Kad se muškarac "uda"

[bivša]

Formula Uspjeha kaže:

"Kakvo je to muško?"

Kakva je ovo država koja ima 363.411 nezaposlenih, kojoj javni dug iznosi 195,4milijarde kuna?

Kakav je ovo država u kojoj i mladi ljudi sa VSS traže bilo kakve poslove (sezonske, van struke, na crno, samo da su po mogućnosti bilokako plaćeni ) kojima bi mogli prehraniti sebe, o obiteljima da ni ne pričam?

-10 radnika na 12 umirovljenika, nikakvo čudo kako dobar dio radno sposobnih živi na račun svojih umirovljenih roditelja!

Sad te ja pitam, koliki je postotak mladih radnosposobnih ljudi, onih koji su ovdje u mogućnosti osigurati sebi i svom partneru "ŽIVOT NA NIČIJOJ ZEMLJI"?
Najbolje da se oni nikako ne udružuju, bez svoja četri kata ništa, sve ostalo je sramota za selo....
http://www.youtube.com/watch?v=gwHkllbv19Y

Imam dojam da se ovo na mene odnosi. Itekako dobro znam kako je to raditi sezonski, na crno, čak i volontirati sa VSS-om i hrpom drugih kvalifikacija. Što sad? Znam da ih ima takvih još milijun. Svatko ima pravo na izbor, pa tako i ja, valjda, kada kažem da život ni kod mojih ni njegovih ne dolazi u obzir. I tu nije stvar u gubljenju/dokazivanju njegove muškosti, nego u jednostavnoj činjenici da smatram da ništa dobro ne može izići kada pod istim krovom živi više zajednica.

peggy-nely kaže:

Meni je to noćna mora. Imam super mamu s kojom se dragi odlično slaže i ne želimo ići u kredite. Gledala sam, ako digneš 50 000 e, banci vratiš barem 100 000. Tako da ispadne, kad uštediš 10 tisuća, uštedio si 20.
I

Istina. I divim ti se na hrabrosti s blagom dozom ljubomore na obiteljske odnose I dalje mislim da trebaju veća muda za 'brak' sa punicom ili svekrvom nego sa bankom

[speculaas]

Éowyn FTW kaže:

Žene koje bi se udale za muškarce koji inzistiraju na gazdovanju i zaslužuju takve muškarce. Svakome njegovo veselje.

Da, al ima tu i elementa zabluđivanja, jer sve karte takav muški ne pokaže na početku, al kako godine prolaze ta kuća biva njegova, a "ona neka seli ako joj se ne sviđa", tad joj je već gotovo.

Valjda će i to devijatno ponašanje jednon izumrit.

Dobra tema za sitit se situacije mog odličnog prijatelja. On recimo umnogome razmišlja moderno, al ima tu crtu da želi bit svoj na svome, vuče strašan kompleks.
A danas živi u ženinon stanu, vozi njeno auto, muka mu je teška. To ga sve jadnoga goni da manito rješava "svoj status" i ove će godine završit treći fakultet u utrci za unosnin poslon jer mu dosadašnje dvi karijere nisu garantirale šansu za obraton.

[VucinSljedbenik]

Parovi koji se vole uopće ne razmišljaju o ovoj temi, ni o temi uzimanja prezimena. Jednostavno ispoštuju tradiciju. Tradicija koja ima neke apstraktne temelje (tj. nema neke objektivne temlje), ali ne vidim nijedan razlog zašto bi bila loša. Pošto živim na selu, gdje je materijalna imovina veća, čest je slučaj da je baš ta žena koja je došla tu, i koja je 24 sata u danu u kući, veći kontrolor imovine, i drži sve uzde. Čak je ona ta koja često napravi razdor među susjedima zbog imovine. Dok muž radi gdje već radi. I uopće se ne osjeća kao da je tu strano tijelo. Zajedno sa mužem djeluje kao tim.

Stvar je samo u tome kako se dotična postavlja prema novonastaloj situaciji. Nesposobne, ili iskompleksirane žene se ne znaju postaviti ODGOVORNO i liderski, pa traže utjehu u feminizmu i pljuvanju po svemu što je tradicionalno. Odgovornost je najbitinija osobina u životu, ako ju imate možete biti uspješni bilo gdje u bilo kojem smislu.

Ukoliko ih muškarac koči u takvoj vrsti postavljanja, onda se pitam, zašto su se udale za takvog muškarca? Vjerujem da iole inteligentna žena kroz razgovor i neke bitne teme shvati kakvi su partnerovi stavovi. Ili ga čak, otvoreno pita. Kao i on nju, o nekim drugim stvarima.
Nije sve crno-bijelo, ali vjerujem da se neke životno-bitni stavovi bez problema mogu kroz vezu iznijeti, u većini slučajeva. Da nije tako, svaka bi se cura udala za prvog koji naiđe, jer bi bila sigurna da joj baš taj savršeno odgovara u svakom smislu.

Ovo vrijedi za parove kod kojih oboje imaju riješeno stambeno pitanje. Za sve ostale situacije u igru ulaze neki drugi parametri, i oni se ne mogu uključiti u ovu raspravu.

Npr. ako tijekom studija upoznam curu u gradu, i oženim je, i odlučimo ostati u gradu zbog inih razloga, bilo bi mi potpuno normalno da zajedno kao tim radimo na ostvarivanju našeg stana. Ako ne, ne vidim razlog zašto ona ne bi došla kod mene.

[OneHitWonder]

Éowyn FTW kaže:

Ne. Ne bi to mislila samo u tom momentu već čitavo vrijeme. Ako misliš da je tvoja kuća ili stan partnerov dom, onda to niti u jednom trenutku (dok ti je partner) neće prestati biti njegov dom.
Ovako samo izgovaraš nešto što misliš u trenutku kad si jako ljuta.

Ja bih se nakon takve izjave momentalno odselila i jedino bi mi u obzir dolazilo živjeti ili u nekretnini koja je u zajedničkom vlasništvu ili u unajmljenom stanu.

I ja bih nakon te izjave mogla jos samo otici, to bih i ocekivala od onog kome bih ja to rekla.
Ali definitivno postoji situacija u kojoj bih to rekla: kada bi me neko seksisticki i sovinisticki vrijedjao, praveci se macho sa svojim papcima, dok im ja donosim pivo.
I mogu i gore, prema nekome ko me uvrijedi. Bez obzir sto bih poslije mislila da sam se jako nisko spustila i da sam mu samo trebala reci da ode.

[perilica]

Direktor Vuco kaže:

Pozdrav!

Jučer pričam s jednim prijateljem i veli on meni - Kakvo je to muško koje se uda? Kakav je to čovjek?
Muško koje ode živjeti kod svoje supruge.. Zašto? Jer on nema prostora kod sebe, nije u financijskoj situaciji da napravi nešto ili da ode u podstanare.
Što vi mislite o tome....o male bitchesima

Mislim da je mentalitet takav da je to velika sramota ukoliko muž preseli ženinim roditeljima. Doživljava ga se kao slabića i nesposobnog za život.
No, ja ne vidim razlike kako je to ikako drugačije ukoliko sin ostane živjeti sa svojim roditeljima. Opet ga se može gledati kao slabića, nesposobnog za samostalni život.

Jedno i drugo je poprilično loše za mladog čovjeka i veliki je problem. Kod nas je zabrinjavajuće što su ljudi prihvatili takve društvene norme. Čak i oni koji imaju i više nego dovoljno za samostalni život, ipak odluče ostati sa roditeljima. Na taj način štede za putovanja i za svoje gušte.

[Éowyn]

VucinSljedbenik kaže:

Parovi koji se vole uopće ne razmišljaju o ovoj temi, ni o temi uzimanja prezimena. Jednostavno ispoštuju tradiciju. Tradicija koja ima neke apstraktne temelje (tj. nema neke objektivne temlje), ali ne vidim nijedan razlog zašto bi bila loša. Pošto živim na selu, gdje je materijalna imovina veća, čest je slučaj da je baš ta žena koja je došla tu, i koja je 24 sata u danu u kući, veći kontrolor imovine, i drži sve uzde. Čak je ona ta koja često napravi razdor među susjedima zbog imovine. Dok muž radi gdje već radi. I uopće se ne osjeća kao da je tu strano tijelo. Zajedno sa mužem djeluje kao tim.

Stvar je samo u tome kako se dotična postavlja prema novonastaloj situaciji. Nesposobne, ili iskompleksirane žene se ne znaju postaviti ODGOVORNO i liderski, pa traže utjehu u feminizmu i pljuvanju po svemu što je tradicionalno. Odgovornost je najbitinija osobina u životu, ako ju imate možete biti uspješni bilo gdje u bilo kojem smislu.

Ukoliko ih muškarac koči u takvoj vrsti postavljanja, onda se pitam, zašto su se udale za takvog muškarca? Vjerujem da iole inteligentna žena kroz razgovor i neke bitne teme shvati kakvi su partnerovi stavovi. Ili ga čak, otvoreno pita. Kao i on nju, o nekim drugim stvarima.
Nije sve crno-bijelo, ali vjerujem da se neke životno-bitni stavovi bez problema mogu kroz vezu iznijeti, u većini slučajeva. Da nije tako, svaka bi se cura udala za prvog koji naiđe, jer bi bila sigurna da joj baš taj savršeno odgovara u svakom smislu.

Ovo vrijedi za parove kod kojih oboje imaju riješeno stambeno pitanje. Za sve ostale situacije u igru ulaze neki drugi parametri, i oni se ne mogu uključiti u ovu raspravu.

Npr. ako tijekom studija upoznam curu u gradu, i oženim je, i odlučimo ostati u gradu zbog inih razloga, bilo bi mi potpuno normalno da zajedno kao tim radimo na ostvarivanju našeg stana. Ako ne, ne vidim razlog zašto ona ne bi došla kod mene.

Dakle samo se parovi koji ispoštuju tradiciju vole, oni koji su sposobni kritički razmišljati se očito ne vole i ne znaju što je ljubav.
Gledaš stvari iz svoje perspektive. Ima nas ovdje koji smo na sel bili par puta u životu i tvoj način rezoniranja nam je znanstvena fantastika.

Ako ja ne želim otići kod nekoga živjeti na selo, biti 24 sata na dan u kući i raditi razdor po selu zbog imovine , mora da sam iskompleksirana i nesposobna i tražim utjehu u feminizmu.

Ja veze nemam s feminizmom, ali ovo što ti pišeš mi je ravno za srednji vijek. Žena je odgovorna jedino ako na selo dođe čuvati tuđe krave i susjedi su ljubomorni na nju. Svašta

OneHitWonder kaže:

I ja bih nakon te izjave mogla jos samo otici, to bih i ocekivala od onog kome bih ja to rekla.
Ali definitivno postoji situacija u kojoj bih to rekla: kada bi me neko seksisticki i sovinisticki vrijedjao, praveci se macho sa svojim papcima, dok im ja donosim pivo.
I mogu i gore, prema nekome ko me uvrijedi. Bez obzir sto bih poslije mislila da sam se jako nisko spustila i da sam mu samo trebala reci da ode.

Nije stvar u tome što ti možeš gore ili ne. Mislim da svatko od nas može biti otrovan. Stvar je u tome da nikad nećeš izgovoriti nešto što ti se ne mota po glavi. Da si ti pristala na taj aranžman bez primisli da je on tek gost u tvom stanu, ne bi ti to nikada niti palo na pamet izgovoriti, koliko god ga željela povrijediti u tom trenutku. Vjerojatno bi mu radije rekla kako je loš u krevetu i kako ima pivsku škembu i slične gluposti

perilica kaže:

Mislim da je mentalitet takav da je to velika sramota ukoliko muž preseli ženinim roditeljima. Doživljava ga se kao slabića i nesposobnog za život.
No, ja ne vidim razlike kako je to ikako drugačije ukoliko sin ostane živjeti sa svojim roditeljima. Opet ga se može gledati kao slabića, nesposobnog za samostalni život.

Jedno i drugo je poprilično loše za mladog čovjeka i veliki je problem. Kod nas je zabrinjavajuće što su ljudi prihvatili takve društvene norme. Čak i oni koji imaju i više nego dovoljno za samostalni život, ipak odluče ostati sa roditeljima. Na taj način štede za putovanja i za svoje gušte.

Mentalitet gdje? Moj tata se doselio u kuću moje mame. Sestrin dečko se doselio u njen stan. Nikad nisam (do ove teme) čula da bi to nekome bilo smiješno ili čudno ili sramota.

Ako je za mladog čovjeka loše doći u tuđu nekretninu, onda paru ne preostaje ništa drugo nego kupiti svoju. Jer kako god okreneš, loše je. Ako žena dolazi mužu, loše je. Ako on dolazi kod nje, opet je loše.

[speculaas]

VucinSljedbenik kaže:

Npr. ako tijekom studija upoznam curu u gradu, i oženim je, i odlučimo ostati u gradu zbog inih razloga, bilo bi mi potpuno normalno da zajedno kao tim radimo na ostvarivanju našeg stana. Ako ne, ne vidim razlog zašto ona ne bi došla kod mene.

A ti kod nje, ako ona u gradu ima stan?
Mislin, slidbeniče, da si falija ceo fudbal pišući post. Govoriš o iskustvu življenja na selu, a i to je danas pase, čak i u livanjskin selima, nemoj gledat samo stare žene koje su muževi ostavljali zbog rada vanka.

Tradicija, pizde materine, živite di van je lakše i gotovo.
Ja san ogroman tradicionalist, međutin nisan razmišlja duže od pet minuti oću li doć živit kod žene.

[rajngla]

U svakom slučaju, par treba dobro raspraviti o mogućnostima, iskreno priznati jedno drugom što su u stanju i donijeti zajedničku odluku.

Tvoj prijatelj možda se predomisli nakon par godina kada shvati koliko je teško držati se stava o udaji, a možda i sam raspolaže imovinom pa je u mogućnost osigurati sebi i partnerici topao dom. Pošto ti je prijatelj, mogao bi ga kroz raspravu potaknuti na gledanje situacije iz drugih kutova.

Čini mi se da je danas stvarno zbunjujuće biti muškarac, pogotovo onima koji su rasli u sredini gdje ih od rođenja trpaju frazama što pravo muško radi i ne radi. Njima je možda najbolje da ožene poniznu susjedu koju su od rođenja trpali frazama kako zadovoljiti svog muškarca.

[bliss]

Probali smo dati šansu ovoj temi da vidimo ima li ikakvog potencijala iako je otvorena trolerski. Potencijala i smisla očito nema pa tema ide pod ključ.