Iz perspektive "tete čuvalice" - velika dilema

[Babs Johnson]

Eto me opet, da ne odgovaram svima posebno na poruke, pa cu ovdje...

Sve je u medjuvremenu eskaliralo, mala me udarila u naletu bijesa, pa su me ostavili samu s djecom i njihovim ADHD braticem tijekom skolskih praznika (ovdje u UK su praznici jako random, pola vremena nemaju veze sa dobom godine, a traju kako se skoli sprdne, od tjedan dana do 3 tjedna), tata po svom dobrom starom obicaju uziva u ljubavi, evo obnavlja se spavaca soba, ma milina.

U medjuvremenu sam zavrsila kod lijecnika zbog totalne premorenosti i izmucenosti, malo smo prokopali po uzrocima i razlozima, napravili par pretraga i tu se sve promijenilo za mene, naime, trudna sam 10 tjedana


I tu kao da mi je pala roleta. Shvatila sam da me ni najmanje vise nije briga za tudju djecu, tudje probleme, ma nema tog boga ni vraga koji bi me natjerao da me i bude briga vise. Ja sam tip osobe koji uvijek sebe krivi i smatra da je bilo kakva maltretaza mene sigurno zato jer ja nesto radim krivo, nedovoljno, lose... Ove vijesti su mi bile velika samarcina i budjenje.

Decko i ja smo presretni, ja imam u pripremi drugi posao koji je sjedilacki, sto ce mi super pasati, a s ovom obitelji se finalno oprastam na kraju ovog mjeseca. Predamnom su ogromni izazovi, zivot u stranoj zemlji bez safety neta dadiljanja i zivota u tudjoj kuci, lovljenje prava, dokumenata i ostalih birokratskih sranja, prilagodba na zajednicki zivot, trudnoca sa bolesnom stitnjacom, i zaista nemam vise ni minute vremena ni zivaca za tudje probleme.

Bit ce mi izuzetno drago da ostanem u kontaktu s djecom, jer ostajem u ovom gradu, ali mimo toga - ajte vi meni ostajte zdravo

[Cepin40]

Babs lijepe vijesti😀

[Simpsolina]

Ja bih se spakovala iste sekunde kad bi me ta balavica udarila

[Babs Johnson]

Eh... znam. I ja bih tako svakome rekla da uradi. Samo sto je ovo moj treci posao te vrste, prosla sam dosta toga, a sve sama kao prst. Bila bih bijesna, a onda pomislila kako opet treba mijenjati kucu, opet sama tegliti kofere, opet sve sama... i tako ti prodje dan za danom. Nisu svi jednako jaki.

Incident s malom je bio da sam ih imala troje u kuci, svi bi nekog vraga jeli svakih pet minuta, pa me zovu, da prostite zajebavaju, uz cuvanje djece sam imala i lakse kucanske poslove, taman dovrsavam kuhinju, a oni bi u park. Rekoh, ok, odvest cu vas, samo daj mi da dovrsim pa cu se otusirati i ici cemo. Na to je ona u mene bacila ono govno od fidget spinnera koji se odvojio i magnet me opalio u nogu. Mogla me u glavu pogoditi! A ja sam ih svejedno odvela u park, napravila im rucak, odvela na plivanje... i tek po povratku sam s ocem popricala, da mi je to strasno, da su to neke osobne granice koje ne zelim da mi prelaze ni djeca ni odrasli, ni u sali. Jos sam mu rekla da je sretan sto imam konjske zivce kakve imam.

Naravno, tada jos nisam znala za trudnocu... Sad u meni rade dispeti i kratki fitilji koji su za mene vrlo nekarakteristicni. A mozda i bolje

Cepin, puno hvala

[satisamba]

BabsJohnson kaže:

Nazalost umjesto da na tome bude zahvalan i da shvati da takve stvari nemaju cijene, on je tu nasao poligon da si kaze - u, jebeno, sad nista od toga ja ne moram! Weeee! :klap:

A to je krivo. Da je u pitanju horda bejbisitera i dadilja i bogapitaj koga - djeca su odgovornost roditelja, kako zakonski, a tako bi trebalo i na svaki drugi nacin. Tuzno je i zalosno da te iste roditelje na to itko izvana treba podsjecati.

Poštedi se moralnih konferencija i odrađuj posao za koji si i plaćena. Nije na tebi da utvrđuješ tko šta mora i tko bi šta trebao i kako bi stvari trebale izgledati, jer postoji razlog zbog kojeg se različite stvari odvijaju na raznolike načine. Poštedjet ćeš se puno muka.

Meni je cijela ta priča malo ostavila dojam da se tebi taj njihov otac sviđa.
Eto, to je samo moj dojam.