Humanost u ratu

[MC16]

Zanimaju me primjeri humanosti u ex-yu i ranijim ratovima. Poznat mi je npr slucaj jednog branitelja Vukovara, to je bilo na TV, on je spasio ranjenog srpskog vojnika.

Vinko Tomas ustaski zandar (oruznik) spasio je 1941. 14 Srba kojr su ustase zive bacili u jednu duboku krasku jamu kod Livna.

Znate li za jos takvih slucajeva, sa svih zaracenih strana?

[p3ro]

LW pilot spašava US B-17

[MC16]

Srbin Jovo spasio mi je život, ugostio sam ga u kući nakon rata
Ako je postojao i jedan čovjek koji je po zarobljavanju i batinanju koje je uslijedilo Brunu Ivkoviću ostao u dobrom sjećanju, to je Jovo Knežević, prije rata oficir JNA, a za rata pripadnik tadašnje vojske SAO Krajine. - Nakon zarobljavanja u Pridragi, najprije su me odveli u Karin. Tamo su bili izmiješani rezervisti u sivomaslinastim uniformama i naoružani četnici skupljeni tko zna s kojih strana.

Nekolicina naoružanih iz te bradate skupine, kad sam im dopao ruku, odmah su me htjeli ubiti, doslovce zaklati, jedan je od njih već bio izvukao nož. Na sreću, odnekud se pojavio čovjek u uniformi JNA s činom, posvađao se, pokoškao, gotovo potukao s ovim prvim, i zabranio im da me diraju. Sklonio me u neku obližnju kuću, dao mi jesti, razgovarao, a ja sam mu rekao kako se zovem i što mi se dogodilo. On je rekao da je on Jovo Knežević, da je iz jednog zaselka kod Knina.

Mene su ubrzo nakon toga odveli u Benkovac, a ja nikad nisam zaboravio tog čovjeka. Doživotno sam mu zahvalan jer mi je spasio glavu. Negdje prije godinu i pol dana Knežević me nazvao u Vukovar. To je bilo stvarno šokantno, nisam mogao vjerovati. Dugo smo razgovarali, rekao mi je da živi u Beogradu, ali da pokušava obnoviti kuću u Kninu, da se želi vratiti. Lani nakon Uskrsa, došao je sa sinom kod mene, bio sam sretan da ga mogu ugostiti, a i danas se tu i tamo čujemo i vjerujem da ćemo se uskoro ponovno sresti - ispričao je Bruno Ivković.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novo...jovo-me-spasio

[Zlotvor]

meni je ovaj incident sa Bf-109 i B-17 is WWII poznat ali svaki put se zamislim koliko je taj njemac prouzročio i dopustio razaranja i bombardiranja svojih sunarodnjaka jer je ovaj b-17 sa posadom ( jedan je poginuo) odradio cili combat tour - 20 ak misija ...

dakle jednostavna računica
jedan bombarder manje danas je 1000 ljudi živo kroz pola godine

ili 10 familija sa poginulim članovima

ugl zajebana stvar za razmišljanje

[saurs]

Zlotvor kaže:

meni je ovaj incident sa Bf-109 i B-17 is WWII poznat ali svaki put se zamislim koliko je taj njemac prouzročio i dopustio razaranja i bombardiranja svojih sunarodnjaka jer je ovaj b-17 sa posadom ( jedan je poginuo) odradio cili combat tour - 20 ak misija ...

dakle jednostavna računica
jedan bombarder manje danas je 1000 ljudi živo kroz pola godine

ili 10 familija sa poginulim članovima

ugl zajebana stvar za razmišljanje

Pročitaj Stiglerov quote.

"Stigler recalled the words of one of his commanding officers from Jagdgeschwader 27, Gustav Rödel, during his time fighting in North Africa, “If I ever see or hear of you shooting at a man in a parachute, I will shoot you myself." Stigler later commented, "To me, it was just like they were in a parachute. I saw them and I couldn't shoot them down.""

Dakle uzor mu je bio zapovjednik Gustav Rodel koji je očito baštinio ostatke ostataka viteških kodeksa zračnih dvobola iz Prvog svjetskog rata(barem prve polovice) vrlo vjerojatno od svog zapovjednika i tutora sudionika tog Velikog rata gdje su vrijedila neka nepisana pravila, kodeksi časti. Ta pravila su već i krajem Prvog svjetskog rata sve manje bila poštivana kad je Njemačkoj zagustilo.

No, očito je generacija pilota iz Prvog svjetskog rata dobro obučila slijedeći naraštaj pa i tim gentlemanskim i plemićkim pravilima koji su bili aktualni kada su oni letjeli u onim monokrilcima, dvokrilcima i trokrilcima. Rodel je bio jedan od onih koji su ostali vjerni prenesenim kodeksima starije generacije pilota pod svaku cijenu i te vrijednosti je očito prenio na svoje pitomce od kojih je jedan bio i Stigler. Piloti su oduvijek bili posebna kasta.
Da ne umanjujemo i ostale rodove vojske bilo je gentlemenstva i drugdje ali za očekivati je da je to u puno manjoj mjeri od zračnih borbi iz niza razloga.

[Zlotvor]

Ma znam da je Rodel imao 98 pobjeda u zračni dvobojima u WWII
ali ovo viteštvo šta ti spominnješ nije bila poanta mog posta.

Naime, u WW I su zračni dvoboji bili iznad fronte di su svi bili legitimni cilj ( iše manje)

dok u WWII dosta dogfajtova se odvijal blizu tvornica, industrijskih kompleksa, gradova i onda tek fronta.

I sad zamisli ono braniš npr Berlin, Dressden ili neki tvornički kompleks od napada i na kraju dana otpratiš ovu posadu doma. I oni se vračaju opet sljedeći dan i bombardiraju radnike, vojnike, civile djecu bla bla bla.

Ova priča je duboka i zanimljiva jer pokazuje kakva je druga strana samilosti u ratu.

[p3ro]

Zlotvor kaže:

meni je ovaj incident sa Bf-109 i B-17 is WWII poznat ali svaki put se zamislim koliko je taj njemac prouzročio i dopustio razaranja i bombardiranja svojih sunarodnjaka jer je ovaj b-17 sa posadom ( jedan je poginuo) odradio cili combat tour - 20 ak misija ...

dakle jednostavna računica
jedan bombarder manje danas je 1000 ljudi živo kroz pola godine

ili 10 familija sa poginulim članovima

ugl zajebana stvar za razmišljanje

Da, vrlo. Treba biti čovjek pa ovakve stvari napraviti ali ima i puno istine u onome šti je Saurus napisao. Naime, viteški kod je ipak postojao.

Npr.primjer Gallanda, pilota i asa LW te njegovog razgovora sa Goringom:

Luftwaffe commander-in-chief Hermann Göring asked Luftwaffe fighter ace Adolf Galland about what he thought about shooting enemy pilots while in their parachutes, even over their own territory. Galland replied that, "I should regard it as murder, Herr Reichsmarschall. I should do everything in my power to disobey such an order". Goering—who had been a fighter ace himself during World War I—said, "That is just the reply I had expected from you, Galland

Što naravno ne znači da se ubijanje neprijateljskih oborenih pilota nije događalo, na svim stranama.
Primjer su Poljaci koji su letjeli za RAF tjekom bitke za Britaniju( izrazito učinkoviti piloti ) koji su zajedno sa Česima prakticirali ubijanje LW pilota na način da bi proletjeli blizu njih što bi smotalo padobran te bi padobranac pao ko kamen.

ps.

Još jedna zanimljivost kad sam već spomenuo Gallanda a ide u sferu humanosti.
Douglas Bader je bio čuveni RAF-ov pilot i zapovjednik koji je unatoč činjenici da je imao samo jednu nogu bio poprilično uspješan. Nakon rušenja iznad Francuske pao je u Njemačko zarobljeništvo i jedan od "domaćina" mu je bio i Galland koji je , budući da su se piloti međusobno uvažavali, dogovorio sa Britancima da im ostavi slobodan koridor kako bi mogli izbaciti padobranom protezu za Bandera,operacija koja se je zvala "Operacija noga" uz odobrenje Goringa naravno.
Britanci su doista i izbacili nogu padobranom ali ne prije nego što su izbombardirali pistu gdje su se Gallant i njegova eskadrila nalazili.
Gallant je kasnije komentirao da to nije bilo "viteški" od njih

[žaccko]

Ja znadem,poznati slučaj iz Knjige Vilima Karlovića "Preživio sam Ovčaru i.... " kako ga od maltranja i mučenja spašavaju ,neki šešeljevci koji imaju svoj kodeks i maltene se pobili poradi Vilma međusobno,.. tako da su i poslije ostali frendovi...,kako li pisac već i sam navodi..

[suffrensluck]

dakle bila su dva kodeksa..
napredno!

[MC16]

Mnogi Bošnjaci, ali i Srbi, u aprilu 1992. godine su otišli iz Srebrenice. Oni što su ostali krili su se u kućama i nisu izlazili bez preke potrebe. U zanemeli grad su upali pripadnici Vukovarskog korpusa u maskirnim uniformama, sa redenicima preko grudi, crnim rukavicama i fantomkama na glavi.

Mile Janjić, srebrenički Srbin, danas vlasnik jedine veterinarske ambulante u Srebrenici, poznat je kao čovek velikog srca. Mile, uvek raspoložen za šalu, kaže da se ni tad ni danas nije plašio ničega. Seća se 20. aprila 1992: "Vozio sam se besciljno pustim ulicama i došao na glavni gradski trg. Grupa Vukovaraca je bila ispred već ranije opljačkane robne kuće. Priđem bliže i vidim da je jedan od njih podigao pušku i cilja u svezanog čoveka na platou ulaznih stepenica u robnu kuću. Poznavao sam tog čoveka. 'Šta to radiš?', proderem se na naoružanog 'vojnika' i cev puške mu oborim prema tlu.

On mi odgovara: 'Uhvatili ustašu pa hoću da ga ubijem'. 'Kako ti možeš znati ko je ustaša bolje od mene što živim ovde, ja znam ovog čoveka', derem se na njega i idem prema Rami, dok se zbunjeni i naoružani Vukovarci zgledaju i međusobno došaptavaju, verovatno se pitajući koji je sad ovaj ludak što na pušku udara goloruk", kaže Mile.

[MC16]

"U Čelebiću su ustaše krajem maja popisali sva srpska domaćinstva, sva imovina i imena svakog čoveka nalazila su se na tom spisku. Pričalo se kako će svi Srbi biti iseljeni u Srbiju, ipak niko od komšija Hrvata nije upozorio Srbe da im se sprema pokolj, delimično zbog straha od ustaša, jer bi se tako i oni sami našli na njihovom putu. Ipak, Mato Rimac, koji se nije slagao sa takvom politikom, spomenuo je svom komšiji šta se sprema. Nešto kasnije, prebijen je na smrt od strane ustaša."