Imam pitanje vezano za mobbing i kako se postaviti u toj situaciji.
Nedavno sam našla posao preko student servisa. Radim u jednom kafiću.
Kafić zbilja nije neka prčvara nego je unutar zgrade s poslovnim objektima. Dolaze uglavnom ljudi nakon posla na cugu. Nema klošarske neke ekipe i tako to.
Hoću reći... kad sam došla na razgovor za posao nisam očekivala ono što će me snaći.
Ali... vlasnik. Vlasnik je... tragikomedija.
Dakle... trenutno radimo za njega jedan dečko (koji radi već dulje vrijeme) i ja.
Stvarno...stvarno ne znam otkud bih počela i kako jer naprosto mi je sve ovo čudno. Radila sam na raznim mjestima gdje je profesionalnost bila jednostavno zagarantirana tako da mi je ovo što se sad događa NEPOJMLJIVO.
Prvo je imao scenu kad se derao na tog mog kolegu preda mnom.
Govorio mu je stvari tipa:"Do jučer si bio na baušteli pička ti materina. Oš da te odmah sad najurim? Šta ti misliš da si nezamjenjiv? Jel oš radit ili neš radit budalo jedna?"
(povod je bio taj što su tu noć gosti popili čitavu bocu neke žestice i nije bilo više te žestice ni u skladištu i nismo je imali gdje kupiti u 9 navečer, a gosti su htjeli još pit pa su se ljutili što nema te žestice i poručili vlasniku da ne zna vodit lokal. na što je ovaj pukao i izdrkao se na dečku što radi sa mnom).
Kod mene je bio ovaj slučaj... e, jebiga. Svakoj konobarici se to događa da joj se muškarci upucavaju...pa tako i meni. Ja se samo nasmiješim i nastavim svoj posao.
Međutim...jedan
je gospodin bio prilično otvoren pred vlasnikom i rekao je vlasniku:"Ovo vam je najljepša konobarica koju ste ikad imali. Samo zbog nje ću dolaziti ubuduće ovdje na cugu."
Vlasnik je toliko poludio da je čovjeka istjerao iz lokala i rekao mu da ima zabranu pristupa lokalu. A taj gospodin stvarno nije bio bezobrazan niti nekulturan niti prost... zbilja ništa ružno. Samo je rekao to što je rekao.
Jedini doticaj koji smo taj gospodin i ja imali je bilo rukovanje zato jer me gospodin zamolio može li se upoznati sa mnom.
I šta...ja sam mu rekla:"Ja sam XY...drago mi je."...ne shvaćam... zar sam mu trebala reći:"Ne možemo se upoznati."
Mislim...wtf?...
Ok. Nebitno. Vlasnikova reakcija prema meni nakon toga...
Kriste premili... zvučalo je u stilu:
"Da te više nisam vidio da pričaš s muškarcima tu. Jel ti hoćeš da ja nekoga nabijem zbog tebe? Jel ti hoćeš da muškarci pomisle da oni imaju pravo tebe častiti cugom i pozvati te da se družiš s njima? Nemaš ti šta s njima komunicirati. Kako si tako jebeno glupa. Letit ćeš van na glavu, jel ti jasno???"
Ja ono... oukej...
Pomislih...aj stvarno moja je krivnja... ono... rukovala sam se s tim gospodinom pa sad je to možda ispalo vulgarno. Naravno da ne želim narušiti reputaciju tako kulturnom lokalu, jelte.
Kažem vlasniku:"U redu....ispričavam se. Neću više."
Nakon toga dogodilo se, eto... da je netko očito malo jače povukao bravu izvana i iščupao ju lagano van. Ja sam tad bila na radnom mjestu i uopće se to nije niti čulo niti sam vidjela tko je to napravio. Znači, stvarno nemam blage veze kako se to s bravom dogodilo.
Vlasnik dolazi...i skuži to. Lokal prazan. Samo on i ja ostali navečer.
Evo našeg dijaloga od sinoć...otprilike ovako je zvučalo:
-Jel ti shvaćaš da si ti odgovorna za ovaj kafić dok ovdje radiš? Koji je tebi kurac? Jel tebi jasno da ti moraš paziti na stvari tu. Brava je strgana. To je netko morao jebački lupiti vratima da se to dogodi. Kako to nisi vidjela???
-Ali gospodine...zbilja...cijeli dan nije bilo nikakvih ekscesa. Stvarno mi nije jasno na koji način je netko mogao potrgati bravu. Ja stvarno ništa nisam čula. Pa vjerujte mi...da je bilo ikakvih naznaka da bi netko nešto polomio reagirala bih za boga miloga.
-Ma ti si glupa ko kurac.
-Ne. Nisam glupa.
-Jesi. Jebeno si glupa.
-Nisam glupa.
-Ma glupa si ko kurac mater ti jebem.
-Nemojte mi psovati mater...nema ona veze s ovim.
-Ma ajde jebem te glupu. Ne znaš radit. Ko te uopće zaposlio.
-Pa vi gospodine.
-Kurac ja. Zaposlio te XY. Meni ne bi ti radila ni dva dana.
-Da, gospodine...ali vi ste vlasnik lokala. Možete mi sad isplatiti ili ne isplatiti što sam odradila. Nije bitno. Dajte mi otkaz u miru i stvar riješena.
I kuži frajer da mene ne dira što se on dere na mene pa krene s ovom forom:
-Jel tebi jasno da ja tebi mogu naplatiti štetu za ovu bravu???
-Dobro...naplatite mi.
-Jesi ti toliko glupa da ne znaš voditi posao i da ti nije jasno da si ti odgovorna za stvari ovdje.
-Sasvim mi je jasno. Naplatite mi bravu.
-Ma ajde u kurac i ti i brava.
(smiješno kako mi non stop govori da ne znam raditi i da će mi dat otkaz...ja mu na to svaki put kažem neka mi da otkaz... a on nikako da mi da otkaz... lol ...)
Ok...mislim...ljudi...sory...ali... ovo stvarno u životu na radnom mjestu nisam doživjela. Ja još uvijek ne vjerujem da vlasnik tako komunicira sa mnom.
Mene to ne dira niti najmanje jer ja stvarno na poslu radim ko' manijak. Ono... da pet sati ne sjednem da se odmorim na par minuta jer naravno da volim i moram držati sve urednim, čistim...i uz to posluživati goste, itd.
Moja savjest je čista. I ja nisam bravu strgala.
A najveći dokaz da radim dobro svoj posao je taj što mi valjda 95% gostiju redovito govori kako sam "ljubazna i draga djevojka." (i ostavljaju mi prilično velike bakšiše... onako... usput...)
Nego...on se tako odnosi i prema ovom drugom radniku koji nažalost nije u poziciji kao i ja da može reći:"Pa daj mi otkaz i bok."
... nego dečko živi u abnormalnom strahu od njega... čitav život mu se vrti oko tog glupog posla... njegovo radno vrijeme nije gotovo niti onda kad ja preuzmem smjenu jer ga gazda zove da ode provjerit u lokalu jel sve ok, itd, itd.
Dok se vlasnik derao na mene ja sam mu se unijela u "intiman" prostor tj. stajala sam cca 30cm dalje od njega, pogledala ga u oči i rekla mu mirnim tonom:
"Ne derite se na mene. Uznemiruje me deranje. I nisam glupa. Točka."
Ali... Ja sam gledala reakciju tog dečka dok se vlasnik derao na njega. On se jadan sav skamenio i buljio u pod. Problijedio je totalno.
Ja sam vlasniku govorila za to vrijeme:"Dajte molim Vas nemojte njega okrivljavati. On stvarno radi pošteno i nevjerojatno je pedantan. Ne želite izgubiti takvog zaposlenika. Vjerujte mi. Stvarno nije on kriv. Ja sam kriva."
Vlasnika to nije diralo uopće... on se i dalje derao na ovog dečka i evidentno se hranio njegovim strahom. Ja sam samo čekala da se jadni dečko onesvijesti.
Jel bih ja tu trebala reagirati na nekim višim instancama ili?...
Mislim...jebe mi se za mene... ja idem na posao bez grča u želucu. Jebanje matere i slične primitivne fore su mi dječji vrtić...može on meni visit nad glavom čitav dan, derat se i jebat mi mater...ja ću u miru pomest pod i oprat suđe.
Ali onako objektivno...njegovo ponašanje...to je mobing? Zar ne?
I je li moja građanska dužnost ili moja moralna obligacija nešto napraviti u vezi toga ili da šutim?