pa pjeva ---------------------
Što da radim, o muslimani? Jer ne prepoznajem samog sebe.
Niti sam kršćanin, niti židov, niti gabr, niti musliman.
Nisam s Istoka, niti sa Zapada, niti s kopna, niti s mora;
Nisam od Prirodne riznice, niti iz kružećeg neba.
Nisam iskustven, niti sam od prašine, niti od postojanja, ni od entiteta.
Nisam iz Indije, niti iz Kine, niti iz Bugarske, niti iz Saqsina,
Nisam iz Iračkog kraljevstva, niti iz zemlje Khorasana,
Nisam od ovog svijeta, niti od drugog svijeta, ni iz Neba, ni iz Pakla.
Nisam od Adama, niti od Eve, niti od Vrta i Rizwana.
Moje mjesto je bezmjesno, moj trag bez traga,
Ni tijelo ni duša, jer ja pripadam duši Voljenog.
Odbacio sam dvojnost, vidio da dva svijeta su jedan;
Jednoga tražim, Jednoga poznajem, Jednoga vidim, Jednoga pozivam.
On je prvi, On je zadnji, On je vanjski, On je unutrašnji;
Ne znam ja drugoga doli "Ya Hu" i "Ya man Hu".
Opijen sam čašom Ljubavi, dva su mi svijeta van dohvata;
Nemam posla osim pijanke i bančenja.
Ako jednom u životu proveo sam trenutak bez tebe,
Od tog časa i od tog trena kajem se za svoj život.
Ako jednom u ovom svijetu osvojim trenutak s tobom,
Gazit ću po oba svijeta, plesati u pobjedi zauvijek.
O, Šamsi Tabriz, pijan sam u ovom svijetu,
Pa osim pijanstva i bančenja nemam o čemu pričati.