Sin je spavao sa mnom do škole. Sa godinu i pol je imao febrilne konvulzije i nisam ga mogla pustiti da spava u drugoj sobi, daleko od mene, previše sam se bojala. Zato sam bila kronično neispavana.
On je stalno tražio dodir, pa bi me nagurao na kraj kreveta, ili mi nabio noge u bubrege i spavao popreko kreveta, ili se zamotao u pokrivač kao palačinka i otkrio me,...
Radi toga je trebalo jako dugo da se navikne spavati u svom krevetu. I sada bi htio spavati sa mamom i tatom, ali se nedamo. Te priče o djeci koja dobrovoljno odu u svoj krevet su mi strane. Mi smo ga više puta noću vraćali u njegov krevet, dok nije shvatio.