Napuštanje gnijezda

[T.C.]

Koja je po vama optimalna dob da dijete napusti roditeljski dom?

[Winona2]

mislim da je to nesto individualno....

ali nije lose otici na studij izvan roditeljskog doma...pogotovo ako se ucini coporativno , nekako se bezbolnije prihvati, kao pa idu svi....( ja to iz prica svojih frendica, ja studirala iz rod. doma....a vjecito patila da zivim u stud. domu )

[Lavanda]

Optimalna bi bila negdje izmedju druge i trece godine zivota, iako neki strucnjaci kazu da je i sedam mjeseci vec dovoljno za osamostaljenje, no ne mogu se dogovoriti. Literatura spominje cak i neke slucajeve kada je jednomjesecna beba iznenada i nicim izazvana napustila dom.
T.C., pa kakvo je to pitanje???????? Mislim da ti nitko ne moze odgovoriti i sloziti se recimo oko 20 godina i 3 mjeseca?!?! A mislim da odgovor, barem u slucaju tebe ili tvojeg djeteta znades i sam.

[T.C.]

Lavanda, pitanje sam postavila zato sto zelim cuti sto mislite o tome. Zasto te to toliko pogodilo? Nije li cilj odgoja djece njihovo osamostavljivanje i napustanje gnijezda?

[nixon]

heh... ja sam nakon osnovne zavsil u kao privatnoj skoli ne tako daleko od doma, al.... u redu, nekima to tesko pada, meni nije. jer sam nekako bio slabo vezan za roditelje. a otada sam kuci samo za ferja + poneki weekend. i drago mi je kad dodem doma.

...kao pravo vrijeme mi se cini odlazak na studij. ionako je to vrijeme razilazenja s roditeljima, a i zelje za slobodom, svojim zivotom, samostalnoscu. to je kao polu odlazak. jer tu su ferja, weekendi, njihova soba je jos na istom mjestu, jos su tu mama i tata.... kako godine prolaze, iz nekada brucosa tu su neki novi ljudi. ravni roditeljima.....

kao... ha ha.. bas pricica....

jednostavno mi se to cini tako spontanim da sad ne vidim smisao pisanja..... al nek....

[ela]

u razvijenim zemljama ljudi odlaze s 18 godina. ili kad počnu raditi.

[chiquita]

evo ja sam otišla u 26.
i još uvijek mi je strašan bed.

[T.C.]

Hm, da, u razvijenim zemljama djeca napustaju (ili pocinju napustati) roditeljski dom poslije zavrsene srednje skole. Cilj odgoja i othranjivanja djeteta je osposobiti dijete da zivi samo bez roditeljske pomoci. Mislim da se to u Hrvatskoj rijetko dogadja, na stetu djece. Nasoj djeci (preko 19 godina, da ne bude zabune) je vrlo tesko odrasti, jer ih na to nitko ne ohrabruje, pocevsi od roditelja. Zasto je biti odrastao, sposoban, zreo, neovistan covjek/zena nepozeljna (ili u najmanju
ruku cudna) pojava u nasem drustvu? Odvajanje od roditelja koristi djetetu, cak iako dolazi iz sretne, skladne obitelji, pune ljubavi, a da ne govorim o koristi koju dijete ima ako izadje iz nefunkcionalne sredine.

Znam da je (well, mozete me razapeti za ovo "znam" jer roditelj jos nisam) tesko pustiti naseg malog andjela samog u okrutni svijet, ali mislim da o tome treba poceti razmisljati dok su andjelcici jos u pelenama.

[Secundo]

Trend na zapadu je da djeca sve kasnije odlaze od roditelja radi HMS-a (Hotel-Mama-Sindrom ). U HR je otezavajuce sto su stanovi dosta skupi u usporedbi sa prosjecnim prihodom, pa je iskusenje veliko ustediti lovu za stan i zato si kupiti najnoviji mobitel, skupe krpice itd.

[ela]

taj Hotel-Mama-Sindrom od ljudi napravi poluinvalide koji cijeli život traže da se netko brine za njih kao roditelj. najbolje je da klinac ode kad osjeti zov prirode negdje s 19, kasnije mu je sve teže.

[nixon]

kako gledam sad ovo....

nekako mi se cini da je "normalno" da mladi covjek od 18-19
godina trazi samostalnost. jedan pomalo vec samostalan zivot.

cini mi se da djeca tj. mladi koji tesko odlaze odnosno slabo se
snalaze kao sami nisu imali "primjeren" odgoj.
ovo mislim najozbiljnije.
toliko

[mimoza]

T.C. kaže:
Koja je po vama optimalna dob da dijete napusti roditeljski dom?

osobno mislim, onda kad osjeti da bi trebalo otiči i osamostaliti se... neko dijete se osamostali s 10, neko s 15, neko s 19 godina a netko ni s 30 nije samostalan...
ja imam dvoje dijece i nekad mi se čini da je sin od 7 godina samostalniji od kčeri koja ima 9 godina. Mislim da je optimalna dob 18 - 19 godina. Nemam niš protiv da ostanu sa mnom do osnivanja svoje obitelji, odluku o tome prepuštam njima.

[PinkyBubble]

Ja sam otišla s 18 jer me ranije nisu pustili.

[softic]

kad mu krila dovoljno ojačaju da može samostalno letjeti

[Doria]

Ja sam zgiljala sa 18 iako to zapravo nisam htijela tako da mi je bilo koma.... da sam onda mogla napraviti drukciji izbor ne bi me se otarasili tako lako

[Shtefitza]

Kako se mogu prisjetiti svojih "ljetovanja", tek sa 19 godina sam bila dovoljno odgovorna i samostalna. Prije toga mislim da je prerano. A poslije toga je postalo prenaporno zivjeti zajedno sa roditeljima (isto sam studirala i zivjela s roditeljima).

Ja smatram da roditelji trebaju od malih nogu djecu učiti da budu samostalna i ne zabranjivati im neke stvari zato jer se "bojimo za njihovo dobro". Vraga, svaki roditelj se boji dana kad će mu sin ili kći reči više te ne trebam. A taj dan če doći bez obzira šta mi mislili u kojoj bi se godini to trebalo dogoditi!

Pretpostavka za otici od roditelja je da je dijete dovoljno zrelo i samostalno da ne donosi odluke na vlastitu stetu. Osobno sam otisao sa 16 (skola) jer sam znao sta zelim postici. I nimalo nisam zazalio. Sa starcima i bracom/sestrama sam se vidjao samo preko ferija. I to je bilo previse. Dosadno.
Tu vrstu samostalnosti pri donosenju odluka ne vidjam nazalost kod vlastite djece. I moracu poraditi na tome.
Ohrabrujuce je sto ovdje (down under) postoje manje vise svi uvjeti da djeca u kasnijim tinejdzerskim godinama odu od staraca, pri tom mislim na mogucnost da se sami i ranije kuce. I to uglavnom jest trend. Takodjer, djeca mogu sa 16 g otici od staraca (npr kaze da ga/nju starci maltretiraju) a drzava im daje neku lovu, s kojom kad se udruze s par drugih, iznajme sebi kucu ili neki smjestaj pa zive zajedno. Ima tu i zloupotreba sistema no to je druga prica.
Ovdje je inace dosta prisutno da 'omladinci', ne samo studenti nego i zaposleni, zajedno zive u iznajmljeniom smjestaju i dijele troskove stanovanja (shared accomodation). I to cesto da se prethodno i ne znaju, jave se na oglas i onda ih zivi po nekoliko u istoj kuci.
Rekoh da ovdasnje drustvo pruza uvjete za samostalan zivot mladjem narastaju, sto s balkanskog aspekta ponekad ispada neprihvatljivo i preslobodno. I problemi nastaju kad roditelji, dosli negdje s Balkana (isto vrijedi za juznoeuropsko/mediteransku/ili arapsku regiju), bukvalno ne dozvoljavaju slobodu svojoj djeci. Dapace bilo je slucajeva da (znam slucaj dvije cerke blizanke 18-19 g) djeca tuze roditelje zbog uhodjenja i onemogucanvanja da vode vlastiti zivot. Bojim se da je i vecina roditelja porijeklom iz Hrvatske (kao i u samoj Hrvatskoj) istih patrijarhalnih nazora i skloni su vezivati djecu za sebe. Valjda zbog vlastitog straha - tko ce ih dohraniti? Pa zato upropaste buducnost vlastitoj djeci. Sto djeci na kraju samo steti jer tesko sticu nezavisnost koja je apsolutno neophodna u zivotu.

[Vera Pavladoljska]

Sto prije to bolje, inache se pretvori u sanjivog androida, shalu na stranu, "pticice" mislim da treba pomalo pogurati prema van shto prije, jer je to za njihovo dobro.
Ja sam relativno kasno otihsla totalno od staraca;jesam izbivala povremeno duzhe vrijeme, zbog posla, pa faks, ali sam se vracala doma.
Sto ranije to bolje,naravno, ako su materijalni uvjeti takvi da se to mozhe izvesti.Iako, danas jako teshko.

[Mistifying_me]

hmmm tesko je odgovoriti na ovo pitanje jer to zavisi od osobe do osobe. sto se mene tice, najbolje je otici nakon srednje skole, na studij i sl.
ja sam imala priliku da sa 15 odem od kuce kao u neku vrstu koledza u drugom gradu, medjutim nisam htjela. kakvi, nema sanse. jos sam bila vezana za mamicu a mozda je razlog i to sto sam prilicno svojeglava a moji su mi sve ugadjali pa nisam htjela da se toga odreknem... hehehe ne znam, mozda
nije mi ni sad bas lako palo al eto, navikne se covjek