Anksiozno depresivni poremećaj - borba bez kemije

[bobby-j]

niknejm13 kaže:

Ovdje su svi dobrodošli, osim ADa.
Eto, trudim se da zaživi ovaj topic, ali bez još entuzijasta - teško!
Eto entuzijazam - isto nešto što nisam osjetio od pojave ove boleštine...

ja sam baš danas čitala dnevnik koji sam tu i tamo pisala (doduše zbrkanim rukopisom) u vrijeme mojeg "stanja".

pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.

ja se ne sramim to reči...bilo je kako je bilo.

sjećam se kad sam bacila svu kemiju u kantu...kupila sam malu teku (tvrdih korica, obavezno-jer će vam se desiti da ju milijun puta zafitiljite u zid)

u tu teku sam si zapisivala planove, tipa;(dajem bezvezne primjere)

-upisati neki tečaj-srediti vrt-pospremiti garažu-oprati auto-napravit kućicu za ptice-reči mami u facu da vrijedim puno više nego što mi ona godinama nabada na nos......

i kroz tjedan-dva riješila sam prvu točku od zadanih, ne znam 30...sve polako

ja i samopouzdanje smo bili dva svijeta
sad me npr. apsolutno mamini komentari ne mogu naživcirati... ako si zabriješ da nešto možeš i da ćeš u nećemu uspjeti i ponavljaš si to iz dana u dan, iz sata u sat--iznenadit ćeš se

i bitno je iz života eliminirati "vampire",one ljude uz koje ti je još gore.

[maple leaf rag]

niknejm13 kaže:

Neznam, meni je to najveći problem. Čak i kod nejdražih ljudi mi se dešava da ne osjetim opuštenost i onaj ugođaj dok djelima sa njima svoje doživljaje i misli... Ne osjetim sebe....

Pojma nemam!

Sad me nervira što nemam jasan stav, jasnu misao... kao da je neko zabio špahtlu u mene i dobro me izmješao iznutra....

Ej,meni je to sad mila majka,bio mi je ooogroman problem dok nisam dozivio ovaj problem sa PA,vjeruj nakon toga mi je ovo zanemariv problem a i taj se problem koji imas(a imam ga i ja samo ga ne dozivljavam vise tako)rijesi sa dvije,tri pive

[niknejm13]

bobby-j kaže:

ja sam baš danas čitala dnevnik koji sam tu i tamo pisala (doduše zbrkanim rukopisom) u vrijeme mojeg "stanja".

pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.

ja se ne sramim to reči...bilo je kako je bilo.

sjećam se kad sam bacila svu kemiju u kantu...kupila sam malu teku (tvrdih korica, obavezno-jer će vam se desiti da ju milijun puta zafitiljite u zid)

u tu teku sam si zapisivala planove, tipa;(dajem bezvezne primjere)

-upisati neki tečaj-srediti vrt-pospremiti garažu-oprati auto-napravit kućicu za ptice-reči mami u facu da vrijedim puno više nego što mi ona godinama nabada na nos......

i kroz tjedan-dva riješila sam prvu točku od zadanih, ne znam 30...sve polako

ja i samopouzdanje smo bili dva svijeta
sad me npr. apsolutno mamini komentari ne mogu naživcirati... ako si zabriješ da nešto možeš i da ćeš u nećemu uspjeti i ponavljaš si to iz dana u dan, iz sata u sat--iznenadit ćeš se

i bitno je iz života eliminirati "vampire",one ljude uz koje ti je još gore.

Da, dnevnik već dugo razmišljam pisati , a takvih popisa već imam podosta...

A što ti radiš osim što si po forumu, ne mislim konkretno, već onako...

Društvo? ljubav? ia tako to... uopćeno ako ti je bed pisati...

I da, entuzijazam?!

[niknejm13]

maple leaf rag kaže:

Ej,meni je to sad mila majka,bio mi je ooogroman problem dok nisam dozivio ovaj problem sa PA,vjeruj nakon toga mi je ovo zanemariv problem a i taj se problem koji imas(a imam ga i ja samo ga ne dozivljavam vise tako)rijesi sa dvije,tri pive

Hehehe, piva!

Ma da, ali mislim da je čudno piti pivu na poslu ili na jutarnjoj kavi...

Ma sjetim se sebe, kako sam volio čavrljati satima o potpunim glupostima u svako vrijeme, a sad nakon pola sata grizem usnicu od napetosti. Te jedva čekam da završi razgovor.... A ako oduljim onda se pitam da li ispadam naporan ili nenoramalan....

[bobby-j]

niknejm13 kaže:

Da, dnevnik već dugo razmišljam pisati , a takvih popisa već imam podosta...

A što ti radiš osim što si po forumu, ne mislim konkretno, već onako...

Društvo? ljubav? ia tako to... uopćeno ako ti je bed pisati...

I da, entuzijazam?!

pa radim nešto na internetu,ali neuspješno . a na real job se vračam, nadam se uskoro...a ovo drugo; u braku sam, trenutno se bavim stvarima, tipa slikarstvo, pišem knjigu (koju ne planiram objaviti), imam neopisivu želju uzgojiti limun u svom dvorištu (to je dokaz da nisam baš bistra), itd....

društvo...a,pola njih su još samci, pa se negdje traže, a ja nemam više potrebe za izlascima....

ne znam jel te to zanimalo ili sam fulala

[maple leaf rag]

niknejm13 kaže:

Hehehe, piva!

Ma da, ali mislim da je čudno piti pivu na poslu ili na jutarnjoj kavi...

Ma sjetim se sebe, kako sam volio čavrljati satima o potpunim glupostima u svako vrijeme, a sad nakon pola sata grizem usnicu od napetosti. Te jedva čekam da završi razgovor.... A ako oduljim onda se pitam da li ispadam naporan ili nenoramalan....

Mislim da si jako osjetljiv i da je to potencijalni okidac za PA,jednostavno te pogodi kad najmanje ocekujes,u biti mislim da to ima u jednu ruku malo veze i za egom(da se ne naljutis)u smislu uvijek zelim ispast pametan,ne zelim da neko misli nesto lose o meni jer sam dobra dusa itd itd

[niknejm13]

bobby-j kaže:

pa radim nešto na internetu,ali neuspješno . a na real job se vračam, nadam se uskoro...a ovo drugo; u braku sam, trenutno se bavim stvarima, tipa slikarstvo, pišem knjigu (koju ne planiram objaviti), imam neopisivu želju uzgojiti limun u svom dvorištu (to je dokaz da nisam baš bistra), itd....

društvo...a,pola njih su još samci, pa se negdje traže, a ja nemam više potrebe za izlascima....

ne znam jel te to zanimalo ili sam fulala

Ma da, uvijek me zanim da vidim profil nas anksioničara i depresivaca, ali dobro, ti si izlječena.
kakvi smo i to. JA se bojim da ću postati samotnjak, budući da izbjegavam društvo, a kad sam u njemu šutim i mutav sam.

Joj i ja sam otvorio jadikovkama ovaj topic...

Da li si skroz zadovoljna sobom, emocijama i to?

[niknejm13]

maple leaf rag kaže:

Mislim da si jako osjetljiv i da je to potencijalni okidac za PA,jednostavno te pogodi kad najmanje ocekujes,u biti mislim da to ima u jednu ruku malo veze i za egom(da se ne naljutis)u smislu uvijek zelim ispast pametan,ne zelim da neko misli nesto lose o meni jer sam dobra dusa itd itd

UU da, imam ego do ibera, ali sam ga uspio nekako staviti u nekakvi kontrolu. Shvatio sam taj problem. ali ne mislim tu da ispadam pametan, već da ne ispadam priglup (kao sad kad mi mozak ne funkcionira)

E i da, nemam PA! Možda mi je to okidač za anksioznost...

[bobby-j]

niknejm13 kaže:

ali dobro, ti si izlječena....

pa, ne znam...rekli su mi (dotični)da će mi se ponovo vratiti, pa čekam... i ako se vrati, nije me strah, jer sad znam kako ću se nositi sa tim

prezadovoljna sam...nakon svega što je bilo (osim stanja i obiteljski problemi, gubitak posla,...)

sretna sam jer se sad veselim malim stvarima, prije sam bila ljuta i gubila živce za totalna sranja. sad samo duboko dišem... i kad se desi neka pizdarija, probam iz nje izvuči nešto,bar nešto pozitivno.

ono što je isto kod svih nas (ja mislim bar) je neka trauma, bilo iz djetinjstva, bilo iz kasnijeg perioda...sve se to mora kad-tad manifestirati. zato se kaže da je čovjek od krvi imesa.

kad kažeš da izbjegavaš društvo, to mi je isto poznato. manjak samopouzdanja vjerovatno... pretpostavljam da nisi u braku i to, ali imaš li djevojku?

[niknejm13]

bobby-j kaže:

pa, ne znam...rekli su mi (dotični)da će mi se ponovo vratiti, pa čekam... i ako se vrati, nije me strah, jer sad znam kako ću se nositi sa tim

prezadovoljna sam...nakon svega što je bilo (osim stanja i obiteljski problemi, gubitak posla,...)

sretna sam jer se sad veselim malim stvarima, prije sam bila ljuta i gubila živce za totalna sranja. sad samo duboko dišem... i kad se desi neka pizdarija, probam iz nje izvuči nešto,bar nešto pozitivno.

ono što je isto kod svih nas (ja mislim bar) je neka trauma, bilo iz djetinjstva, bilo iz kasnijeg perioda...sve se to mora kad-tad manifestirati. zato se kaže da je čovjek od krvi imesa.

kad kažeš da izbjegavaš društvo, to mi je isto poznato. manjak samopouzdanja vjerovatno... pretpostavljam da nisi u braku i to, ali imaš li djevojku?

Istina, to je napetost koja manifestira progutane patnje, kojih se sad ne možemo ni sjetiti. Moram ih nći i eliminirati. Svaka se bol mora proživjeti... Tek onda ih se oslobađamo.

Suze su tu da se plaču....

[bobby-j]

niknejm13 kaže:

Suze su tu da se plaču....

...i poslije toga ti je lakše.

ja sam u tom periodu toliko plakala, ničim izazvana, a najgora stvar mi se desila u jednom trgovačkom centru, pred hrpom ljudi.... svirala je jedna pjesma i meni je to bilo dovoljno da uzmem kutiju s maramicama nasred trgovine i "padnem u očaj"

[niknejm13]

bobby-j kaže:

...i poslije toga ti je lakše.

ja sam u tom periodu toliko plakala, ničim izazvana, a najgora stvar mi se desila u jednom trgovačkom centru, pred hrpom ljudi.... svirala je jedna pjesma i meni je to bilo dovoljno da uzmem kutiju s maramicama nasred trgovine i "padnem u očaj"

Dejm, kod tebe je onda više bila depra nego anksioznost...

Meni se plače od toga što mi se ne plače na neke pjesme na koje sam nekad rido.

Da budem jasniji, kao da sam postao robot na neke stvari kao naprimjer najdraži film, ili neki guštevi za koje sam izgubio interes.

A opet iza te bezosjećajnosti krije se senzibilac, do kojeg dopire samo bol i žal za prijašnjim - osjećaj koji me boli....

Šta bi ja dao za "takve" suze....

Sada sam zabrinut za pojma nemam šta, a za naprimjer platit račun - booli me briga..

[adios_ayer]

niknejm13 kaže:

Pa mislim da sam bio jasan u prvom postu. Bez kemije.

evo, ja ti na recept prepisujem ljubav.

e da, kaj je s ljubavnom kemijom? bi te to pokrenulo? za ljubav isto kažu da je kemija...feromoni i te spike... jel se možeš zaljubit ili ti nije ni do toga?

bi li te trglo iz tog anksioznog stanja recimo da te pukne ljubav ili bar neka jača fizička privlačnost prema nekom dobrom komadu (kemija, dakle) ???

i inače, vi s depresivno-anksioznim poremećajem, jel vam se stanje popravlja kad se na horizontu pojavi ljubav, netko tko vam se svidi i tako to? jel vas to razmrda, popravlja stanje, makne crne misli?

[bobby-j]

niknejm13 kaže:

Dejm, kod tebe je onda više bila depra nego anksioznost...

kod mene je bilo svašta... a period kad NISAM imala osjećaja (uz drugu terapiju ),primjer; baka mi završi u bolnici a ja ni da okrenem broj da pitam kako je.ta bezosjećajnost je bila i okidač da se skinem sa svih sranja... jer sam zakazala u jednom trenutku i posljedice su skoro bile kobne.

strahovi koji su me pratili su bili stvarno . bio je period kad nisam dva mjeseca ni izašla iz kuće, bojala sam se čak i kupati sama (), a kad bi zazvonio telefon, stalno sam mislila "evo ga, nešto mi se desilo tati..." užas

ne znam
znam samo da sam sama sebi rekla ;ili ćeš uništit tu kurvu (bolest/stanje) ili će ona tebe...

[niknejm13]

adios_ayer kaže:

evo, ja ti na recept prepisujem ljubav.

e da, kaj je s ljubavnom kemijom? bi te to pokrenulo? za ljubav isto kažu da je kemija...feromoni i te spike... jel se možeš zaljubit ili ti nije ni do toga?

bi li te trglo iz tog anksioznog stanja recimo da te pukne ljubav ili bar neka jača fizička privlačnost prema nekom dobrom komadu (kemija, dakle) ???

i inače, vi s depresivno-anksioznim poremećajem, jel vam se stanje popravlja kad se na horizontu pojavi ljubav, netko tko vam se svidi i tako to? jel vas to razmrda, popravlja stanje, makne crne misli?

hmmm, da ljubav može čuda.

Ali trenutačno ne volim ni sebe, a kamoli da se zaljubim u nekog drugog.

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! znam da glupo zvuči...

Normalno da nam pomogne, malo se zaljubit, ali neznam, još sam relativno nov u ovome....



Ajde ljudi, ja mislim da sam malo razradio novu temu, ali ne želim je prisvojiti. Ajmo još neki - dušu na pregled...

[adios_ayer]

niknejm13 kaže:

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"!

ugh mucho kompliciran tip!!!

[MeTheChaos]

niknejm13 kaže:

hmmm, da ljubav može čuda.

Ali trenutačno ne volim ni sebe, a kamoli da se zaljubim u nekog drugog.

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! znam da glupo zvuči...

hehe, same here. super se zaljubit, to daje jednu novu perspektivu zivotu ali kod mene je sad to da si branim bilokakvadublja poznanstva jer me strah da ne otkriju u kakvom sam stvarno stanju sad.. a mozda za neko vrijeme necu biti. ako mi se taj neko svidja i odbijem ga s tm necim,hm.. znam da "ako se nekom svidjas, svidjas mu se i sa maskarom i bez i sa anx i bez anx. " , ali.. dal je to bas tak... ?
zato obicavam drzati pristojnu distancu. i s prijateljima/icam isto...

drago mi je da niste svi krenuli sa svojim konkretnim problemima koji su u pozadini stanja , ali mene ipak zanima kolki je intenzitet problema..ako me kuzite.. pa da prema tome sudim , dal je stvar u meni ili je biti anksiozan samo algoritam po kojem sva bica funkcioniraju.
oduvijek sam se duboko u sebi smatrala JAKOM ,bez obzira dal se to na povrsini vidlo ili ne. ali oduvijek imam taj socijalni problem, strah od ljudi , bla bla. i nemati bassamopouzdanja.bljak.

i dalje kaj me zanima, kako steci taj imunitet? dal je bolje drzat distancu od problema , a istovremeno ih rjesavat , ili zarit glavu duboko u njih i stavit ostale stvari ON HOLD za to vrijeem dok se ne rijesi . kaj s onim stvarima koje nisu u tvojoj kontroli? na njih nemres nikak utjecat, njih prihavtit i malo se opet distancirat ? ili ?

[fourth]

bobby-j kaže:

ja ću se onda uvuči k vama, u sigurnu luku...jer sam na "anksioznosti" bila kamenovana, kad sam izjavila da se može i bez tableta.

napisala sam to iz osobnog iskustva,a ne zato šta mi je dosadno pa idem malo ljude "prcati",kako je bilo shvačeno.

moj je tata govorio "rad,rad i rad...kako te nije sram cmizdriti, uzmi lopatu u ruke pa nećeš biti depresivna"

lopata-figurativno

treba raditi na sebi,pa i oko sebe... prije tableta sam bila u komi...s tabletama-nije me ni bilo.

al neću puno, da opet ne bi bilo da pametujem

ljudi, izvucite iz sebe uspavani inat i probajte se boriti... ništa se ne mijenja preko noči, treba biti uporan

Znas, ta recenica : kako te nije sram cmizdriti? To je jedna od recenica koje su meni nanijele najvise zla. Nisam smjela plakati jer bi me ispljuskali zbog toga. Sad placem i kad ne trebam ili ne placem kad trebam. Sve naopako. Mislim da je najveca pomoc covjeku u depresiji saslusati ga i dati mu do znanja da si uz njega. Pomoci mu ali u prakticnim stvarima a ne odrzavati predavanja i govoriti mu da je slabic jer place

[micamacazg]

maple leaf rag kaže:

Danas uopce ne razmisljam o njima i svaku neku "normalnu"nervozu uopce ne dozivljavam u smislu "evo sad ce me opet strefit napad"....

Nije istina, ja nikad nisam unaprijed razmišljala evo sad će me napadaj strefit nego jednostavno iz čistog mira me uhvati neki strah i onda počne...... Ma da sam primjetila da mi se zna dogodit u stresnim danima

[Gestapo]

Woho, bez kemije ...

Danas sam u nekom stanju odsutnosti. Jebem ti posao kada nemas gdje otic meditirat ...


Jel Vam se zna desit da se pocnete bezveze smijat, onak iz cista mira nicim izazvani? Sjecam se kada mi se desilo jednom u drustvu ili na predavanju (lik sav ozbiljan kaj predaje, a ja se pocnem trgat od smijeha; i onda me tjera sa predavanja), svi me gledaju kaj je smijesno i traze da im objasnim da se i oni mogu smijat ...