Muškarci se sve manje trude

[Andrew Wiggin]

Leteća kaže:

A zašto onda ti trebaš njoj?

Pa da joj bude zamjensko dijete.

[john newman]

Ljubav je smisao zivota. To kaze u 1 pjesmi i edo maajka. Agape ljubavi je nesebicno davanje. Npr roditelj ucini sve za svoje dijete ne trazeci nista zauzvrat.

Tu postoji jedna caka a zove se evolucijski nacin opstanka i prenosenja gena. Priroda je ucinila sve da se geni dalje prenose. A to ukljucuje ljubav: muskarac se mora zaljubiti u zenu a zena mora voljeti i muskarca kako bi daljnji potomak opstao. To je bioloski determinizam pa je beamisleno tvrsiti da ljubav ne postoji. Ljubav ne postoji u onom trenutku za vas kad niste u vezi ali i dalje oko vas je obitelj, prijatelji i sl i sto je to sto vas povezuje ?

Svi medjuljudski odnosi se zasnivaju na razmjeni. A to je opet bioloski determinizam jer ljudska vrsta ne bi opstala da nije formirala zajednice i medjusobno trgovala potrebama.

Ono sto se tice osobe i njezinog vlastitog samopouzdanja je koliko ce dati a ne ocekivati nista zauzvrat a da opet se ne osjeti iskoristenim. Ako dobijes neki negativni osjecaj - onda to nemoj raditi. Moras slusati unutarnjeg sebe inace ces patiti. To je zbog mentalnih karakteristika ljudi: zbog gena i mema svi ljudi imaju razlicite mentalne osobine a opet zbog prirode svi imaju izrazenu empatiju (ok ne bas svi ali velika vecina).

Za muskarca kad je pitanje veza sa zenama je uvijek manje jednako vise. To svak iz iskustva moze reci. To je odgovor na pitanje zasto se zene pale na "lose decke". Ti losi decki sve zene tretiraju jednako a zenama je bioloski predodredjeno da ulovi svog muskarca, da se potrudi i da on ne bude lak. To je objasnjenje zenske energije - ona je ta koja je zaduzena za spajanje. Sad to ne znaci da muskarac ne inicira prvi kontakt vec i cini prve korake, vec to znaci da nakon upoznavanja ne radi ono sto je posao zene; konstantno dopisivanje, pricanje na telefon, iniciranje u kratkom vremenu veci broj dateova i sl.

Zene se zaljubljuju tokom vremena i njima treba period odsustva od muskarca kojeg su upoznale kako bi osjetile te emocije. Muskarac koji si je dozvolio da se odmah u startu zaljubio mora dobro znati kontrolirati svoj emocionalni centar inace ce popusiti. Takva je stvar i kasnije u vezi ako muskarac nije centriran, ako izgubi svoj identitet i pokaze slabost zena ce ga testirati kako bi se on vratio u svoju jaku poziciju. Ako muskarac to ne zna i ne primjeti ta veza je osudjena na propast. To je dosta vezano za komunikaciju jer zene nisu direktne vec komuniciraju sa emocionalnog stajalista. Dok muskarci su direktni, izravni, logicni i oni nemaju pojma sto znaci razmisljati i zakljucivati sa emocionalne strane. To ne znaci da se 2 osobe ne mogu sporazumjeti ali u komunikaciji avakako treba biti uporan i inicirati direktne odgovore.

I btw nikad nije kasno za seks ni za veze. Drustvo je to koje je ucinilo da je ok ako muskarac ima veci br partnerica tokom zivota a zena ne smije jer je kurva. Tu nepravdu bi svak u svojem drustvu trebao naglasiti i iskontrirati (bar to ja radim).
Drugi razlog zasto zene mozda nece taki lako uc u vezu s nekim su religiozna uvjerenja ( tu se moze vrlo malo uciniti). Ja takve zene zovem strukturirane zato sto se ne vode emocijama vec su istrukturirale pravila koja slijede pa su tesko osvojive. I treci razlog zasto je neke zene tesko osvojiti je strah. To je strah od emocionalne boli koja bi mogla nastati u buducnosti ako ju muskarac iskoristi, ostavi ili prevari.

Medjutim taj strah je iluzija sa psiholoske strane. Zato sto ljudi imaju tedenciju vise gledati u negativnu stranu potecijalne buducnosti, nego uzivati u pozitivi u uzeti ono sto zele. Ljudi nesvjesno sami sebe koče kad je u pitanju njihov uspjeh.

[dtomas]

Verdadera kaže:

Ti meni reci, jel' bilo prvo kokoš ili jaje?

Nešto postoji i prije nego što ljudi znaju za , a onda ljudi tome daju neko ime (pojam)...

mantisa kaže:

I osjecaj je pojam.

Je li onda pojam osjećaj?

Orak kaže:

šta nije pojam jednostavno opis pojave, svejedno kakve?

moglo bi biti

[mantisa]

dtomas kaže:

...



Je li onda pojam osjećaj?



)

Nije.

[Verdadera]

Život izaziva emocije koje su zapravo samo reakcija na proživljeno i učinjeno. Boja na fasadi. Ritam u pjesmi.

Ljubav je skup emocija i odabira, kao i mržnja. Način izražavanja/potiskivanja te ljubavi ili mržnje i vlastoručno (odgojno-društveno) odabrani faktori su novi skup unutar skupa koji definira način osjećanja prethodnog skupa emocija.

Emocija je dio mehanizma.
Čovjek je imitacija okoline, budući da smo od okoline i sastavljeni.

Život=akcija-reakcija=skup emocija ljubav/mržnja/nešto stoto= emocija=život.
Tkivo=skup stanica=stanica=skup molekula=molekula=skupina atoma= atom.

Odakle ideja da je ljubav emocija sama po sebi?

Nema ništa svečano ni uzvišeno u ljubavi. Jednako kao i mržnja ili krivnja- jedan je od ljudskih pokretača.

"Svečan" je taj mehanizam živog bića, nama još nepoznat (uz svo teoretsko razglabanje) a to pak ide van naših zasluga budući da smo samo nosioci aparature.
Bio to kreativni mehanizam ljubavi ili destruktivni mehanizam zaljubljenosti, između ostalog. Ono, skup unutar skupnog skupa koji definira pod-skup u skupu ili tako nekako
(odakle ideja da je to dvoje ista stvar? ljubav uvjetuje vrijeme prema samoj njenoj definiciji, zaljubljenost "manjak" vremena a time i informacija)

Lijepo je obojati emocijama sve u životu, dapače, i vrlo smisleno, ali, bez zanemarivanja pozadinskog procesa. Jer se inače dobije iznimno ne-objektivna iluzija. Znam iz prve ruke.
U njoj je lijepo živjeti, vrlo je uzbudljivo, čak i oni ružni dijelovi. Ali ne mijenja činjenicu.
Moja iluzija ne utječe samo na mene, da jest, ne bi mi bilo važno. Utječe na druge također. I maknimo sad poštenje, dobrotu i moral sa strane. Ostaje mi ta činjenica:
Moj utjecaj na njih vrši njihov utjecaj na mene.
Stoga vrlo pažljivo biram iluziju u kojoj ću živjeti iz čisto praktičnih, razumskih razloga. Prepuštam joj se posve emotivno.

Ljubav je samo stroj s određenim funkcioniranjem.
Najbolji dio od svega. Zbog svega toga...nije nimalo manje lijepa, inspirirajuća i obogaćujuća.
Zašto davati prvenstvo ijednom dijelu sebe? Zašto živjeti u potpuno ne-objektivnim iluzijama? Pa se pitati gdje "ne štima".
Čovjek nije samo emocija i nije samo razum, ukomponirano skupa a ne jedno prije drugog...dobivaš "pravu stvar".
Usput, čovjek nije samo emocija I razum, ima tu još nešto.

Što se tiče smisla života, on je vrlo jednostavan. Smisao života je postojati

A sad, kakve to veze ima s muškarcima koji se sve manje trude?
Sigurna sam da ima neke veze

[dtomas]

Verdadera kaže:

Što se tiče smisla života, on je vrlo jednostavan. Smisao života je postojati

Tebi je to, nekom drugom je nešto drugo...

A sad, kakve to veze ima s muškarcima koji se sve manje trude?
Sigurna sam da ima neke veze

Ako nema muškaraca, nema nit smisla života, nema niti života kao takvog... osim ako se onda u žena ne aktivira neki gen za trud pa se one počnu baviti muškim "poslom"

Evolucija je genijalna, uvijek izmisli neku novu shemu kako bi život i dalje bujao

[Joshua]

Leteća kaže:

A zašto onda ti trebaš njoj?

U te dubine ne ulazim. Govorim kaj meni treba.

[Bernd]

dire Dawn kaže:

Ne volim generaliziranja u kojem god smjeru išla i iz čijih god ustiju ih slušala.

Muškarci su danas ovaki...
Žene su danas ovakve...

Mislim da bi dio problema bio u tome što se kao prvo sve pripadnike suprotnog spola gleda kroz "takav" prizmu. Obično "takav" znači "poput njega" što opet vodi do... Bivšeg dečka koji je slomio srce, par neuspjelih pokušaja veza sa krivim ljudima i zaključka kako ništa nema smisla?
Logično sasvim, ipak su svi isti.

Što se pak tiče ove romantike iz prvog posta.
I ja sam romantična.
Sanjam o nekim velikim gestama, ali zadovoljim se i sa nečim ipak realnijim.
No tvrdit da su sve žene ostale iste ili pak da žele isto što i ja je naprosto glupo.

Možda je nečiji tata nečijoj mami svirao gitaru pod prozorom da joj se svidi, a onda se ona njemu zahvaljivala kuhanjem ručkova u sedam slijedova i peglanjem njegovih gaća.

Da se razumijemo, ne vidim loše u ničem navedenom, ali poznajem pre-nekoliko cura kojima je sama ideja bivanja domaćicom bez da se poslovi dijele - odbojna.
I nemreš mi onda reći da su se muškarci promjenili, a žene ostale isti.
And again (jer je ovo ipak forum) nije to nužno nešto loše, ali je realna slika današnje mladeži.
Nit se njemu svira gitara, nit se njoj peglaju gaće, pa čemu onda upiranje prstom u bilo koji dio tog dvojca?

Mnoge žene žele bajku (again, i sama sam u tim vodama), ali bajku koja njima paše i koja podrazumjeva da se muškarac udvara po kriterijima od prije 50 godina, ali da se ona ne ponaša sukladno tome. Jel hoćeš nekog tko je old-school ili nećeš? Ovce i novce je teško imat.

Koliko god izlizano zvučalo i koliko god kamenja se sad na mene bacilo - ne očekuj da ti dečko bude gospodin, ako ti nisi dama.
Jer uparivanje obično tako ide. Slični sa sličnima. I to funkcionira i na duže staze.
Čast forumskim iznimakama kojih vjerujem ima na tisuće i čija iskustva su sasvim suprotna od svih ikad iz stvarnog života. Naravno.

Imala sam i sama loših iskustava. Popriličan broj.
Iz tuđe perspektive možda nisam prošla ništa, ali za mene je i nekoliko razočarenja previše. I nije ovo natjecanje o tome tko pati više .

Trudim se iz svega izvući neki silver lining jer na kraju dana sam ja ta koja bira hoće tražit dlaku u jajetu i princa na bijelom konju ili ću se ipak zadovoljit ovim današnjim "ništ koristi" muškarcima koji su "ništ koristima" samo ljudima koji ne vide dalje od bajki koje servira holivud.

Romantika je ionak širok pojam.
I ja osobno volim da je to nešto između nas dvoje.
jebiga, tanka je granica između seksi lika sa gitarom i creepera.
Pomisao da cijela ulica sluša tako nešto mi je awkward i ne hvala.

S obzirom da nisam savršena dama, da nisam savršena kućanica i da nisam općenito savršena osoba niti ne tražim savršenstvno s druge strane. Jebeš svu romantiku svijeta ako veza na kraju dana nije ono što ti treba i ako će on biti šupak, ali se ić iskupit romantičnom gestom.

Point je da nisu muškarci ovakvi ili onakvi jednako kao i žene.
Pojedinci jesu, možda u nekim stvarimam i većina, ali totalno otpisat cijeli muški spol kao TOČNO TAKAV je potez nekog tko ili ima previše loših iskustava i/ili prema mozga da shvati da Marko i Mirko nisu identični makar su muškarci i slično se zovu.

Ni slova oduzeti niti dodati

[john newman]

Verdadera kaže:

Odakle ideja da je ljubav emocija sama po sebi?

Postoje 2 osnovne emocije: ljubav i strah. Od njih se račvaju one ostale koje se opisuju osjećajima.

Strah i ljubav su baš 2 moćna evolucijska alata.

Kad razmisliš malo bolje: Zbog njih živiš, oni ti daju smisao u besmislu života, i zbog njih ljudska civilizacija opstaje iako npr postoji atomsko oružje .

Sve ljudske reakcije prozizašle iz emotivnog reagiranja su zbog straha ili zbog ljubavi. Žene reagiraju i odluke donose najviše iz emocionalnih razloga, muškarci zbog logike i razuma. To su 2 različita principa funkcioniranja psihe. Zbog toga nastaju svi nesporazumi među spolovima. Žene (ne znaju, nisu naučile i sl) direktno reći što ih muči, što žele i sl, a muškarci (ne znaju, ne razumiju, nisu upoznati) što znači donositi odluke na temelju emotivne reakcije.

Ovo je sa psihološkog stajališta. https://www.psychologytoday.com/blog...etween-genders

Ono što sam ja prije koji mjesec čitao je neuroznanstveni članak o neuro komunikaciji i različitosti funkcioniranja u mozgu između žena i muškaraca.

[Verdadera]

dtomas kaže:

Tebi je to, nekom drugom je nešto drugo...

Ako nema muškaraca, nema nit smisla života, nema niti života kao takvog... osim ako se onda u žena ne aktivira neki gen za trud pa se one počnu baviti muškim "poslom"

Evolucija je genijalna, uvijek izmisli neku novu shemu kako bi život i dalje bujao

Da, ali, ima muškaraca, samo što se sve manje trude mamicu im
Neće nestati, samo će nastati nova vrsta odcijepljena od ženskog roda koji će mutirati pa će im izrasti organi potrebni za oplođenje samih sebe, baš kao i muškarcima

john newman kaže:

Postoje 2 osnovne emocije: ljubav i strah. Od njih se račvaju one ostale koje se opisuju osjećajima.

Strah i ljubav su baš 2 moćna evolucijska alata.

Kad razmisliš malo bolje: Zbog njih živiš, oni ti daju smisao u besmislu života, i zbog njih ljudska civilizacija opstaje iako npr postoji atomsko oružje .

Sve ljudske reakcije prozizašle iz emotivnog reagiranja su zbog straha ili zbog ljubavi. Žene reagiraju i odluke donose najviše iz emocionalnih razloga, muškarci zbog logike i razuma. To su 2 različita principa funkcioniranja psihe. Zbog toga nastaju svi nesporazumi među spolovima. Žene (ne znaju, nisu naučile i sl) direktno reći što ih muči, što žele i sl, a muškarci (ne znaju, ne razumiju, nisu upoznati) što znači donositi odluke na temelju emotivne reakcije.

Ovo je sa psihološkog stajališta. https://www.psychologytoday.com/blog...etween-genders

Ono što sam ja prije koji mjesec čitao je neuroznanstveni članak o neuro komunikaciji i različitosti funkcioniranja u mozgu između žena i muškaraca.

S ljubavlju se nećemo složiti potpuno.
Inače, da, to je boja koju sam spominjala, ritam u pjesmi, emocija ti daje "smisao" mada je čisto racionalni smisao sasvim jasno postavljen. Bez previše "magije".

S ovim boldanim se relativno slažem. Budući da sam direktna, što bi trebao biti "muški" način, a ujedno sam i emotivna, što bi trebao biti "ženski" način.
Generalno gledajući, da, suženo evolutivno gledajući, trebalo bi uzeti najbolje iz oba "svijeta".
Društveno-biološki gledano lako je objasniti zašto su žene razvile svoj a muškarci svoj princip.

Ono što mene sad zanima je iduća stepenica. Jedno je uvjetovalo drugo, ali, da li je moguće da se jedno spoji u drugo i stvori treće? I, kako?

Ili je čovjek "osuđen" na vječno ostajanje u već samo-biološki-društveno-odgojno formiranim obrascima? Ako postoji toliko razina i razlika među karakterima, neovisno čak o spolovima, mora li postojati i iduća stepenica ili je iduća stepenica samo potvrđivanje ustaljenog mehanizma? To bi bilo vrlo drastično svrstavanje u uloge. Pa je iduće pitanje koliko je takav mehanizam prirodan a koliko smo ga sami oformili? (a, opet, mi smo dio prirode pa je i to samo-stvoreno zapravo...prirodno)



Ponovit ću se.
Emocija bez razuma je jednako prazna kao i razum bez emocije. Pun potencijal čovjekovog bića se otkriva spajajući sve svoje dijelove u funkcionalni mehanizam. Niti emocija pripada ženi niti razum pripada muškarcu.

Muško-ženske uloge i razlike gledam u drugim smjerovima, ovo je nešto gdje tražim "istost" ili barem- približnost.
Razlike nisu tu da nas razdvoje i odijele nego da nadopune ono suprotno.

Ono zadnje pitanje koje mi je ostalo je...u takvom svijetu istosti...koliko bismo uopće bili "potrebni" jedni drugima?

[john newman]

Pa nisam nigdje rekao da nekom nešto pripada. Već razlike. Na temelju tih razlika branim svoju tvrdnju da je muškarcima sa ženama "manje" zapravo "veće" (manji trud).

Samo sam pojedinac može sebe promjeniti (karakter, ponašanje).

Naučiti temeljne razlike u načinu funkcioniranja (u ovom slučaju žene i muškarca) tom pojedincu daje znanje i moć da sebe karakterno promjeni i postavi se na način da razumije i prihvati te razlike i shvati da on ne može tu ništa učiniti. Dakle ja ne mogu promjeniti ženu (njezino ponašanje), ali mogu shvatiti način njezinog funkcioniranja i to prihvatiti. Kao što npr mogu shvatiti revoluciju Zemlje i to prihvatiti. Nisu svi ljudi jednaki i u tome je poanta mojih pisanja o konstantnom "cirkuliranju" upoznavanju novih ljudi jer se na taj način daje prilika sebi da se upozna osoba sa sličnim ponašanjem, manjim karakternim razlikama, tj istom valnom duljinom.

Ja ću uvijek od žene zahtjevati da mi direktno kaže što želi, šta treba i gdje sam ja pogriješio, i ako ona nije u stanju direktno odgovoriti, mi nismo na istom frekventnom području i ne možemo kao cjelina funkcionirati. To moje poimanje prozizlazi iz vjerovanja da sve žene nisu iste, i da svi ljudi nisu isti. Smatram da tamo negdje postoje ljudi koji dolaze iz iste unutarnje sredine odakle dolazim i ja sam .

Uglavnom, što ljudi rade ? Pristaju na kompromise, nakon određenog vremena, popuste društvenom pritisku, biološkom pritisku i STRAHU i uzimaju ono što im se ponudi. U razvijenijim društvima (USA, Euro-zapad, Rusija i sl) nije potrebno prihvaćati kompromise zato što pojedinac može sam opstati i zadovoljiti svoje temeljne potrebe. Do određene granice dokad je fizički moguće da taj pojedinac funkcionira u takvom društvu. Pred kraj života svi ljudi žale za stvarima koje nisu učinili a mogli su a nitko ne žali za nečim što je učinio (osim ako nije odluka bila katastrofalna).

[dtomas]

john newman kaže:

Samo sam pojedinac može sebe promjeniti (karakter, ponašanje).

Može samo ako ima mehanizme koji mogu omogućiti te promjene.
Oni koji ih nemaju, ne mogu se promjeniti.

[john newman]

dtomas kaže:

Može samo ako ima mehanizme koji mogu omogućiti te promjene.
Oni koji ih nemaju, ne mogu se promjeniti.

Ja imam malo razvijeniju inteligenciju od prosjeka. To ujedno znači da se teže koncentriram na ono na što trebam (recimo teže se koncentriram na present moment), već mi misli idu na fantazije i ideje. Ova je karakteristika čak i dokazana kod više- manje svih (malo) više inteligentnih ljudi.
Međutim realnost je vanjski mehanizam koji me primorava da se promjenim i da budem više u sadašnjoj realnosti (present momentu). Svakodnenevno sebe usmjeravam na realnost a ne na nešto što bih želio da bude.

Tako da o tim mehanizmima o kojim govoriš ja gledam kao na: 1) volju ili želju pojedinca da se promjeni i na 2) edukaciju. Volja ili želja se može svesti na 1) morati (ako pojedinac ipak želi barem malo nešto promjeniti u životu) a edukacija je realno stvar društva.

[Verdadera]

john newman kaže:

Pa nisam nigdje rekao da nekom nešto pripada. Već razlike. Na temelju tih razlika branim svoju tvrdnju da je muškarcima sa ženama "manje" zapravo "veće" (manji trud).

Ni ne rekoh da si ti to tvrdio.
Ne suprotstavljam se tvom stajalištu nego objašnjavam svoje.
Sada doduše, vjerojatno će biti malo drugačije.

Samo sam pojedinac može sebe promjeniti (karakter, ponašanje).

Ne slažem se. Pojedinac ne može promijeniti ništa. Može poboljšati, nadograditi. Promijeniti u čistom smislu te riječi ne može. Mislim, "može", ali tu se radi o žešćem samo-zavaravanju i iluzijama onoga tko bismo željeli biti umjesto onoga tko jesmo.

Možeš upoznati sebe i svoj stroj a zatim iz svojih upoznatih postavki (koje su individualne za svakog) pokušati izvući svoj objektivni maksimum. Možeš se dodatno nadograditi i u još jednom smislu pa iz društva izvući ono što ti osobno smatraš adekvatnim.
Čovjekova mijena nije tu, ona je neprestana u kotačićima našeg mehanizma. Već postojećeg mehanizma.

Kad u samo-razvoj ubaciš element "krivnje" koji se provlači kroz društvo već dugi niz godina, uz element "idealnog", pa sve začiniš s "usporedbom" onda dobiješ i želju za "promjenom". A kao protuteža se razvio posve drugi, inertni koncept potpunog "prihvaćanja".
Ja sam za onaj treći, koncept "upoznavanja".

Tako da sramežljivog, povučenog momka ne možeš promijeniti. Ni ti ni on samog sebe.
On se može osjećati ne-adekvatnim...jer, ne može se promijeniti, jednako kako ne može "prihvatiti sebe takvim kakav jest". Može odglumiti. Može zamaskirati. Ali, ne može promijeniti.
Ali ako taj momak samog sebe upozna i prokuži...onda se, onako kako često spomenem, "magično" raspline ono što ga koči. Baš zbog različitosti svakog mehanizma, upoznavanjem svog osobitog-otključavaš mogućnosti. Ne upoznavanjem sebe kroz društvo i biološke zacrtanosti. To dvoje su samo smjernice. Ne postoje generalne upute a idući korak razvoja je odmaknuti se od generalnih objašnjenja.

Dakle, jedino shvaćanje koje bi se po logici "trebalo" dogoditi je shvaćanje samog sebe. Slažem se da je shvaćanje svijeta oko sebe prvi korak.
Pričam o tome da je to...prvi korak.

Ukratko poanta i savjet koji imam za momke koji ne prilaze?
Ne mijenjaj se, upoznaj se i živi se.

Možda shvati da on ne prilazi a možda shvati i "što je njemu?!" on je definitivno taj koji prilazi. Možda bude ne-prilazeći alfa a možda prilazeći. Možda bude i beta. Možda bude i čovjek.

Ja ću uvijek od žene zahtjevati da mi direktno kaže što želi, šta treba i gdje sam ja pogriješio, i ako ona nije u stanju direktno odgovoriti, mi nismo na istom frekventnom području i ne možemo kao cjelina funkcionirati.

Od muškarca neću zahtijevati baš ništa. Posve je slobodan da sa svojim strojem radi što želi.
Ako mi ne kaže direktno, to ne znači da mi ne govori. Poznajem oba načina. Niti tražim niti sam tražila savršenu kompatibilnost u tom području. Dapače, puno bolje funkcioniram kraj svojih suprotnosti.
Ne prilagođavam svoj princip drugome, niti to tražim od drugog.

Pred kraj života svi ljudi žale za stvarima koje nisu učinili a mogli su a nitko ne žali za nečim što je učinio (osim ako nije odluka bila katastrofalna).

Mudrost je znati kada ne pomamno trčati za nečim da slučajno ne bi požalio, jednako kao i procijeniti kad da potrčiš svom snagom. Zapravo je jedno te isto.

Boljka današnjice je "živi život punim plućima i ne propusti ništa jer ćeš se kajati". To je bolest. Nije oslobođenje. Uopće ne znači živjeti život punim plućima nego živjeti život potpuno nesvjestan samog života. Po defaultu ne može biti punim plućima kad ih nemaš s čim ispuniti.

[mantisa]

john newman kaže:

Postoje 2 osnovne emocije: ljubav i strah. Od njih se račvaju one ostale koje se opisuju osjećajima.

Strah i ljubav su baš 2 moćna evolucijska alata.

Kad razmisliš malo bolje: Zbog njih živiš, oni ti daju smisao u besmislu života, i zbog njih ljudska civilizacija opstaje iako npr postoji atomsko oružje .

Sve ljudske reakcije prozizašle iz emotivnog reagiranja su zbog straha ili zbog ljubavi. Žene reagiraju i odluke donose najviše iz emocionalnih razloga, muškarci zbog logike i razuma. To su 2 različita principa funkcioniranja psihe. Zbog toga nastaju svi nesporazumi među spolovima. Žene (ne znaju, nisu naučile i sl) direktno reći što ih muči, što žele i sl, a muškarci (ne znaju, ne razumiju, nisu upoznati) što znači donositi odluke na temelju emotivne reakcije.

Ovo je sa psihološkog stajališta. https://www.psychologytoday.com/blog...etween-genders

Ono što sam ja prije koji mjesec čitao je neuroznanstveni članak o neuro komunikaciji i različitosti funkcioniranja u mozgu između žena i muškaraca.

Nismo mi uopce neke suprotnosti, tek donekle razliciti (i to varira od pojedinca do pojedinca) i svi koristimo i razum i osjecaje.

[AlwaysOnTop]

Ideees.

Muskarci su super.

[MrDeadpool]

AlwaysOnTop kaže:

Ideees.

Muskarci su super.

Pa nego šta...

[dtomas]

mantisa kaže:

Nismo mi uopce neke suprotnosti, tek donekle razliciti (i to varira od pojedinca do pojedinca) i svi koristimo i razum i osjecaje.

točno, nismo mi suprotnosti već smo dvije komponente jedne cjeline
razlikujemo se prema tome kako mislimo i što paše našim osjećajima

trebali bismo biti u sinergiji, ali nismo kada jedna od komponenti nije odgovarajuća i to je ono što ti forumaš john newman stalno ističe

[The Ambadassor]

Molim da se evidentira u zapisniku da sam obavio građansku dužnost i potrudio se

[AlwaysOnTop]

The Ambadassor kaže:

Molim da se evidentira u zapisniku da sam obavio građansku dužnost i potrudio se

Jesi siguran da si se dovoljno trudio?