Da li je život poslije smrti dosadan

[Unimatrix001]

hihotić kaže:

Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi

Ja eto mislim da ustvari u našim glavama imamo jedan vremenski stroj kojeg zovemo "svijest".Naša "svijest" je ustvari zapis svih naših znanja,iskustava,emocija i događaja koje smo proživjeli tokom života.I mislim da se stvar ponavlja.Nakon smrti se opet rađamo u sasvim drugim oblicima,spolovima,vremenima,mjestima bez nekih prethodnih sjećanja na iskustva,emocije,znanja i događaje iz prethodnog života.Stvar kreće ispočetka.Nešto kao prazni hard disk nakon formatiranja.Doduše nekim tehnikama hipnoze čovjek može prizvati neke informacije iz prethodnog života u sadašnji.
Cilj svih promjena i življenja je po mojem mišljenju evolucija vrsta.
Tko ili što nadzire cijeli proces nije još dokazivo niti jasno.Moguće da je cijeli proces čista slučajnost.Nešto kao slučajni generator brojeva na kalkulatoru.

[zamet]

Propovijednik 9:5;"Živi su svijesni toga da će umrijeti,a mrtvi nisu svijesni ničega,niti više imaju plaće,jer se spomen na njih zaboravio"....kraj citata.Onda idemo na Propovijednik 9.10 citiram:"Sve što ti dođe pod ruku da činiš,čini to svom snagom svojom,jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".Neznam dali sam neupućen ili ja nigdje nisam vidio u gornjim citatima da se nešto događa poslije smrti.Osim što te zatvore u sanduk i spuste te u rupetinu(zar i to nije previše) i obitelj to sve masno plati.brrrrr.Odvratno. Molio bih ako je netko nešto drugo zapazio u tekstovima iz Biblije da objasni.

[_KUDEJ_]

Isus Krist je govorio o stanju mrtvih. Bilo je to kad je umro Lazar, čovjek kojeg je dobro poznavao. Isus je svojim učenicima rekao: ”Naš je prijatelj Lazar zaspao.“ Učenici su mislili da Isus želi reći da Lazar spava kako bi se oporavio od bolesti. No on to nije mislio. Isus je objasnio: ”Lazar je umro“ (Ivan 11:11-14). Zapazi da je Isus smrt usporedio sa spavanjem. Lazar nije bio ni na nebu ni u paklenoj vatri. Nije se susreo s anđelima, a ni sa svojim precima. Lazar se nije ponovno rodio kao neki drugi čovjek. Umro je, a smrt je bila poput dubokog sna u kojem nema snova. Još neki biblijski reci uspoređuju smrt sa spavanjem. Naprimjer, nakon što je učenik Stjepan bio kamenovan, ”umro je“, odnosno prema izvornom jeziku ”zaspao“ (Djela apostolska 7:60). Slično tome, apostol Pavao pisao je o nekima iz svog vremena koji su ”pomrli“, odnosno prema izvornom jeziku ”zaspali“ (1. Korinćanima 15:6).

[_KUDEJ_]

Nakon što je Salamun rekao da živi znaju da će umrijeti, napisao je: ”Mrtvi nisu svjesni ničega.“ Zatim je objasnio tu temeljnu istinu rekavši da mrtvi ne mogu voljeti ni mrziti i da ”nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu“ (Propovjednik 9:5, 6, 10). Slično tome, u Psalmu 146:4 kaže se da prilikom smrti ”propadnu misli“ čovjekove. Mi smo podložni smrti i ne nastavljamo živjeti nakon što naše tijelo umre. Život koji imamo nalik je plamenu svijeće. Kad se svijeća ugasi, plamen nikamo ne odlazi. Jednostavno ga više nema.

[gel za kosu]

Ma stampida nemoj se zamarati glupostima. Bit ce vremena za to?

[Mostly Harmless]

hihotić kaže:

Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi

Hihotiću,

kad spominješ svijest sa dalekim odjecima naše svijesti, pomislim da govoriš o čovjeku kao takvom. posvuda oko sebe vidim ljude koji ponekad misle slično, osjećaju ushit, žalost, radost, bijes i nježnost kad i ja...

nemamo li svi mi svijest, koja nalikuje odjeku svijesti nekog drugog? slični smo.
i dok je čovječanstva, neće biti uzgubljena ni plemenitost ni ljepota jednoga čovjeka.

jer fragmenti naše svijesti; ideje, misli, osjećaji kakve smo i sami imali... ponavljaju se i tako ostaju očuvani u ljudima koji tek dolaze. cjelina ne opstaje, ali fragmenti moraju. jer smo ljudi.

da nisu daleki korijeni naših svijesti svezani u jedno negdje u dubini, da ne proživljavamo iste osjećaje, da ne mislimo iste misli, ne bi Cesarić nikada napisao Pjesmu mrtvog pjesnika.
a sad kad je već spominjem...

Moj prijatelju, mene više nema
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kov'o.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći
K'o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg' se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.

K'o oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

[harec]

Da li je život poslije smrti dosadan
Pa nekom je i ovaj život dosadan (po nekad......)
harec

[gel za kosu]

harec kaže:

Da li je život poslije smrti dosadan
Pa nekom je i ovaj život dosadan (po nekad......)
harec

Svakom je nekad bilo dosadno ne samo nekome

[gel za kosu]

[b0rna1]

koliko ja znam u raju i u paklu ne postoji vrijeme, pa ti ne može biti dosadno

[fgzcvijetic]

b0rna1 kaže:

koliko ja znam u raju i u paklu ne postoji vrijeme, pa ti ne može biti dosadno

Pa, koji je onda smisao bitka u takvom okolišu?

[b0rna1]

fgzcvijetic kaže:

Pa, koji je onda smisao bitka u takvom okolišu?

nemam pojma

[jovac]

Ja mislim da ne bi trebalo biti dosadno u raju!
-Jer prvo smo u čistilištu, i tamo se molimo, dugo, dok nebudemo spremni za raj!
-U RAJU SU SVI, I KAD BI DETALJNO UPOZNALI SVAKU OSOBU I ANĐELE U RAJU, PROŠLO BI TU PUNO VREMENA!
-A osim toga Biblija kaže da će Isus opet doći na zemlju, jel sam u pravu?
-I onda ćemo svi dobiti svoje tijelo, znaći duh će opet ući u tijelo. kao što smo sada, i onda bi svi bili u savršenstvu, u raju!
-A kada sve to prođe, nebi trebalo misliti o tome, jer pogledajte samo zemlju, sve životinje, sve ljude, događaje, i sve što nas okružuje, i još svemir, onda nebi uopće trebalo razmišljati o dosadi, jer nam sigurno neće biti dosadno!
-A za one u paklu, bi im trebalo biti dosadno jer se ne zabavljaju, nego se muće!

-Preporučam vam, da ne razbijate glavu s tim, jer sve će brzo proći, a vremena nema puno, bar za sada!!