Komunikacijske vještine?

[vedrac]

Koliko su vas tijekom školovanja učili komunikacijskim vještinama, u najširem smislu tog izraza?
Osim pisanja molbe potkraj 8. razreda, jesu li vas učili ičemu korisnom, ičemu što biste mogli primijeniti u svakodnevom komuniciranju s ljudima, poslovnom, privatnom, usputnom, općenitom...?
Jesu li vam igdje predavali, recimo, neverbalno komuniciranje? Je li vam itko rekao ili pokazao kako doći na razgovor za posao, kako nastupiti kad imaš stručno izlaganje (čime početi, kako stajati, kako održati slušateljsku pozornost...), kako se čovjek treba ponašati na određenom radnom mjestu, što se podrazumijeva kao način komuniciranja na specifičnim poslovima?

[Vera Pavladoljska]

Jako dobro pitanje.

Posao kojim se bavim me naučio svemu tome,srećom.

No tijekom školovanja - niti jedan predmet, a na faksu niti jedan kolegij nije se bavio tako bitnom komponentom - kao komunikacija u datoj situaciji.
Sjećam se gimnazije i predmeta komunikologija, koji je samo površno prelazio preko nekakvih puno dubljih pitanja i problema.

!!!! Ali - sam se prije tri godine uključila u radionicu moga frenda, koji me pozvao da mu pomognem baš oko tih stvari - verbalna, neverbalna komunikacija,odnosno - komunikacija u odredjenoj situaciji.
On je vodio medijske radionice diljem Hrvatske, a ja sam povremeno znala ići s njim(a),kada sam imala vremena.

Sjećam se da sam radila upravo pokus,pravi pravcati - stavila sam ljude ispred sebe i igrala se poslodavca,a oni su trebali biti potencijalni uposlenici.
Nevjerojatno je koliko ljudi NE ZNAJU suvislo i pristojno komunicirati,a o dozi samouvjerenosti i snage pri govoru, da i ne govorim.Uvjerljivost,koja je ključna u takvim situacijama - im je nula.

A uvjerljivost je , kažemo mi, u našem poslu - 80 posto priče.

Ma ne samo u mome poslu, u svakom.

[Pandora10]

A uvjerljivost je , kažemo mi, u našem poslu - 80 posto priče.

Pitam se i pitam se i pitam se po ne znam koji put...
a zašto i čemu i kome trebamo biti uvjerljivi?

Zar je "psihologija",nakon što je zagrebla po površini uma i uočila neke njegove zakonitosti, spala na to da uči vještinu komunikacije kako bi smo uvjerljivije lagali i time se bolje prodavali,bolje rečeno rasprodavali,čime uvlači čovjeka u još veće i dublje ludilo umjesto da ga iz njega izvlači.
Uvjeriti koga i zašto?Nikome ne pada na pamet da se upita čemu (kojem cilju) služi uvjeravanje.
Manipulacija...je vrlo dobra riječ...koja vrlo dobro opisuje o čemu se tu zapravo radi...
pa ostaje dakle još samo malo pitanjce....zašto zapravo želimo manipulirati.....
i zašto jednostavno ne govorimo....istinu....

i imamo li pojma koliko sve to(laganje) zapravo košta....

[vedrac]

Nevjerojatno je koliko ljudi ne znaju nastupiti ni u jednoj situaciji, i k tome, što im je situacija životno važnija, to ih više svladava faktor emocija i o nekakvom promišljenom nastupu - koji bi trebao prezentirati sve najbolje od tebe - nema ni riječi...
A da ne govorimo o svoj sili zanimanja u kojima je komunikacija zapravo alat: od konobara, prodavača, tajnica, profesora, šefova na svim razinama.... jao, jao
Ja vjerujem da se sve te vještine mogu naučiti, od pravilnoga disanja i artikulacije glasova, pa sve do prezentacije znanstvenog rada Zašto to ne bi bio predmet u školama i fakultetima? Bar bi koristio čovjeku...

Nataniel, vodi li tvoj frend još radionice širom Hrvatske? Kakav im je (bio) program? Jeste li dobili neku povratnu informaciju o uspješnosti tih radionica? Baš me ovo zanima!

[vedrac]

Pandora10 kaže:

Zar je "psihologija",nakon što je zagrebla po površini uma i uočila neke njegove zakonitosti, spala na to da uči vještinu komunikacije kako bi smo uvjerljivije lagali i time se bolje prodavali,bolje rečeno rasprodavali,čime uvlači čovjeka u još veće i dublje ludilo umjesto da ga iz njega izvlači.
Uvjeriti koga i zašto?Nikome ne pada na pamet da se upita čemu (kojem cilju) služi uvjeravanje.
Manipulacija...je vrlo dobra riječ...koja vrlo dobro opisuje o čemu se tu zapravo radi...
pa ostaje dakle još samo malo pitanjce....zašto zapravo želimo manipulirati.....
i zašto jednostavno ne govorimo....istinu....

i imamo li pojma koliko sve to(laganje) zapravo košta....

Pandora, ja se potpuno slažem s tvojim postom. Ali ne govorim o tome što ti kritiziraš. Govorim o stravično velikom broju profesora koji ne znaju komunikacijske vještine, a svaki dan nastupaju pred prosječno stotinjak mladih ljudi.
Govorim o liječnicima koji nisu u stanju objasniti pacijentu od čega boluju, kako će ga liječiti i što on sam treba napraviti.
Govorim o ljudima koji traže posao i imaju izvrsne reference ali ih ne znaju prezentirati.
Govorim o znanstvenicima koji imaju javno izlaganje svoga izvrsnoga rada, a nisu u stanju prozboriti tri suvisle riječi.
Govorim o prodavačima koji ne znaju razgovijetno pozdraviti kupce... Svima nama trebaju komunikacijske vještine radi boljeg života svih nas.
O manipulacijama "istinama" i ljudima mislim da možemo nastaviti na podforumu Politika.

[lahor]

Imala sam upravo kolegij istog imena. 2h vjezbi i 2h predavanja ili takva nekakva shema, 1 semestar.
Pokrili smo verbalnu i neverbalnu komunikaciju, sa razlicitim skupinama ljudi (gluhi, slijepi, psihijatrijski bolesnici, gerijatrija, nakon trauma, djeca itd), rjesavanje sukoba, stilove rukovodjenja, asertivnost, empatiju...I to je uglavnom to.

Da li mi je pomoglo...ne znam, mozda. Bilo je poprilicno naporno. Zgodno je bilo tumacenje body language-a.

[Pandora10]

vedrac kaže:
Pandora, ja se potpuno slažem s tvojim postom. Ali ne govorim o tome što ti kritiziraš. Govorim o stravično velikom broju profesora koji ne znaju komunikacijske vještine, a svaki dan nastupaju pred prosječno stotinjak mladih ljudi.
Govorim o liječnicima koji nisu u stanju objasniti pacijentu od čega boluju, kako će ga liječiti i što on sam treba napraviti.
Govorim o ljudima koji traže posao i imaju izvrsne reference ali ih ne znaju prezentirati.
Govorim o znanstvenicima koji imaju javno izlaganje svoga izvrsnoga rada, a nisu u stanju prozboriti tri suvisle riječi.
Govorim o prodavačima koji ne znaju razgovijetno pozdraviti kupce... Svima nama trebaju komunikacijske vještine radi boljeg života svih nas.
O manipulacijama "istinama" i ljudima mislim da možemo nastaviti na podforumu Politika.

Dobro...ali nikako ne bi trebali razgovarat o tome (što ja govorim) na politici ...već upravo ovdje....
pa ostaje pitanje zašto uvjeravanje,zašto manipulacija....u svemu pa i u politici...

a ukoliko se dakle radi o "nedostatku" vještine komunikacije kao o još jednoj prirodnoj različitosti koja nije bolest postavlja se pitanje ko ili koja potreba nameće-zahtjeva tu vještinu.
Ko postavlja standarde i koja je njihova svrha?
Radi razumijevanja ovo pitanje se može jednako odnositi i na standard ljepote,gdje (znanost) također nudi rješenje u obliku plastičnih operacija,kozmetičkih tretmana i tome slično.
Dakle trebamo li svi biti lijepi,vješti u komunikaciji i odgovarat točno određenom modelu da bi nas "uvažavali",ili u protivnom,odbacili kao neodgovarajući "model"?Zato je tek pravo pitanje za psihologiju kojem cilju ona zapravo služi?

a ukoliko se međutizin radi o nedostatku vještine komunikacije kao o "bolesti" od koje čovjek trpi (panika,strah,stid..)onda to zahtjeva uklanje uzroka,a ne učenje vještine komunikacije koje bi samo zamaskiralo stanje stvari,i problem učinilo još složenijim.

[Vera Pavladoljska]

vedrac kaže:
Nevjerojatno je koliko ljudi ne znaju nastupiti ni u jednoj situaciji, i k tome, što im je situacija životno važnija, to ih više svladava faktor emocija i o nekakvom promišljenom nastupu - koji bi trebao prezentirati sve najbolje od tebe - nema ni riječi...
A da ne govorimo o svoj sili zanimanja u kojima je komunikacija zapravo alat: od konobara, prodavača, tajnica, profesora, šefova na svim razinama.... jao, jao
Ja vjerujem da se sve te vještine mogu naučiti, od pravilnoga disanja i artikulacije glasova, pa sve do prezentacije znanstvenog rada Zašto to ne bi bio predmet u školama i fakultetima? Bar bi koristio čovjeku...

Nataniel, vodi li tvoj frend još radionice širom Hrvatske? Kakav im je (bio) program? Jeste li dobili neku povratnu informaciju o uspješnosti tih radionica? Baš me ovo zanima!

Ne vodi, on je sada urednik u jednome listu,te nema previše vremena za baviti se radionicama koje traže i vremena i organizacije i putovanja.

Još smo ih nekoliko održali u gradu u nekoliko gimnazija i prestali, prije 6 mjeseci.

Uspješnost, na žalost nismo mogli "izmjeriti", pošto nismo nakon radionica bili u kontaktu s ljudima koji su ih pohađali, no da je bilo pomaka konkretno na satima - je.Zaista, bez šale,bilo je.

Osoba s ogromnom tremom uspjela je nadići istu tu tremu pravilnim disanjem, recimo o kojem govoriš u svom postu.

Definitivno se slažem da treba uvesti takav predmet u škole, na fakultete,zaista.

Pod ne znam kojim nazivom, nebitno - no da se bavi područjem govorništva.

Reći ću ti nešto, iskreno, najiskrenije - da mi je netko prije 5 godina rekao - nat - vodit ćeš ovaj program ili književnu promociju - ja bih se skoro pa srušila od užasa, neki dan odradih bez problema promociju od sat i pol vremena pred ogromnim auditorijem, a radilo se o našem političkom ugledniku i njegovoj knjizi.

Bez ijedne napisane riječi na papiru - ja sam gledala samu sebe kako samouvjereno i suvislo pričam - da sam ostala paf, kao da sam neka druga ja.

Nije hvala, nego samo uvid u to - da se zaista mogu čuda napraviti vještinom učenja govorništva, artikulacijom,disanjem.

Ipak,ipak,ipak moram spomenuti još nešto - što zanemarujemo -a to je moment genetike.

Naprosto, nisu svi ljudi "kodirani" za vještinu govorenja i izražavanja.Imaš preinteligentne ljude koji se zblokiraju pred mikrofonom da zvuče kao idioti.

Ali ovakve radionice ili predmeti u školama - bi im pomogle,barem malo,moje je osobno mišljenje.

[Dragonfly]

Pandora, znaš li tko to diktira? Društvo.

Današnje društvo koje je instant i izgubilo je svoje dublje vrijednosti, društvo u kojemu je ambalaža važnija od sadržaja. Ili, drugim riječima, u kojemu su mnogi u stanju proizvesti dobar sadržaj, a u utrci tržišta presuđuje bolja i privlačnija ambalaža.

Ruku na srce, u jednoj velikoj firmi mojoj frednici su rekli da mora poraditi na svom «selfmarketingu». Eto, cura pametna, radišna i bistra, ali nema nastup. I nikad neće uspjeti.
To je aspekt o kojem ti govoriš. I ističeš njegov negativan aspekt- laganje. Međutim, ne bih ja to tako gledala. Aspekt o kojem ti ovdje pričaš odnosi se na retoriku kao lijepu, ali besadržajnu cjelinu. Ili, drugim riječima, laž(može i ne mora biti). Ili trećim riječima, dobar selfmarketing, tipa, «mali ptič, vel'ki krič».

Ono o čemu bih ja ovdje je nešto drugo. Govorništvo kao vještina. Nešto što su stari Grci, a boga mi i Rimljani imali u malom prstu.
U starom školstvu postojao je tzv trivijum koji je u sebi sadržavao tri vještine:

-gramatiku
-dijalektiku
-retoriku

Gramatika kao osnova i početak dobrog govorništva, dakle jezična obrazovanost.

Dijalektika kao vještina iznalaženja istine otkrivanjem protuslovlja u protivnikovom sudu i pobijanje istih(to je vještina raspravljanja, dosjetljivost).

I na kraju, retorika kao nauka o govorničkom umijeću. Zadnja, ali ne manje bitna.

Sustavnim obrazovanjem od malih nogu u ovim vještinama spriječilo bi se ono o čemu govori Pandora; tj. ne bi se moglo dogoditi da neka šuša s vikend radionicom govorništva (nat, ovo nije ništa osobno i smatram da te radionice pomažu ljudima u nastupu i dobre su za prvu silu) i dobrim selfmarkentigom potisne nečije obrazovne i karakterne vrijednosti, samo zato jer zna bolje prodati priču. Je li ta priča istinita ili ne, ionako je u drugom planu. Dobar i školovan govornik koji barata trima gornjim vještinama, (u našem društvu danas bilo bi dovoljno samo prosječno poznavanje istih) diskreditirao bi takvog «priučenog lajvaca» u tren oka.

No, bojim se da je to stvar prošlosti. Današnji tempo je prebrz, a i komunikacija je svedena na osobite oblike pa su ljudi javno govorništvo potisnuli u drugi plan.
Dovoljno je da se obrati pažnja na pismenost ovdje na Forumu; odmah biva jasno da 90% ljudi ne poznaje dobro vlastiti jezik i njegovu gramatiku, a od takvih ne možemo očekivati ni dobre dijalektičare, a kamo li retoričare. Naravno, ne mislim sad da su ljudi krivi za svoju nepismenost- uzrok tome treba tražiti u sustavu obrazovanja.

Govorništvo je vještina koja se dugo uči. Ima veze sa inteligencijom i obrazovanjem u tolikoj mjeri što kasnije ove osobine diferenciraju kvalitetu govornika. Mislim da se ne može svladati na vikend radionici- ono što se može tamo naučiti jest nastup i oslobađanje treme pred auditorijem- što je već sasvim drugi par rukava i zadire u psihologiju društva i pojedinca, a ne govorništvo kao takvo.

[Gospon Pes]

Dragonfly kaže:
Naravno, ne mislim sad da su ljudi krivi za svoju nepismenost- uzrok tome treba tražiti u sustavu obrazovanja.

Prije u "Koga briga!"-stavu doticnih nepismenih... Ako je nekome stalo do gramaticki i pravopisno ispravnog izrazavanja, naucit ce.
Govornistvo (kako si ga ti opisala) je druga stvar i ne lezi svakom.
Osim inteligencije i obrazovanja potreban je i osjecaj za sugovornika/masu i sposobnost brzog razmisljanja/improvizacije... Potrebni su prije svega odredjeni talenti...

[Dragonfly]

naime, to što sam ja u osnovnjaku i srednjaku imala hrpetinu gramatičkih testova(gdje se tu i tamo zalomila i koja kulja), nije mi dozvolilo da se ravnam po stavu "koga briga" iz vrlo jednostavnog razloga- gramatika i pismenost su kod mene automatizirani. Ok, ne baš uvijek, ali u većini slučajeva.

Dakle, nemojmo stadu dati da bira, nego odmah usadimo pismenost i gramatiku u njih dok su još mali..

S drugim dijelom se slažem; tko hoće, može naučiti. Samo, teško da ćeš starog konja novim trikovima naučiti.

Glede i unatoč govorništva; naravno da je potreban talenat. Međutim, sve se da naučiti. Svi mogu završiti fakultete. Treba samo bit uporan.
Talenat i inteligencija dolaze kasnije na vidjelo i razlikuju dobre od loših stručnjaka na nekom području ili u nekom zanatu.
Osnove govorništva pomogle bi onima smanjenog talenta da diskreditiraju "bukače" koji imaju talenat nametnuti se svojom pojavom, karizmom i lajavošću koja je utemeljena uglavnom na "ćorcima".

[Gospon Pes]

Dragonfly kaže:
Dakle, nemojmo stadu dati da bira, nego odmah usadimo pismenost i gramatiku u njih dok su još mali..

Pa nama jesu. Rekli su nam da to ide po Vuku:"Pisi kako govoris..."

Ne bih rekla da se bas sve da nauciti. Bilo bi zanimljivo usporediti nekog prirodno talentiranog bukaca s corcima i netalentiranog, ali strebera-govornika.
Nekako mi se cini da bi streber ipak popusio.

[Vera Pavladoljska]

Dragonfly kaže:
Međutim, sve se da naučiti. Svi mogu završiti fakultete. Treba samo bit uporan.

Ne slažem se,neće svi sve naučiti, čak ako to i silno žele, naprosto - to je samo po sebi nemoguće.
Takva izjava je, ne ljuti se, po meni - prazna, frazeologijska retorika.

Moja frendica je bivša balerina, stvorenje krhko, suptilno, filigranske profinjenosti. I ja sam bivša balerina.
Ona silno, svim srcem želi položiti banalni vozački - ona želi voziti automobil - ALI NE MOŽE, NE IDE, ona je shvatila da to ne može naučiti, steći tu vještinu, tu sposobnost.
Ja sam tip koji, opet stane ispod koša prvi put, pa ubaci pet "bez kostiju".
No, ja želim biti pilot. Pokušala sam i shvatila da ne mogu, nisam sposobna DOVOLJNO za kvalitetno stjecanje te vještine i ovladavanje njome.

I ta priča s fakultetima, već mi je pomalo deplasirana.
Zašto, pobogu, onda svi ne završe fakultete?
Vrlo je jednostavno, ne?

Ja jesam, ti - pretpostavljam - isto.

Iskreno, taj mi papir je pomogao u životu u smislu posla,a meni osobno zaista više znači sadržaj te fakultetske priče, nego formalnost diplome na kraju.
Hoću reći, taj "papir" nije garancija autentične ljudske vrijednosti, jasno.

Govoriš o "bukačima", karizmi, retorici "ispod žita", ma sve je to u redu, sve se to može činiti površnim, sve je to ok, razumijem ja tebe.

No, kada se takav "bukač" karizmatični uspije nametnuti - ja mu ipak skidam kapu.

Jer htjeli to priznati ili ne - i to je VJEŠTINA.
Bukačka, možda - ali vještina.

:-)

[Dragonfly]

Nije mi se dalo odmah objašnjavati šta mislim, ali očito ću sad morati.

Sve se da naučiti. Stvar je samo u onome koliko je onaj koji uči prepoznao u sebi afinitet prema određenoj vještini(ili su ga drugi prepoznali). To je ono što je presudno. I ti i ja možemo naučiti baletne korake kao djeca; to uopće nije sporno. Postoji određena tehnika koja se svladava vježbom. Ti kao talentiranija možda nećeš morati toliko vremena provoditi na treningu, a ja kao manje talentirana ću morati ako ću ti se htjeti približiti po pitanju te vještine. Ali po čemu ćemo se na kraju razlikovati? Po afinitetu, motivima i želji.

Zato ja tvrdim da ta fraza nije «prazna, frazeologijska retorika».

I ta priča s fakultetima, već mi je pomalo deplasirana.
Zašto, pobogu, onda svi ne završe fakultete?
Vrlo je jednostavno, ne?

Naravno, vrlo jednostavno- ne privlači ih ta ideja. Skužili su da postavljanje pločica zahtjeva manje truda i donosi više para. Ili nisu nikada imali ni potrebu za time. Ali dalje ostajem pri tvrdnji da svaki prosječno inteligentan čovjek može završiti fakultet ako hoće. Inteligencija i talenat tu su manje bitni. Upornost je. E sad po čemu će se razlikovati doktor od doktora, o tome sam već pisala u gornjem pasusu.

Mislim da tvoja prijateljica može položiti vozački, ako to uistinu želi. Međutim, to ne znači da će biti dobar vozač- ali da neće moći ispeljati auto iz garaže i odvesti se na neko mjesto udaljeno 10 min. to ne vjerujem. Pogotovo ako to uistinu i istinski želi.

Ja ne cijenim bukače- ne smatram to vještinom. Iza njihova bukanja krije se ispraznost; forma bez sadržaja. Prosječan poznavatelj retorike mogao bi takvog bukača diskreditirati jednom rečenicom. Čak mu ni poseban talenat ne bi bio potreban. No s obzirom da nam je društvo bukačko, oni koji posjeduju tu "vještinu" na konju su.

Jedino što bukači u sebi imaju jest sposobnost prepoznavanja truleži društava i povodljivosti mase- na tome grade svoj selfmarketing i proboj u društvu. Mnogi takvi bukači čovječanstvu su priskrbili više nevolja i patnje,nego koristi.
I zato im se ja ne mogu divit.

Jednostavnim jezikom rečeno, sjaj omota nikada neće biti dovoljan da otupi moju kritičku oštricu spram unutarnjeg sadržaja. Ali to je očito "moj problem". Ono što sam htjela reći sa ova dva svoja posta jest da bi trebalo poraditi na edukaciji da se i ostatak društva nauči tako gledati na stvari; pitajući se kritički šta se krije iza tih riječi?
A to se dade naučit.

[Vera Pavladoljska]

Dragonfly kaže:
Jedino što bukači u sebi imaju jest sposobnost prepoznavanja truleži društava i povodljivosti mase- na tome grade svoj selfmarketing i proboj u društvu.

Jednostavnim jezikom rečeno, sjaj omota nikada neće biti dovoljan da otupi moju kritičku oštricu spram unutarnjeg sadržaja.

Slažem se s prvim i s drugim, osim da su baš oni ti koji destruiraju našu malu idiličnu društvenu zajednicu.

Oni ipak imaju VJEŠTINU prepoznavanja pravoga trenutka i pravomjerene manipulacije ljudskim mozgovima.
Možemo postaviti stvar drugačije - kavi su to ljudski mozgovi - koji se nasuču na bukače, a većina se nasuče, ne zavaravajmo se.

S ovim drugim se u potpunosti slažem,no dok se bira rečenica za diksreditiranje bukača, on već bilježi bodove negdje drugdje.

Sve ja tebe razumijem, nisi morala toliko sumnjati u prosječnost postojeće mi inteligencije, no danas je selfmarketing - pola posla.

Konstatacija je poražavajuća,ali je - bojim se - realistična.

I još će proteći puno vode Dunavom dok ne dođemo na stupanj da nam educiranost u smislu jezika i govora nešto ZAISTA znači.

Na žalost.

Optimist mi je srednje ime.

[Dragonfly]

Hihihi, nat, ne sumnjam ja u tvoju «prosječnu» inteligenciju; nego objašnjenje je išlo čisto diskusije radi. I većine koja ovo eventualno čita.

Slažem se u potpunosti s time da 70% društva, ako ne i više, ne razbija glavu u detalje o ovome o čemu mi ovdje diskutiramo. Na kraju krajeva to je i normalno- kamo bi stigli kada bi to bilo tako.

Zato nekako(osobno) mislim da bi neke stvari trebalo pružiti ljudima u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju- ne neke dubokoumne filozofije, samo smjernice da nauče mislit svojom glavom.

Zato postoji onaj mali dio koji ne spada ni u bukače, a ni u prosjek. Onaj mali dio koji «strši» negdje između čineći vezu između ovih prvih i drugih. Onaj mali «glas savijesti» koji posjeduje zdrav razum, oštroumnost, dosljednost i ludu hrabrost da se ne priklanja, nego strši i upire prstom na stvari koje «spavaju duboko u nama prosječnima», a koje bukači ne žele vidjeti, a prosjek od silne buke ni ne čuje da postoji u njima.

Jedan od takovih koji su znali pričati i svojim sadržajem su plijenili pažnju isto toliko kao i retoričkom sposobnošću bio je i Edward W. Said(1.studenoga 1935. – 25. rujna 2003.) američko-palestinski intelektualac i profesor engleske i komparativne književnosti Sveučilišta Columbia Cijeli svoj život posvetio je angažirajući se da nadiđe rascijep na relaciji «prijatelj- neprijatelj» u odnosima između Palestinaca. I to u srcu Bushove Amerike. Gotovo pa nemoguće za izvest u zemlji gdje se bukači dobro prodaju, a kada se osvrnemo na sadržaj tih govora(samo se treba sjetiti silnih kikseva samog Busha o čemu se već i legende raspredaju), čak i mi prosječni Hrvati u stanju smo pojmiti njihovu plitkost.

Jednom je bio rekao u svojoj knjizi «Orijentalizam»: «Humanizam je riječ koju tvrdoglavo i dalje rabim, usprkos tome što su ju sofisticirane postmoderne kritike s prezirom odbacile»(Feral Tribune, 4.listopada 2003)

Ako je tvoje srednje ime optimizam, moje je optimistični realist.

[Vera Pavladoljska]

Sve stoji.

Humanistički gledano, naravno.

Ono što je mene strah - jest to - da mi mašemo parolama humanizma, a ni sami ne vjerujemo u to čime mašemo.
Zapravo - želim reći - da smo sami sebi najgori bukači, osim u rijetkim trenucima istine.

No, otišle smo predaleko,čini se.

Završit ćemo na Platonu i Utopiji, nastavimo li ovim tempom.

Ja vjerujem u humanitet, ali okrenem li se oko sebe - živim zvjerinjak.

I to je, na žalost - to.

[vedrac]

Drago mi je da se rasprava o govorništvu ovako usmjerila, tj. da je poticajna i izazovna i nije postala isprazno prepucavanje.
Žao mi, međutim, što ne mogu i ja strasno sudjelovati u njoj, no nadam se da će i to biti za koji dan
Sad ne odoljeh a da ne upitam Pandoru, Dragonfly i one koji su na toj poziciji: Mislite li da je ISTINA uvijek vidljiva? Mislite li da će u današnjem društvu KVALITETA, VRLINA, VRIJEDNOST doći na svoje?
Prečesto vidim i male i velike ljude - vrijedne, kvalitetne, temeljite, nadarene - kako uzmiču i prešućuju. Naravno, pred bukačima.
Zbog takvih bi se moralo govorništvo uvesti u naše škole još jučer. Nakon toga možemo govoriti i o talentima, i o briljantnima, i o štreberima, slobodno

[Pandora10]

vedrac kaže:
Drago mi je da se rasprava o govorništvu ovako usmjerila, tj. da je poticajna i izazovna i nije postala isprazno prepucavanje.
Žao mi, međutim, što ne mogu i ja strasno sudjelovati u njoj, no nadam se da će i to biti za koji dan
Sad ne odoljeh a da ne upitam Pandoru, Dragonfly i one koji su na toj poziciji: Mislite li da je ISTINA uvijek vidljiva? Mislite li da će u današnjem društvu KVALITETA, VRLINA, VRIJEDNOST doći na svoje?
Prečesto vidim i male i velike ljude - vrijedne, kvalitetne, temeljite, nadarene - kako uzmiču i prešućuju. Naravno, pred bukačima.
Zbog takvih bi se moralo govorništvo uvesti u naše škole još jučer. Nakon toga možemo govoriti i o talentima, i o briljantnima, i o štreberima, slobodno

Kvaliteta,vrlina,vrijednost u današnjem društvu neće doći na svoje,zato što ih današnje društvo i ne traži.
Ali nas,u ovom slučaju,ne zanima društvo nego ČOVJEK,pojedinac koji SAMOSTALNO ODLUČUJE O SEBI i koji je sam sposoban u sebi prepoznati kvalitetu,vrlinu i vrijednost a ne tu potvrdu o svojoj vrijednosti traži od društva,ili što je još gore,radi te potvrde upravo odustati od svojih originalnih kvaliteta,vrlina i vrijednosti.
Istina je UVIJEK vidljiva,ali nije uvijek TRAŽENA i ŽELJENA.I nije pitanje dali društvo vidi naše vrijednosti,nego dali mi sami vidimo te vrijednosti i dali mi vidimo društvene vrijednosti nasuprot svojih koje NE MORAJU biti usklađene,a može biti da su i sasvim SUPROTNE.Primjerice ako je istina da neko ima maloga pišonju a (žensko) društvo traži velikoga pišonju,onda istina nije ni tražena ni željena,a ćovjek biti na mukama kako da dokaže da i ono malo što ima...ipak nešto vrijedi....
Pitanje je dakle što smo i ko smo mi u odnosu na društvo,i ko je i što to društvo u odnosu na nas.Dopustiti da društvo(umjesto nas osobno)VLADA našim životom,potpuno je isto kao i dopustiti DRUGIM LJUDIMA da odlučuju o našoj sudbini,u kojem slučaju smo isto što i robovi s lancima.
Društvo su dakle "drugi ljudi" i u tom slučaju postaje jasno da je NEMOGUĆE da mi vladamo drugim ljudima,isto kao što je nemoguće da drugi ljudi vladaju nama.U onom slučaju u kojem se to ipak događa radi se o DOBROVOLJNOM ustupanju svoje osobne moći na "druge" "društvo" "šefa i stanicu" i "agresivnog muža" "nepoticajnu ženu" i "nepoćudnu djecu" i tralalala ....sve do generala Gotovine.....i za veeeelike mirovine i stanove i za doživotna davanja i prava za koje su eto uskraćeni i naši preživjeli branitelji...koji su dokazali svoje vrijednosti.
i za koje bi ja trebala bez plaće radit još deset života a još bi im bila dužna...
I kao što lijepo možemo zaključiti vrijjednosti nisu patate da ih se može stavit na vagu i reć evo kilo vrijednosti za 6 kuna,već su vrijednosti takve da će neko reć evo moj gram vrijednosti vrijedi 1000000000000000000000 kuna,a ovoga drugoga kilo vrijednosti vrijedi samo 1 kunu jerbo sam ja bolji od njega.
eto....ajmo zato za kaznu danas svi na pjacu di se možemo vježbat pravom pogađanju iliti pravoj vještini komunikacije....

[Winona]

Imala sam kolegij Komunikologija. Teoriju sam polozila sa pet. Nemojte me molim vas pitati za praksu