vaše misli

[ashes animae]

Tema u kojoj iznosimo naše misli .

[ashes animae]

LIFE. what is that thing called life? Is that a thing indeed or faceless creature?
Nobody can really name it, nobody can really tell. where is it s beginning ? From conception, but that is not life,
that is a person ,that is you.May be that you are your own life.And not simply just days ,months, years centuries.it is you as a human being , your experiences, sorrows, joys, your hands your body, physical body,
spirit, soul, your thoughts,feelings ,external you, intrenAl you.and when you think about it ,there is nothing more beautiful, but also nothing as hard as life.sometimes you have to be a hero, there is no other way to survive.
We are heroes in our own life there is no doubt about it. All you have to do is , realize ,make yourself aware of a simple fact- NOTHING IS POINTLESS, EVeRY SINGLE THING HAS A REASON.

LOVE .Why do we need it?Why do we lack of it? Why do we want it?Why do we tend to love wrong people?
maybe if we would have God in ourselfs, we wouldn't have to crave for love. We would be complete.
fulfilled with Him, for He is true love ,our loves are just the reflections , manifestations, little pieces, of His GREAT love.Your mother loves you ,you love her back.Your father loves you ,you love him back....
But ,still... something is missing, yes, you ,me , they, want to be loved as a girlfriend,boyfriend,husband,
wife, because in this life there is no grater love ,ok, accept Gods love, but most of us mortals, don't really get to know how great is Gods love for us humans ,sinners, and the reason for that is- we are far away from him, and we don't know or are not willing to get to know His love, that s why the closest of love of God, is the love of your spouse.You would die for your spouse right? Well God already did it. For everybody.All you need is love, not just any kind of love- Good s love.

[ashes animae]

Every day is a new chance , a chance you must use it,

if you don t ,than the chance is lost ,maybe forever.
But sometimes you need courage, which is not always easy to find,
when your soul as well as spirit are beaten down.
You are defeated , at least it feels that way.But only becouse it feels like that ,that doesn t
make it true.
Feelings change rapidly.
Can we control our emotions ?
Or they control us?
Is that a heart thing, or a mind thing?
Everyone has their own theory, we don t really know.
May be that, is simply not ours to know.
Ours is, to live the best way we can,to listen what our conscience has to say, and indeed, let it have the last say, which is the hardest thing to do , but also the bravest and the only correct thing to do.
Ours is to try , at least try to do the best ,and the best will be given to us.


To reach the bottom

To reach the bottom is diferent for each of us.
It is just a state of ones mind.
When you reach the bottom there is nowhere to fall again ,but still you must reccognise that you are on the
bottom, if you don t you cant get up.

[ashes animae]

Sometimes weaknes is strong, takes over your entire being,
it feals you are going to explode,,anger turnes to rage and frustration is rising overwhalmed by emotians
you losing yourself , you are losing your well being, becaming a stranger to yourself
Enemy to your surraundings, a destroyar of good , it is not what you want , it is not what you are here for.

[matijaBCB]

Ja sam Čovjek, usudog kleta. Baš kao i svi koji se rađaju, i danas umiru. Sebe smo sami prokleli da zarana umiremo , da ne živimo, ne dišem.. Zato zato ne živimo, zato ne dišemo, zato se ne smijemo! Sve zbof naših predaka što su nas osudili na život uskogrdnosti,bez mašte,bez sreće. Zato smo prokleti , svi do jednog! Sve zbog predaka koji su nas načinili i nas koji smo pristali postati 'ljudima'.

[The Maystor]

Nismo prokleti uopće.Život pruža puno stvari i prilika da dokažemo najprije sebi, a onda i drugima naše kvalitete i pozitivne stvari.

Te prilike treba naći, prije svega u srcu i duši.Onda ih treba iskoristiti i vjerovati da to što činimo, činimo na dobar način i s plemenitim ciljem.

[sivilometropole]

Nemoj previše razmišljat,nije zdravo.Ideje su majke posljedica,pazi ih se.
Poludit ću ako ne popričam s nekim,a ne želim pričat s nikim.Kak se to zove?Jel ima neki naziv za tu pojavu?Hah,ma kog briga...

[The Maystor]

sivilometropole kaže:

Nemoj previše razmišljat,nije zdravo.Ideje su majke posljedica,pazi ih se.
Poludit ću ako ne popričam s nekim,a ne želim pričat s nikim.Kak se to zove?Jel ima neki naziv za tu pojavu?Hah,ma kog briga...

Pa najbolje pred ogledalo i onda:''You talking to me?''

[sivilometropole]

The Maystor kaže:

Pa najbolje pred ogledalo i onda:''You talking to me?''

Nisam još doguro do tog stadija ,al budem i to probo , haha

[margarin]

baš me zanima odakle ta sklonost sebičnosti koja se već kod djece uočava? kad to gledam, čini mi se da smo stvarno samo malo razvijenije životinje. a kako onda objasniti sve neobjašnjive pojave, osjećaje, predviđanja? zašto su ljudi u stanju zatvoriti se u sebe? poput proždrljivice koja je sjela u špajz i pojela sve kolače umjesto da ih je podijelila s ukućanima. zašto se to prenosi na relacije s ljudima? zašto je lakše zatvoriti oči i zamisliti da nekoga nema dok on preklinje za malo pažnje? zašto i oni koji su toga svjesno to isto čine?

[ashes animae]

Ovdje predstavljeni blogovi govore o tome kako se čovjek s vremena na vrijeme
Osjeća , propitkuje i preispituje svoje misli osjećaje doživljaje
Dijeli ideje životne lekcije.
Tko zna, možda nekog potaknem na razmišljanje o stvarima o kojima nije prije razmišljao.
Možda nađu savjet, unutar ovdje iznešenih riječi. Upravo zbog toga, ponekad vrijedi ustupiti
I podijeliti intimne misli i osjećaje s drugim ljudima.
Ali, ovdje nećete naći zaključke i odgovore na sva pitanja ,jer svatko ima zadatak pronaći odgovore sam.

Zaslužujem li ljubav? Može li se ona zaslužiti?

Ne zaslužuješ to, po ne znam koji put, čujem taj otrovan glas u svojoj glavi, mada je uvijek tu ,
Ponekad je skriven a ponekad izbije na površinu. Kao bujica ,probije se kroz sve postavljene brane kao da su postavljene uzalud, kao da baš ničemu ne služe kao da su beskorisni ukras , tek puki ukras vjerni skupljač prašine,
I do dandanas najveća misterija je , kako taj glas uspije probiti branu moga srca?
Zašto je glas u glavi jači od mojeg srca?
Kako preokrenuti tu izlizanu i pokvarenu ploču? Želim li to ,uopće?
Imam li dovoljno snage ? Zaslužujem li ljubav?
Ne znam.
Ali dobro znam da se bojim tog famoznog osjećaja o kojemu govore pjesme , filmovi i kojekakvi umjetnici cijelog svijeta – bojim se ljubavi.
Zašto? Vjerojatno oduvijek patim od njegova nedostatka.
Mišljena sam, da ću svoju sudbinu jedino ispuniti, ako ostanem sama.
Nije važno ono što nemaš, nego ono što imaš, ali što ako je ono što nemaš, važnije od onog što imaš?
Moja utroba je sita i s mrvicama .
Ljubav se mene kloni , ja se nje klonim , izbjegavamo se međusobno , uzajamno.
I to bi trebalo , po nekom logičkom načelu, biti sjajno, nitko nije na gubitku ,a niti na dobitku.
Bolje je imati ništa , nego imati laž, a laž je sve što sam imala.
Čak i kada bi dobila priliku , da napokon osjetim to što mi cijeloga života nedostaje , ne bih ju iskoristila – zbog straha. Jer je ljubav za mene, nepoznanica u još nepoznatijoj jednadžbi,
Mudri ljudi kažu da strah nije dan od Boga, ali doista je nevažno.
Nije Bog kriv, nisu drugi krivi, nije kriva ni sama ljubav –ja sam jedini krivac, ja sam zarobljenik i osuđenik same sebe.
Jer tako odlučih. Biti bez ljubavi , bez onoga što mi je važno.
Ponekad čovjek odbaci ono što mu je bitno , ako ne i najbitnije, iz razloga tog, što ne zna drukčije ,život ga nije naučio na neke stvari, pa makar one bile i pozitivne, misli da nema pravo tražiti nešto što mu nikada nije pripadalo i što mu možda nikada ni neće pripadati.
S vremenom se čovjek nauči biti zadovoljan s malim stvarima.
Neki kažu da je ljubav mala stvar- Nije! Lažu!
To je najveće bogatstvo koje čovjek može imati u životu, samo su ljudi prečesto slijepi pa ne vide što imaju ,takorekuć , ispred nosa. Pa traže bogatstvo usred bogatstva.
Ljubav, je najsnažniji ,i jedini osjećaj koji napokon može unijeti život u zaspalo, težačko srce.
Stvoriti život ,i umrijeti radi drugog ,polegnuti svoj život radi višeg cilja.
Zašto je se onda bojim? Pa ona bi trebala biti nešto pozitivno, ili se kojim slučajem , bojim gubitka tog istog? –koji je negativan?
Je li strah ,ništa doli obmana ,da nas odvuče od Božjih planova koje On sprema za nas?
Razum crpi snagu iz onoga već proživljenog iz raznoraznih životnih iskustava.
Srce s druge strane , crpi snagu iz Boga, iz veze s Njim.
Uspjet ćeš ,izaći ćeš iz svake situacije kao pobjednik ,jedino ako slušaš ,čuješ, poslušaš svoje srce .
Imamo li dovoljno hrabrosti?
Imam li dovoljno hrabrosti?

[rudonja]

Zašto sam se napio jučer ? Jel mi je trebala ova glavobolja ? Jesam li skupio kakvu spolno prenosivu bolest ?
Poslije svakog vikenda ovako propitkujem smisao vlastite egzistencije. Ponekad se probudim popišan i ispovraćan. Znači li to išta i gdje se krije odgovor. Da li se krije uopće ili je očit svima osim meni ? Da li me ona voli iako mi ne da u guzu ili to ipak nije prava ljubav ? Imao sam još neke misli ali su mi pobjegle. Možda se prisjetim pa ih podjelim s vama forumskim kolegama misliocima.

[late bloomer]

rudonja kaže:

Zašto sam se napio jučer ? Jel mi je trebala ova glavobolja ? Jesam li skupio kakvu spolno prenosivu bolest ?
Poslije svakog vikenda ovako propitkujem smisao vlastite egzistencije. Ponekad se probudim popišan i ispovraćan. Znači li to išta i gdje se krije odgovor. Da li se krije uopće ili je očit svima osim meni ? Da li me ona voli iako mi ne da u guzu ili to ipak nije prava ljubav ? Imao sam još neke misli ali su mi pobjegle. Možda se prisjetim pa ih podjelim s vama forumskim kolegama misliocima.

Dobro ispovraćan, ali da još nisi naučio pričvrstiti pelene za inkontinenciju?

[rudonja]

late bloomer kaže:

Dobro ispovraćan, ali da još nisi naučio pričvrstiti pelene za inkontinenciju?

Kao da osjećam podjebavačku notu u tvom pitanju, jakoumni. Podijeli još svojih misli. Ili barem opiši kako se pričvršćuju te tvoje pelene.

[late bloomer]

rudonja kaže:

Kao da osjećam podjebavačku notu u tvom pitanju, jakoumni. Podijeli još svojih misli. Ili barem opiši kako se pričvršćuju te tvoje pelene.

Uz respekt tvojoj poeziji, ne mogu ne primijetiti da bi u tvojim godinama (59, ako me ide zbrajanje), s obzirom na destruktivne navike, to mogla biti prilično korisna vještina.

A glede podjebavanja, ni slutio nisam da bi ti to moglo smetati, uzimajući u obzir tvoj osvrt na tekst jedne nesigurne duše na ovom našem Malom kutiću.

[rudonja]

late bloomer kaže:

A glede podjebavanja, ni slutio nisam da bi ti to moglo smetati, uzimajući u obzir tvoj osvrt na tekst jedne nesigurne duše na ovom našem Malom kutiću.

Pa i ne smeta me toliko, više je to nekakvo traženje konflikta. Još jedna od mojih destruktivnih navika... a u mojim godinama kasno je za promjene. A osvrt na tekst je toliko jezgrovit a ipak sadržajan da tu jednostavno ne mogu odstupiti. Pa makar to potpuno demoraliziralo nesigurnu dušu. Ili možda baš zato...

[ashes animae]

Čežnja

Bog nas je stvorio takvima ,da imamo čežnju.
Težište naše duše je u stvaranju i radu.
Uvijek iznova stvaramo i radimo nešto novo, različito, bitno drugačije od onog prethodnog. Na taj način učimo sami sebe. Ali nikada nismo cjeloviti ,nikada se ne osjećamo potpuno do vrha ispunjeni.
Uvijek smo u traganju za nečim višim , boljim savršenijim stvarima, idejama, situacijama , ljudima .
Ta čežnja je čežnja za Bogom, On sam nam ju je usadio u naša srca , da osjetimo Njegovu ljubav i prisutnost kako, u nama samima ,tako i u drugim ljudima koji nas okružuju.
Svi ljudi su dijelovi Boga ,raspršeni po svijetu.
Često nismo svjesni te činjenice , da sve što radimo i ne radimo drugima pa čak i sebi, ,zapravo radimo ili ne radimo Bogu

[ashes animae]

Da bi mogao voljeti druge , moraš prvo voljeti sebe .Dali je to zaista istina?
Mislim da ipak nije, jer nisu svi ljudi isti, ne moraju svi imati visoko ni dobro mišljenje o sebi samima. Nemaju svi samopouzdanje ili samopoštovanje.
Ponekad upravo zbog visokog ili čak štoviše previsokog samopouzdanja uzrokovanog jednako visokim egom , ljudi zaborave ljubiti drugoga, a ne samo sebe .
Smatram, da ljudi koji nemaju puno samopouzdanja imaju više ili bar pokazuju veću empatiju prema bližnjima. Možda imaju razvijeniju empatiju i razumijevanje , zbog toga što ,razlog ne imanja samopouzdanja bar ne velikog , leži u tome što su i sami na svojoj koži osjetili razna negativna životna iskustva. Vrlo je vjerojatno da takva osoba se može lakše poistovjetiti i staviti sebe u tuđe cipele s onima koji, na bilo kakav način pate.

Je li zbilja moguće sebe potpuno voljeti?

Čovjek sam po sebi nema bezuvjetne ljubavi, osim ako ne počiva u Duhu.
Jedino Biće koje može dati , bolje rečeno darovati i preko koje može doći ,u čovjekovo srce bezuvjetna ljubav je dakako –Bog.

Je li moguće sebe ne voljeti ,mrziti ili čak prezirati?
Isto mislim da ne , ma koliko god mi mislili suprotno ,zbog nekih životnih situacija koje su nas obilježile ,da ne kažem , ranile.
Je li ti drago kada ti se nešto loše dogodi , kad slomiš nogu , kad moraš podvrgnuti sebe nekom kirurškom, operacijskom zahvatu ,kad te netko povrijedi , prevari?
Naravno da ne , Po tome se vidi iako ti govorio da sebe ne voliš ,to nije istina.
Ali po tome se vidi još jedna stvar ,da ama baš svi ljudi bili oni nesigurni ili sigurni u sebe imaju ego. Možda je jedina razlika u njegovoj manifestaciji , neke on uzvisuje , a neke ponižava. Samo ga rijetki uspijevaju obuzdati.
Čovjekovi osjećaji se mijenjaju zajedno s životnim situacijama i okolnostima.
Zapravo smo svi u istoj kolotečini i svakodnevici.
Nije grijeh voljeti sebe , ali je grijeh i pogreška sebe stavljati na pijedestal , ili samog sebe potkopavati , u svemu se treba bar , pokušati naučiti biti umjeren i voljeti ne samo sebe već i druge i to im pokazivati bar kroz neke male stvari.

[ashes animae]

Smrt . Ta riječ mjenja sve.Mjenja život kakvog smo dosada poznavali.jer označava trajni gubitak ,bilo našeg,bilo tuđeg života.Ali opet nitko ne može poreći da je to prirodan proces.kojeg je nemoguće zaustaviti., svi se moramo suočiti sa svojom vlastitom smrti , kao i smrti voljenih osoba. Svi smo, htjeli ne htjeli, prisiljeni odazvati se njezinom sirenskom zovu.Sve što živi ima početak i kraj.Biljke životinje, čovjek.
Sve se rađa ,živi, umire. Smrt je najveći misterij i nepoznanica.Svega nepoznatog nas je strah,I nema ničeg lošeg u strahu dokle god je on racijonalan.
Treba li nas biti strah?To je složeno pitanje , ovisi o tome kakav si kao čovjek,u što vjeruješ, .Dali si blizu ili daleko od Boga,Vjeruješ li Bogu?
Imaš li povjerenja u Njegov križ?
U Njegovo beskrajno milosrđe koje je otvoreno svakom čovjeku bez obzira ,na tvoje grijehe, položaj u društvu ,zanimanje , stavove , religiju…
BoG NE GLEDA LJUDSKIM OČIMA.
Zašto smrt boli ?
Treba li boljeti?Ako je to nešto neizbježno i prirodno je li normalno da smrt toliko boli?
Možda nikada nećemo moći potpuno odgovoriti na ta pitanja, može biti da ćemo dobiti odgovor ,kada i sami više ne budemo koračali ovom Zemljom.
Dotada ono ostaje retoričko.
Često na najvažnija pitanja čovjek nema odgovora , postoje teme, rasprave,filozofije, promišljanja ali samo odgovora nema , nemamo tu privilegiju.
Ali ima nešto što postoji i umire poslijednje –nadaNada u dobru smrt , nada u spasenje , viječno spasenje naših neumrlih , besmrtnih duša.
Čovjek želi biti besmrtan ,ili barem,doživjeti duboku starost,ali smrt svejedno dođe , bez obzira koliko se mi trudili zanjekati , odgoditi ju, ona je u nama , nije izvan nas.
Ona je na samom kraju « pobjednik». Što je smrt?Prestanak vitalnih funkcija,
Što je sa čovječjim duhom?
On nam je darovan udahnut u nas od samoga Boga, on jest dijelić Boga.Stoga on je besmrtan.Isti je sa 1.danom začeća, 5 mjeseci ,70 godina.On ne stari ,samo raste u spoznajama,Na taj način smrt postaje iluzija,koja samo uzrokuje raspadanje naše materije –tijela,a da , naša bit ,svijest ostaje netaknuta,samo prijeđe iz ovoga svijeta u nematerijalni svijet.Dosada je bila ograničena okovima slabosti i trošnostisvog materjalnog tijela.Sada je napokon slobodna,baš kao što je žudjela i čeznula biti.cijelog života ovdje na zemlji. Smrt za duhovnu dušu ne postoji nema je..
Ne moramo žudjeti za besmrtnošću života ,besmrtnost nam je dana.Ne trebamo žudjeti za nečim što već imamo.Sve što možemo jest potruditi se biti dobri svojim bližnjima i približiti se Bogu, živjeti po savijesti koja je veza s Bogom i trajno prebiva u nama.
Umrijeti znači zauvijek živjeti.

[Flissiicoo]

Moja misao je svakodnevna, ma svakosekundna. Danas mi je u posjetu došlo njih na stotine, nisam zbrajao, ali dajem čisto nekakvu svoju procjenu. Misao. Ta riječ od 5 različitih slova je baš intrigantna. Što je ona uistinu?
Ne znam zašto si to dopuštam, ali evo, kad nešto ne znam obično otvaram novi tab koji automatski šalje presliku moje želje. Google.
Prije 15 godina sam bio tek na početku osnovne škole i kad nešto ne bih znao, sramežljivo bih dignuo ruku ili pitao nekog vršnjaka do sebe. Došao bih doma, i zapeo na zadatku iz matematike, iako mi se to inače rijetko dešavalo (:kava, pa bih za pomoć zamolio mamu ili tatu, (za brata i sestru sam bio napredan, oni su i u srednjoj zbrajali na prste (:i am sorry.
Danas googlam. Mislim da sam se gadno otuđio. Aha, evo ga, riječ mislim. Dakle, opet mislim. Iako googlam, ja mislim. Mislim da sam vidio mica-macu, sjećam se još iz crtanog. Misliti znači govoriti u sebi, nekako sam sebi baš u ovom trenutku protumačio. Govoriti naglas znači iznositi svoje misli. Ili čak pisati razumljivim pismom također označava iznošenje svojih misli. Nerijetko znam pjevušiti neku pjesmicu, pa ubacim neki svoj ritam. Da li i na taj način neizravno iznosim svoje misli? Ili osjećaje? Ili što?
Misao potiče reakciju, naučio sam negdje nedavno. A izostanak reakcije je isto tako najčešće posljedica misli.
Svoju filozofiju života želim zapravo graditi bez previše misli. Kad bolje razmislim, imamo neograničenu moć razvijanja misli, mašte i kreativnosti, ali ipak treba znati mjeru. Ne treba se precjenjivati ili podcjenjivati.
Sada me jedna moja misao zove na večeru. Kaže, nemoj više pisati, ionako nitko ne čita te tvoje misli jer njihove misli su njihove misli koje misle drugačije ili uopće ne misle dok pokušavaju da nešto smisle...Neću im zamjeriti, tako kaže moja misao, i u pravu je, kad opet bolje razmislim...