Britanija XVII stoljeća - Samuel Pepys

[adriatic]

Namjera mi je kroz navode iz Dnevnika S. Pepysa, čovjeka skromnog porijekla koji se svojom umješnoću podigao do najviših dvorskih krugova, prikazati stanje Dvora i države tijekom šezdesetih godina. Naime Pepys počinje pisati dnevnik 1660., a završava nepunih deset godina kasnije zbog potpuno uništenog vida.
Dnevnik počinje s Novom godinom, a već u travnju službeno plovi u Holandiju jer se sprema povratak Kralja u zemlju. Radi se o Charlesu II sinu pogubljenog Charlsa I koji se nakon dugogodišnje vladavine Olivera Cromwell (Lord Protector) tj. svojevrsne republike, vraća u zemlju na prijestolje svoga oca.

Za one koji ne poznaju povijesne prilike prethodnog razdoblja evo kratkog uvoda:

Svi znamo za Henry-a VIII (imao je šest žena), vladara koji je raskinuo s Rimom i papom i sebe proglasio vladarom engleske crkve. Njegov je jedini sin (Edward) umro prije punoljetnosti pa je na prijestolje došla njegova starija kćer, koja je zbog spaljivanje "krivovjeraca" (nekatolika) ostala zapamćena kao "Bloody Mary"
http://tudorhistory.org/mary/

No ni ona nije dugo živjela i umrla je bez potomaka pa ju je naslijedila njena polusestra Elizabeth, najpopularnija vladarica u povijesti Engleske, za čije je vladavine Engleska postala prava pomorska velesila.
http://tudorhistory.org/elizabeth/
http://www.luminarium.org/renlit/eliza.htm

Elizabeth je vladala dugo i uspješno, ali ni ona nije imala djece pa na englesko prijestolje dolazi James I, škotski kralj koji prvi ujedinjuje Englesku i Škotsku (Velika Britanija) i za čije vladavine nastaju prve kolonije u Americi.
http://www.jesus-is-lord.com/kinginde.htm

Koliko je James bio dobar vladar toliko je njegov sin Chales I bio loš, bio je veliki rasipnik, zaratio je s Parlamentom pa je poražen i pogubljen
http://www.britannia.com/history/monarchs/mon47.html Ch I

Nakon njega zemljom vlada Oliver Cromwell.
http://en.wikipedia.org/wiki/English_Civil_War
http://www.olivercromwell.org/the_politician.htm
http://www.bbc.co.uk/history/state/m...mwell_01.shtml
http://www.olivercromwell.org/the_soldier.htm

a nakon njegove smrti vraća se na prijestolje sin pogubljenog kralja, Charles II, čiju vladavinu opisuje Samuel Pepys.

Charles arrived in London to claim the throne on his 30th birthday, May 29, 1660. He was extremely tolerant of those who had condemned his father to death: only nine of the conspirators were executed. He was also tolerant in religious matters, but more from political wisdom than overwhelming morality. England was overjoyed at having a monarch again. However, royal powers and privileges had been severely limited by Parliament. He was forced to fund his administration from customs taxes and a healthy pension paid to him by France's Louis XIV. Royal prerogative, the soul of the Tudor monarchs, James I and Charles I, had all but vanished. This moment was a turning point in English political history, as Parliament maintained a superior position to that of the king, and the modern concept of political parties formed from the ashes of the Cavaliers and Roundheads. The Cavaliers evolved into the Tory Party, royalists intent on preserving the king's authority over Parliament, while the Roundheads transformed into the Whig Party, men of property dedicated to expanding trade abroad and maintaining Parliament's supremacy in the political field.

[gabal]

Jako dobar izvor za to razdoblje

Osobito ako nekoga zanima povijest pomorstva pošto je Pepy radio u Admiralitetu. Osobito su zanimljivi dijelovi o kugi i požaru u Londonu.

[adriatic]

23. ožujka - Ustao sam rano i otišao brijaču. Stavio sam kravatu. Odatle milordu, koji je gotovo bio spreman za polazak i čekao me. ...
Čim se milord popeo na palubu počeli su sa svih stana grmjeti topovi. Sišao sam u kabinu koja je bila namijenjena meni i bila najbolja od svih koje su određene za milordovu pratnju. Izvadio sam iz kovčega pisaći pribor i odmah se dao na posao. večarao sam na palubi. Kravet mi se u kabini učinio vrlo uzak, ali sam se prilagodio i vrlo dobro spavao. Bilo je i lijepo vrijeme pa nisam osjećao morsku bolest. Pitam se hoću li je osjetiti kasnije.

26. 0žujka - Danas su se navršile dvije godine od kako sam kod gospođe Turner u Salisbury-Courtu, operirao žučne kamence, kako je bila volja božja. ... Navečer su gospodin Shepley i gospodin Howe donijeli u moju kabinu butelje vine i nešto jela pa smo veselo proslavili godišnjicu moje operacije. Kasnije je došao kapetzan i pio s nama do jedanaest sati u noći. Takvu naklonost ne iskazuje ni svojim višim oficirima. Poslije toga u postelju.

9. travnja - Plovili smo čitavu noć i našli se nadomak Sjevernog i Južnog Forelanda. Poslije podne je udario vjetar, koji sam podnio bolje nego što sam očekivao. Po prvi put sam vidio Francusku i Calais. Premda je to bilo izdaleka, veselilo me. Oko pet sati smo bili na pučini pred tvrđavom, gdje se usidrila flota pa i mi spustismo sidro. Na salve koje ispališe s tvđava i brodova flote odgovoriše salve s naše lađe. Nisam nikad u životu čuo takvu paljbu. Na mostu nismo mogli jedan drugog vidjeti, tako je bio gust dim, a još manje s broda na brod.

[adriatic]

14. svibnja - Kad sam jutros ustao, vidio sam kroz brodsko okno da smo se približili kopnu. Rekoše mi da je to Nizozemska obala. Posve se jasno vidio Haag. Milord se onako još u sobnom ogrtaču uspeo na most da izvrši prirpeme i izda naloge za danas. Čitav je gomila Holanđana došla do broda nudeći da nam svojim barka prevezu prtljagu i da izvuko od nas pare.
... Haag je grad kojeg u svakom pogledu vrlo dobro održavaju. Kuće su čiste da se bolje ne može zaželjeti. ... Pošli smo na mjesto koje smo odabrali za večeru i tu su nam stavili na stol salate i dvije-tri ovčje kosti, a bilo nas je dvanaestak i više. Vrlo zanimljivo! Poslije večere sam napustio društvo i sam sa sucem otišao u drugu gostionicu gdje smo obojica prenoćili u jednom nadsvođenom krevetu. U sobi su bila još dva kreveta, sve vrlo čisto i dotjerano. Moj je mali sluga spavao na klupi pokraj mene.

15. svibnja - ... sreli smo nekog učitelja koji govori vrlo dobro engleski i francuski. On nas je provo kroz čitav grad, za kojeg nemam dovoljno hvale. Svi otmjeni ljudi govore francuski ili latinski, pa čak i oboje. Žene su većinom lijepe, dobro odjevene i elegantne, a nose umjetne madeže. ...
Kod nekog sam knjižara kupio «Psalme» na francuskome i «Novum organum» od Bacona, jer mi se sviđao uvez. Zatim smo sudac, ja i moj sluga opet sjeli u kola za Shevening, pa u gostionicu da pijemo. Bilo je tako vjetrovito da su se dva čamca pristajući prevrnula. Valjalo je vidjeti lijepe oficire koje je valjalo vući za ostruge na obalu dok su im se kovčezi, vješalice za kapute, šeširi i pera valjali po moru.

17. svibnja – rano sam ustao da bih zapisao putne bilješke od ta dva dana. Prije ručka sam se dao iskrcati u Sheveningu s gospodinom Howeom i Pinom i svojim malim slugom da bismo se odanle kolima uputili u Haag. Nadali smo se da ćemo tamo naći nekog tko bi nam neprimjetno pokazao kralja. U francuski restoran, gdje smo ručali, došao je dr Cade, veseo, pomalo vjetrogonjast pastor, koji je dodijeljen kraljevoj osobi. On povede mene i moga slugu da vidimo kralja, koji nježno zagrli dječaka. Poljubili smo mu ruku, a također i vojvodi od Yorka i kraljevoj kćeri. Čini se da je kralj vrlo ozbiljan. Okružen je veličanstvenom pratnjom, koja se sastoji od velikog broja bogato odjevenih Engleza plemićkoga roda.

[adriatic]

19. svibnja - Kad sam se vratio u Haag prošetao sam gradom sa slugom. Tamo sam sreo gospodina Andersona i još jednoga liječnika, njegova prijatelja, koji su me odveli u gostionicu gdje ima jedna vrlo lijepa djevojka, baš dobra za našu razonodu. No bila je subota i nismo se mogli koristiti njenim društvom. U ponoći me Anderson koji je bio poprilično pijan odveo natrag u moj stan i onda odlučio da s vrati djevojci da snjome spava. Sutradan mi je tvdio da je to i izveo.

22. svibnja - ... Samo što smo se vratili na palubu kada javiše da je kralj na obali. Milord naredi paljbu iz svih topova. To je isto za njim učinila čitava flota. Bilo je veličanstveno. I ja sam u čast kralja opalio iz topa koji se nalazi iznad moje kabine, ali sma glavu držao preblizu i umalo izgubio desno oko.

23. svibnja - ... Zatim dignusmo sidro pa s dobrim lahorom i po prekrasnu vremenu otplovismo prema Engleskoj. Kralj je čitavo popodne amo-tamo šetao. Protivno mome očekivanju pokazao se aktivan i pokretan. Na stražnjoj palubi nam je pričao kako je pobjegao iz Worcestera. Gotovo sam proplakao dok sam slušao što je sve podnio dok je putovao pješice četiri dana i tri noći u blatu do koljena, bez druge odjeće osim jedne zelene bluze, seljačkih hlača i grubih starinskih cipela koje su ga tako stezale da je jedva hodao.

25. svibnja – Ujutro smo bili blizu obale i svi spremni da se iskrcamo. Kralj je s dvojicom vojvoda doručkovao prije nego što se iskrcao. Poslužili su ih jelom kakvo redovito dobiva posada: graškom, svinjetinom i kuhanom govedinom. Nisu htjeli jesti ništa drugo. Oko podne se kralj sa svojom braćom ukrcao u milordov čamac.

[adriatic]

29. svibnja - Cijelo sam jutro bio zauzet prepiskom za London. Poslije podne na kopno s milordom. Ljudi iz Deala upravo su propremali krijes, jer je danas kraljev rođendan. S vrha litice slušali smo kako grme topovi s flote. Budući da je vrijeme bilo vrlo bistro, u daljini od preko dvadeset milja vidjela se Francuska. Priča se da je kralj danas ušao u London.

7. lipnja - Jutros su se oko tri sata dali na pranje mosta. Probudio sam se jer mi je voda curila u usta. Morao sam ustati i ogrnuti kućni ogrtač pa sam opet zaspao, naslonjen na stol. Poslije ručka stigla je zapovijed za povratak u London. Milord je odlučio da to bude sutra.

8. lipnja - Otputili smo se vrlo rano, u Dealu uzjahali konje. Bio sam jako zabrinut za kraljevu gitaru i vojnika kojemu sam povjerio da je čuva. On je išao za nam pješice i u jednom sam trenu mislio da sam ga izgubio. U Canterbury smo stigli na ručak. Posjetio sam katedralu i tragove groba Thomasa Becketta. U Gravesandu sam ljubio vrlo lijepu djevojku, prvu koju sam vidio poslije mnogo vremena. Legao sam kasno, mrtav od umora i vrućine.

9. lipnja – Ustao sam rano i platio sobu. Polazak u London sa šest brodova. Iskrcavanje u templeu. Kod svog sam oca obukao najljepše odijelo jer sam išao milordu na ručak. U Whitehall. Našao sam kralja u parku. Šetnja. Bilo je prekrasno.

23. lipnja - Rijekom do milorda, gdje je došao po me Tom Guy da idemo vidjeti kralja kad bude doticao skrofule*. Međutim je tako jako kišilo da nije došao, a jadni su ljudi cijelo jutro stajali na kiši u parku. Na kraju se taj obred obavio u dvorani za primanja. S milordom sam otišao do grofa Fricsendorffa. Rekao mi je da je za me dobio obećanje da ću biti imenovan brodskim pisarom, što me osobito raduje.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
*Vjerovalo se da kralj dodirom može izliječiti skrofule

[adriatic]

Idemo malo do sredine Pepysova dnenika i najvažnijeg događaja tog vremena: velike kuge.

14. siječnja 1665.
U Burzi se potvrđuje gubitak dvaju brodova, «Phoenix» i «Incomparable»
Poslije ručka sam posjetio Kraljevo kazalište da gledam «Valpone»* To je izvrstan komad, mislim najbolji što sam ikad vidio i vrlo dobro igran. Vratio sam se kući da večeram i legnem odlučivši da ču s milošću božjom od današnjeg dana, poslije tih petnaestak dana nemara, početi opet ozbiljo raditi.

23. siječnja - ... Međutim je u okolici Cadixa ili negdje tamo u blizini osam je naših brodova napalo trideset četiri holandska broda. Potopili su brod «Kralj Solomon», koji je vrijedio stopedest tisuća funti ili više i zarobili tri trgovačka broda. Na obali su se Španjolci smijali videći kako Holanđani bježe prema obali, njihova trideset četiri broda pred svega osam engleskih.


7. lipnja – Jučer je bio najvrući dan za koji znam od kada sam živ. Svi kažu da u Engleskoj nikad nije bilo takve vrućine početkom lipnja. Bio sam u Novoj burzi s Creedom. Tamo smo pili sirutku. Onda smo se čamcem odvezli do vrtova Vauxhalla, gdje smo šetali sat-dva s velikim užitkom, ali smo bili zabrinuti za flotu i za lorda Sandwicha, od kojeg nema nikakvih novosti. Vratio sam se kući umoran od hoda i velike vrućine i šetao u vrtu do ponoći. Danas sam protiv volje vidio u Drury Laneu dvije ili tri kuće s crvenim križem na vratima i natpisom: «Neka nam se Bog smiluje!» Žalostan prizor, prvi te vrste što ga vidim koliko se sjećam. Gotovo se nisam više usudio disati, tako da sam smatrao da je dobro kupiti smotak duhana za žvakanje, pa se tako raspršio moj strah.

[adriatic]

29. lipnja - Rijekom do Whitehalla. Dvor je bio pun teretnih kola i ljudi, spremnih da napuste grad. u «Gostionici k harfi» i «Gostionici k lopti» razgovarao sam sa služavkom Mary. u tome dijelu grada kuga svakim danom dobiva na te4renu. Bilten smrtnosti već pokazuje 267, osamdeset više nego posljednji. U gradu su bila samo četiri smrtna slučaja. Velik blagoslov za nas.

5. srpnja - Čim sam ustao, poduzeo sam što treba da se otpreme u Woolwich posteljina i stvari moje žene, jer i ona odlazi. Zatim sam radio u uredu do podne. Poslije podne sam u Saint-Jamesu dugo razgovarao s gospodinom Coventryjem o brodovlju. Milord Sandwich je, dakle, admiral sa sir W. Penom kao viceadmiralom.

20. srpnja - Radio sam u uredu čitavo jutro. Ručao sam u Deptfordu. Kažu mi da se epidemija pomalo svuda širi. Ovaj je tjedan umrlo 1.409 osoba. Lady Carteret mi je danas dala bocu eliksira protiv kuge.

31. srpnja – večeras smo gospodin Brisband i ja razgovarali o magiji. Ispričao mi je što se dogodilo u Bordeauxu u Francuskoj.

Magične su izreke bile:

«Evo mrtva tijela
kruta kao štap
hladna kao mramor
lagana kao dah.
Dignimo ga u ime Isusa Krista.»

Četiri posve male djevojčice klečale su na jednom koljenu. Jedna je izgovorila prvi stih i nešto promrmljala u uho drugoj, druga u uho trećoj, treća četvrtoj, a ova prvoj. Zatim je prva djevojčica izrekla drugi stih i tako do posljednjega. Svaka je položila smo jedan prst na mladića, koji je na leđima ležao na podu kao da je mrtav. Kada je formula izgovorena digle su mladića vrškom svoja četiri prsta koliko god su visoko htjele. Brisband je bio iznenađen pa čak i zaplašen jer su htjeli da on govori magiučne riječi umjesto jedne od djevojčica, koja je bila tako malena da je bilo teško da ih ona ponovi. ...

... Milord Sandwich je na moru s flotom od oko sto jedrenjaka. On čeka de Ruytera ili holandsku flotu iz Istočnih Indija.


10. kolovoza - U ured gdje smo ostali čitavo jutro, vrlo uzbuđeni videći do koje mjere raste popis smrtnosti, više od tri tisuće mrtvih ovaj tjedan. Kad sam se vratio kući dao sma se na sastavljanje oporuke. Obvezao sam se zakletvom da ću je završiti do sutra uvečer, jer grad postaje tako nezdrav, da se ne može računati ni s dva dana života.

[adriatic]

31. kolovoza - Spreman se odseliti u Woolwich, jer se ovaj tjedan kuga proširila iznad svakog očekivanja: više od šest tisuća mrtvih. Išao sam u Greenwich u našu Upravu, gdje sam radio, zatim ručao s kolegama dobru paštetu od divljači. Poslije vesela objeda vratio sam se na posao. Zatim u Woolwich rijekom. Ugodna večer s mojo ženom i njenima, a zatim u postelju. Tako završava mjesec, vrlo žalosno, jer kuga bjesni u skoro cijelom kraljevstvu. U gradu su ovaj tjedan omrle 6.102 osobe. Ali strahuje se da je pravi broj možda deset tisuća, s jedne strane zbog siromašnih koje nije moguće sve prebrojiti, tako ih je mnogo, a s druge strane zbog kvekera koji neće da se za njih zvoni.
Naša je flota pošla u suret Holanđanima. Izdaci su golemi. Kraljevstvo više nije u stanju dati novac, a Parlament će ga teško više odobriti.

10. rujana - Žena mi je saopćila loše novosti. Saznala je da joj je otac teško bolestan. Rekao sam joij da se bojim da nije kuga jer njihiova kuća je zatvorena. Zatražila je vrlo zabrinuta, da nešto pošaljm njenim roditeljima. Obećao sam i učinit ću. Ali prije nego što sam izašao stiglo mi je ekspresno pismo gospodina Coventryja, koji mi javlja veselu vijest da se lord Sandwich sukobio s jednim dijelom holandske flote. Oteo im je dva broda koja su dolazila iz Istočnih Indija i nekoliko drugih s vrijednim plijenom. Obuzela me takve radost da nemam riječi da je izrazim. Odmah sam otišao u Greenwich kapetanu Cockeu, gdje sam našao milorda Brounckera i njegovu ljubavnicu ... Vijesti koje smo primili ispunile su nas sve takvim oduševljenjem i srećom da nikad u životu nisam bio u tako raspoloženu društvu.

16. listopada - Priča se da je holandsko brodovlje na pučini kod Margatea (ušće Temze), bez dvojbe u namjeri da kradu ovce. Odanle u Tower. Ali, Gospode, kako su ulice prazne i tužne! Čovjek tu susreće samo jadne bolesnike sve u ranama. I kakve sam žalosne priče čuo usput! Svatko govori o nekom tko je umro, o nekom tko je obolio, o broju žrtava na ovom ili onom području. U Westminsteru nema više ni jednog liječnika, svi su pomrli. Ostao je samo jedan ljekarnik. Ljudi se mnogo nadaju da će ovaj tjedan doći do znatnog smanjenja. Daj Bože! Vrativši se kući imao sam za večeru dobro pile, a zatim sam legao. Jako je hladno. Bogu hvala!

[buci_bu]

Ej znam da je full full stara tema al gdje se može nabavit taj dnevnik u hrvatskoj verziji? Jel uopće postoji preveden na hrvatski? Di si to nabavio?