Kad ti je partner neprijatelj

[Aratus]

Ovako, odmah se na početku, naravno, ispričavam ako je tema bila.
Dakle, kad ti je partner neprijatelj.
U vezi smo godinu i 4 mjeseca. Veza je naizgled prilično zdrava. Oboje smo zreli (27, 28 god.), obrazovani, radimo neke posliće, oboje čekamo da nam uleti nešto u struci. On mene voli i ne libi se to svakodnevno pokazati malim znacima pažnje. Po tom pitanju ne postoji ni najmanja sumnja. Udovoljava mi u većini mojih prohtjeva i ništa mu nije teško za mene napraviti.

E, sad dolazimo do mene. Meni je to dosta teško prihvatiti. U svemu njegovom tražim nedostatke i kad mu nađem i najmanju zamjerku toga se uhvatim i samo po tome mlatim. Jednostavno, nešto mora štekati kako bih se ja dobro osjećala. Ne mogu prihvatiti da me on zove jer me jednostavno želi čuti (ja mislim da je njegov tok misli: "a idem nazvati onu tuku da ne kaže da joj se nisam htio javiti cijeli dan"), nekad mu se uopće ne javljam na mob jer ZNAM da mu se ne da pričati sa mnom nego da zove reda radi. Ne mogu prihvatiti da ne želi ići na druženje s ekipom bez mene jer jednostavno voli da budemo skupa (mislim da misli: "neću ići jer će mi tamo taman biti dobro pa se onda moram vraćati k NJOJ"), kad mi ponudi pomoć bilo koje prirode ja ga odbijam jer "on mi samo želi pokazati koliko sam besposobna" itd.
Uglavnom, kad god je divan prema meni (a to je često), ja tražim manu u toj njegovoj gesti kako bih i njemu, a još više sebi dokazala da me on mrzi i da ne želi biti sa mnom. I onda kad nađem neku sitnicu za koju i ja sama znam da nije istina, samo se toga držim i time ga "držim u šaci".

Duboko u sebi znam da sam ja ta koja uništava ovu vezu, i s njim dosta pričam o tim svojim potrebama, ali nikako da se izvučem iz tog začaranog kruga.

Kako prihvatiti da mi je on prijatelj, podrška i da me jednostavno voli i želi mi dobro?

[emofree KJ]

Aratus kaže:

E, sad dolazimo do mene. Meni je to dosta teško prihvatiti. U svemu njegovom tražim nedostatke i kad mu nađem i najmanju zamjerku toga se uhvatim i samo po tome mlatim. Jednostavno, nešto mora štekati kako bih se ja dobro osjećala. Ne mogu prihvatiti da me on zove jer me jednostavno želi čuti (ja mislim da je njegov tok misli: "a idem nazvati onu tuku da ne kaže da joj se nisam htio javiti cijeli dan"), nekad mu se uopće ne javljam na mob jer ZNAM da mu se ne da pričati sa mnom nego da zove reda radi. Ne mogu prihvatiti da ne želi ići na druženje s ekipom bez mene jer jednostavno voli da budemo skupa (mislim da misli: "neću ići jer će mi tamo taman biti dobro pa se onda moram vraćati k NJOJ"), kad mi ponudi pomoć bilo koje prirode ja ga odbijam jer "on mi samo želi pokazati koliko sam besposobna" itd.

Mislis li da je ona, nesposobna, tuka zasluzila i vrijedna
paznje, ljubavi?

[željkoc]

Aratus kaže:

Ovako, odmah se na početku, naravno, ispričavam ako je tema bila.
Dakle, kad ti je partner neprijatelj.
U vezi smo godinu i 4 mjeseca. Veza je naizgled prilično zdrava. Oboje smo zreli (27, 28 god.), obrazovani, radimo neke posliće, oboje čekamo da nam uleti nešto u struci. On mene voli i ne libi se to svakodnevno pokazati malim znacima pažnje. Po tom pitanju ne postoji ni najmanja sumnja. Udovoljava mi u većini mojih prohtjeva i ništa mu nije teško za mene napraviti.

E, sad dolazimo do mene. Meni je to dosta teško prihvatiti. U svemu njegovom tražim nedostatke i kad mu nađem i najmanju zamjerku toga se uhvatim i samo po tome mlatim. Jednostavno, nešto mora štekati kako bih se ja dobro osjećala. Ne mogu prihvatiti da me on zove jer me jednostavno želi čuti (ja mislim da je njegov tok misli: "a idem nazvati onu tuku da ne kaže da joj se nisam htio javiti cijeli dan"), nekad mu se uopće ne javljam na mob jer ZNAM da mu se ne da pričati sa mnom nego da zove reda radi. Ne mogu prihvatiti da ne želi ići na druženje s ekipom bez mene jer jednostavno voli da budemo skupa (mislim da misli: "neću ići jer će mi tamo taman biti dobro pa se onda moram vraćati k NJOJ"), kad mi ponudi pomoć bilo koje prirode ja ga odbijam jer "on mi samo želi pokazati koliko sam besposobna" itd.
Uglavnom, kad god je divan prema meni (a to je često), ja tražim manu u toj njegovoj gesti kako bih i njemu, a još više sebi dokazala da me on mrzi i da ne želi biti sa mnom. I onda kad nađem neku sitnicu za koju i ja sama znam da nije istina, samo se toga držim i time ga "držim u šaci".

Duboko u sebi znam da sam ja ta koja uništava ovu vezu, i s njim dosta pričam o tim svojim potrebama, ali nikako da se izvučem iz tog začaranog kruga.

Kako prihvatiti da mi je on prijatelj, podrška i da me jednostavno voli i želi mi dobro?

tema se ne bi trebala zvat kad ti je partner neprijatelj.-- nego KAD SI PARTNERU NEPRIJATELJ
ovo je neko moro rec

[Pringles]

Aratus kaže:

Duboko u sebi znam da sam ja ta koja uništava ovu vezu, i s njim dosta pričam o tim svojim potrebama, ali nikako da se izvučem iz tog začaranog kruga.

Kako prihvatiti da mi je on prijatelj, podrška i da me jednostavno voli i želi mi dobro?

A koliko si općenito zadovoljna samom sobom? Jer meni iz svega što si napisala doslovno ''vrišti'' negativnost i agresivnost prema samoj sebi. Da bi čovjek mogao prihvatiti da ga netko drugi voli, prvo mora biti u skladu sa samim sobom, prihvaćati se i voljeti u cjelini.

[lilith_zg]

Draga,
nisi naucila primati ljubav i nemoj se sada osuđivati zbog toga.
zapravo tvoj "sistem" je toliko u nevjerici da ga netko zeli i prihvaca i da ne zeli otici....jer ocito negdje podsvjesno ne vjerujes da zasluzujes biti voljena i da ces kad tad biti napustena...pa onda sama sabotiras vezu,kako bi mozda jednog dana mogla reci " znala sam" !
pitaj se odakle ti je taj obrazac ponasanja poznat? ( mislim nacin na koji se ponasas prema njemu). Zaisgurno su se i tvoji roditelji tako ponasali prema tebi. A onda si i ti takva prema samoj sebi,a i partneru.

Kreni od sebe - pokusaj biti blaža prema sebi.voli se, upravo takvu nesavrsenu.i za početak nemoj se osuđivati i kada pomisliš na gore navedene misli. ok,pomisli...i pusti ih..bez dodatne kritike.

da li mu i neke druge stvari ispravljaš..odnosno pokusavas na njemu popraviti?
Imas li ga potrebu uciniti "savrsenijim"...?

[Yuna]

Meni se čini da ti njega nevoliš baš i želiš ga se riješit pa mu namjerno tražiš mane.

[Aratus]

željkoc kaže:

tema se ne bi trebala zvat kad ti je partner neprijatelj.-- nego KAD SI PARTNERU NEPRIJATELJ
ovo je neko moro rec

Naravno. To "neprijatelj" sam zaboravila staviti pod navodnike.

[Aratus]

Prva (možda) važna činjnenica jest da mi je on prva veza (s 26 godina). Drugo, koliko god sam prije bila uvjerena da sam puna ljubavi koju i imam za dati i imam gdje primiti, tek u vezi sam se uvjerila da ja tako teško dopuštam da me se voli, tj., što je netko upitao, skužila sam da u biti baš i ne vjerujem da zaslužujem da me se voli. Razlog je taj što kužim koliko mana imam po pitanju veze, pa smatram da me netko kao on (pun ljubavi i tolerancije) ne smije voljeti po nekim zakonima Univerzuma. Tek ako ustvrdim da me "i ne voli baš" puštam i umirim se u tom odnosu i prihvaćam takvu (moju, osakaćenu) vezu.

Mrs, što je čudno, prilično sam zadovoljna sobom, dosta sam vesele naravi, duhovita sam, dobrodošla u razna društva, smatram se snalažljivom i pozitivnom osobom. Ali, kad usporedim svoje zadovoljstvo sobom dok sam bila sama i sad u vezi, sad sam daleko nezadovoljnija. Baš iz razloga što spoznajem (negativan) dio sebe za koji nisam ni znala da postoji.
Lilith, to su lijepi savjeti, ali to će jako teško ići. Uz moju lavovsku tvrdoglavost teško ide to. Jako, jako rijetko mi uspije da mi "to" dođe, samo pustim da prođe... Ali opet, kad mi dođe sjetim i se i toga što sam pustila te mu i to u paketu pribotunajem s ovim novonastalim..
Da, postoje neke stvari koje bih mijenjala na njemu, ali to su neke stvari, obrasci ponašanja gdje se i on složio da bi to volio promijeniti i u kojima se on dosta trudi i dosta napreduje. Npr. ima problema u svakodnevnoj komunikaciji, u verbaliziranju svojih pogleda na stvari, u zastupanju svog mišljenja i argumentiranoj raspravi... neke stvari koje se daju mijenjati.

Yuna, to je i meni padalo na pamet i, iskrano, s ovim turbulencijama u glavi, ne mogu tvrditi ni da je to isključeno, ali ne znam kako to dokučiti. Kako znati je li razlog uistinu tako banalan? Ne mogu zamisliti nikoga pored sebe osim njega, on je sve ono što ja nisam i savršeno se nadopunjavamo. Je li to dosta?

[svrbljuga]

osjetljiva si, drugi su te povrijedili, i sad svojeg partnera stalno stavljaš na test. radiš mu pakao od života i nadaš se da neće položiti, jer ti je to lakše od razočaranja kasnije kada bi shvatila da nije tako dobar kao što si mislila, nego samo glumi iz oportunizma. možda on ne može proći taj tvoj test, a možda te niti ne može prestati voljeti, jer te voli.

[Lyte-as-a-rock]

Aratus kaže:

Dakle, kad ti je partner neprijatelj.
U vezi smo godinu i 4 mjeseca. Veza je naizgled prilično zdrava. Oboje smo zreli (27, 28 god.), obrazovani, radimo neke posliće, oboje čekamo da nam uleti nešto u struci. On mene voli i ne libi se to svakodnevno pokazati malim znacima pažnje. Po tom pitanju ne postoji ni najmanja sumnja. Udovoljava mi u većini mojih prohtjeva i ništa mu nije teško za mene napraviti.

E, sad dolazimo do mene. Meni je to dosta teško prihvatiti. U svemu njegovom tražim nedostatke i kad mu nađem i najmanju zamjerku toga se uhvatim i samo po tome mlatim. Jednostavno, nešto mora štekati kako bih se ja dobro osjećala. Ne mogu prihvatiti da me on zove jer me jednostavno želi čuti (ja mislim da je njegov tok misli: "a idem nazvati onu tuku da ne kaže da joj se nisam htio javiti cijeli dan"), nekad mu se uopće ne javljam na mob jer ZNAM da mu se ne da pričati sa mnom nego da zove reda radi. Ne mogu prihvatiti da ne želi ići na druženje s ekipom bez mene jer jednostavno voli da budemo skupa (mislim da misli: "neću ići jer će mi tamo taman biti dobro pa se onda moram vraćati k NJOJ"), kad mi ponudi pomoć bilo koje prirode ja ga odbijam jer "on mi samo želi pokazati koliko sam besposobna" itd.
Uglavnom, kad god je divan prema meni (a to je često), ja tražim manu u toj njegovoj gesti kako bih i njemu, a još više sebi dokazala da me on mrzi i da ne želi biti sa mnom. I onda kad nađem neku sitnicu za koju i ja sama znam da nije istina, samo se toga držim i time ga "držim u šaci".

Duboko u sebi znam da sam ja ta koja uništava ovu vezu, i s njim dosta pričam o tim svojim potrebama, ali nikako da se izvučem iz tog začaranog kruga.

Kako prihvatiti da mi je on prijatelj, podrška i da me jednostavno voli i želi mi dobro?

Ovako od oka bi rekla da radiš projekciju svog negativnog muškog aspekta na njega i taj isti mi još djeluje i kao unutrašnji saboter..

Ima zanimljiv način razmišljanja otaj šta ga proiciraš na njega,jel ...

Jel takvo razmišljanje i rezoniranje prepoznaješ kod kojih muških iz svoje bliske sredine (prema tebi ili nekoj drugoj ženskoj osobi)?

Jel tvoj dečko kojiput izjavio ili učinio nešto što bi se iskreno i s visokom preciznošću poklopilo s time kako bi to i taj tvoj muški hm "aspekt" negativac mislio,rekao,učinio?
Kad je kod tebe počelo takvo negativno rezoniranje njega i njegovog razmišljanja-tvoga dečka ?

Ovo zadnje te pitam,jer moguće je da se radi čisto o tvojoj projekciji radi koje ga vidiš i tumačiš iskrivljeno,al isto tako je moguće i da se radi o prepoznavanju na nesvjesnom nivou...znači moguće da je ispod površne ljušture i zaista onakav kakvim ga vidiš samo se još ne očituje kao takav...

[Aratus]

Odnos otac - majka.
On bolesno ljubomoran, iznimno težak čovjek. Duboko u sebi topla osoba, ali uništen u svom djetinjstvu (majka) i zauvijek ostao u filmu "sve žene kurve".
Ona obrazac "žrtva". Premda najdivnija majka na svijetu po pitanju emocija, cijeli svoj život podredila nama, neopisiva ljubav i nježnost! Život za djecu.
Ali ono što nam je ostavila kao primjer muško-ženskog suživota nikako nije pozitivan roditeljski čin.
Česte svađe, ne razgovaranje tjednima, ne spavanje u istoj postelji. Nikad se pred nama nisu dodirnuli (osim u obračunima), nikad lijepu riječ jedno drugome rekli. Nikad jedno drugo nisu pohvalili bez obzira bilo to ispred tog drugog ili ne.
Što god bi ona napravila ili rekla bilo je pogrešno, loše i neprihvatljivo od strane njega i obrnuto.
I dan danas je tako.
Unatoč svemu tome iznimno smo međusobno povezani.
Nikad se u kući o tome nije razgovaralo, prešutno se kroz odrastanje to prihvatilo za normalno obiteljsko funkcioniranje. U paketu sa strahovima i strepnjama.

Također, meni s njim (partnerom) kad mu "nađem" neku "manu" uopće nije problem ne pričati po nekoliko dana, a kamoli ga dodirnuti. Ne mogu protiv sebe. Uviđam što radim, ali ne mogu protiv sebe.

E, sad, kad je to počelo... u dosta ranoj fazi veze. Ja sam, u želji i neiskustvu, dosta rano počela našu vezu doživljavati ozbiljno. On nije, pustio je da se stvari polako razvijaju. U toj fazi sam vjerojatno to doživila kao da mu baš i nije stalo (greška, on je samo normalan) i krenulo je...

[Lyte-as-a-rock]

Aratus kaže:

Odnos otac - majka.
On bolesno ljubomoran, iznimno težak čovjek. Duboko u sebi topla osoba, ali uništen u svom djetinjstvu (majka) i zauvijek ostao u filmu "sve žene kurve".
Ona obrazac "žrtva". Premda najdivnija majka na svijetu po pitanju emocija, cijeli svoj život podredila nama, neopisiva ljubav i nježnost! Život za djecu.
Ali ono što nam je ostavila kao primjer muško-ženskog suživota nikako nije pozitivan roditeljski čin.
Također, meni s njim (partnerom) kad mu "nađem" neku "manu" uopće nije problem ne pričati po nekoliko dana, a kamoli ga dodirnuti. Ne mogu protiv sebe. Uviđam što radim, ali ne mogu protiv sebe.

E, sad, kad je to počelo... u dosta ranoj fazi veze. Ja sam, u želji i neiskustvu, dosta rano počela našu vezu doživljavati ozbiljno. On nije, pustio je da se stvari polako razvijaju. U toj fazi sam vjerojatno to doživila kao da mu baš i nije stalo (greška, on je samo normalan) i krenulo je...

A čuj,možda ti je dosadio,pa mu pripisuješ mane...
...a možda imaš problem sa negativnim animusom http://www.thearchetypalconnection.com/ANIMUS%20.htm...


Nije isključeno da u odrastanju u takvim uvjetima (radi jake upečatljivosti svega negativnog oko tebe) introiciraš,internaliziraš u sebi razmišljanje iliti preciznije rečeno-način razmišljanja svoga oca,da se to poklapa sa nekim od tipova Animusa, i onda to isto razmišljanje kasnije proiciraš na svog momka odnosno doživljavaš kao da je njegovo.
..pa se posljedično tome osjećaš loše..(ako uzmemo da je stvar čiste projekcije)
--------------------------------------------------------------------

Što se tiče početka veze,ti si moguće vidila soul mate i zato navalila s emocijama i ozbiljnošću,a ovaj je mislio "neka ženska za vezu,pa šta bude-bude,šta znaš-možda i uspije "
-------------------------------------------------------------------
E da,i ovo šta sam krenula pisat o negativnom Animusu da ne zaboravim..
...nekad ženska baš bira točno taj tipa muškarca poput njenog Animusa,a nekad za emocionalni odnos namjerno odabire u nekim crtama gotovo posve različitog(pozitivnog) ili pak naizgled suprotnog s kojim stvar može savršeno funkcionirat sve dok taj isti svojim ponašanjem i razmišljanje ne počne pokazivati naznake negativnih karakteristika koje se poklapaju ili su vrlo srodne s onima od onog unutarnjeg ...
A sljedeća caka je da ako je taj unutarnji nastao ili poprilično formiran po modelu stvarnog oca,onda se on u skladu s time i naljuti (ko što bi i taj otac,jel) i izrazi tu ljutnju kroz kćerino razmišljanje i ponašanje,jer nije u redu da se neki muškarac (njen dečko) na takav način odnosi ili tako ružno misli o njoj..

Što sam starija,to mi je Jung sve draži...