Usvajanje djeteta

[101st Airborne]

Iako supruga i ja imamo već jedno dijete, a "radimo"na tome da dobijemo i drugo, jednog dana i treće...u posljednje vrijeme smo počeli razmišljati o usvajanju djeteta.
Još nigdje se nismo niti raspitali o samome procesu, iako znamo da je u našoj domovini on složen.

Ono što posebno muči, kada razgovaramo o tome, moju suprugu je pitanje; hoće li ikada moći voljeti to dijete kao ostalu svoju djecu. Ni meni to pitanje nije tako nevažno.

Ima li netko od vas već ima usvojeno dijete?
Kakva su vaša iskustva?
Ako ima kako se postavljate prema tom djetetu?

Što vi drugi mislite o samoj ideji usvajanja?

Pomozite nam u rješavanju jedne važne dileme. Hvala.

[verica]

Mislim da će vam to što imate vlastito dijete biti otežavajuća okolnost.

Naime, uopće nije lako posvojiti dijete.

Vjerojatno bi vam bilo lakše posvojiti starije dijete.

[magic]

Dragi Airborne, prvo svako dobro tebi i obitelji i veliki za vashu namjeru.


Zheljela sam samo napomenuti da razmislite o skrbnishtvu/hraniteljstvu nad napushtenim djetetom.


Evo, nema dva tjedna da je moja poznanica postala mama prekrasnoj jednogodishnjoj curici , koja ce za dvije godine biti 'slobodna' i za posvojenje. Ona, recimo, ne bi mogla posvojiti dijete jer ima 38 godina.

Ima i takve djece, ali o njima ne mozhete dobiti podatke osim ako ne pristanete i na mogucnost skrbnishtva/hraniteljstva.

Sve cete saznati u Centru za socijalnu skrb.

sretno

[verica]

Kako to misliš da će biti slobodna za posvojenje za dvije godine? Kako se to može unaprijed znati?

[magic]

curicu je mama rodila kad je imala nekih 16 godina i pustila u rodilishtu.

Od tada nikad nije pitala za dijete. Nepoznata je na adresi na kojoj je prijavljena. Ne zna joj se boravishte.

Kad majka postane punoljetna, izgubit ce roditeljsko pravo.

[magic]

khm...sad vidim da sam to malo shturo napisala, ali smisao je sachuvan.

Uglavnom, sad curici mogu biti skrbnici, a za dvije godine kao skrbnici moci ce ju usvojiti.


Inache ne bi mogli.


To je jedan od onih sluchajeva kad posvoje djecu samci, stariji ili slichno - sjecate se saborske zastupnice? ona je zapravo 5 godina bila skrbnica onoj curici iz doma.

[verica]

Hm, ne znam. Znam da se dijete maloljetnih roditelja ne može posvojiti, ali da se roditeljsko pravo gubi punoljetnošću, to nisam znala. Koliko ja znam, za posvojenje je potreban pristanak roditelja.

[magic]

roditeljsko pravo ne gubi se punoljetnoshcu, to nisam napisala. nego postoje tochno odredjeni zakoni koji to reguliraju. ali su primjenjivi samo kod zdrave punoljetne osobe.

toliko nisam upoznata sa zakonskim propisima, ali s ovim sluchajem jesam. to mi je bliska poznanica.


nije rekla-kazala i nije sluchaj iz novina.

[verica]

Vjerojatno je ta majka roditeljska prava zapravo već izgubila ali se dijete ne može posvojiti dok je ona još maloljetna. Ne znam kako se gube roditeljska prava.

[magic]

samo pokushavam Airbornu sugerirati da posvajanje nije jedini nachin da se brine o nekom napushtenom djetetu


Ka i da skrbnishtvo ne mora biti trajno stanje.

[verica]

Pa razumijem , i ne mislim da je to što si napisala rekla-kazala - pitala sam jer me zanima kakva je to situacija u kojoj se unaprijed zna da će dijete biti 'posvojivo'.

[101st Airborne]

magic kaže:
Dragi Airborne, prvo svako dobro tebi i obitelji i veliki za vashu namjeru.


Zheljela sam samo napomenuti da razmislite o skrbnishtvu/hraniteljstvu nad napushtenim djetetom.


Evo, nema dva tjedna da je moja poznanica postala mama prekrasnoj jednogodishnjoj curici , koja ce za dvije godine biti 'slobodna' i za posvojenje. Ona, recimo, ne bi mogla posvojiti dijete jer ima 38 godina.

Ima i takve djece, ali o njima ne mozhete dobiti podatke osim ako ne pristanete i na mogucnost skrbnishtva/hraniteljstva.

Sve cete saznati u Centru za socijalnu skrb.

sretno

Moj veliki prijatelj radi u jednom domu za nezbirunutu djecu. Surađuje sa roditeljima skrbnicima.
Nije to lošaopcija. Zapravo,čovjek tako može pomoći većem broju djece. Ni ta opcija, mogućnost nije isključena,dapače.
No, biti roditelj, iako ne pravi, je nešto drugo.
Mene prožme jedan čudan osjećaj kada pomislim da bi mogao, zajedno sa svojom suprugom, i sadašnjim sinom, pa i mogućoj ostaloj djeci, biti roditelj djetetu kojemu nisam(smo) fizički roditelj. Čini mi se da je to jedan strašan izazov. Nešto sveto, dragocjeno, a opet puno opasnosti, teških situacija.
Nekada si mislim da bi to bio moj životni izazov. ak me kužiš?

Nismo mi imućni. Iako živimo malo bolje od mnogih obitelji koje poznajem. No, kao obitelj bi mogli pružiti takvom djetetu ono što se novcima ne može. Vjerujemo da posjedujemo jako dobre temelje za savjesno, svjesno, odgovorno, konstruktivno odgajanje te bi to blago htjeli prenjeti i na drugoga, a ujedno i pomoći jednom životu koji je, zbog razno raznih okolnosti, ostavljen na "milost i nemilost" drugoga. Pa se mislim - zašto ja ne bih mogao biti jedan od onih koji će baš tako pomoći drugome.
Sigurno je to posebna žrtva. Ne samo za bračni par, za svakoga pojedinačno, nego i za našu djecu, užu obitelj.
Al ta žrtva je sveta, zar ne? Vrijedno svake borbe.

[101st Airborne]

Nas muči upravo ono najvažnije u svemu tome: ljubav.

Hoće li biti pristrana?
Smijeli biti dozirana?
Hoćeli netko više ili manje voljeti to dijete?

[magic]

u potpunosti te razumijem i podrzhavam


pisala sam o ovom sluchaju jer si i sam spomenuo koliko je tezhak postupak usvajanja.

[101st Airborne]

verica kaže:
Mislim da će vam to što imate vlastito dijete biti otežavajuća okolnost.

Zašto?

[Blaise]

101st Airborne kaže:
No, kao obitelj bi mogli pružiti takvom djetetu ono što se novcima ne može. Vjerujemo da posjedujemo jako dobre temelje za savjesno, svjesno, odgovorno, konstruktivno odgajanje te bi to blago htjeli prenjeti i na drugoga, a ujedno i pomoći jednom životu koji je, zbog razno raznih okolnosti, ostavljen na "milost i nemilost" drugoga. Pa se mislim - zašto ja ne bih mogao biti jedan od onih koji će baš tako pomoći drugome.
Sigurno je to posebna žrtva. Ne samo za bračni par, za svakoga pojedinačno, nego i za našu djecu, užu obitelj.
Al ta žrtva je sveta, zar ne? Vrijedno svake borbe.

U to sam sigurna i ja i potpuno mi je jasno da vas to privlači.

Nemam osobnog iskustva, ali imam par frendova/poznatih koji imaju posvojenu djecu. Ali - svi oni imaju samo to jedno posvojeno dijete i to je bitna razlika.
Pisala sam negdje o jednoj koja je izvodila svakakve gluposti od straha što djetetu mora reći da je posvojeno (mala je kretala u školu).
Ali, i to su prebrodili.
Neke dvojbe i greške ćete imati zajedničke, sigurno. A neke ne jer vi imate već sineka.
Iskreno, ja tvoju situaciju gledam ovako: vi se bojite za tu ljubav i to je garancija da će je biti.
Dijete je druga priča, ali na to ne možeš utjecati i nema šanse da znaš unaprijed kako će reagirati kad eventualno dođe nova beba ili kad s vremenom sazna neke stvari. Možeš jedino dati sve od sebe.
Kako god - držim vam fige i želim svaku sreću.

[magic]

prtpostavljam da je verica mislila na sam postupak posvojenja.


ali ti zapravo ne zhelish raspravljati o tome, jel tako?

[verica]

Nda, mislila sam na postupak posvojenja - to što imate vlastito dijete će vam biti otežavajuća okolnost pri posvojenju.

A što se pitanja o ljubavi tiče, puno puta sam čitala da se žene kad čekaju drugo dijete pitaju hoće li ga moći voljeti kao što vole prvo i kako će se ta ljubav 'podijeliti'. Takve brige, naravno, najčešće nestanu djetetovim rođenjem. No, da li je tako i sa posvojenim djetetom - tko to može reći?

[101st Airborne]

Blaise kaže:
U to sam sigurna i ja i potpuno mi je jasno da vas to privlači.

Nemam osobnog iskustva, ali imam par frendova/poznatih koji imaju posvojenu djecu. Ali - svi oni imaju samo to jedno posvojeno dijete i to je bitna razlika.
Pisala sam negdje o jednoj koja je izvodila svakakve gluposti od straha što djetetu mora reći da je posvojeno (mala je kretala u školu).
Ali, i to su prebrodili.
Neke dvojbe i greške ćete imati zajedničke, sigurno. A neke ne jer vi imate već sineka.
Iskreno, ja tvoju situaciju gledam ovako: vi se bojite za tu ljubav i to je garancija da će je biti.
Dijete je druga priča, ali na to ne možeš utjecati i nema šanse da znaš unaprijed kako će reagirati kad eventualno dođe nova beba ili kad s vremenom sazna neke stvari. Možeš jedino dati sve od sebe.
Kako god - držim vam fige i želim svaku sreću.

Hm, sve je ovo u začetku. Ideja postoji. Želja postoji. Kolika? Za početak sigurno dovoljan.
Dvojba.
Nejasnoće.
I razna druga pitanja pojavljuju se polagano.
Zapravo, ako pristupomo tom procesu, a nadam se i vjerujem da hoćemo, to će tada biti jedna,vjerojatno, druga priča.

Hvala Blaise.

[101st Airborne]

magic kaže:
prtpostavljam da je verica mislila na sam postupak posvojenja.


ali ti zapravo ne zhelish raspravljati o tome, jel tako?

Pa o samome postupku sada ne bi trebalo biti riječi. Sigurno da korisna informacija dobro dođe.
Želio bih da vi iznesete svoje razmišljanje. Što vi mislite o tome.
"Isplatili se" uopće noću u krevetu sa suprugom pričati o tome, za stolom razgovarati, pijući kavu dijeliti mišljenjai stavove...
Trebamo li gajiti nadu?

Jednostavno, u nekakvom čudnom smo raskoraku...