Roditelji, problemi u školi i ljubav

[Lord Byron]

lianne kaže:

najlakse je upasti..treba ga zavrsiti
prijemni i upornost su najbitniji za upis

A da se malo raspitaš o tome kako to danas izgleda?

[lianne]

Lord Byron kaže:

A da se malo raspitaš o tome kako to danas izgleda?

bilo bi neposteno da se upis temelji iskljucivo i samo na temelju rezultata drzavne mature..

[Lord Byron]

lianne kaže:

bilo bi neposteno da se upis temelji iskljucivo i samo na temelju rezultata drzavne mature..

Nepošteno ili ne, temelji se na tome i na - nećeš nikad pogoditi - ocjenama donesenim iz srednje škole. Tek poneki specifični fakulteti imaju dodatne provjere znanja i sposobnosti.

[lianne]

Lord Byron kaže:

Nepošteno ili ne, temelji se na tome i na - nećeš nikad pogoditi - ocjenama donesenim iz srednje škole. Tek poneki specifični fakulteti imaju dodatne provjere znanja i sposobnosti.

bzvz..stari sistem je puno bolji..
ovo je presterilno..u kombinaciji sa bolonjom vodi katastrofi..
kakva je situacija sa gimnazija vs.strukovna?svejedno je?

i jos jednom-ocjene su shranje..
odlikasi vecinom zive na staroj slavi i bubetaju nepotrebno,a ne vide bitno..
opcenito sustav ocjenjivanja je glup,jer se temelji na-gluposti..sta znaci znati za 2 ili 5?koja je razlika?prezentacija?politika?zalede?tko je kompetentan za ocjene..jel ocjenjivanje objektivno ili subjektivno?generalno je sve to skupa glupo..

i apsolutno nema ama bas nikakve veze za daljnji zivot..

[anonymous_13]

meni je malo upalo u oči - jedna od najtežih gimnazija u državi a upala je sa 4.8 prosjekom? jea rajt. u najteže gimnazije ne upadaju ni oni sa pet nula, a kamoli oni sa 4.8

postoje dvije vrste odlikaša - oni talentiraniji koji se manje moraju truditi (za isti rezultat), i oni manje talentirani koji se više trude. ne znam da li pokretačica teme spada u tu drugu kategoriju koja je tih 4.8 imala uz maksimum uloženog truda i rada; ako da, onda je 4 u gimnaziji sasvim solidan uspjeh i ne znači neki dramatični pad; štoviše, u dosta škola profesori najviše treniraju strogoću u prvom polugodištu prvog razreda. a ako spada u kategoriju onih koji se nikad nisu previše trudili jer im je u osnovnoj išlo lako, onda bi bilo dobro da promjeni tempo jer mogla bi do 4. razreda doći i do puno manje od vrlo dobroga.

[Éowyn]

sarawan kaže:

Isuse bože....

Daj da te čiko malo usmjeri....

U srednjoj sam bio najgori mogući učenik sa prosjekom 2,6 znači nikakva trojka....

Završio sam Građevinski fakultet u Zagrebu u roku i danas imam vrhunski plaćen posao....

Tek toliko.....

Ne opterećuj se sa glupostima i četvorkama.....omg...

Čim se prije skineš sa takvih bedastih razmišljanja svijet će biti puno ljepše mjesto za tebe.....

Imao si prosjek 2.6 sve 4 godine u srednjoj školi? Koje si godine upisao faks?

anonymous_13 kaže:

meni je malo upalo u oči - jedna od najtežih gimnazija u državi a upala je sa 4.8 prosjekom? jea rajt. u najteže gimnazije ne upadaju ni oni sa pet nula, a kamoli oni sa 4.8

Pretpostavimo da dobiva dodatne bodove zato jer pohađa još jednu školu. Za upis u gimnaziju se zbrajaju bodovi iz hrvatskog, matematike, povijesti, zemljopisa, stranog jezika + opći uspjeh u 7. i 8. razredu. Ako pretpostavimo da je iz svih tih predmeta imala 5 obje godine, tada je imala 60 bodova. Ako tome pribrojimo dodatne bodove, imala je više od 60 bodova i mogla je upisati koju god srednju školu željela.

Vrlo jednostavno

[chocolatecookie]

Ako je bila dobra na nekom natjecanju, opet je dobila dodatne bodove.

[anonymous_13]

onda je riječ o osobi kojoj se otpočetka ne da učiti jer joj škola ide bez puno truda. i sad kad je došla u gimnaziju u kojoj su svi upisani bili u osnovnoj odlikaši, uz to malo uloženog truda nema više 4.8 nego 4.

jedini način da vrati viši prosjek jest zagrijati stolicu i steći radne navike koje joj vjerojatno nedostaju. bolje i lakše sada, nego u 3. i 4. srednje, da ne govorim na faksu.

[Éowyn]

anonymous_13 kaže:

onda je riječ o osobi kojoj se otpočetka ne da učiti jer joj škola ide bez puno truda. i sad kad je došla u gimnaziju u kojoj su svi upisani bili u osnovnoj odlikaši, uz to malo uloženog truda nema više 4.8 nego 4.

jedini način da vrati viši prosjek jest zagrijati stolicu i steći radne navike koje joj vjerojatno nedostaju. bolje i lakše sada, nego u 3. i 4. srednje, da ne govorim na faksu.

Na temelju čega si zaključila da je ulagala malo truda u osnovnoj školi? U gimnazijama su gotovo uvijek svi upisani odlikaši iz osnovnih škola, pa na kraju prolaze i s 5,4,3 i padaju razrede. Nema to pretjerano veze.

Meni su 3. i 4. razred gimnazije bili puno lakši jer mi je gradivo bilo zanimljivije. U 1. razredu nam je svima prosjek bio najgori.

[chocolatecookie]

eowin2 kaže:

Na temelju čega si zaključila da je ulagala malo truda u osnovnoj školi? U gimnazijama su gotovo uvijek svi upisani odlikaši iz osnovnih škola, pa na kraju prolaze i s 5,4,3 i padaju razrede. Nema to pretjerano veze.

Pa danas su svi odlikaši u osnovnoj školi.

[Éowyn]

looney1 kaže:

Evo mog problema.
Od osnovnjaka sam radila sve sama. Tj, nisam imala tipične roditelje koji bi mi pomagali kao danas. koji bi sjedili sa mnom za stolom i rješavali domaću zadaću. Nikad nisam bila pitana usmeno s njihove strane (možda 2x, da ne bude nikad). i tako sam naučila sama rješavati probleme te ih stvarati. imam starijeg brata, koji je poprilično usmjeren zaštitnički prema meni. naime, 15 godina mi je. i smatram se intelektualkom. ali čudno mi je sad, kad su se javili problemi, koje moji roditelji uočavaju, da se guraju kako bi mi pomogli, ali ja nisam spremna za to. jer oduvijek sam samostalna duša.
što je za problem?
iz osnovnjaka sam došla u gimnaziju, jednu od najtežih u našoj državi, te iz prosjeka 4,8 pala na jako slabu četvorku. znam, da nije do mojih sposobnosti, jer one ne dolaze u pitanje, jer sam svijesna da imam dovoljno sposobnosti za 5, 0, samo da imam dovoljno želje. dogodilo se par ljubavi, tralalla. ali počeli su mi kokodakati, govoriti kako su se ful razočarali u mene, a ja sva sigurna, da ću dignuti prosjek do petice. (JAKO. XD)
i šta sad? kako vratiti motivaciju? kako ful dignuti prosjek? kako nadoknaditi nedostatke? i kako da budem ono što sam bila u osnovnoj? jednostavno mi fali motivacije za rad.
*moram napomenuti da je jedan od većih razloga što paralelno idem i u glazbenu srednju školu...

a sad. KAKO DA RIJEŠIM SVE PROBLEME? s roditeljima, školom i sveostalo?

Ja bih na tvom mjestu otišla kod školskog psihologa i razgovarala s njim. Ja sam imala izvrsnu psihologicu u srednjoj školi i često sam razgovarala s njom. Nisam imala problema vezanih za gradivo, ali sam voljela popričati s njom o svojim planovima za budućnost. Imala sam problema s odabirom fakulteta i trebala sam nekog objektivnog da me usmjeri.

Ono što ti treba je dobar cilj. Što zapravo želiš u budućnosti. Ako ti je krajnji cilj upisati fakultet, trebaš sva 4 razreda imati dobar prosjek. Za početak trebaš dobar prosjek ostvariti u 1. razredu. Stavi na papir ocjene iz prošlog polugodišta i izračunaj koje bi od tih ocjena mogla popraviti (ali budi jako realna). Znaš koliko testova i usmenih ispitivanja imaš do kraja godine. Računaj koja je najviša ocjena iz svakog testa i odgovaranja koju možeš dobiti. Nemoj računati da možeš dobiti 5 iz fizike ako ti je do sada najbolja ocjena 3, to ti neće puno pomoći.
Kad sve zbrojiš, pogledaj koji je maksimalni (ali opet realan) prosjek koji možeš postići.

Za upis na fakultet se gleda prosjek na dvije decimale, tako da ti razlika između 4,38 i 4,51 i nije pretjerano velika. Nemoj biti opsjednuta idejom da prođeš s 5, već gledaj kako maksimalno dići prosjek.

Pretpostavljam da imaš predmeta koje voliš i koji te zanimaju. Usredotoči se na njih. Izgubiti ćeš motivaciju ako ćeš sav trud usmjeriti na predmete koje ne voliš i koji su ti dosadni.

Razgovaraj s profesorima i reci im da ozbiljno želiš dići ocjenu i da ćeš se potruditi da to i ostvariš. Škola je i odgojna ustanova i trud se također nagrađuje. Ako vide da si zaista ozbiljna, možda ti daju neki dodatan zadatak kojim bi mogla dići ocjenu.

I ono što je najbitnije - želiš biti intelektualka. Ne možeš biti intelektualka neznalica. Znanje bi ti trebalo biti prioritet (ne kažem da ocjene nisu bitne, no one su najčešće ipak mjerilo znanja).

Ako su roditelji zabrinuti radi ocjena, razgovaraj s njima i objasni im da imaš plan i da ćeš se više potruditi. I nije loše prihvatiti pomoć. Ja u životu nisam bila na instrukcijama i sa mnom nitko nije pisao zadaće, pa sad na fakultetu mi je najlakše učiti kad se kolegica i ja međusobno ispitujemo. To je odličan način ponavljanja. Puno mi je lakše nego kad sam bila jako samostalna i željela sve napraviti i naučiti sama

I ako trebaš pomoć, vezanu za školu, slobodno se javi. Ja se još uvijek sjećam gotovo svega.

[KatarinaRi]

Da li sam ja nešto propustila oko upisa na faks?...kakve veze imaju ocjene iz srednje?...ne gledaju se samo rezultati sa mature i na nekiom faksu prijemni

[anonymous_13]

eowin2 kaže:

Na temelju čega si zaključila da je ulagala malo truda u osnovnoj školi? U gimnazijama su gotovo uvijek svi upisani odlikaši iz osnovnih škola, pa na kraju prolaze i s 5,4,3 i padaju razrede. Nema to pretjerano veze.

Meni su 3. i 4. razred gimnazije bili puno lakši jer mi je gradivo bilo zanimljivije. U 1. razredu nam je svima prosjek bio najgori.

zato jer veli da ide u jednu od najtežih gimnazija u državi. dakle, morala je imati za upis min. 60 bodova. ja sam išla u zahtijevnu gimnaziju ali čisto sumnjam da je moja gimnazija bila jedna od najzahtjevnijih u državi, pa opet su sa 58 bodova ostajali neupisani. a to je još bilo prije 8 godina kad inflacija odlikaša i nije bila tolika kao danas. a koliko se sjećam, u pojedinim gimnazijama u zagrebu su ostajali i sa 60 bodova neupisani prošlog ljeta.

dakle, ako je cura imala bodove sa natjecanja - a bodove dobivaš na prva tri mjesta na županijskim ili državnim natjecanjima samo - ili bodove zbog druge škole, plus odličan iz svih predmeta koji se traže, znači da nije bila prosječna učenica koja se samo puno trudi nego ipak malo talentiraniji pojedinac. i onda pretpostavljam da one dvije četvorke su bile rezultat toga da nije joj se dalo potruditi i pretrgnuti od učenja da navuče pet nula još u osnovnoj, a sad u gimnaziji kad je gradivo sve teže, još i manje. velim, u tom slučaju, zagrijati stolicu i steći radne navike. velim iz vlastitog iskustva, što ih prije stekne, to bolje, jer kasnije je sve teže. ne samo zbog gradiva, nego zbog navike da ti ocjene dolaze bez previše truda koja se s vremenom sve dublje ukorjenjuje.

dakako, uvijek postoji šansa da gimnazija nije "jedna od najtežih u državi", i da netko tko je imao 4.8 u osnovnoj u prosječnoj gimnaziji ima slabiji uspjeh jer u gimnaziji uspjeh od 4.8 u osnovnoj je neki prosjek, a ne nešto iznimno dobro, i bez da je ona sama popustila u učenju.

[Lord Byron]

KatarinaRi kaže:

Da li sam ja nešto propustila oko upisa na faks?...kakve veze imaju ocjene iz srednje?...ne gledaju se samo rezultati sa mature i na nekiom faksu prijemni

Propustila si. Velike veze. Ne gledaju.

Štoviše, najbolja taktika bi bila pokupiti 5,0 u nekoj strukovnoj školi, usporedo s tim "sa strane" nadoknađivati gradivo za državnu maturu i pomesti gimnazijalce na rang-listi .

anonymous_13 kaže:

dakle, ako je cura imala bodove sa natjecanja - a bodove dobivaš na prva tri mjesta na županijskim ili državnim natjecanjima samo - ili bodove zbog druge škole, plus odličan iz svih predmeta koji se traže, znači da nije bila prosječna učenica koja se samo puno trudi nego ipak malo talentiraniji pojedinac.

4,8 možeš imati i tako što imaš dvojku iz tjelesnog.

[Lali Puna]

anonymous_13 kaže:

da netko tko je imao 4.8 u osnovnoj u prosječnoj gimnaziji ima slabiji uspjeh jer u gimnaziji uspjeh od 4.8 u osnovnoj je neki prosjek, a ne nešto iznimno dobro, i bez da je ona sama popustila u učenju.

ja sam uvijek bila najbolja učenica u razredu, išla po natjecanjima silnim, a nikad nisam prošla s 5.0. uvijek sam imala 4 iz likovnog i tjelesnog, jednostavno sam potpuno netalentirana za to. a i te četvorke su bile poklonjene, realno sam bila za trojku maksimu, al nisu mi htjeli rušiti prosjek.

[onix]

looney1 kaže:

Evo mog problema.
Od osnovnjaka sam radila sve sama. Tj, nisam imala tipične roditelje koji bi mi pomagali kao danas. koji bi sjedili sa mnom za stolom i rješavali domaću zadaću. Nikad nisam bila pitana usmeno s njihove strane (možda 2x, da ne bude nikad). i tako sam naučila sama rješavati probleme te ih stvarati. imam starijeg brata, koji je poprilično usmjeren zaštitnički prema meni. naime, 15 godina mi je. i smatram se intelektualkom. ali čudno mi je sad, kad su se javili problemi, koje moji roditelji uočavaju, da se guraju kako bi mi pomogli, ali ja nisam spremna za to. jer oduvijek sam samostalna duša.
što je za problem?
iz osnovnjaka sam došla u gimnaziju, jednu od najtežih u našoj državi, te iz prosjeka 4,8 pala na jako slabu četvorku. znam, da nije do mojih sposobnosti, jer one ne dolaze u pitanje, jer sam svijesna da imam dovoljno sposobnosti za 5, 0, samo da imam dovoljno želje. dogodilo se par ljubavi, tralalla. ali počeli su mi kokodakati, govoriti kako su se ful razočarali u mene, a ja sva sigurna, da ću dignuti prosjek do petice. (JAKO. XD)
i šta sad? kako vratiti motivaciju? kako ful dignuti prosjek? kako nadoknaditi nedostatke? i kako da budem ono što sam bila u osnovnoj? jednostavno mi fali motivacije za rad.
*moram napomenuti da je jedan od većih razloga što paralelno idem i u glazbenu srednju školu...

a sad. KAKO DA RIJEŠIM SVE PROBLEME? s roditeljima, školom i sveostalo?

Sve probleme nikad nećeš riješti, a kako se možeš izvući iz trenutne situacije...
Prestani kriviti roditelje, dečke, muzičku školu. Roditelji koji su te potaknuli da sama rješavaš probleme su dobri roditelji (iako njihovo zvocanje o razočarenju ne ide ovome u prilog), dečki te ometaju točno onoliko koliko ti dozvoliš, a za muzičku školu se moraš odlučiti, koliko ti smeta i koliko ti je bitna u životu. Općenito moraš postaviti prioritete.
I ono što je i tebi jasno - sjesti i učiti. Žestoko na početku dok se ocjene ne dignu i dok ne nadoknadiš propušteno, poslije će biti lakše. Kakvo je to uopće pitanje može li se to popraviti? Tu mi baš ne zvučiš kao samostalna duša. Prije bih rekla da si se prvi put srela s ozbiljnim problemom i ozbiljnom kritikom roditelja pa te uhvatila panika.

[Éowyn]

anonymous_13 kaže:

zato jer veli da ide u jednu od najtežih gimnazija u državi. dakle, morala je imati za upis min. 60 bodova. ja sam išla u zahtijevnu gimnaziju ali čisto sumnjam da je moja gimnazija bila jedna od najzahtjevnijih u državi, pa opet su sa 58 bodova ostajali neupisani. a to je još bilo prije 8 godina kad inflacija odlikaša i nije bila tolika kao danas. a koliko se sjećam, u pojedinim gimnazijama u zagrebu su ostajali i sa 60 bodova neupisani prošlog ljeta.

dakle, ako je cura imala bodove sa natjecanja - a bodove dobivaš na prva tri mjesta na županijskim ili državnim natjecanjima samo - ili bodove zbog druge škole, plus odličan iz svih predmeta koji se traže, znači da nije bila prosječna učenica koja se samo puno trudi nego ipak malo talentiraniji pojedinac. i onda pretpostavljam da one dvije četvorke su bile rezultat toga da nije joj se dalo potruditi i pretrgnuti od učenja da navuče pet nula još u osnovnoj, a sad u gimnaziji kad je gradivo sve teže, još i manje. velim, u tom slučaju, zagrijati stolicu i steći radne navike. velim iz vlastitog iskustva, što ih prije stekne, to bolje, jer kasnije je sve teže. ne samo zbog gradiva, nego zbog navike da ti ocjene dolaze bez previše truda koja se s vremenom sve dublje ukorjenjuje.

dakako, uvijek postoji šansa da gimnazija nije "jedna od najtežih u državi", i da netko tko je imao 4.8 u osnovnoj u prosječnoj gimnaziji ima slabiji uspjeh jer u gimnaziji uspjeh od 4.8 u osnovnoj je neki prosjek, a ne nešto iznimno dobro, i bez da je ona sama popustila u učenju.

Ja nisam išla na mnogo natjecanja, no na nekoliko ipak jesam. Bila sam iznimno talentirana u matematici, likovnom i filozofiji (barem su tako tvrdili profesori). Usprkos talentu, morala sam uložiti sate i sate truda u učenje ili vježbanje za natjecanja.

Možeš ti biti vrhunski talent, no nitko se nije rodio sa znanjem iz matematike ili filozofije i čak i najtalentiraniji umjetnik treba steči vještinu prije nego što napravi išta spomena vrijedno.

I zašto bi itko navlačio prosjek na 5.0 ako bi to značilo da se mora mučiti s predmetima koje ne voli i koji mu ne idu i da će radi njih možda zapostaviti one koje voli. 4.8 nije nikakav prosjek već sasvim zadovoljavajući uspjeh.

Ja sam radne navike nisam stekla još uvijek. Nemam pojma što je to redovito učenje. No niti jednu ocjenu nisam prošla bez truda i rado bih zamijenila neprospavane noći u 9. mjesecu, stalnim i marljivim radom tokom godine. To mi se uvijek činilo lakše

[Lali Puna]

looney, ja bih ti pak rekla da nemaš problema. tojest, slažem se s onim tko je savjetovao školskog ili nekog drugog psihologa i savjetovanje o ciljevima u životu, radnim navikama itd. itd., čisto da se malo zbrojiš.
normalna si srednjoškolka, uobičajene te stvari muče. uz to, nemaš roditelje koji bi ti bili neki čvrst oslonac ili te naučili odgovornosti nego to moraš sama pa si malo pogubljena. a opet, nameću ti ciljeve i imaju od tebe očekivanja. stavi ih na ignore koliko god možeš.
prepoznajem se u tvom postu. ja sam bila malo zaglibila u drugom i trećem srednje (prošla sam s bijednom četvorkom). upisala sam filozofski

curu pere pubertet i sasvim je normalno da ju više zanimaju dečki nego knjiga, tko od nas se nije osjećao tako?! bitno je samo da nađe nekoga (a to moće biti i neka self help literatura ako nema neke priklade žive osobe, ali čni mi se da bi čak i stariji brat mogao poslužiti) tko će joj pomoći da zadrži fokus, stekne radne navike i nauči se odgovornosti.
ne vjerujem da se curi tu savjetuje žestoko učenje, pisanje petogodišnjih planova i slično, kao da je u najmanju ruku pred padom razreda ili ima 10 jedinica za ispraviti, a ne da prolazi sa slabom četvorkom, a kraj godine je još daleko!

[anonymous_13]

Lord Byron kaže:

4,8 možeš imati i tako što imaš dvojku iz tjelesnog.

been there, done that. zapravo, imala sam trojku, ali ista stvar. ali nekako imam dojam da to ovdje nije slučaj zbog svega što je ranije napisala da je riječ o dvije četvorke. ako griješim, neka me autorica teme ispravi.

ali zato sam i stekla dojam da se radi o nekome tko nema radne navike i nije ih imao ni u osnovnoj, samo je u osnovnoj išlo lakše.

eowin2 kaže:

I zašto bi itko navlačio prosjek na 5.0 ako bi to značilo da se mora mučiti s predmetima koje ne voli i koji mu ne idu i da će radi njih možda zapostaviti one koje voli. 4.8 nije nikakav prosjek već sasvim zadovoljavajući uspjeh.

mislila sam, 4.8 je prosječan osnovnoškolski uspjeh učenika koji upisuju gimnaziju.

a gle, zašto bi itko navlačio prosjek i na 4.8? zašto bi se uopće itko trudio oko prosjeka? očito je autorici stalo da ima taj prosjek kad je to napisala, ne znam zašto

[onix]

Lali Puna kaže:

...ne vjerujem da se curi tu savjetuje žestoko učenje, pisanje petogodišnjih planova i slično, kao da je u najmanju ruku pred padom razreda ili ima 10 jedinica za ispraviti, a ne da prolazi sa slabom četvorkom, a kraj godine je još daleko!

Zar nije to najbrže rješenje? Mjesec dana zagrije stolicu, podigne prosjek, bolje se osjeća, i onda nađe vremena i za ljubavne jade i štogod je već drugo zanima. Nisam baš sigurna da joj za to treba psiholog, al ajde... A kraj godine je prilično blizu, iako se ne čini tako, pravo vrijeme je za stisnuti gas prije nego proljeće prostruji venama...