Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.01.2007., 10:12   #21
Quote:
Bani kaže: Pogledaj post
@ ivancicapeca - ako je operirano i sve cisto kaj ne bi onkolog trebao poslati na markere i magnetsku rezonancu ili CT i ak je i to cisto ne dati kemo? Drugo ako nakon pretraga nekaj "smrdi". Jos nekaj jel svaki onkolog za "sve" ili vezano za dio tijela koji je zahvacen?

@Jeja - nedaj se! ja ti se divim na hrabrosti i stavu
Postoji nešto što se zovu mikrometastaze, koje kirug ne može vidjeti i koje ne moraju davati nikakve pozitivne markere, pa se onda zrači ili daje kemoterapija iz prevencije. Inaće dr. Gamulin se bavi zračenjem! Ja sam njezin pacijent i mogu reći da je vrlo savjesna, samo kaj treba strpljenja da se dođe na red!))
baboon is offline  
Old 22.01.2007., 10:34   #22
no sad mi vise nis nije jasno.... ak kirurg veli ici onkologu onda kojem se ide? ak se npr ova zenskica bavi zracenjem - sto to znaci da ostalo ne dela?
Bani is offline  
Old 22.01.2007., 12:44   #23
Quote:
Bani kaže: Pogledaj post
no sad mi vise nis nije jasno.... ak kirurg veli ici onkologu onda kojem se ide? ak se npr ova zenskica bavi zracenjem - sto to znaci da ostalo ne dela?
Ma oni se sa svime bave, iako ustvari svaki od njih ima užu specijalnost unutar određenog tipa karcinoma. Njena specijalnost je zračenje, ali vodi pacijenta kojeg dobije od početka do kraja. Sve odluke o liječenju, tip kemoterapije, doza zračenja koja se prima se odlučuje na konzilijarnim sastancima gdje svi onkolozi daju svoje prijedloge i mišljenja.
Ono zašto sam izdvojila dr. Gamulin je činjenica da često puta šteti svome zdravlju kako bi pomogla svome pacijentu, konkretno mislim pod tim da radi od 8 do 20 (kada nerijetko tek ruča) iako joj je radno vrijeme, ako nije dežurna, do 16, jer dok ima pacijenata ona neće doma. Neki drugi onkolozi na Rebru u dnevnoj bolnici ostavljaju tako bolesne pacijente da čekaju cijeli dan, iako su naručeni u jutarnjim satima i dolaze iz drugog grada i nerijetko ih pošalju na kraju doma i kažu da dođu sutra, jer se dr. jednostavno izgube (odu doma, na sastanak) i ne dođu.
Dr. Gamulin to nikad nije napravila, bar u slučaju moje mame. Možda je treba dugo čekati, ali na kraju uvijek dođe.
Nažalost, premalo ih je na Rebru i jako su svi preopterećeni, a neki onda iz inata prema upravi i min. zdravstva neće raditi prekovremeno.
Ivanicapeca is offline  
Old 22.01.2007., 15:57   #24
Oboljeli u mojoj obitelji nema tumor nego mišićnu distrofiju koja rapidno napreduje. Kako je on veoma otvorena, komunikativna i vedra osoba (bio), tako mu pada sve teže ta nemoć i postaje sve mrzovoljniji, ljut i otresit prema okolini. Ja činim sve što je u mojoj moći da mu pomognem, da mu olakšam i da koliko toliko manje pati. Tim prije mi je teže što se na mene svakodnevno spušta kiša ljutih rečenica, nije uvijek tako, ali je sve češće. Trebala bi nam možda i psihološka pomoć da se nosimo sa svim tim adekvatno, ali gdje je tražiti ? I od koga ?
Rosemarie48 is offline  
Old 22.01.2007., 16:12   #25
fala ivancica sad mi je jasnije
Bani is offline  
Old 22.01.2007., 17:24   #26
početkom 2004-te otišao sam na infektivnu bolnicu zbog povišenih temperatura uradio čitav niz pretraga i na kraju šok na CT-u dijagnosticiran rak debelog crijeva.U zajčevoj, nakon par dana mi je urađena desna hemikolektomija, odstranjen tumor ,dio debelog crijeva,dio tankog crijeva pripadajući mezenterij s krvnim žilama i limfnim čvorićima.Kad su rane zacjelile,prošao sam sedam veoma mučnih ciklusa kemoterapija.Kasniji kontrolni nalazi su uvijek pokazivali,jednostavnim riječnikom rečeno zadovoljavajuće stanje.Svi nalazi u granicama normale.Živio sam od nalaza do nalaza,takvo stanje se moralo odražavati na moju stabilnost,na moju psihu.To sam podnosio stoički,ili bar ja tako mislim.U međuvremenu sam se puno puta zapitao kako to podnosi moja obitelj?Kako se to odražava na moju djecu u školi u društvu?Moja supruga koja mi je bila najveća potpora i oslonac ,bila moj kontakt s bližima i okolinom ,vodila računa da obitelj funkcionira financijski i u svakom drugom pogledu,koliko ona može izdržati,hoće li puknuti?Nakon dvije i pol godine,recidiv.Osjetio sam ga.Bradavica na lijevoj dojki mi se uvukla nisam ju mogao vratiti,poslije sam napipao kvržicu na gornjoj lijevoj četvrtini lijeve dojke.Počeo sam povračati,dobio sam proljeve i tresavice.Iste simptome sam imao prije operacije 2004-te.Mokrenje mi je postalo otežano i počeo sam gubiti kilažu.Ranice koje sam imao po rukama nisu mi zarastale.Nisam otišao liječniku nego sam proveo "Totalnu terapiju raka i leukemije" po Rudolfu Breusu.42 dana sam živio od mješavine sokova od povrća i nekoliko vrsta čajeva.Da skratim, sve pojave vezane uz simptome su se povukle.Nalazi koje sam napravio kasnije su pokazivali su odlično zdravstveno stanje,mada sam izgubio 35 kila što od gladovanja što od bolesti.Još trebam napraviti CT 30.siječnja.Najveća greška što nisam napravio pretrage prije početka gladovanja
lepina is offline  
Old 22.01.2007., 19:01   #27
Quote:
lepina kaže: Pogledaj post
početkom 2004-te otišao sam na infektivnu bolnicu zbog povišenih temperatura uradio čitav niz pretraga i na kraju šok na CT-u dijagnosticiran rak debelog crijeva.U zajčevoj, nakon par dana mi je urađena desna hemikolektomija, odstranjen tumor ,dio debelog crijeva,dio tankog crijeva pripadajući mezenterij s krvnim žilama i limfnim čvorićima.Kad su rane zacjelile,prošao sam sedam veoma mučnih ciklusa kemoterapija.Kasniji kontrolni nalazi su uvijek pokazivali,jednostavnim riječnikom rečeno zadovoljavajuće stanje.Svi nalazi u granicama normale.Živio sam od nalaza do nalaza,takvo stanje se moralo odražavati na moju stabilnost,na moju psihu.To sam podnosio stoički,ili bar ja tako mislim.U međuvremenu sam se puno puta zapitao kako to podnosi moja obitelj?Kako se to odražava na moju djecu u školi u društvu?Moja supruga koja mi je bila najveća potpora i oslonac ,bila moj kontakt s bližima i okolinom ,vodila računa da obitelj funkcionira financijski i u svakom drugom pogledu,koliko ona može izdržati,hoće li puknuti?Nakon dvije i pol godine,recidiv.Osjetio sam ga.Bradavica na lijevoj dojki mi se uvukla nisam ju mogao vratiti,poslije sam napipao kvržicu na gornjoj lijevoj četvrtini lijeve dojke.Počeo sam povračati,dobio sam proljeve i tresavice.Iste simptome sam imao prije operacije 2004-te.Mokrenje mi je postalo otežano i počeo sam gubiti kilažu.Ranice koje sam imao po rukama nisu mi zarastale.Nisam otišao liječniku nego sam proveo "Totalnu terapiju raka i leukemije" po Rudolfu Breusu.42 dana sam živio od mješavine sokova od povrća i nekoliko vrsta čajeva.Da skratim, sve pojave vezane uz simptome su se povukle.Nalazi koje sam napravio kasnije su pokazivali su odlično zdravstveno stanje,mada sam izgubio 35 kila što od gladovanja što od bolesti.Još trebam napraviti CT 30.siječnja.Najveća greška što nisam napravio pretrage prije početka gladovanja
Molim te ako nas možeš uputiti u terapiju nekim linkom ili knjigom. Osobno me jako interesira.
Znam za neke slučajeve o kojima sam čitala na Internetu koji su se okrenuli alternativnom načinu liječenja i uspjeli. Čitala sam o jednoj gospođi s astrocitomom (tumor mozga) koja je također poput moje majke odustala od klasične medicine i krenula od pretpostavke da joj tijelo radi to što joj radi zbog načina života koji je do tada vodila uvijek pokušavajući ugoditi drugima. Počela je "razgovarati" sa tim svojim tumorom i pitati ga što da učini da on ode i da ozdravi. Naučila je reći ne, promijenila način prehrane (makrobiotika), postala fizički aktivna, riješila se svega što joj je stvaralo napetost i stres i svoj život je podredila svojim osobnim životnim potrebama. Ozdravila je i stvar se nije više vratila. Bilo je to prije 10 god.
Čovjeku se često puta aktivira onaj neki obrambeni mehanizam, onaj iskonski instinkt koji nam točno govori što i kako bi trebali, samo što ga ili ne znamo raspoznati ili ga nismo spremni čuti. Duboko sam uvjerena da ljudski organizam svojim imunitetom može sve pobijediti, ali zašto se taj vitalni mehanizam ne pokrene, nije nikome jasno. Možda zbog toga što smo se u potpunosti udaljili od prirode i ne znamo, poput npr. psa ili mačke, instinktivno pojesti travu koja bi pokrenula taj mehanizam.
Moj dida je imao mačka koji je hvatao poskoke. Masu puta bi ga zmija ugrizla, a on bi odmah trčao u polje i napasao bi se neke trave nakon koje bi povraćao cijeli dan neki crni sadržaj, a 3 dana nakon toga je kunjao, ništa ne bi jeo, samo bi pio malo vode. Četvrti dan je bio onaj stari mačak. Jednom je zmija izašla iz hibrinacije prije negoli je narasla ona trava, mačak je napao zmiju, ugrizla ga je i pošto nije bilo trave, uginuo je.
Vjerujem kako smo okruženi lijekovima za sve, nekad su se oni znali, danas smo izgubili te praiskonske recepte. Mislim kako neke primitivne kulture koje danas obitavaju u prirodi sigurno poznaju lijek za rak, ako ikad i obole od njega.

Neka ti ne bude žao što nisi napravio nikakve pretrage prije svoje terapije. Važno je da si ti dobro i da ti je stvar pomogla i da ti to sad znaš i možeš podijeliti sa drugima.Možda čak više ne bih ni kontrolirala stvar kod onih čiji pristup mi ustvari nije pomogao.

Ono što je jako važno bolesnima, a posebno nama koji smo njihovi najmiliji je da nekako nađemo sebi neki ispušni ventil. Negdje moramo kanalizirati taj stres, tu traumu koju nosimo u sebi, ako ne želimo da se i sami teško razbolimo. Jedan od načina su i ovi forumi. Moj osobni ventil je da pišem o tome što se događa mojoj mami i mojoj obitelji i da pomognem drugima svojim spoznajama. Vjerojatno ću velik dio svoje svakodnevnice do kraja svog života posvetiti borbi protiv malignih bolesti. Za mene je rak demon, a ja smatram svojim životnim imperativom da ga tjeram gdje god se pojavi i na koji god to način mogu. On ne napada i muči samo bolesnog čovjeka tjelesno i duševno. On duboko napada i duše svih koje tu osobu vole i vezani su za nju. Prokleti smrad!
Ivanicapeca is offline  
Old 22.01.2007., 21:10   #28
Knjiga po kojoj sam radio terapiju nabavljena je prije sedam-osam godina u Kutini. Autor knjige je Rudolf Breus, naziv knjige je "Totalna terapija raka, leukemije i drugih naizgled neizlječivih bolesti". Može se nabaviti u većini knjižara u Zagrebu i većim mjestima Hrvatske. Terapiju sam upoznao od jednog svećenika iz Sarajeva koji je proveo terapiju u ratno vrijeme i u okupiranom Sarajevu 1992. godine. Terapiju je proveo nakon dvije-tri operacije i nakon četvrtog recidiva, metastaza po cijelom tijelu. Nakon njega upoznao sam još neke koje je oficijelna medicina bila otpisala i koji su ovom terapijom prkosili svim pravilima iste. Terapija se provodi unošenjem dva dcl mješavine sokova od povrća (cikla, mrkva, rotkva, celer i krumpir) i nekoliko vrsta čajeva kroz 24 sata, po određenom obrascu u 42 dana.
Ne smije se unositi u organizam ništa osim navedenog. Ovom terapijom sam otkrio da se može radovati životu i poslije ovakvih zastrašujućih dijagnoza. Cijelo vrijeme terapije a i nakon toga pisao sam na lepina.blog.hr.
lepina is offline  
Old 22.01.2007., 21:56   #29
Deda od danas prima drugu hemoteraiju. Bice raspoređena u tru dana. Još uvijek mu nije kosa u potpunosti otpala, ali kaže mi da su sada "moderni ćelavci", pa red je da bude "u fazonu".
Nastojim da ga ne opteretim mojim ljekarijama, ali jako je disciplinovan i uzima sve sto mu dam. Kaže da ne bi da se od toga ne osjeća snažnije, gode mu, pa mu i ne smeta sto su ružnog ukusa ili izgleda.
Za sada mu uspješno održavam krvnu sliku. U jednom momentu su počeli opadati leukociti, ali izborili smo se sa tim.
Ponekad se jednostavno umorim, i ne znam sta bih učinila da mu pomognem. Samo se vrtim ukrug, ne da mi se biti psiholog, patronažna sestra, unuka, ne da mi se biti neko normalan, neko ko vodi normalne razgovore i smije se. Legnem u krevet i pokusavam se sjetiti travčica, recepata, šta bih još mogla probati..Očaj!
Ali većinu vremena se borim zajedno s njim i tada mi nista nije tesko, ni rendanje đumbira i cijeđenje soka i komplikovano kuhanje čaja, i pravljenje raznoraznih mućkalica, i smijeh, puno smijeha, zdravog nenaštimanog.
Lecka is offline  
Old 22.01.2007., 22:41   #30
Quote:
Lecka kaže: Pogledaj post
Deda od danas prima drugu hemoteraiju. Bice raspoređena u tru dana. Još uvijek mu nije kosa u potpunosti otpala, ali kaže mi da su sada "moderni ćelavci", pa red je da bude "u fazonu".
Nastojim da ga ne opteretim mojim ljekarijama, ali jako je disciplinovan i uzima sve sto mu dam. Kaže da ne bi da se od toga ne osjeća snažnije, gode mu, pa mu i ne smeta sto su ružnog ukusa ili izgleda.
Za sada mu uspješno održavam krvnu sliku. U jednom momentu su počeli opadati leukociti, ali izborili smo se sa tim.
Ponekad se jednostavno umorim, i ne znam sta bih učinila da mu pomognem. Samo se vrtim ukrug, ne da mi se biti psiholog, patronažna sestra, unuka, ne da mi se biti neko normalan, neko ko vodi normalne razgovore i smije se. Legnem u krevet i pokusavam se sjetiti travčica, recepata, šta bih još mogla probati..Očaj!
Ali većinu vremena se borim zajedno s njim i tada mi nista nije tesko, ni rendanje đumbira i cijeđenje soka i komplikovano kuhanje čaja, i pravljenje raznoraznih mućkalica, i smijeh, puno smijeha, zdravog nenaštimanog.

Znam taj osjećaj nemoći i stalno postavljanje pitanja samom sebi jesi li napravio sve što si mogao. Mislim da je najbolje biti ono što oduvijek jesi i pokušati održati svakodnevnicu na uobičajenom nivou maksimalno koliko se to može, a prema bolesti tj. liječenju se odnositi kao prema nekoj obavezi koja se rješava i nikad, nikad pokazivati očaj i suze pred njim. Kad ti stvarno dođe slabo, odi u kupaonu, otvori tuš uzmi jastuk i vrišti u njega. Mene je vrištanje oslobađalo. Poslije sam se tako osjećala mirnom i osjećala sam neku lakoću u sebi.
Znaj da već s tim što si uz svog djeda i brineš se za njega radiš jako, jako puno. Ima toliko zaboravljenih i bolesnih bakica i djedova koji su prepušteni brizi i pažnji nepoznatih ljudi. Iako je bolestan, tvoj djeda je blagoslovljen ljubavlju svoje unuke, a to je nešto najveće što čovjek može u životu ostvariti i on zato ima ispunjen život. Sretan je što te ima
Budi mi i dalje tako hrabra i voli svoga djedicu najviše što možeš i nastavi se tako iskreno smijati s njim. Od srca iskren smijeh liječi i tjera demone
Ivanicapeca is offline  
Old 22.01.2007., 23:08   #31
Hvala ti na lijepim riječima

Nadam se samo da će i dalje biti više onih trenutaka u kojima se osjećam snažno i da mogu sve. Isto želim i tebi i svima koji su u ovoj borbi.

Deda me još nikako nije vidio tužnu. Ljutim se na sve oko sebe koji se ne suzdržavaju, prijesjecam ih pogledom kad pored njega pođu da suze, da kukaju, jer to mi je sebično od njih, iako razumijem da nikome nije lako. Ja sam s njim uvijek kao i prije nego što smo saznali za bolest, igramo domine, šah, pričamo. Ne želim visiti nad njim 24h, redovno dolazim u posjetu, ali mu ostavljam vremena za sebe, kao što je imao i do sad. Jedino što stvarno puno čitam o nekim dodacima ishrani i prirodnim lijekovima kojima jačamo krvnu sliku i imunitet. Uvidjela sam da neki preparati stvarno mogu život učiniti kvalitetnijim, što i deda priznaje, jer ima dobar apetit, kvalitetan san i snage tokom dana.

Držim vam fige svima !!
Lecka is offline  
Old 23.01.2007., 11:47   #32
Quote:
lepina kaže: Pogledaj post
Knjiga po kojoj sam radio terapiju nabavljena je prije sedam-osam godina u Kutini. Autor knjige je Rudolf Breus, naziv knjige je "Totalna terapija raka, leukemije i drugih naizgled neizlječivih bolesti". Može se nabaviti u većini knjižara u Zagrebu i većim mjestima Hrvatske. Terapiju sam upoznao od jednog svećenika iz Sarajeva koji je proveo terapiju u ratno vrijeme i u okupiranom Sarajevu 1992. godine. Terapiju je proveo nakon dvije-tri operacije i nakon četvrtog recidiva, metastaza po cijelom tijelu. Nakon njega upoznao sam još neke koje je oficijelna medicina bila otpisala i koji su ovom terapijom prkosili svim pravilima iste. Terapija se provodi unošenjem dva dcl mješavine sokova od povrća (cikla, mrkva, rotkva, celer i krumpir) i nekoliko vrsta čajeva kroz 24 sata, po određenom obrascu u 42 dana.
Ne smije se unositi u organizam ništa osim navedenog. Ovom terapijom sam otkrio da se može radovati životu i poslije ovakvih zastrašujućih dijagnoza. Cijelo vrijeme terapije a i nakon toga pisao sam na lepina.blog.hr.
Dobar blog, isprintao sam ga kompletnog !
Mislim da stvarno treba hrabrosti za takvu terapiju gladovanjem. Živjeti samo na sokovima, mislim da malo koja bolesna osoba to može. Kod gladovanja se sigurno javlja strah od smrti a onda još kad imaš takvu nekakvu bolest koja ima visoki postotak smrtnosti i onda da još ideš gladovati.. velim, smatram da treba dosta hrabrosti za tako nešto.
Moj otac ima rak gušterače i njemu za sad jako pomaže Budwig diet - uzimanje ulja od sjemenki lana u kombinaciji sa svježim sirom ili jogurtom. Budem probao nabaviti i taj sok u bio&bio. Smatram da je dobro kombinirati više alternativnih metoda liječenja kad se radi o raku.
pozdrav !
Frankie is offline  
Old 23.01.2007., 12:28   #33
Quote:
Rosemarie48 kaže: Pogledaj post
Oboljeli u mojoj obitelji nema tumor nego mišićnu distrofiju koja rapidno napreduje. Kako je on veoma otvorena, komunikativna i vedra osoba (bio), tako mu pada sve teže ta nemoć i postaje sve mrzovoljniji, ljut i otresit prema okolini. Ja činim sve što je u mojoj moći da mu pomognem, da mu olakšam i da koliko toliko manje pati. Tim prije mi je teže što se na mene svakodnevno spušta kiša ljutih rečenica, nije uvijek tako, ali je sve češće. Trebala bi nam možda i psihološka pomoć da se nosimo sa svim tim adekvatno, ali gdje je tražiti ? I od koga ?
Oprosti, ne znam kako sam preskočila tvoj post, tek sam ga danas pročitala. Zaista ne znam kome drugome se obratiti za psihološku pomoć osim dr. opće prakse pa da nekoga preporuči. Ponekad je potrebna pasivna terapija i to na način da ti ideš kod nekog psihologa koji će s tobom raditi i dati ti upute kako razgovarati s njim i kako ga omekšati (znam da to jako puno košta).
Moraš imati čelične živce, jer vjeruj mi, ako se ti slomiš, njemu će biti još teže. Pokušajte nekako stvari izvrtati na šalu. Kada misliš kako bi on nešto po tebi trebao, nemoj mu nastupati sa "moraš", "ajde" ili "daj", nego "misliš li možda bi ti olakšalo", "što misliš bi li trebao"...
Moja mama nikad nije voljela da joj se nešto naređuje, a posebno da ta naredba dođe od mene (oslobodi Bože ) i skužila sam kad joj kažem taman lijepo "Ali mama, stvarno moraš, molim te" neće iz inata, ali kad joj kažem "misliš li da bi možda trebala zbog toga i toga" dovodim je u situaciju da sama kontrolira svoj život, a to joj puno znači, jer bolest je ono što nas čini nemoćnim i ovisnim o drugima, a to jako frustrira, pa karakterom malo teži ljudi postaju nesnosni.
Nadam se da sam ti pomogla, iako je i to meni osobno jako velik problem.

Zadnje uređivanje Ivanicapeca : 23.01.2007. at 12:59.
Ivanicapeca is offline  
Old 23.01.2007., 12:54   #34
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Moja mama nikad nije voljela da joj se nešto naređuje, a posebno da ta naredba dođe od mene (oslobodi Bože ) i skužila sam kad joj kažem taman lijepo "Ali mama, stvarno moraš, molim te" neće iz inata, ali kad joj kažem "misliš li da bi možda trebala zbog toga i toga" dovodim je u situaciju da sama kontrolira svoj život
ovo je odlicna taktika
Bani is offline  
Old 23.01.2007., 15:53   #35
Ja sam se nakon agonija s obje bake te s tatom jednostavno istrošila. Eto sad se i mama bori s rakom a ja nemam više suza u sebi, nemam nikakvih riječi ohrabrenja, nemam volje ni snage....jedino zagrljaj i duga tišina...
Sva sreća da je moja mama borac...
__________________
Kada umreš,ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup
papricica is offline  
Old 23.01.2007., 18:24   #36
Quote:
papricica kaže: Pogledaj post
Ja sam se nakon agonija s obje bake te s tatom jednostavno istrošila. Eto sad se i mama bori s rakom a ja nemam više suza u sebi, nemam nikakvih riječi ohrabrenja, nemam volje ni snage....jedino zagrljaj i duga tišina...
Sva sreća da je moja mama borac...
Teško mi je što ti je tako grozno, puno gore nego meni! Iako je i meni pokojna baka bila na brizi i umrla mi je na rukama, nije to toliko dugo trajalo. Evo moja mama je danas jako loše. Dan je počeo toliko dobro, čak je lijepo razgovarala na telefon sa svojom rodicom, a onda je odjednom prije ručka totalno zablokirala. Ne može više reći cijelu rečenicu, priča isprekidano i nerazumljivo, ne povezano. Muči me sad što će biti kada više neće moći komunicirati sa nama, kako ću znati jeli žedna, dali je boli?

Jučer mi je tata banuo s ogromnom kvrgom na glavi (potiljak), nije pomična i izgleda kao da je narasla kost i kaže da ga boli. Sad me uhvatila panika.
Znam da ti nije neka utjeha, ali stvari se zaista događaju s nekim razlogom, i iz nekog razloga si baš morala biti ti ta koja će morati iznijeti taj teret njegovatelja na svojim plećima. Možda je Bog to tako napravio, jer si ti jedina imala tu snagu u sebi.

Nemoj gubiti volju, a snaga je u nama iako nam se čini da je više nema. Da mi je netko rekao prije godinu i pol dana da će se sve ovo u mome životu dogoditi i da se nosim ovako kako se nosim, rekla bih mu da nije to moguće, ja, da sam toliko jaka- stvarno, sada kada pogledam iza sebe i vidim kako sam sve to podnijela i podnosim...stvarno ne znam što reći.

Život je patnja, i što prije ljudi to shvate, biti će sretniji. Blago onima koji su to shvatili, znaju o čemu pričam. Ništa nije sigurno u ovom životu osim patnje, ali patnja nije negativna. Iz patnje se rađaju najljepše stvari! Majka koja rađa, pati. Samo onaj koji je istinski patio zna cijeniti one sitne male životne radosti. Ja sam vjernica, i iako nisam previše prakticirala tu svoju vjeru, tek sad u patnji su mi neke stvari sjele i postale kristalno jasne. Patnja pročišćuje i prosvjetljuje.

Svi mi nosimo neki križ i on je upravo onoliko velik koliko ga mi možemo podnijeti (zaista je tako, provjereno). Na svome križnom putu padamo i dižemo se, podižu nas naši bližnji svojom ljubavlju i dio našeg tereta stavljaju na svoja ramena kako bi nam bilo lakše iznijeti ga do kraja. To je cijela životna filozofija- patnja i ljubav.

Ako ti išta znači i ako si vjernica, znaj da si svojom ljubavi, predanošću i žrtvom zaradila kartu za Raj. Jednom kada dođe tvoje vrijeme, svi oni koje si njegovala na svojim ramenima će te tamo nositi
Ne brini, doći će i ljepši dani, Onaj gore ima plan za tebe, samo se prepusti i vidjeti ćeš kako će stvari sjesti na pravo mjesto. Sve će biti dobro, vidjeti ćeš.
Ivanicapeca is offline  
Old 23.01.2007., 20:27   #37
Quote:
Frankie kaže: Pogledaj post
Dobar blog, isprintao sam ga kompletnog !
Mislim da stvarno treba hrabrosti za takvu terapiju gladovanjem. Živjeti samo na sokovima, mislim da malo koja bolesna osoba to može. Kod gladovanja se sigurno javlja strah od smrti a onda još kad imaš takvu nekakvu bolest koja ima visoki postotak smrtnosti i onda da još ideš gladovati.. velim, smatram da treba dosta hrabrosti za tako nešto.
Moj otac ima rak gušterače i njemu za sad jako pomaže Budwig diet - uzimanje ulja od sjemenki lana u kombinaciji sa svježim sirom ili jogurtom. Budem probao nabaviti i taj sok u bio&bio. Smatram da je dobro kombinirati više alternativnih metoda liječenja kad se radi o raku.
pozdrav !
najviše hrabrosti treba za prvi korak,onda sve pređe u nekakvu rutinu.Uopće nije teško provesti ovu terapiju.Sada kada znam kako to ide mogao bih skraćenu terapiju od 21 dan provesti idući na posao.Poznajem čovjeka koji je bio pao na postelju da bi se nakon 12 dana terapije podigao u sjedeći položaj a nakon 21 dan ustao i više nikad nije legao u postelju kao bolesnik.Danas ima 91 godinu.Što se tiče kombiniranja prehrane s raznim alternativnim kombinacijama to nije dobro. Ako provodite jednu terapiju nemojte miješati s drugom .Mogu biti u interakciji i proizvesti kontraefekat i stvoriti nus pojave s težim posljedicama za koje nemamo riješenje
lepina is offline  
Old 24.01.2007., 10:06   #38
IVANICAPECA!! Hvala ti na ovim lijepim riječima!!! Evo čitam tvoj odgovor i oči su mi pune suza.
Znam ja to sve podsvjesno ali ponekad je ipak teško. Moram reći da nakon tatine smrti nisam plakala 5 godina, nisam voljela, nisam imala osjećaja, nisam pustala nikog blizu sebe. Eto onda sam se zaljubila i konačno proplakala i jednostavno oživjela.Hvala mom dragom na tome što mi je podrška i što me trpi .
Vjernica sam i nekak si objašnjavam da se neke stvari moraju dogoditi i nema smisla tražiti razlog. Imaš pravo...snaga dođe onda kad misliš da je više nemaš i da ne možeš dalje i kao da si na nekom testu izdržljivosti.
Znam da je i tebi teško...to znaju oni koji su to prošli...daleko od toga da je samim bolesnicima najteže, ali ponekad gledati dragu osobu kako nestaje iz dana u dan, kako se muči u bolovima i nemoći i znaš da kad je kraj da bi bilo bolje da je dragi Bog uzme k sebi a opet si toliko sebičan da je jednostavno ne želiš pustiti...
Iskreno se nadam da će se tvojoj mami popraviti stanje i da ti imaš snage brinuti se o njoj i dalje, primati udarce od života i hodati uzdignute glave...
Ja to još uvijek koliko toliko mogu ali neki osjećaji će me pratiti cijeli život- grižnja savjest-da sam se možda više trudila pokazati neke stvari?...
i onaj stari poznati strah od gubitka zbog kojeg sam se zatvorila u ljušturu jer je tako bilo sigurnije a sad kad se ljuštura otvorila strah od gubitka voljene osobe me koči....
Ah zaboravih napisati da mi sad čak i pas ima tumor
Ali ide dan po dan....drukčije ne može....Jake smo izdržat ćemo sve!!!
__________________
Kada umreš,ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup
papricica is offline  
Old 24.01.2007., 14:35   #39
Quote:
papricica kaže: Pogledaj post
nisam imala osjećaja, nisam pustala nikog blizu sebe. Eto onda sam se zaljubila i konačno proplakala i jednostavno oživjela.Hvala mom dragom na tome što mi je podrška i što me trpi
Ja sam također u najgorem mogućem životnom trenutku upoznala najbolju osobu na svijetu , a kad je sve bilo u redu, godinama sam bila sama i nesretna.
On je moj anđeo i mislim da sam zahvaljujući njemu pronašla tu novu snagu u sebi. Ljubav je zaista važna i onaj osjećaj kako nismo sami. Mislim da ljudi koji dođu u takvim životnim okolnostima u naš život i ostanu uz nas do kraja su oni pravi
Ivanicapeca is offline  
Old 24.01.2007., 15:07   #40
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Ja sam također u najgorem mogućem životnom trenutku upoznala najbolju osobu na svijetu , a kad je sve bilo u redu, godinama sam bila sama i nesretna.
On je moj anđeo i mislim da sam zahvaljujući njemu pronašla tu novu snagu u sebi. Ljubav je zaista važna i onaj osjećaj kako nismo sami. Mislim da ljudi koji dođu u takvim životnim okolnostima u naš život i ostanu uz nas do kraja su oni pravi
On je za mene sigurno pravi i već sad je uz mene u ovim teškim trenucima kad netko drugi možda i ne bi ostao...
Drago mi je da se i za tebe brine netko i daje ti podršku i snagu
I ja znam da bi bila uz njega u bilo kojoj životnoj situaciji...
Sve će bit ok...
__________________
Kada umreš,ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup
papricica is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:27.