Zašto se uopće udavati i imati djecu?

[My time]

Kad malo bolje razmislite - čemu se uopće udavati i imati djecu?
Ona prva strast i velika ljubav brzo prođu i što ostane - svakodnevna briga, svađe itd.
Uopće se ne čudim ljudima koji se ne žele ubračiti, nego žive život... putuju, provode se i baš ih briga. U starosti će otići u starački dom i imati bar dobre živce
Ali to je jebena ljudska potreba da čovjek nekoga ima i narodi djecu. Samo rijetki su sretnici kojima baš sve štima u braku i sa djecom, a da su uz to zdravi i bogati / ili bar da imaju solidne financije.
Nisam li u pravu?

Post (kao i odgovori na njega) je izdvojen s druge teme. Ovu temu je otvorila moderatorica.

[Soul sister]

My time kaže:

Kad malo bolje razmislite - čemu se uopće udavati i imati djecu?
Ona prva strast i velika ljubav brzo prođu i što ostane - svakodnevna briga, svađe itd.
Uopće se ne čudim ljudima koji se ne žele ubračiti, nego žive život... putuju, provode se i baš ih briga. U starosti će otići u starački dom i imati bar dobre živce
Ali to je jebena ljudska potreba da čovjek nekoga ima i narodi djecu. Samo rijetki su sretnici kojima baš sve štima u braku i sa djecom, a da su uz to zdravi i bogati / ili bar da imaju solidne financije.
Nisam li u pravu?

Pitanje je zapravo šta je život, a onda i šta kome predstavlja 'dobar život'. Čemu uopće išta što radimo kad ćemo ionako umrijeti. Mislim da niko nije siguran da zna odgovor, a mnogi se nikad ni ne zapitaju...

[Hazen]

My time kaže:

Kad malo bolje razmislite - čemu se uopće udavati i imati djecu?
Ona prva strast i velika ljubav brzo prođu i što ostane - svakodnevna briga, svađe itd.

Prođe prvotna zaljubljenost u onom smislu da ti je sve s njim novo, ushićuju te porukice, nalaženja, "svježe" zavođenje... Ali "velika ljubav" je nešto drugo. Nije pompozna i senzacionalistička nego se gradi s vremenom, kako dijeliš život s nekim. Možda je "velika" baš zato što je tiha i nenametljiva. Možda je najveći problem u tome što se često ubračuju ljudi koji ne znaju kako voljeti i nemaju zreli odnos prema životnim izazovima u koje su uključeni i problemi i onda se emocionalni potencijal u vezi (braku), samo istroši umjesto da se nadograđuje i raste.

Uopće se ne čudim ljudima koji se ne žele ubračiti, nego žive život... putuju, provode se i baš ih briga. U starosti će otići u starački dom i imati bar dobre živce
Ali to je jebena ljudska potreba da čovjek nekoga ima i narodi djecu. Samo rijetki su sretnici kojima baš sve štima u braku i sa djecom, a da su uz to zdravi i bogati / ili bar da imaju solidne financije.
Nisam li u pravu?

Kao da pričaš o nekakvom izvlačenju na sreću pa tko što dobije. U stvari barem pola toga ovisi o nama samima. Možda upravo bračni život i roditeljstvo iskristaliziraju s vremenom kakav je tko uistinu. Podrazumijevaju s vremenom prolazak one bezbrižnosti koju smo imali kao mladci.

Da dodam - ne mislim da su brak i roditeljstvo nužni za životno ispunjenje, niti da svatko mora živjeti po tom obrascu. Ali jedna je stvar ne ženiti se i množiti zato što osjećaš da to nije za tebe i to zbilja ne želiš, a druga je stvar izbjeći to dvoje da bi izbjegao određene moguće probleme koji bi s tim mogli doći a jer si vidio/la da ih "svi" okolo imaju.

[Racchella]

Hazen kaže:

Prođe prvotna zaljubljenost u onom smislu da ti je sve s njim novo, ushićuju te porukice, nalaženja, "svježe" zavođenje... Ali "velika ljubav" je nešto drugo. Nije pompozna i senzacionalistička nego se gradi s vremenom, kako dijeliš život s nekim. Možda je "velika" baš zato što je tiha i nenametljiva. Možda je najveći problem u tome što se često ubračuju ljudi koji ne znaju kako voljeti i nemaju zreli odnos prema životnim izazovima u koje su uključeni i problemi i onda se emocionalni potencijal u vezi (braku), samo istroši umjesto da se nadograđuje i raste.



Kao da pričaš o nekakvom izvlačenju na sreću pa tko što dobije. U stvari barem pola toga ovisi o nama samima. Možda upravo bračni život i roditeljstvo iskristaliziraju s vremenom kakav je tko uistinu. Podrazumijevaju s vremenom prolazak one bezbrižnosti koju smo imali kao mladci.

Da dodam - ne mislim da su brak i roditeljstvo nužni za životno ispunjenje, niti da svatko mora živjeti po tom obrascu. Ali jedna je stvar ne ženiti se i množiti zato što osjećaš da to nije za tebe i to zbilja ne želiš, a druga je stvar izbjeći to dvoje da bi izbjegao određene moguće probleme koji bi s tim mogli doći a jer si vidio/la da ih "svi" okolo imaju.

brak je puno više od pukog izvlačenja slamke;
pa kome duži,a kome kraći kraj.

[plavi-safir]

Hazen kaže:

Prođe prvotna zaljubljenost u onom smislu da ti je sve s njim novo, ushićuju te porukice, nalaženja, "svježe" zavođenje... Ali "velika ljubav" je nešto drugo. Nije pompozna i senzacionalistička nego se gradi s vremenom, kako dijeliš život s nekim. Možda je "velika" baš zato što je tiha i nenametljiva. Možda je najveći problem u tome što se često ubračuju ljudi koji ne znaju kako voljeti i nemaju zreli odnos prema životnim izazovima u koje su uključeni i problemi i onda se emocionalni potencijal u vezi (braku), samo istroši umjesto da se nadograđuje i raste.

meni se jako svidja ovo sto si rekla..ja točno tako razmisljam,da je ta velika ljubav tiha,nenametljiva i nesto sto se nadopunjuje i gradi...

[Retra]

Ovo sam veceras spomenula na chatu... provela sam djetinjstvo uz mamu i baku koje su svako malo prokomentirale kako bi im muškarci samo smetali u životu. Uglavnom u trenucima u kojima su baš guštale, bilo da smo bile na moru ili na nekom putovanju, izletu...
Obje su bile udovice i mogle su komparirati život koji su proživjele uz muškarca sa životom koji su živjele bez njih - i definitivno su bile zadovoljnije bez njih. I često su mi govorile neka se ne udajem ili neka se udam kasno, kada završim faks i proputujem. Baka mi je baš često naglašavala da će mi dijete biti velika obaveza i da će me bremzati.

Nisam završila faks, ni putovala, zatreskala sam se ko budala i udala prije dvajspete.
Ne smatram udaju i imanje djeteta svojim poslanjem na ovom svijetu, bitno mi je izraziti sebe na još mnogo drugih načina. I dok to radim, veseli me što su moje dijete i moj muž uz mene. Moj je osjećaj da svemu što proživim daju nekakvu dodatnu vrijednost i čine me sretnijom.

[ex anais]

Retra kaže:

bitno mi je izraziti sebe na još mnogo drugih načina. I dok to radim, veseli me što su moje dijete i moj muž uz mene. Moj je osjećaj da svemu što proživim daju nekakvu dodatnu vrijednost i čine me sretnijom.

Ovo je prekrasno rečeno.
To bi trebala biti bit partnerstva. Da ne postaneš polovica i da se ne smanjiš u dvoje nego da se ta vrijednost samo uveća, da narasteš i da s nekim podijeliš sve ono što te čini tobom.

[Čudna čudesna]

Ako djecu shvatiš kao teret onda ti stoji teza.

Ako ih shvatiš kao veselje i uživanciju, kao nešto bolje od putovanja i provoda, kao nekoga ko tebi ispunjava život i kome ti ispunjavaš život onda ti ih je super imati.

Nekog će iznervirati djeca, nekog putnička agencija. Nekog muž/žena nekog proliveno vino po skupim hlačama. Nema ti garancije dobrih živaca u staračkom domu.

Ali bi bilo poželjno da ljudi to uzmu u razmatranje prije nego se udaju i imaju djecu.

[venera_veritas]

Retra kaže:

Ovo sam veceras spomenula na chatu... provela sam djetinjstvo uz mamu i baku koje su svako malo prokomentirale kako bi im muškarci samo smetali u životu. Uglavnom u trenucima u kojima su baš guštale, bilo da smo bile na moru ili na nekom putovanju, izletu...
Obje su bile udovice i mogle su komparirati život koji su proživjele uz muškarca sa životom koji su živjele bez njih - i definitivno su bile zadovoljnije bez njih. I često su mi govorile neka se ne udajem ili neka se udam kasno, kada završim faks i proputujem. Baka mi je baš često naglašavala da će mi dijete biti velika obaveza i da će me bremzati.

Nisam završila faks, ni putovala, zatreskala sam se ko budala i udala prije dvajspete.
Ne smatram udaju i imanje djeteta svojim poslanjem na ovom svijetu, bitno mi je izraziti sebe na još mnogo drugih načina. I dok to radim, veseli me što su moje dijete i moj muž uz mene. Moj je osjećaj da svemu što proživim daju nekakvu dodatnu vrijednost i čine me sretnijom.

ok, lijepa teorija i lakše je ako životnu svakodnevicu gledaš kroz ružičaste naočale.

ali čemu onda tu sreću izričeš frazama pdv-a?

[Čudna čudesna]

venera_veritas kaže:

ok, lijepa teorija i lakše je ako životnu svakodnevicu gledaš kroz ružičaste naočale.

ali čemu onda tu sreću izričeš frazama pdv-a?

Pa nije nigdje spomenula prisilno davanje.

[venera_veritas]

Čudna čudesna kaže:

Pa nije nigdje spomenula prisilno davanje.

sreča kao porezno davanje?

ma nema se tu što dodati. lapsusi odaju ljude.

ali valjda je lakše prodavati priču drugima, usput i sebe uvjeriš. onak, ko lažni osmjeh.

[Éowyn]

venera_veritas kaže:

sreča kao porezno davanje?

ma nema se tu što dodati. lapsusi odaju ljude.

ali valjda je lakše prodavati priču drugima, usput i sebe uvjeriš. onak, ko lažni osmjeh.

Sreća.

Čekaj malo, tebe je osobno to što je ona napisala da joj muž i dijete daju dodatnu vrijednost životu podsjetilo na pdv i zato si daješ tu slobodu da je javno nazivaš lažljivicom?

Nadam se da sam nešto krivo shvatila, jer ovo je suludo.

[ex anais]

A dodaNa vrijednost, bokte.

Stvarno svašta.

[Čudna čudesna]

Pa nije dodatna vrijednost prisilno davanje, to sam mislila.
Porez je prisilan.

Dodatna vrijednost je dodatna vrijednost, bez prisile, nešto dobro, pozitivno...

[Éowyn]

Čudna čudesna kaže:

Pa nije dodatna vrijednost prisilno davanje, to sam mislila.
Porez je prisilan.

Dodatna vrijednost je dodatna vrijednost, bez prisile, nešto dobro, pozitivno...

Pa sasvim nebitno. Mene fascinira kako se forumašici odmah PDV mota po glavi i to proglasi dokaznim materijalom za... nešto. Valjda da Retra laže da ne voli muža i dijete

Fascinantan tijek misli. Ja nikad ne bih povezala bračnu sreću i Lalovca

[venera_veritas]

a sretno ti bilo.
svatko se češe tamo gdje ga svrbi.

netko tko je u sretnom braku i s djetetom, neće imati ni vremena ni motiva nedjeljom navečer odgovarati na ovu tek otvorenu temu.

[Éowyn]

venera_veritas kaže:

a sretno bilo.
svatko se češe tamo gdje ga svrbi.

netko tko je u sretnom braku i s djetetom, neće imati ni vremena ni motiva nedjeljom navečer odgovarati na ovu tek otvorenu temu.

Dakle svi ljudi koji u ovom trenutku pišu na forumu su ili neubračeni ili su u nesretnom braku?

Ovo mi je još zanimljivija indukcija od PDV-a

Za tebe je sreća u braku i obiteljskom životu potpuni izostanak potrebe za aktivnostima koje ne uključuju čitavu obitelj? Ili barem izostanak tave potrebe nedjeljom navečer.

Mislim da brak u kojem supružnici ne rade sve zajedno nije nužno loš brak. Svatko ima potrebu za svojim vremenom i prostorom.

[SubSV]

My time kaže:

U starosti će otići u starački dom i imati bar dobre živce

Hm, možda. Mislim da je opcija koja nudi kakve takve izglede za sretan završetak kad dođe starost - opet obitelj. Kaže se da su stari ljudi slični djeci. Podjetinje malo, postanu osjetljiviji, boležljivi i treba strpljivo s njima. E sad, pokažite mi domsko dijete koji bi reklo da ne bi bilo radije sa svojom obitelji umjesto u domu (ako je obitelj funkcionalna).

Sve super dok si još u snazi i imaš puno kompića oko sebe i igraš...ne znam... pikado u dnevnom boravku doma. Kad oslabiš i onemoćaš, čini mi se da je ipak dobro imati nekog "svojeg" tko će te malo pripaziti tj. ak si već u domu pripaziti na to da se drugi dobro brinu za tebe.

[venera_veritas]

Éowyn FTW kaže:

Dakle svi ljudi koji u ovom trenutku pišu na forumu su ili neubračeni ili su u nesretnom braku?

Ovo mi je još zanimljivija indukcija od PDV-a

Za tebe je sreća u braku i obiteljskom životu potpuni izostanak potrebe za aktivnostima koje ne uključuju čitavu obitelj? Ili barem izostanak tave potrebe nedjeljom navečer.

Mislim da brak u kojem supružnici ne rade sve zajedno nije nužno loš brak. Svatko ima potrebu za svojim vremenom i prostorom.

da, svatko ima svoje vrijeme i interese i to je normalno.
ali se treba zapitati o svojim motivima ako imaš potrebu druge uvjeriti u ispravnost i sreću svog života.

jehovine svjedoke sam uvijek zaobilazila u širokom luku.


ak si sretan, šuti i guštaj do beskraja.
prosipanje idealne teorije iz self help literature je dosadno.

ne vjerujem šimleši, ne vjerujem rozgi i ne vjerujem u dežurne forumaše/vječne savjetnike psihologe.
moraš imati neku falilgu da bi imao motiv doći i pametovati.


a sad idem spavati jer nisam neki tip od dugih rasprava.

[Éowyn]

venera_veritas kaže:

da, svatko ima svoje vrijeme i interese i to je normalno.
ali se treba zapitati o svojim motivima ako imaš potrebu druge uvjeriti u ispravnost i sreću svog života.

jehovine svjedoke sam uvijek zaobilazila u širokom luku.


ak si sretan, šuti i guštaj do beskraja.
prosipanje idealne teorije iz self help literature je dosadno.

ne vjerujem šimleši, ne vjerujem rozgi i ne vjerujem u dežurne forumaše/vječne savjetnike psihologe.
moraš imati neku falilgu da bi imao motiv doći i pametovati.


a sad idem spavati jer nisam neki tip od dugih rasprava.

Dakle ako si sretan ne smiješ uopće to niti spominjati jer bi netko mogao pomisliti da lažeš. I da ne plaćaš porez k tome.

Iskreno, nisi pokazala da si tip od ikakvih rasprava Mislim da niti tebi niti ikome drugome ne treba besmisleno prosipanje žuči po forumašima koji su se usudili napisati da su, ni manje ni više, sretni. I to su se čak usudili pisati nedjeljom navečer.

Nije li ljepše biti sretan zbog drugih? Iako si ti možda nesretna u braku.