Mobbing

[Leymann]

Victora kaže:

Pa ne namjeravam ja ikoga na išta tjerati, samo me ta hrvatska tromost nervira. Samo se žale, a nitko ništa ne poduzima. Odn. niti ne pokušava poduzeti.

A zakon o kojem govoriš, prema ovome što Udruga mobbing navodi - ne postoji. Postoji ovo što ti kažeš, da, ali nije to dovoljno niti ne funkcionira u praksi.

Imaš li kakvo iskustvo ili ideju oko toga što poduzeti? Obzirom da taj zakon, kao što i sama znaš - ne postoji, što pojedinac može poduzeti?

Možeš "poduzeti" slijedeće:

1. Posjetiti neku od udruga koje ti mogu pomoći psihološkom podrškom i eventualno pravnim savjetima jer te njihov pravnik / odvjetnik ne može zastupati na sudu.

2. Posjetiti odgovarajuću zdravstvenu ustanovu gdje se pomoć svodi na zdravstvenu uslugu i tjedne sastanke na kojima polaznici jedni drugima uz pomoć psihijatra pružaju psihološku podršku i pomoć.

3. Ako si član sindikata i pod uvjetom da si odlučio tužiti poslodavca otići tamo i potražiti pravnu pomoć tj. da te njihov pravnik zastupa na sudu. To izbjegavaju jer parnice najčešće gube, a u tom slučaju moraju plaćati troškove parnice.

4. Angažirati odvjetnika o svom trošku i tužiti poslodavca s vrlo neizvjesnim ishodom.

To su koraci koje možeš poduzeti. Ništa više od toga.

[kiss me]

Leymann kaže:

Stvarnost je malo drugačija.
-------------------------------
....dok su radnici / zaposlenici ostali zakonom zaštićeni samo deklarativno (a i to je upitno), a ne i stvarno.
--------------------------------
2. Da te zastupa odvjetnik kojeg naravno plaćaš sam. Obzirom da većina radnika živi od te mjesečne plaće i nema neke ekonomske rezerve jasno je da će se rijetko tko u tako nešto upustiti jer si to naprosto ne može priuštiti.

Ti si svoju "stvarnost" složio na temelju nekog svog filma, iako i sam kažeš da si bio na par sastanaka, a u sudskom sporu nisi sudjelovao - ali ti znaš

Radnici su itekako zakonom zaštićeni, a to što ljudi sami ne traže svoja prava i zaštitu istih, nije problem nikakve elite, zakona, ni ničeg sličnog, nego samih ljudi i njihove inertnosti.

Kad su radni sporovi u pitanju - odvjetnici zastupaju svoje klijente na postotak.

Btw, od odlazaka na te grupe sam odustao jer ne vidim svrhu tj. svrha je otprilike kao i na sastancima liječenih alkoholičara. Ljudi se izjadaju pred drugim ljudima slične sudbine, neki se rasplaču... da bi si malo olakšali situaciju i ... to je to. Pomoći nema osim psihološke podrške. Ne želim reći da je to nevažno, ali ja sam od toga vrlo brzo odustao jer kao jedini izlaz vidim promjenu posla, poslodavca... jer od nečeg se mora živjeti, a promijeniti ne možeš baš ništa.

A šta si ti očekivao na takvoj grupi?
Mislim, nisu ti naziv te grupe i uputnica na kojoj je pisalo di ideš, dali to do znanja?

Točno, te grupe su za psihološku pomoć u smislu da ti daju snage da se uhvatiš s takvim problemima u koštac, udruge imaju odvjetnike koji ti daju smjernice šta i kako, a država te školovala, pa si pismen i idi i guglaj i čitaj zakone - a na kraju, prošećeš do nekog odvjetnika gdje konkretno porazgovaraš.
To što se netko osjeća ovako ili onako, ne znači da to nije subjektivno i da je to nešto što je za tužbu

U svakom slučaju, imaš zakonsku podlogu, imaš mjesta gdje ćeš potražiti pomoć, a ostalo si sam napravi
Pa ne misliš da će to valjda netko za tebe...

[Leymann]

kiss me kaže:

Ti si svoju "stvarnost" složio na temelju nekog svog filma, iako i sam kažeš da si bio na par sastanaka, a u sudskom sporu nisi sudjelovao - ali ti znaš

Da, bio sam na par sastanaka i konzultirao se s pravnikom jedne od spomenutih udruga.

Radnici su itekako zakonom zaštićeni, a to što ljudi sami ne traže svoja prava i zaštitu istih, nije problem nikakve elite, zakona, ni ničeg sličnog, nego samih ljudi i njihove inertnosti.

Poštovani, mi nismo pravno uređena država, a i ono malo zakona što imamo na tragu pravednosti i objektivnosti, ne primjenjuje se. Korupcija i kriminal je ono što je jedino funkcioniralo u proteklih dvadeset godina u Hrvatskoj. Na kraju, mi smo se svojom voljom odlučili za izgradnju neoliberalnog kapitalizma s najprljavijom varijantom. U situaciji kada radnici u Hrvatskoj nisu niti roba (roba ima kakvu - takvu cijenu, a radnici je u Hrvatskoj nemaju), teško je očekivati presude koje su na tragu pravednosti i u korist radnika, osim u slučajevima izuzetno teških povreda zakona na štetu radnika. Pravda se u Hrvatskoj kupuje, kao što se kupuje i zdravstvena zaštita. Naravno, da radnici ne bi dobivali besplatnu pravnu pomoć na sudu ih mogu zastupati samo odvjetnici i pravnici u radnom odnosu u sindikatu ako su radnici članovi sindikata. No, pošto radnici kod privatnih poslodavaca, u pravilu, ne smiju biti članovi sindikata, jasno je da vas na sudu mogu zastupati samo odvjetnici.

Ovo je samo dio odgovora koji sam dobio od pravnika jedne udruge. Dotični gospodin je mr. iur. Valjda dakle nešto zna.

Kad su radni sporovi u pitanju - odvjetnici zastupaju svoje klijente na postotak.

Vrlo su rijetki odvjetnici koji rade na taj način. Ne tvrdim da ih nema, ali u ovakvoj vrsti spora s neizvjesnim ishodom? Teško. Niti u toj udruzi me nisu uputili na nikog takvog. Vjerujem da znaju za nekoga da bi to učinili.

To što se netko osjeća ovako ili onako, ne znači da to nije subjektivno i da je to nešto što je za tužbu

Moje iskustvo je definitivno za tužbu jer je riječ o višegodišnjem sustavnom i planskom mobbingu koji se primjenjuje na većinu zaposlenika zbog čega je fluktuacija radne snage izuzetno velika, a to je i cilj poslodavca (već sam napisao i post, ali sam ga obrisao). Pitanje je samo hoću li se u to upustiti. Nakon svih sakupljenih informacija, vjerovatno ne.

A šta si ti očekivao na takvoj grupi?
Mislim, nisu ti naziv te grupe i uputnica na kojoj je pisalo di ideš, dali to do znanja?

Točno, te grupe su za psihološku pomoć u smislu da ti daju snage da se uhvatiš s takvim problemima u koštac,


U svakom slučaju, imaš zakonsku podlogu, imaš mjesta gdje ćeš potražiti pomoć, a ostalo si sam napravi
Pa ne misliš da će to valjda netko za tebe...

udruge imaju odvjetnike koji ti daju smjernice šta i kako, a država te školovala, pa si pismen i idi i guglaj i čitaj zakone - a na kraju, prošećeš do nekog odvjetnika gdje konkretno porazgovaraš.

Ne, ne mislim da će netko drugi napraviti išta umjesto mene. Imam takvo iskustvo, savjetovao sam se na odgovarajućim mjestima i dobio odgovore od kompetentnih ljudi te na temelju svega donio i nekakve zaključke i odluke.

Također sam na temelju tvojih nekoliko prethodnih upisa zaključio da si vrlo bahata pa i prilično bezobrazna osoba prepuna "savjeta" što bi i kako netko trebao postupiti, iako vjerujem da osobnog iskustva mobbinga, tužbi i vođenja sudskih procesa... nemaš. Time bih okončao prepisku s tobom. Barem u ovakvom tonu. Pozdrav.

[kiss me]

Imaš pravo, s obzirom da si ti sve izvidio, sve znaš i sve ti je jasno, zaista nema razloga da dalje raspravljamo.

[Leymann]

kiss me kaže:

Imaš pravo, s obzirom da si ti sve izvidio, sve znaš i sve ti je jasno, zaista nema razloga da dalje raspravljamo.

Da, raspitao se, nazvao jednu od udruga za pomoć žrtvama mobbinga (znam za dvije, dalje nisam tražio), konzultirao se s pravnikom jedne, otišao na razgovor kod psihijatra u ambulantu za mobbing u sklopu Doma zdravlja u Sigetu. Što je tu neobično?

Što se tiče zakona RH, mod ti je navela da

Katrin kaže:

Ne postoji zakon o mobbingu.

pa je prilično razumljivo da se treba konzultirati s odvjetnikom oko toga što poduzeti tako da ove stranice shvaćam više kao razmjenu iskustava i mišljenja, a ako već dijeliš savjete oko toga što poduzeti u pravnom smislu (tužba) tada se raspitaj o tome što jedino možeš u skladu sa zakonima RH.

Spomenula si i tužbu za zaštitu dostojanstva radnika pa ću tebi i ostalima koji eventualno planiraju štogod poduzeti prenijeti kakav treba biti tijek pravnog postupka (također iz pisma pravnika udruge).

Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja na poslu uređeni su Zakonom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika (članak 130. st. 1. Zakona o radu).

Radnik koji je uznemiravan na poslu, može poslodavcu podnijeti pritužbu radi zaštite dostojanstva u kojoj će zatražiti od poslodavca da u zakonskom roku poduzme potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja. Nakon što radnik poslodavcu uputi pritužbu za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja, poslodavac je dužan ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. Ako poslodavac ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo (tek tada) zatraži zaštitu pred nadležnim sudom. Tražiti zaštitu pred nadležnim sudom, znači podnijeti tužbu i u tužbenom zahtjevu tražiti da se prestane s uznemiravanjem. Riječ je o radnom sporu.

U tužbi će radnik tražiti (1) da se utvrdi postojanje uznemiravanja radnika na poslu i (2) tražiti da se prestane s uznemiravanjem na poslu. Uznemiravani radnici u tužbi mogu tražiti i (3) naknadu štete zbog uznemiravanja.

Nigdje ni riječi o mobbingu! već samo o uznemiravanju (ili spolnom uznemiravanju) što nisu iste kategorije.

Usput rečeno, ako je riječ o privatnoj firmi u kojoj je uobičajeno direktor ujedno i vlasnik (a najčešće i zlostavljač tj. mober), sve to možeš zaboraviti jer nema šanse da se sudiš s poslodavcem, a da istovremeno kod njega i dalje radiš. To u praksi ne funkcionira jer ćeš otkaz dobiti brzinom svjetlosti.

[Lesli Eldridž]

kiss me kaže:

Ti si svoju "stvarnost" složio na temelju nekog svog filma, iako i sam kažeš da si bio na par sastanaka, a u sudskom sporu nisi sudjelovao - ali ti znaš

Radnici su itekako zakonom zaštićeni, a to što ljudi sami ne traže svoja prava i zaštitu istih, nije problem nikakve elite, zakona, ni ničeg sličnog, nego samih ljudi i njihove inertnosti.

Kad su radni sporovi u pitanju - odvjetnici zastupaju svoje klijente na postotak.



A šta si ti očekivao na takvoj grupi?
Mislim, nisu ti naziv te grupe i uputnica na kojoj je pisalo di ideš, dali to do znanja?

Točno, te grupe su za psihološku pomoć u smislu da ti daju snage da se uhvatiš s takvim problemima u koštac, udruge imaju odvjetnike koji ti daju smjernice šta i kako, a država te školovala, pa si pismen i idi i guglaj i čitaj zakone - a na kraju, prošećeš do nekog odvjetnika gdje konkretno porazgovaraš.
To što se netko osjeća ovako ili onako, ne znači da to nije subjektivno i da je to nešto što je za tužbu

U svakom slučaju, imaš zakonsku podlogu, imaš mjesta gdje ćeš potražiti pomoć, a ostalo si sam napravi
Pa ne misliš da će to valjda netko za tebe...

Slažem se sa tobom... Ljudi se boje i zbog straha su blokirani da se bore za svoja zakonom garantirana prava...

[Lesli Eldridž]

Leymann kaže:

Da, raspitao se, nazvao jednu od udruga za pomoć žrtvama mobbinga (znam za dvije, dalje nisam tražio), konzultirao se s pravnikom jedne, otišao na razgovor kod psihijatra u ambulantu za mobbing u sklopu Doma zdravlja u Sigetu. Što je tu neobično?

Što se tiče zakona RH, mod ti je navela da



pa je prilično razumljivo da se treba konzultirati s odvjetnikom oko toga što poduzeti tako da ove stranice shvaćam više kao razmjenu iskustava i mišljenja, a ako već dijeliš savjete oko toga što poduzeti u pravnom smislu (tužba) tada se raspitaj o tome što jedino možeš u skladu sa zakonima RH.

Spomenula si i tužbu za zaštitu dostojanstva radnika pa ću tebi i ostalima koji eventualno planiraju štogod poduzeti prenijeti kakav treba biti tijek pravnog postupka (također iz pisma pravnika udruge).

Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja na poslu uređeni su Zakonom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika (članak 130. st. 1. Zakona o radu).

Radnik koji je uznemiravan na poslu, može poslodavcu podnijeti pritužbu radi zaštite dostojanstva u kojoj će zatražiti od poslodavca da u zakonskom roku poduzme potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja. Nakon što radnik poslodavcu uputi pritužbu za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja, poslodavac je dužan ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. Ako poslodavac ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo (tek tada) zatraži zaštitu pred nadležnim sudom. Tražiti zaštitu pred nadležnim sudom, znači podnijeti tužbu i u tužbenom zahtjevu tražiti da se prestane s uznemiravanjem. Riječ je o radnom sporu.

U tužbi će radnik tražiti (1) da se utvrdi postojanje uznemiravanja radnika na poslu i (2) tražiti da se prestane s uznemiravanjem na poslu. Uznemiravani radnici u tužbi mogu tražiti i (3) naknadu štete zbog uznemiravanja.

Nigdje ni riječi o mobbingu! već samo o uznemiravanju (ili spolnom uznemiravanju) što nisu iste kategorije.

Usput rečeno, ako je riječ o privatnoj firmi u kojoj je uobičajeno direktor ujedno i vlasnik (a najčešće i zlostavljač tj. mober), sve to možeš zaboraviti jer nema šanse da se sudiš s poslodavcem, a da istovremeno kod njega i dalje radiš. To u praksi ne funkcionira jer ćeš otkaz dobiti brzinom svjetlosti.

Hmmmm, problem je što prvi u piramidi zapravo mobbinguje ljude ili pravi klimu da ljudi jedni druge mobbinguju... I sad bi taj vlasnik, direktor, generalni direktor, menadžer, predsjednik uprave-nije bitno koji mu ja naziv, trebao da sudi o uroku i tačnosti tvrdnje radnika da je uznemiravan/a... Naravno da to ne fercera... Znači ostaje jedino tužba sudu kad je već velika gotovo nepopravljiva šteta napravljena... Nebitno, ako je rezultat gubitak posla ili zdravlja ipak se treba boriti na sudu. Možda baš kad se izgubi posao... Tada više ne bi trebalo da se ima zadrške... Problem su finansije, to je tačno, ali ako se ima mogućnosti ne treba se povlačiti. Problem je ako se nema novaca... Onda nema pomoći... Nažalost...

[kiss me]

Leymann kaže:

Spomenula si i tužbu za zaštitu dostojanstva radnika pa ću tebi i ostalima koji eventualno planiraju štogod poduzeti prenijeti kakav treba biti tijek pravnog postupka (također iz pisma pravnika udruge).

Rekla sam ti da se više neću raspravljati s tobom, pa me molim te preskoči.
Ljudima doslovce trebaju godine prolaženja kroz uznemiravanje, liječničke i pravne pomoći dok ne dođu do nepravomoćne presude, ali ti si sve skužio u 3 poteza.. super - bravo za tebe.

Hvala i odvjetniku "na pomoći" i tebi što si tu "pomoć" velikodušno podijelio, ali pismena sam i znam čitati Zakon o radu, a pretpostavljam i svi drugi koji su na forumu

Nigdje ni riječi o mobbingu! već samo o uznemiravanju (ili spolnom uznemiravanju) što nisu iste kategorije.

Uznemiravanje je hrvatska riječ, mobbing nije.

Lesli Eldridž kaže:

Slažem se sa tobom... Ljudi se boje i zbog straha su blokirani da se bore za svoja zakonom garantirana prava...

Ma naravno da ih zakon štiti, samo treba to iskoristiti.

[Leymann]

kiss me kaže:

Rekla sam ti da se više neću raspravljati s tobom, pa me molim te preskoči.

Htio sam, ali ne mogu jer čitatelje dovodiš u zabludu, naime...

Uznemiravanje je hrvatska riječ, mobbing nije.

... iako uznemiravanje jest hrvatska riječ dok mobbing nije - mobbing i uznemiravanje nije isto i ne može se poistovjetiti. Pojam mobbing (bulliyng) najčešće se niti ne prevodi, a ako se prevodi tada se prevodi kao zlostavljanje na radu.

Termin "uznemiravanje" se koristi u radnim sporovima jer kod nas ne postoji zakon o mobbingu što za sobom u slučaju tužbe i sudskog spora povlači logičnu posljedicu... što je očito i bila namjera zakonodavca jer da zakonodavac to želi zakonski regulirati to bi i učinio.

Ljudima doslovce trebaju godine prolaženja kroz uznemiravanje, liječničke i pravne pomoći dok ne dođu do nepravomoćne presude, ali ti si sve skužio u 3 poteza.. super - bravo za tebe.

Nekoliko godina sam podnosio mobbing tako da znam o čemu pričam. Da ponovim, bio sam kod liječnika, kod psihijatra (i na nekoliko sastanaka spomenutih grupa), kod odvjetnika i u udruzi za pomoć žrtvama mobbinga. Toliko o 3 poteza.

Btw, svoj sam slučaj riješio bez suda i tužbe (iako ju još ne isključujem), ali naravno da sam nakon toga promijenio posao.

Hvala i odvjetniku "na pomoći" i tebi što si tu "pomoć" velikodušno podijelio, ali pismena sam i znam čitati Zakon o radu, a pretpostavljam i svi drugi koji su na forumu

Tada ga pročitaj.

Ma naravno da ih zakon štiti, samo treba to iskoristiti.

Da ovo za svakog pojedinca koji trpi ili je trpio mobbing nije ironično i tragično, bilo bi smiješno.



Zakonska definicija mobbinga

Najpotpunija definicija mobbinga navedena je u novom francuskom zakonu o mobbingu, a glasi:
»Mobbing je psihičko maltretiranje koje se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budućnost«.

U prijevodu na hrvatski to je samo jedna riječ - uznemiravanje

Lesli Eldridž kaže:

Hmmmm, problem je što prvi u piramidi zapravo mobbinguje ljude ili pravi klimu da ljudi jedni druge mobbinguju... I sad bi taj vlasnik, direktor, generalni direktor, menadžer, predsjednik uprave-nije bitno koji mu ja naziv, trebao da sudi o uroku i tačnosti tvrdnje radnika da je uznemiravan/a... Naravno da to ne fercera...

Presmiješno i jasno je s kojom namjerom je zakonodavac tako odredio. Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Znači ostaje jedino tužba sudu kad je već velika gotovo nepopravljiva šteta napravljena... Nebitno, ako je rezultat gubitak posla ili zdravlja ipak se treba boriti na sudu. Možda baš kad se izgubi posao... Tada više ne bi trebalo da se ima zadrške... Problem su finansije, to je tačno, ali ako se ima mogućnosti ne treba se povlačiti. Problem je ako se nema novaca... Onda nema pomoći... Nažalost...

Da, nažalost je tako.

Lesli Eldridž kaže:

Ljudi se boje i zbog straha su blokirani da se bore za svoja zakonom garantirana prava...

Nije riječ samo o strahu (iako sigurno ima i toga u priličnoj mjeri) jer ovo je u hrvatskom zakonodavstvu regulirano prilično loše po radnike. Novac si i sam spomenuo kao problem.

[waka]

Zadnjih nekoliko godina u našoj ustanovi radi umobolna pedagoginja.Od prvog dana konstantnoi me vrijeđa,kao i moje dijete, petlja se u moje najprivatnije stvari i uznemirava me u privatnim trenucima.KAžu da pišem zabilješke.Kome?Osjećam se potpuno bespomoćno

[drot13]

Koja ustanova (okvirno), u kojoj si ti funkciji tamo i što je ta pedagoginja u odnosu na tebe?

[spin2602]

Slicno pitanje je postavljeno par stranica ispred, ali nisam pronasla odgovor.

Radim u banci i naravno da imamo video nadzor u svim prostorijama osim kuhinje, garderobe i wc-a. Svi smo svjesni da je nadzor zbog rizicnosti posla. Medjutim, od negdje prije, nadredjeni ima software na svom računalu i svakodnevno prati putanje djelatnika. Tko je gdje bio, tko je sta radio, koliko je proslo vremena izmedju prozivanja klijenata, kolko je negdje netko bio. I to se naravno tiho i neprimjetno govori djelatnicima i broje se stvari tipa "bio si 6 min u wc i sta si radio toliko". Prigovori znaju biti da je netko hodao bez kravate, da je imao zavrnut rukav na kosulji, crta na hlacama nije ravna...

E sad mene zanima, posto je taj video nadzor tamo iz razloga iz kojeg je, kako se oduprijeti ovom maltretiranju? Jasno je ko noc da nadredjeni iskoristava svoje ovlasti i iskoristava video nadzor. Kad si tamo pod stresom si jer imas osjecaj da te se stalno gleda i promatra. Ako se pak sakrijes u cosak gdje nema kamere, onda si odmah prozvan jer kao nesto skrivas.

Kako se suprotstaviti tome?

[NemremSeSjetit]

Daš otkaz i nađeš si drugi posao gdje te ne nadgledaju kamere?

[kiss me]

spin2602 kaže:

Kako se suprotstaviti tome?

Imate nekog sindikalnog povjerenika kome se možeš obratiti?

[spin2602]

kiss me kaže:

Imate nekog sindikalnog povjerenika kome se možeš obratiti?

Imamo, probat cu u tom smjeru pa cu se javiti.

[kiss me]

spin2602 kaže:

Imamo, probat cu u tom smjeru pa cu se javiti.

Kad mu se/joj javiš i kad ćeš iznositi problem, probaj izbjeći rečenice koje će biti kritiziranje nadređenog, nego samo jasno daj do znanja da zbog čega konkretno se ti osjećaš nelagodno i loše - nitko nije glup, shvatit će
E da, probaj izbjegavati izjave tipa "to smeta i Marici i Katici i Peri.." - ni Marica, ni Pero, ni Katica nisu tamo...
Ako postoji išta od te komunikacije u mailu, svakako si isprintaj ili poslijedi na svoju privatnu poštu, zlu ne trebalo.

[EmiliaK]

mario00 kaže:

Radim u privatnoj firmi, gdje su uvjeti za rad u najmanju ruku opasni i štetni po zdravlje. Neću puno o detaljima.

Bar 70-80% radnika tvornice izloženo je svakodnevnom psihičkom maltretitrnju.
Dakle direktorica po cijele dane hoda tvornicom i prijeti otkazima iako se nikada nije dogodilo da niti ja niti bilo tko drugi nismo odbili odraditi dobiveni posao. Nikada tvornica nije stala sa radom a da nismo svi dali 100% svojih mogućnosti da se problemi riješe. Ukoliko se dogodi da uđeš u bilo kakav razgovor sa direktorima naiđeš na njihov monolog u kojem se nalaze samo prijetnje, izderavanje i izrugivanje. Meni osobno se dogodilo u već dvije situacije da mi se direktor unosi u lice, prijeti i izderava se. Što napraviti i kako reagirati u takvoj situaciji?

Da mirno i stalozeno odgovoris da se prastane derati na tebe, da se ne priblizava toliko blizu i da ti ne prijeti, plus da hoces da te sada saslusa, i pocnes pricati. I tako nekoliko puta, dok te zaista ne saslusa. Bilo bi dobro da sve to snimis.

[Ilova Blues]

Došao sam u firmu, natječajem, prije 5,5 godina.... prvih dana mi je dotična (dišina miljenica) rekla: deeečkooo, nisi odavde i novi si u firmi. (a ja 44 godine i 23 godine staža u struci!!!) A "samo" sam napravio nešto čime sam im uskladio dotadašnje radnje, poboljšao i prilagodio evidencije računalnom vođenju određenih upisa i.t.d.,.... s vremenom (da ne iznosim sve) shvatio sam, nakon predugih besanih i znojnih noći da sam nečime nekome "stao" na žulj... u konačnosti, u praksi sam sam sebi dokazao istinitost a to je: u nazovi društvenoj firmi velika većina su najobičniji lopovi a ja sam, očito, ugrozio njihove interese. Umreženi su do mafijaškog nivoa. Poluobrazovani i tečajevima "osposobljeni" likovi, k tome još i dragi diši... ne žele struku, uštede, bolje sutra za sve!! Bitno je dnevno priskrbiti ako ništa drugo barem po par neradničkih a plaćenih sati. U kojoj sam situaciji... godinama na tabletama, apsolutno izoliran i po strani od svega, s povremenim dnevnim ulascima da se nekome nešto obavi iz njegove domene... Plaća mi je redovna, nisu mi je ni smanjivali i njome sam zadovoljan (cca ukupno 5300Kn). Moj je "problem" što to meni skoro ništa ne znači (što bi mnogi dali da su na mome mjestu, ha?!!), želim biti do kraja koristan, cijeli život sam u svojoj režiji i na uštrb svog slobodnog vremena "radio na sebi", unaprijeđivao svoje vještine, sve potrebno oko struke... teško se nosim s ovom situacijom. Klasično što se meni radi jest jedno od osnovnih karakteristika klasičnog mobinga: izolacija, sve da ga se natjera da sam ode. Tukao sam se za ovu tzv. državu i sve me stoga još više boli.... teško je sve to podnositi.... jedini motiv koji me drži ovdje (ne-nije ova plaća) jest da će valjda već jednom izgubiti živce i ići me otjerati... a tada ja vadim sve šta imam, a nemam malo o svima njima koji se ovako odnose spram mene i da ću ih tada (baš doslovno i pokvarenjački) argumetirano "pokopati".... A inspekcije, sindikalne pomoći i ostale "trice".... zaboravite to. Sretno svima pa i meni!!

[kiss me]

Ilova Blues kaže:

A inspekcije, sindikalne pomoći i ostale "trice".... zaboravite to. Sretno svima pa i meni!!

Obratio si se službeno, sindikalnom povjereniku?
A iskreno - ne znam šta bi tu inspekcije imale za raditi

[Malphite]

Ilova Blues kaže:

Došao sam u firmu, natječajem, prije 5,5 godina.... prvih dana mi je dotična (dišina miljenica) rekla: deeečkooo, nisi odavde i novi si u firmi. (a ja 44 godine i 23 godine staža u struci!!!) A "samo" sam napravio nešto čime sam im uskladio dotadašnje radnje, poboljšao i prilagodio evidencije računalnom vođenju određenih upisa i.t.d.,.... s vremenom (da ne iznosim sve) shvatio sam, nakon predugih besanih i znojnih noći da sam nečime nekome "stao" na žulj... u konačnosti, u praksi sam sam sebi dokazao istinitost a to je: u nazovi društvenoj firmi velika većina su najobičniji lopovi a ja sam, očito, ugrozio njihove interese. Umreženi su do mafijaškog nivoa. Poluobrazovani i tečajevima "osposobljeni" likovi, k tome još i dragi diši... ne žele struku, uštede, bolje sutra za sve!! Bitno je dnevno priskrbiti ako ništa drugo barem po par neradničkih a plaćenih sati. U kojoj sam situaciji... godinama na tabletama, apsolutno izoliran i po strani od svega, s povremenim dnevnim ulascima da se nekome nešto obavi iz njegove domene... Plaća mi je redovna, nisu mi je ni smanjivali i njome sam zadovoljan (cca ukupno 5300Kn). Moj je "problem" što to meni skoro ništa ne znači (što bi mnogi dali da su na mome mjestu, ha?!!), želim biti do kraja koristan, cijeli život sam u svojoj režiji i na uštrb svog slobodnog vremena "radio na sebi", unaprijeđivao svoje vještine, sve potrebno oko struke... teško se nosim s ovom situacijom. Klasično što se meni radi jest jedno od osnovnih karakteristika klasičnog mobinga: izolacija, sve da ga se natjera da sam ode. Tukao sam se za ovu tzv. državu i sve me stoga još više boli.... teško je sve to podnositi.... jedini motiv koji me drži ovdje (ne-nije ova plaća) jest da će valjda već jednom izgubiti živce i ići me otjerati... a tada ja vadim sve šta imam, a nemam malo o svima njima koji se ovako odnose spram mene i da ću ih tada (baš doslovno i pokvarenjački) argumetirano "pokopati".... A inspekcije, sindikalne pomoći i ostale "trice".... zaboravite to. Sretno svima pa i meni!!

Klasika u državnim firmama, uzeo si mjesto koje se ćuvalo za "mog malog" i na j si....

Hvala što ste iznijeli ovakve stvari da ljudi pročitaju te jednog dana ako nedaj bože opet zarati, da lijepo pokupe ženu i djecu i bjež što dalje, neka ginu ti štakori u državnim firmama koji jedini imaju koristi od ove lopovske države.
Ubi bene ibi patria