ali osjećaj je genijalan.

I koji je smisao toga? Baš me zanima jer se to čuje često baš od sportaša (profi ili rekreativnih)...preć nekakve svoje granice pa da na to gledaš kao nekakvo postignuće ... ako te boli nakon svakog treninga onda valjda nešto krivo radiš ili se forsiraš preko svojih granica.

Kaj on ima od toga da ostane na tulumu do tri ujutro ako mu se ne ostaje na tulumu do tri ujutro...to kaj će se bolje uklopiti u društvo (ili to barem misli)?

Ne vidim smisao forsiranja u takvim situacijama.

Ovo ostalo se može istrenirati, debatni klub za javne nastupe ili komunikacija ljudima jedan na jedan...i poznajem ženu koja je od šutljivice, povučene osobe i introverta prešla u zanimanje koje uključuje predavanja i javne nastupe. Istrenirala se. Ali ona nikad neće biti što bi se reklo zabavljač, prirodni ekstrovert koje će sa skoro svakim naći zajednički jezik, koji će svakome pristupiti itd.

[Tomislav B]

coldplug kaže:

Pa jest osjećam se umorno i iscjeđeno, ali je to super osjećaj. Kao iza teretane, sve boli ali osjećaj je genijalan. To tako ide, stvar je samo u tome na što se čovjek navikne fokusirati, na pozitivu ili negativu.

Npr. ovo:
https://www.recoveryranch.com/articl...tment-therapy/

Znači ako čovjek vidi problem u društvenim situacijama, osjeća se na neki način ugrožen, ili ga iscrpljuje i slično, većina radi grešku što se odupire tim emocijama. Umjesto toga treba ih prihvatiti kao činjenicu i ne raditi asocijacije tih emocija i vlastitog ega. Znači npr. iscrpilo me druženje, umjesto da kažem "ajme ovo je koma, ne želim si to više ponavljati, idući put ostajem doma", treba si reći "iscrpljen sam, to je ok" i gotova priča. Prihvatiš činjenicu i ona je automatski manje negativna. Vratiš fokus na pozitivni aspekt situacije i sve je super.

To su kruške i jabuke... osjećaj sjebanosti nakon što si se cijelo veće davio usred društva u kojem ne želiš biti je nespojiv sa iscrpljenosti radi probijanja fizičkih barijera u teretani ili u sportu.
Bol u mišićima je radi mliječne kiseline i mikroozljeda u mišićima za koje znaš da će zarasti i da ćeš za dva dana biti mjerljivo jači.
Jedan dan digneš 50 kila, ta dva dana 55, a mišići su vidljivo jači i veći.
Sportaši nauče raspoznavati tu dobru vrstu boli u mišićima koja je ugodna na način na koji je ugodno popeti se na planinu ...

Kod socijalnih situacija nema načina da se nešto izmjeri.
Jednom se osjećaš super, drugi put kao govno... i nema pravila za sljedeći put.
Mislim da bi od forsiranja boravka u neugodnom društvu, ("Sa ovim ljudima mi je u kurcu, ali baš ću da ostanem"), bilo korisnije tražiti ugodno društvo, pa ostajati duže u ugodnom društvu...
...to je bolje za socijalni život i buduća druženja.

[1d3nt1ty]

Salix kaže:

...

mislim da trebaš prihvatiti da si introvertiran. nije to ništa loše.
nema smisla prisiljavat se na nešto što ti ne odgovara.

meni je ova knjiga pomogla da se pomirim sa tim što jesam i da ne pokušavam biti nešto što nisam. ak imaš volje i vremena, ovo je TEDtalk spisateljice. bio sam u situacijama kada sam se jako loše osjećao zbog toga kakav sam.

SubSV kaže:

Ovo ostalo se može istrenirati, debatni klub za javne nastupe ili komunikacija ljudima jedan na jedan...i poznajem ženu koja je od šutljivice, povučene osobe i introverta prešla u zanimanje koje uključuje predavanja i javne nastupe. Istrenirala se. Ali ona nikad neće biti što bi se reklo zabavljač, prirodni ekstrovert koje će sa skoro svakim naći zajednički jezik, koji će svakome pristupiti itd.

s ovim se u potpunosti slažem. trenutno radim posao koji od mene zahtjeva česta predavanja pred manjim brojem ljudi i to mi je ogroman stres, nakon toga se osjećam ocijeđeno ko suha šljiva, al preživim.

ono što je najsmješnije je da volim to raditi, i da nisam takav kada jesam vjerovatno bi bio nastavnik/profesor. no sa 18 godina još nisam znao što bi sa sobom i da je moguće natjerati se da stanem pred ljude pa sam upisao sasvim drugi fax.

[coldplug]

Tomislav B kaže:

Bol u mišićima je radi mliječne kiseline i mikroozljeda u mišićima za koje znaš da će zarasti i da ćeš za dva dana biti mjerljivo jači.
Jedan dan digneš 50 kila, ta dva dana 55, a mišići su vidljivo jači i veći.

To je točno.

Tomislav B kaže:

Kod socijalnih situacija nema načina da se nešto izmjeri.
Jednom se osjećaš super, drugi put kao govno... i nema pravila za sljedeći put.
Mislim da bi od forsiranja boravka u neugodnom društvu, ("Sa ovim ljudima mi je u kurcu, ali baš ću da ostanem"), bilo korisnije tražiti ugodno društvo, pa ostajati duže u ugodnom društvu...
...to je bolje za socijalni život i buduća druženja.

To nije posve točno. Zona komfora se ne može proširiti ostajanjem unutar nje i izbjegavanjem neugodnih situacija. Time se može samo stagnirati, ili nazadovati. Povlačim namjerno paralelu s fizičkim razvojem, ne zato što je to isti proces - nije, već zato jer je konceptualno usporedivo. Ako mišić ne treniraš, on se smanjuje. Ako iz zone komfora ne izlaziš - guess what?? Ona se smanjuje! Autor teme ima itekako zdrav pogled na svoju situaciju i jasno definiranu, kvalitetnu ideju kako da si popravi društvenu situaciju - širenjem zone komfora, i zato jer mu je post izuzetno dobro definiran i kvalitetan pa sam se odlučio i uključiti na temu.

I da, kao što će mišić biti jači nakon mjesec dana ili godinu dana treniranja, tako će i zona komfora biti šira nakon što ju se konstatno stavlja pred nove izazove.

[Flat]

nisam siguran da je introvertiranost i ekstrovertiranost vecine populacije bas striktna kategorija jer po meni je pravi introvert onaj koji je nacisto sa svojom introvertiranoscu i ok mu je biti u drustvu, smijati se, uzivati, razgovore voditi 1:1 ili eventualno u drustvu od troje, a ne onaj koji zeli nesto progovoriti, ali iz nekog razloga rijeci ne idu iz njega pa se mora tjerati da nesto izgovori i to radi s naporom ili nelagodom.

introvertiranost nije isto sto i sramezljivost.


ili se ja varam?

[coldplug]

flatoos kaže:

nisam siguran da je introvertiranost i ekstrovertiranost vecine populacije bas striktna kategorija jer po meni je pravi introvert onaj koji je nacisto sa svojom introvertiranoscu i ok mu je biti u drustvu, smijati se, uzivati, razgovore voditi 1:1 ili eventualno u drustvu od troje, a ne onaj koji zeli nesto progovoriti, ali iz nekog razloga rijeci ne idu iz njega pa se mora tjerati da nesto izgovori i to radi s naporom ili nelagodom.

introvertiranost nije isto sto i sramezljivost.

U pravu si. Sražemljivost se može promijeniti lako, introvertiranost ne. Isto tako introvertirana osoba može biti jako društvena i čak imati alfa osobine u društvu, samo joj je za to često potreban određen napor za postizanje toga, što ekstrovertirane osobe obično ne trebaju.

[bboy26]

SubSV kaže:

I koji je smisao toga? Baš me zanima jer se to čuje često baš od sportaša (profi ili rekreativnih)...preć nekakve svoje granice pa da na to gledaš kao nekakvo postignuće ... ako te boli nakon svakog treninga onda valjda nešto krivo radiš ili se forsiraš preko svojih granica.

To ti je kao droga... koji puta skoro kao orgazam... postaneš ovisan
Ne boli te nakon svakog treninga... jednom kad uđeš u rutinu više nema te boli, pa moraš kompletno promijeniti rutinu da ti se vrati taj osjećaj...