Ah, na jugu i dalje ništa novo. Taj staž i dok je bio trajao godinu dana nas nije bio učinio išta spremnijima za samostalni rad, samo nas je bio usporio dobrih godinu i pol do dvije dok ne dođemo do mogućnosti prijaviti se za željenu specijalizaciju. Jer to nije bila godina dana u sklopu fakulteta, ne, ne, ne, za to je postojao natječaj, na koji se treba prijaviti, pa se onda čekaju rezultati, pa onda treba prijaviti državni ispit, pa dobiti termin za to, tek nakon toga se dobije dozvola za samostalni rad s kojom se može prijaviti na natječaj za specijalizaciju, a to sve skupa zajedno traje daleko duže od samo godine dana.
A kada malo bolje razmislim, zašto staž umjesto godine dana ne bi trajao cijelih sedam godina (koliko je i Brad Pitt bio u Tibetu), ono, od viška glava nikako ne boli, zar ne? Sarkazam (i cinizam skupa s njime) na stranu, kao i šalu nastranu, staž (ili kako god se to bilo zvalo) u sklopu fakulteta kako se odvija u državama spomenutima u članku (što je autorica istoga ili namjerno prešutila, ili uopće ne zna, trećega nema) je vrhunska stvar i tako ga ustrojiti je svakako pohvalno. Ali jao, što ćemo onda sa govnima sa zahoda za jadno zdravstvo Andrija Druker (Štampar)? Od kojih se jedno jako razlijepilo u cijelom članku. Kako li će oni onda prodavati maglu? Kome? Jer to je ono što je problem – barem kada je MEFZG u pitanju – zloćudni tumor sa presadnicama do u sva tkiva. Jer kada se trajanje svih takozvanih štamparovskih predmeta zbroji, to ispadne nekih 15 mjeseci, čak tri mjeseca duže nego što bi staž trebao trajati (opet). Zašto autorica članka to ne spominje? Je li moguće da je njezino znanje o onome o čemu piše tako loše da je katastrofalno ili tako katastrofalno da je katastrofalno loše?
Jer „drugdje u EU“ je staž u sklopu fakulteta, diploma i dozvola za rad se u pravilu dobiju istodobno, ne odvojeno, kako je u RH bilo prije i kako bi opet trebalo biti. U SR Njemačkoj je cijela šesta godina staž, pri čemu stažist mora trećinu odraditi na nekom kirurškom, trećinu na nekom internističkom i trećinu na odjelu svoga izbora (može biti isti kao i neki od prva dva). A za vrijeme studija mogu odradti i prije šeste godine praksu negdje ako to žele, no nije im obaveza. Ovih 18 mjeseci koliko piše u članku je prestalo postojati 30. rujna 2004. Samo što to očito onaj koji je to bio izjavio ne zna. Ali sada zna, pa se može ispraviti.
U Austriji staž provjereno nije tri godine, to je čista laž da toliko traje. To što traje tri godine je nešto što se naziva Turnusom, ima sasvim drugu svrhu i nije ga obavezno odraditi da bi se došlo do specijalizacije, vidi ovdje:
https://de.wikipedia.org/wiki/Turnusarzt A staž je i dalje u sklopu fakulteta.
Za Skatinaviju (kako ju je bio nazvao Plinije stariji) još moram provjeriti, ali sumnjam da u međuvremenu išta drugačije u odnosu na Njemačku i Austriju.
A sad i nešto iz bogatoga iskustva, svo potrebno iskustvo koje liječnik treba steći za samostalan rad se i stječe upravo na specijalizaciji. Dakle, daleko je bitnije koliko je dobro ustrojeno obučavanje specijalizanata u ustanovi u kojoj se odvija, bila opća bolnica, klinička bolnica ili KBC. Bitne su naravno i crte ličnosti samoga specijalizanta, ali ipak razinu manje. Zašto ovo tvrdim? Zato jer sam došao u posve stranu državu sa ravno nula iskustva (iako sam bio morao odraditi taj staž od ciglih godinu dana) i postao specijalist. Kako to, kako to, pitaju se sada Krešo, Aco i Gordana zajedno. I sada kao specijalist radim isto ono što su neki drugi specijalisti (i specijalizanti također) bili radili dok sam ja bio posve neiskusan, prenosim svoje znanje kolegama koji su još na početku svoje specijalizacije i tek trebaju steći potrebna znanja i iskustva.
I za sam kraj, neka se javi onaj koji je cijeli staž zapravo odradio onako kako je to stajalo u stažističkoj knjižici, stvarno bih želio upoznati takvu osobu.
Linearni mod
