Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani... |
|
|
04.03.2015., 22:04
|
#41
|
grey soul virgo
Registracija: Jan 2011.
Lokacija: Ulan Bator
Postova: 99
|
Napisat cu malu stvar
baciti srcem nekoliko rijeci
to sam ja, to sam ja, ona stara
i sada cu poteci
Bit cu rijeka
uz breze bijele
pa nek luduju za mnom vatre cijele
a ja cu sjesti
Bit cu rijeka
uz brsljan divlji
pa kad dan je malo sivlji
hodat cu
Zaboravljam uspomene
zivot nov je predamnom
volim se vodom
sto vlada svodomima slobode
I na plafone cu zaboraviti
I na madone od dima
jedna je istina
za koju se umire
I nek me peru jad i tuga
veceras znam, prica je sasvim druga
sirim srecu oko sebe
kad drugi sire ljubomorne poglede!
|
|
|
07.03.2015., 10:52
|
#42
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
iz kreativne trgovine snova
gdje poduzetnici plavog lova
hvataju zjake da pomire sate
izasla sam jednog jutra
i ministarstva cudjenja
uputise opasne sirene
na bandere stavise oglase
a sve zbog jedne zene!
cini mi se da je stvarnost lajava
kad je posmatras ocima bez naocala
pa ugledas cvijet koji se bori
pa ti se hoce biti svi oni pustolovi
ali pravda koja ne postoji ne voli kriznateme
a policija sa gadjenjem pali preostale poeme
demokracije zidovi nemaju cuvara
zatvorene tvornice opsjedaju drac i trava
sad kad sam s druge strane svijeta
brani me soba uprljanih tapeta
znojem i krvlju koje prolih
al' nove krize ja ipak zavolih
korporacije maste i vesmasina
dat ce mjesto bogatunu i jos kojeg sina
da se sepuri na burzi propale ideje
i tako oduvijek teatar stiti svoje Medeje
medalja prikacena na celo vodje
ma i njemu se nece da mandat prodje
jer kako on kaze svojima u intimi
vlast je najjaca kad se sprovodi zimi
a za nas sitne duse ostaju ludnice
mi smo makli od svih tih sto su nas takli
i sad smo staklo koje reze ostro i smeta
vec osjecam pod grlom hladnocu bajoneta
|
|
|
08.03.2015., 15:58
|
#43
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
Nedjeljno prenemaganje
daleko sam od istine
uvijek isto pitanje se namece
bol u ledjima umanjuje pokrete
Nedjeljno opijanje
kao opijum koji sprecava divljanje
i naglo umirivanje
zivaca poslije plovidbe
Negdje se ide, negdje se ide
samo u stajanju se moze podnijeti
omrazeni ritam koji me uspavljuje
tako se putuje, tako se putuje
Napola gola od mogucih finalnih zakljucaka
reci cu ADIEU nametnutim zagradama
koje znace da im se ne svidja misao
ali nisam ja taj koji ju je pisao
Neka igra se poklapa s mojim JA
koje sada vec vapi u dubinama
i zeli se bacati kao lopta visoko
ali ja lezim na krevetu dok sve to sanja ranjeno oko
Nedjeljni planovi, nedjeljno poslijepodne
zene ubiru oblake od kotona i vec su plodne
odgovorom pritajenim iza spigla
da, to je takodjer nedjeljna igra
SLOW MOTION stanje
s kose voda curka, gotovo je biranje
pomoli se za UZDIGNUCE duha
svejedno smo sveti praznih trbuha
|
|
|
09.03.2015., 11:25
|
#44
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
tko ceka taj i doceka
stoljetne boje, vjetar je puhao
nosile su ladje mrtva trupla
i samo odzvanjanje sirenskih ceznji
umiralo je u svemu oko nas
polusan oko marame koja cuva vrat
negdje na grebenima besmisla
i on je tuzno zaronio u ona mora
a voljeli smo toplo vino vise od odlazaka
dok sada kada su nam samo oni ostali
kao jedini izbor
nismo u stanju progovoriti, izustiti rijec
bol se vrti i nije nasa
zloba se kukolji u dusama, a nije nasa
ravnice sa amforama zjape u sirine
a redovi sumskih trava se smiju
kao da je sve smijurija
samo opake oci nastradat ce
u ovim maglama
|
|
|
09.03.2015., 20:32
|
#45
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
on je disao sporo u memli
mi smo sanjali na ovoj zemlji
Jesenjinov je Covjek crn od blata
previse smo popili na par rata
kao cvorak sto veselo stenje
Jesenjin se zvijezdama penje
gotovo s lakocom koja nama nije data
u par navrata
|
|
|
09.03.2015., 20:34
|
#46
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
i spusta se noc
ona koju je opisao Baudelaire
dok ga je grebala crna macka
a on zamisljase zenu
sifilis je gadna stvar
posebice u koktelu
genijalnosti
|
|
|
09.03.2015., 20:37
|
#47
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
ranjeni Rimbaud
prije odlaska u Abisintiju
zagrli slomljena Verlainea
koji pisase o vjetru koji cvili tuzne sate
ali mladic vec jase na devama
i biznis mu dobro ide
najljepsa zena je njegova
i zbogom poezijo
prokleta ostala
|
|
|
09.03.2015., 20:40
|
#48
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
dodirnuo mi je kose
mislima
drugima nije odgovarala
prsti su mu bili nespretni
ali bio je svoj
|
|
|
09.03.2015., 20:45
|
#49
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
plakao je
nije bio tuzan
plako je
ni lijep, ni ruzan
samo tako
cisto staklo
dragi kamen
da izmami poljubac njen
plakao je
bio je sam
kao plamen jedan nespokojan
vidio je dalje
od nebeske halje
volio je dok je plakao
i volio je snove
plave i bez boje
zapisane u teke neke moje
|
|
|
11.03.2015., 22:22
|
#50
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
ne uzdaj se u rijeci
jer one gore
a jos manje u covjeka
kad je lose volje
-------------------------------------------
pisat moze svatko
ali samo najbolji ne mogu
-----------------------------------------------
rijeke teku
a ja sanjam smreku
i odmecem se vijeku
i pravilima
---------------------------------------------------------
subota je dan kao stvoren za mene
jer se subotom krade vrijeme
kojeg ionako premalo ima
a svi se prave da je sve fajn i kako sve stima
-------------------------------------------------------------
pogode me u srce razne katastrofe
sve to gledam sa stare sofe
i sve manje imam apetita
a bitno je samo opstati
dakle, sve je u redu
---------------------------------------------------------------
manifestacije me odnijele preko crnih mora
deset nas je hiljada
Bruxelles je u plamenu
socijalni nemiri
svijet klizi ka gadnoj ivici
nekome vade bubreg
pa zive u loju
------------------------------------------------------
|
|
|
11.03.2015., 22:31
|
#51
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
crni princ
me pokusava zavesti
tucem se cekicem po glavurdi
bonk, bonk
---------------------------------------------------------------
aj u stalu
pomusti kravu
kokos gleda
i nese jaje
pokraj sajle
-------------------------------------------
kiss kiss
klap, klap
slap veseli i njegova kap
ladja vedra kao vrijeme
kuja oblizuje mlado stene
a priroda leluja cijela
dok joj ne zakrce crijeva
----------------------------------------------------
jer kad se priroda posere na covjeka
bit ce festa
--------------------------------------------------------------------
Zivotinjska Farma
i losa karma
mogu sjebat
pseudo-covjeka
|
|
|
11.03.2015., 22:34
|
#52
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
jedi gljivu
ori njivu
pij pivu
i mani se
slanine
:klap:
|
|
|
11.03.2015., 23:07
|
#53
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
daj mi oduska
veceras se vrijeme odugovlaci
a sni prolaze kroz iglene usi
kao da cujem onaj daleki sapat
sto se sulja sve do moje postelje
gdje prve kapljice proljeca uzdisu
gdje sjene sa visokih nebodera padaju
ti si usao ipak u ove sne
njezne i tople kao najfinije kise
od kojih ti dusa ponovo ozivi
a ti bi htio jos vise
nego sto ti pustam
crne kose se ispreplicu
neki prsti uzdisu
snene oci suze pustaju
usce ljubavi sa sobom odnose
spavaj dalje, kao cedo
o tebi brinem ja i bdijem
makar nevidljiv pred kandzama noci
cuvam te takvu, polugolu u samoci
i molim da potraje svaki dah sto te cini
svaka stvarnost u ovoj blizini
slusam pazljivo sto ce reci usne
nesto slatko od cega se jezim
pa skidam maske
do kojih drzim
to samo mozes ti
....
|
|
|
13.03.2015., 17:55
|
#54
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 250
|
Quote:
n0mad kaže:
daj mi oduska
veceras se vrijeme odugovlaci
a sni prolaze kroz iglene usi
kao da cujem onaj daleki sapat
sto se sulja sve do moje postelje
gdje prve kapljice proljeca uzdisu
gdje sjene sa visokih nebodera padaju
ti si usao ipak u ove sne
njezne i tople kao najfinije kise
od kojih ti dusa ponovo ozivi
a ti bi htio jos vise
nego sto ti pustam
crne kose se ispreplicu
neki prsti uzdisu
snene oci suze pustaju
usce ljubavi sa sobom odnose
spavaj dalje, kao cedo
o tebi brinem ja i bdijem
makar nevidljiv pred kandzama noci
cuvam te takvu, polugolu u samoci
i molim da potraje svaki dah sto te cini
svaka stvarnost u ovoj blizini
slusam pazljivo sto ce reci usne
nesto slatko od cega se jezim
pa skidam maske
do kojih drzim
to samo mozes ti
....
|
impresivno...
|
|
|
13.03.2015., 22:34
|
#55
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
@ShadowofSoul: hvala
|
|
|
14.03.2015., 21:03
|
#56
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
Slusala sam nepomicno
bez smijeha
Kako nas zivot odnosi
ka novoj ljubavi
ka novoj cesti
I sama, na krizanju
nisam znala gdje si sada ti
sada kad se sve mijenja u nama
i oko nas
I ulice su cuvale sjecanja
s kojima se dalje ne moze
kao svi ti ratovi u kojima se gubi
kao sve te note u kojima se krije
kao sve te avanture koje ipak zavrse
Nista se ne vraca kada ode
Slusala sam nevjerojatnosti
i pokusavala se otrgnuti od emocija
situacijama koje itekako bole
dok su mi zadavali udarce
nepozvani snovi
Samo su nasli utociste u meni
a ja moram opet sa njima
jer nitko se ne zeli promijeniti
dok ga ne povuce novi val
to je saznanje kad polako staris
a jos si izvana mlad
Slusala sam podrobnije
sad vec sa iskustvom zene koja zna
nesto vise o sebi i ljudima
koji donose spas
jedino oni i ta vezanja koja ce opet
ranjavati kad
se previse das
|
|
|
15.03.2015., 16:07
|
#57
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
dvije ptice u letu
macka na trosnoj brvnari
bezazleni izlijevi svijesti nabadaju jasnocu
na terase kojima se drijema od
dosadnog sivila
dok putanja dana silazi
u mjesta zarazenog uma
koji kao gubavac arlauce
na bockaste oblake kojih sad ima, sad nema
i rijeke mirnoce upoznavaju duse
zapravo hiljade dusa u inkvizatorskim odorama
koje su tu da nas odaju i prazne svojim
emocionalnim stanjima zbrke i zbilje
mada sudionici sveg ovog nisu izabrani za ikakve svjedoke
tako ce se svlaciti jos jedno poslijepodne
kao kakva prostitutka bez musterije
i gutat ce ostatke iz dimnjaka i auspuha
a onda ih bljuvati natrag nama u idejama
tumornih umora
svejedno je tko vozi ovaj pakleni Mustang
ovu makinu na rubu pameti
kad trome ruke udaraju o stolove slucajnih udesa
a spokojne noge vire svoja pravna pitanja
koliko smiju ostati neoprane
dan je koji te ubije u pojam
vjerojatno svojom sporoscu
svojom nespremnoscu za izazove
svojom beskorisnom pojavom
iako i njega kao takvoga mora biti
jer je dio cjeline i kontinuuma
da, neprekidnosti
dosadno ce se uznemiriti nebo pred vecer
puknut ce grom amo-tamo
sa munjama u pjesmi i plesu
jednostavno osjecam kisu
koja se je najavila u moju animu
vec jutros
i tako, cekajuci je
ostajem prazno zureci
u stakla debelih navika
|
|
|
17.03.2015., 17:22
|
#58
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
Da, govno!
uvijek su ga privlacile pustinje
a on bi njima doputovao u snovima
i veslao bi po pijesku
kad sunce najjace przi
on je govorio da su to uspomene
koje mu nedaju zivjeti
pa da je bolje da ih sunce unisti svojim jezicima
nije puno pricao o sebi u nikakvim drustvima
ali svi bi osjecali laganu neugodnost
znalo se je da pije samo kave
ali bio je za vecinu od nas covjek bez lica
kad to kazem, zelim istaknuti njegovu
prirodom nametnutu asocijalnost
njegov bijeg u najtise nutrine
do kojih ne doseze obicna dusa covjeka
znali smo takodjer da je stigao u grad jednog lipanjskog jutra
ali godinu nismo tocno uspjeli zapamtiti
vjerojatno je taj podatak bio poznat iskljucivo njemu
bilo se je saputalo po kucama da je imao ljubavnice
puno novca, stan u Argentini i mozda jedno dijete
najvjerojatnije vambracno
iako bi bilo ciji nastup nalik na njegov u nama budio bunt
prema njemu smo bili i pasivni i obzirni
svoje lamentacije je ostavljao kod kuce
i svima nam je bilo milo da se bar netko ne tuzi i
ne kuka u ovim maglenkastim vremenima
mozda smo u njemu trazili odgovore
koje bi on ispoljio uzdahom ili popravljanjem naocala
uvijek istim i brzim mahinalnim pokretima
gotovo diskretnim
pocetkom prvih suncanih dana ovog proljeca
stali smo ga sretati posvud
i opet se je naganjala istina: je li dobio otkaz, je li bolestan
on doduse nikome nije punio usi o svojim depresijama
pa cak i stanjima na granicama normale i ludila
covjek je plijesnio pred nama, a mi smo bili slijepi svjedoci
uvijek za desetljece iza njega
i ne, nismo uocili nista posebno zabrinjavajuce
premda smo po prvi put osjecali da je trazio ispovijed
da sve sasipa iz sebe i brizne u suze sto bi ga utjesile
da razbije sakom casu i da je raskomada u hiljade kristalica
on nam opet nije priredio takvo iznenadjenje
samo se je nastavio setati
nekim danima i po deset kilometara
i onda je kao svjetlost umro u nama
a da nikad nismo saznali zasto i kako
bio je nevidljiv, nepristupacan, bas tako kako je i htio
mislili smo mi zlobno u sebi - tako mu i treba!
kad se ne zna sam obraniti od nasih vukova
od nasih zena, nase djece, nasih isusenih nadanja
neka mu je tako! neka luta kao budala
neka gazi taj asfalt do vjecnosti
i neka pada i neka nestaje zauvijek
jer nije zasluzio bolje
jer je razbojnik pod odorom janjeta
jer je varalica sa namjerom da nas pokrade
jer, takodjer, zasto bi on kao on, uopce zivio u nama?
kojom zaslugom? kojim pothvatom?
kojom velicinom? kojim djelom?
nistavilo! jedno obicno licemjerno govno
da, govno! smradina i djubre!
odbacili smo ga
on nije kukao
mrzjeli smo ga jos vise
nikada dobrodoslog sanjara pustinja....
|
|
|
27.03.2015., 18:51
|
#59
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
na tvoje rijeci ostale su suze, rane
i sto da sprijecim? ne gledam vise u te dane
kriva sam uvijek, to neka te lijeci
mozda od nocas ti hodas po nekoj drugoj cesti
i samo sjene, zelene od kisa sto truju
i isto vrijeme, da sata otkucaji jos se cuju
nije moglo drugacije, pa zavrsava tuzno
i cvili svjetlo i pada na nas sve ruzno
mozda smo mogli zajedno s rukom u ruci
ti si je pustao, sada nam je tesko u muci
a ladje plove ka uscima daljina
i nekom drugom sad svira mandolina
sve sto smo htjeli, probali smo sa slascu
mozda nismo smjeli, ali ja jos rast cu
sve do neba, gdje zvijezda tiha titra
sve do borova, gdje vjetar bol kovitla
i setnje i praznike, voljeli smo jako
srce nije za slabice, razboli se lako
dok ispod prozora jedna zena stoji
i ona ce na isti nacin prekriti svoje boli
sad se rastajemo, pa nek sve plima povuce
sad se rastajemo, svak ce lagano do svoje kuce
u kojoj lezi parfem ljeta i sloboda
u kojoj krv sad pere cista voda
i kazati nesto, ne, to potrebno nije
vec vidim te prste i covjeka sto se smije
kao luda, koja nije cula za divote
noc nas vodi, bice pije sa izvora ljepote
i nove trazi, jer nikad nije na miru
kao libar sto poteze se svemiru
pa onda pada, kao vecer bez stakla
svejedno ne znajuci da ljubav i njega je takla
Zadnje uređivanje n0mad : 27.03.2015. at 18:53.
Reason: greska
|
|
|
28.03.2015., 09:56
|
#60
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 134
|
poziv na putovanje
da se ide dalje, vise
pobjeci od sada
gdje se proslost pise
letjeti ka zvijezdama
u sporim nocima
buditi se u danima
svijetlih plavetnila
ja to jos sebi hocu
tako zavarati samocu
i ugledati malo sunce
sto vec grije vrhunce
pobjeci od sada
u carstvo koje zove se nada
pa se napiti sklada
sto ga ceznem
ostaviti pismo
kad dusaljat ce se sirine
da i meni jednom sine
i da boje budu divne
kao jedno more u oku
kao sva drveca u slatkom soku
sve prijeci jednim skokom
sa dusom dubokom
osjetiti onda prvo padanje
sici sa sobom u fino nadanje
oboljeti od ljepote
i njom krasiti zivota note
ostaje mi jedno samo
da se sada vinem tamo
i ostavim iza sebe tamno
koje guta kao zemlja ljuta
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 05:03.
|
|
|
|