Rezovi

[Neomeđena točka]

OTKVAČENA TRAKAVICA ŠANSONJERSKI JE LELUJAVA LAJAVOM PARKOM S PAROM U ŽEPU žila kucavica išla je ravno


zabubala se u sem a for
to je bila bezdušna balada


a namaSMRSKANA čokolada
ODAVNO U RAVNICI LIS topada
počivala u miru

AM EN

PRAVI KAMEN

7$





(NARODNOPOLUDNIČKI raToVi pVOROVOROGOZNJIVO pROčINJU uuuu)

[Zlatko Režek]

Split na vrhu partizanske ušice igle ss devama bez kajgane namćorastih rakuna.
Lovim mravojede za okićenu jelku pritiska Velike Matice izgnane u rijeku, i to bez mogućnosti opoziva --

Kramaš mi po kruhu
Prstomlat zavidnih prosjaka
Turski oGrtač misnih slavlja
Magaromanija vretenastih
Kmečko-kukuruzarskih oddaja

Magma opušak za Kutiju ovisnih o smokiju Soko Štark radi neizzrikane boli
opoganih se a gazio bih vir u koji upada svilena sivkasta duga samo za nas.
S-rušit će se sve u pra-skozorje , više ne zvi
ždim

[Zlatko Režek]

Tragovima kupusa svjećice nenauljene kreću naopačke u skijaškim cipelama za novorođenje mrtvorođenih gumibonskih zmajića izriganih ušiju preko teleta nemogućih komunikacija , kojima ti još puno ptitchica ispija čašu u niskom letu.

[Neomeđena točka]

U groblju pridobrivenom
Na Umetničkoj bre aukcijskoj polovnjači Manjače,
rodni Gradovi AzelBekisTTanA
A
A
A

mental SLAVERY

[Zlatko Režek]

OPG Govedo - vagon stoke dugorogate trouglate, ogooglale na to - i dllake na krivim mjestima, izrassline iz nossa, bwatnjave šarenice izdubenih ostataka ratnih konjah - i što s tim? Pobjeguljila je kao Neretva preko biste ćelavog baliste bijelog kao led dok svi čustaše i učetnici prvih razreda vezali su crno pjegave marame na gležnjeve svoje mobiTTeladi za bleka stenu i komandira mraka. Grm, grm, ze U.S. te zgromio ća ćeš ću ćemo ćete ćetnu. ćednu. i berićetnu.

Aj bona manja lipo ča, nije li ovi dan prikokrasan da se ukvari s ćuruvijama? Keratermatitis me szgrabio i moreće da si gi namažem omaraskino po teme i da se zalepim ko muva za dleto. Sisse ću da ti iskaparim sve načisto ji ko na venure one za urin što sede na pločinak u ono mešetarstvo A u Gusti N'činčić.

[Neomeđena točka]

ŠREK NA STAZI

[Zlatko Režek]

Izvršio sam samoubojstvo vjenčanjem za neutješnu neman ponornicu mnogobrojnih pipaka zaljebljenih za moje sluzavo podljudsko dvoorbitalno tkivo kvantnomehaničke neodređenosti kojim sam čas ovdje čas tamo u praljudskim realnostima neandertalaca i aboridžana po zidovima Platopusove australske špilje iscrtavao točke, spirale i kružnice ulovljenih nedoraslih nerasta, mamurnih mamuta i njihovih ružmarinskih nevjesta zastrtih lica velovima od crnog tila u sali s cirkuskim ogledalima napunjenoj brojnim crnim kolijevkama pobačenih, nastojeći se umazanim laktovima i podlakticama u dugim bijelim zaštitnim rukavicama probiti kroz trijas i juru do krede kako bi sve to skupa ipak malo ljepše izgledalo. Proklinjao sam jednu za drugom sve bršljanaste i đurđevske ljubavi koje su se ovijale oko mene kao Trnoružičina šuma pikajući me sa svih strana i ostavljajući me nabodenog kao ježa za srebrnkaste iglice nemarne švelje Ne-točke što me neomeđenim aršinom pokušavala imaginarnim zlatnim rezom iskrojiti i mebijusovim trakama zavezati za Prokrustovu postelju baba poludnih i neplodnih. Inke su bile zamijenjene Švepsovima i obzidani Maču Piču je zamalo srušio zemljotres kliničkih slučajeva uzrokovanih Šrekovim dr(e)kovima. Napivši se plemenitog misnog vina, Bach se u zekinim potočićima izrigao na kompjuterski obrađen zapis svoje najnovije fuge inspirirane slikama i performansima s opskurne svinjokoljske izložbe, dajući šapicom peticu ostalima iz moćne gomilice za uspjele gastrointestinalne izvedbe ponutrice koju su svi zajedno izvodili u šetnju parkićem ne bi li tako privukli samotne šetačice kao preostalu lakovjernu publiku kojoj se i Harms, a ne samo Houdini može skalpelom prerezati u struku pred nosom i odšetati tako u podmoskovsku podludnicu podvojen na duh i tvar, na staklenim rukama i nogama, psujući na pasja kola smrtlare Gogolja i Onjegina jer su ostavili porazbacanu kravlju balegu po ulicama kao da smo usred Katmandua.

[Neomeđena točka]

This pitied life, this petty love
Cursed from above

Letimično ohrabreni presveti patuljci izrasli u tronožce, kao postolja za jednoroge uhićene u mrežu spletkarskih inkvizicija na obje strane površine vode. Ucviljeno čipkastim očima, moleći za smrtnu osudu na pokoj im duši otuđenih listova s rascvjetalih grančica drva života, koje se jedva slabim korijenčićima držalo za raspuknutu stijenu bačenu uz put. Putovanje je bilo teško, ali valovito. Mislioci su upropastili razbojnike koji su sad bili u kadru, prepuštajući se neobuzdanoj krađi misnog vina i na neobrađenim poljima daljina ugašenih zvijezda bačenih u ponor zjapilo je prazno oko vodene gujavice, uhvaćene u neopreznom letu preko kozmičkog vrta.

Nitko nije zoroastričkim trikovima pilio snove na dvoje, tražeći putanju unutar omeđenog prstena skovanog u nejestivom kruhu.

Plakala sam na veselje bogova, koji nisu željeli da siđem s oblaka, koji je postao neprovidan poput nevidane rane neutješnih ratnika. Za to nije bilo osnove, ali to je bilo tako.

Trebalo je shvatit prstenovane princeze vojske spasa zatočene u kockici leda unutar tvoje čaše Martinija, vječito kružeći utrobom umiljatog zmaja i bez da okrugle spilje zlokobno neprihvatljivih potresenih poludnica uhvate i jednu mrlju na vodiku, a još da im bude i zanimljivo pritom.

Vođena nesvjesticom, lebdila sam ne miješajući tvarno i netvarno, dok si ti odlazio jarkim šarenilom nedostižne bitke.

"Wrong!", netko mi je prišapnuo s klupe iza mene.

[Zlatko Režek]

Stjeran u svoju kocku - kristalnu laticu neprozirnog leda bez i tračka vatre, po kojoj iznutra skakučući oslikavam točke, spirale i kružnice kao nakazno podljudsko i podljuskasto zmajmunoliko biće skinuto s orbitala oko atoma pucketavog vodika, opojnog tuberilija i raznih manje plemenitih i pljesnivih metala koji se magareći uporno odbijaju pretvoriti u blještavo zlato mudraca, rezao sam saturnske ljuske i podljuske na prstenaste kolutiće bacavši ih ovlaš na kozmičko ulje ne bi li se zažutjele pomiješane s nešto kozmičkih supernovih jaja i gujavičinih atomskih otrovnih gljiva s one strane ogledala na kojima ona u štalici odbija dimove iz nevine nargile u bezdansku vječnost... Ne namećući okove čvrste kovalentnosti, dobacujući sve slabijim vandervalsovim silama pokvarenom krupijeu posljednji teško izalkemijani žeton u krivi kvantni zdenac pogrešnih šredingerovski nedefiniranih želja, nedoživljen više kao išta makar i poluljudsko što s vlastitim licem hoda ovim zadimljenim svijetom i što zavrjeđuje da mu se obrati drugačije no kao bezumnoj životinji ili nagonskom talibanskom ne-Budi, ... rastvarao sam tvarno u nestvarne maglovite haikuaste cvjetove na grančicama drveta života u koje sam se rasuo bezglasno na valu beskonačne funkcije kao hokusaijeva vakuumska kvantna pjena što ionako postoji samo u nekoj glomaznoj teoriji koju nitko normalan ne shvaća. I sve je to bilo još za milijardu milijardi redova veličina beznačajnije, gluplje i neuhvatljivije kao jedva čujni prdljikavi akord kozmičkih sfera odsviran u galaksiji toliko udaljenoj da će sav vidljivi i nevidljivi, (s)tvarni i ne(s)tvarni svemir ugasnuti bilijunima bilijuna svjetlosnih godina prije no što bi uopće po najboljim teorijama mogao doći do naših čula. Fade out, fade out... I došla si.

[Neomeđena točka]

Ravnala su okretala svoje osi oko ladice zemlje utaborene u vjetrovitom gradu letimično ukriženih pogleda. Nisu naše stvarnosti ozbiljile lukave vjetrove vatre, što su na ladanjskoj sličnosti zvona sušile pera. Rekao si: "Uzmi vjetrovku i pancir, sa zvjezdanim svodom na rukohvatu!" Poslušala sam ti pristaše i podnijela još jednu ostavku u taboru tovarskih zmija zemljoradnika. Rađale su osušene razgranate granate na leđima mrtvih daždevnjaka po uzrujanoj cesti. Kuda je vodila otuđena 22-ojka kroz listopadsko nevrijeme jutra, trseći se trezorom groma u uzbibanoj ogradi razbuđenih prozora. Novorastuće obale na osumnjičenoj grupnoj podzemnoj hrastvovoj pili, unutar rijeke. Mrzili smo rastuća ogledala utvarnih unutrašnjih zidova, izvađenih iz labirinta. "Ne brini...", dodao si kapljicu kobi u usud i usudio se dotaći lastavičje gnijezdo rasplinutih kosa van moći plamene duge, ugasle u trenu.

Đavo zna da je crnilo oprostilo nasumično izabranim. Redovi su se vrzmali vretenjačama osupnutih mačeva podno provalije. A gore su zvjerali uspinjući, kao i raširenih ruku preletjeli izvan orbite.

Drugi ponovljeni most, sastavljen od leda.

Da, da, da, da....

Nevrijeme je zavladalo.

[Neomeđena točka]

• [IMG]http://i.ytimg.com/vi/cu15-i2YvNc/hqdefault.jpg[/IMG]

neverland
je izmicao
svojoj sjeni
obrubljujući
skinheadse
aureolom
smrti
koja je poput ugaslih čikova
i čikobernica
svjetlila
po putu

[Neomeđena točka]

obrasci

sivi su obrisi obrazaca dojurili smrtonosnom brzinom
revajući na mjesečinu
koja se odražavala po popišanom tlu
GHETT-a
mrzovoljnih staričica
pod 'ladovinom škrlaka
naizmjence
izvlačeći
ć
ć
ć
iz ormara
hrastovih dubniskih koračaja
godzillinih koraka
usmrćenih
na
MJESTU

[Neomeđena točka]

Otkako naramci okidača razvili su cjelove polovnih poligona otrovnica, što razrokom bludnošću budne snivaju na reptilovim sjećanjima... Kidali su opalove osmice izravnom prijenosu rogatih marvi na pristaništu za utovar kojim su sudili mrtve ptice u predvorju. Razgolićeni štakorski pristalice nosili su velevažne meta-poruke s višnjih svjetova razgoračenog osmanskog carstva nenahranjenog medom na koji su se lovile mušice od onih što se boje Oca. Razbili smo stršljenovog otimača koji nije stigao u rupu rezbariti noćne kapke!