Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[Šeik_90]

EVO BRATIĆ IDE PREKOSUTRA U 11H KOD ZORIČIĆA NA LJEČENJE....

[Eugenio]

Pozdrav.

Prebivalište mi je u Zagrebu, naselje Novi Zagreb - Zapad, ali sam zdravstveno osiguran u Splitu. Ako odem do doktorice opće prakse (koja mi je u Zagrebu) i zatražim uputnicu za bolničko liječenje (problematika ovisnosti) je li me ona dužna proslijediti u točno određenu bolnicu ili je mogu legitimno zamoliti da me uputi u Vinogradsku ili Vrapče ili bilo gdje, samo ne Jankomir? Ne bojim se Jankomira već doktor koji vodi četvrti odjel me, vrlo vjerojatno, ne želi vidjeti kao pacijenta, a ni ja njega, sasvim sigurno, kao doktora.

Nakon relativno divnih i produktivnih šest mjeseci trijeznosti upao sam u recidiv tijekom prošlog mjeseca. Nažalost ili sreću znam i zašto i kojim mehanizmom, bla, bla… Ima tjedan dana da sam trijezan. Osjećam veliko grizodušje, nemir, pritisak u prsima… i sve one misli i osjećaje koji se pojave kada ljosneš po stoti put. Inače, po terapiji pijem normabel (10 mg.), ali kako ga već dugo, dugo uzimam on nema nikakav, odnosno ima zanemariv učinak. Sutra ujutro zovem Odsjek za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje. Gore znam doktoricu koju ću zamoliti da mi pripiše adekvatnu terapiju. Međutim, uz ovaj ogroman nemir koji osjećam – osjećam i žudnju za alkoholom koji bi ga, jasno, umirio. U slučaju da vidim da me noge vode u birtiju, ja bih radije u bolnicu. Zato pitam.

Hvala.

[hypnosis]

Eugenio kaže:

Pozdrav.

Prebivalište mi je u Zagrebu, naselje Novi Zagreb - Zapad, ali sam zdravstveno osiguran u Splitu. Ako odem do doktorice opće prakse (koja mi je u Zagrebu) i zatražim uputnicu za bolničko liječenje (problematika ovisnosti) je li me ona dužna proslijediti u točno određenu bolnicu ili je mogu legitimno zamoliti da me uputi u Vinogradsku ili Vrapče ili bilo gdje, samo ne Jankomir? Ne bojim se Jankomira već doktor koji vodi četvrti odjel me, vrlo vjerojatno, ne želi vidjeti kao pacijenta, a ni ja njega, sasvim sigurno, kao doktora.

Nakon relativno divnih i produktivnih šest mjeseci trijeznosti upao sam u recidiv tijekom prošlog mjeseca. Nažalost ili sreću znam i zašto i kojim mehanizmom, bla, bla… Ima tjedan dana da sam trijezan. Osjećam veliko grizodušje, nemir, pritisak u prsima… i sve one misli i osjećaje koji se pojave kada ljosneš po stoti put. Inače, po terapiji pijem normabel (10 mg.), ali kako ga već dugo, dugo uzimam on nema nikakav, odnosno ima zanemariv učinak. Sutra ujutro zovem Odsjek za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje. Gore znam doktoricu koju ću zamoliti da mi pripiše adekvatnu terapiju. Međutim, uz ovaj ogroman nemir koji osjećam – osjećam i žudnju za alkoholom koji bi ga, jasno, umirio. U slučaju da vidim da me noge vode u birtiju, ja bih radije u bolnicu. Zato pitam.

Hvala.

Ne znam odgovor na upit...ali ovako usput da pitam. Kolike su tvoje dnevne doze alkohola bile...i gdje je ta granica alkoholizma i uzivanja u recimo svakodnevnom ispijanju pive....?

[Eugenio]

Teško mi je dati odgovor na to pitanje jer pijem po dipsomanskom ključu. Nekada davno, davno sam pio na redovnoj bazi. Zaboravio sam što to znači biti fizički ovisan o alkoholu i svakodnevno piti. Zaboravio sam što to znači uživati u alkoholu.

Dovoljna je jedna kap alkohola. Ona prva. Sve ostalo su samo vagoni.

[Šeik_90]

Takav sam i ja bio,inače ovaj profil koristi bratić moj stari,ali kada sam vidio da se nadovežem na temu.
Pijo sam luđački,nisam imao opće onu fizičku ovisnost da pijem iz gušta,pijo sam samo da bi mi bilo bolje i da se osjećam ldobro.Jednostavno nakon određenoga perioda počeo sam razmišljati ozbiljno o lječenju,dobio sam anksiozno depresivni poremećaj nisam se znao nositi sa panikom i mislima,lokao sam jedno vrijeme antidepresive i stanje se poboljšalo,odustajem od tableta i počimam opet 'piti,i to me vodi do bolničkog lječenja.12.1 sam otišao u Vinogradsku na lječenje,bio sam 22 dana prošao kroz tretman i super sam zadovoljan sa pruženim uslogama.10.4 evo točno će biti 3 mjeseca da nepijem,imam krize kao svi drugi,uvijek pomislim popiti,ali ipak nekako sam se snašao pa jednostavno borim se i nije baš lako krize su zeznute,pada raspoloženje,čovijek gubi volju za bilo čim nije mu nidočega,ali ipak evo stanje zadnjih nekoliko tjedana se popravlja s počeka je bilo dosta zeznuto.Doktor Dr.Robert Torre mi je rekao da su krize najgore prva tri mjesec kad to preprodiš onda ima veliki + u iskoraku naprijed,već ona od 6 mjeseci je malo slabija,a od godine pa nadalje potpuno slabija,tako da se nadam da ću izdržati i uspjeti normalno opet raditi sve kao što sam mogao dok nisam počeo piti,jednostavno i Anksioznost će proć kad prekineš piti,to mi je on rekao ja nisam vjerovao,ali ipak vidim da je to tako,stanje je puno bolje,mada zna biti ispada još uvijek ali se stanje poboljšava.

[zoki89]

Samo tako nastavi Šeik_90

[Myral]

Da li ima itko od vas iskustva s Esperalom..koliko traju nuspojave,mučnina,glavobolja,umor???Hvala

[howyesno]

Molim odgovor nekog tko je kvalificiran....

Pošto sam ja totalni npoznavatelj alkohola, ako popijem par čaša godišnje, i to ako, zanima me koliko često i u kojoj mjeri moraš piti da bi to bilo nazvano iliti okarakterizirano kao alkoholizam?

Konkretno, brinem se za tatu, ne pije svaki dan, ne pije sam, ali jednom u dva tjedna si popije toliko u nekom društvu jer se "opušta" (brat mi je umro prije pola godine) da se mora "oporavljati" dan iza...

Ja i svi moji apeli tu smo nemoćno, prvenstveno jer pije i vozi, uvijek čujem "znam što radim", "vozim sporo", itd...

A živi u malom mjestu gdje kako već ide, svi se znaju i policija neće zaustaviti i kazniti, baj d vej, policajci, tako radite dugoročno medvjeđu uslugu ljudima, niste vi krivi, ali mislim da bi to trebala biti rigoroznije kazne....

Oprostite, ja sam otišla u širine, pa molim da mi netko tko zna odgovori na pitanje o alkoholizmu... Hvala

[kronerica9]

Myral kaže:

Da li ima itko od vas iskustva s Esperalom..koliko traju nuspojave,mučnina,glavobolja,umor???Hvala

kod korištenja Esperala kod nekih osoba se stvarno mogu javiti svi nabrojani simptomi, najbolje bi ga bilo piti navečer, prije spavanja, te naravno otići kod svoga psihologa i objasniti mu o čemu se radi kako bi zajednički riješili stvar.

[kronerica9]

howyesno kaže:

Molim odgovor nekog tko je kvalificiran....

Pošto sam ja totalni npoznavatelj alkohola, ako popijem par čaša godišnje, i to ako, zanima me koliko često i u kojoj mjeri moraš piti da bi to bilo nazvano iliti okarakterizirano kao alkoholizam?

Konkretno, brinem se za tatu, ne pije svaki dan, ne pije sam, ali jednom u dva tjedna si popije toliko u nekom društvu jer se "opušta" (brat mi je umro prije pola godine) da se mora "oporavljati" dan iza...

Ja i svi moji apeli tu smo nemoćno, prvenstveno jer pije i vozi, uvijek čujem "znam što radim", "vozim sporo", itd...

A živi u malom mjestu gdje kako već ide, svi se znaju i policija neće zaustaviti i kazniti, baj d vej, policajci, tako radite dugoročno medvjeđu uslugu ljudima, niste vi krivi, ali mislim da bi to trebala biti rigoroznije kazne....

Oprostite, ja sam otišla u širine, pa molim da mi netko tko zna odgovori na pitanje o alkoholizmu... Hvala

nema te mjerice kojom se alkoholizam može nazvati alkoholizmom, znači nije važno koliko se pije, kada ili što se pije. Jedino mjerilo jest da pijenje postaje stil življenja i da mjenja ponašanje ovisnika, a nedugo zatim i njegove bliže okolice. znam da je teško pogledati istini u oči, al očito tvoj otac to ne može, al nemoj mu ti još smišljati izgovore, raspitaj se, pomozi mu, ti budi njegove oči i sve drugo kako bi mu se pomoglo.

[Diag-nonsense]

pozdrav ekipi ovdje i svaka cast vama koji ste si priznali da imate problem te poradili na njemu,naklon do poda.

osobno nemam frke sa alkoholom,nikad ga nisam probao i to cisto iz jednog prostog razloga-stari je alkoholicar!

razlog zasto pisem ovdje je valjda da potrazim neki savjet ili sta vec,naime stari i ja nikad nismo imali neki normalan odnos-on mene ne moze vidjeti kad je trijezan a ja njega kad je pijan,a buduci da je unatrag zadnjih 5 godina pijan prakticki svaki dan nas suzivot je sveden na ignoriranje ili njegovo zajebavanje koje ja nastojim ignorirat(ne uvijek uspjesno).

od mojih doma nikog to bas previse ne dira,mozda zato jer stari jos uvijek nekako funkcionira pred drugima,ali ti isti ga ne moraju gledat poslije kad je u svoja 4 zida!
pred svim zivima ocito dobro glumi i skriva svoje pravo lice,no doma ne moze ili mu se ne da!

nikad nismo imali neki odnos i za to mi se zivo jebe,ne smatram ga uzorom niti mu se divim!

zivcira me sama njegova pojava kad je u takvom stanju,cak sam zelio normalno porazgovarat,pokusat popricat ali djabe sve to...cak i kad progovorimo par normalnih recenica uvijek kaze nesta za sta zna da cu izreagirati na nacin koji reagiram i onda shvatim da ga je puno lakse ignorirat ili odjebat i prije nego dodje do bilo kakvog razgovora.

ne sjecam se dal je ikad bio drugaciji,mozda i je nekad tamo davno...zao mi jedino sta on nema muda raspravit neke stvari sa mnom nego sve rjesava preko mame pa onda i sa mamom cesto dodjem u sukob jer se ona nadje u ulozi "tampon zone"!

pokusao sam na sve nacin se smirit,biti hladne glave cak i kad krene sa tim svojim ispadima,ali ne mogu vise trpit ta sranja.
meni sere jer ne pijem-kao pravo musko mora pit!
dva puta sam zbog tih njegovih ispada nasrnuo na njega,cisto jer je bio agresivan prema drugima no zaustavio sam se nekako jer sam znao ako ga opalim sakom da necu moci prestat i da to na kraju nece dobro zavrsit.

imate mozda kakav savjet?kako se postaviti,kako reagirati?
na lijecenje nece ziher otici jer on misli da nema problem sa alkoholom,on misli da je frajer jer pije i svaka "sala" mu se vrti oko te jebene cuge.
sta je stariji to je gluplji i gori po tom pitanju,a bogami mu i karakter postao odvratan,da stvar bude gora i njegov stari je bio notorna pijanica koji je razorio vlastitu obitelj,sa njim je recimo moj stari bio na ratnoj nozi od kad je znao za sebe!

[hukers]

Makni se od njega dok te nije sjebao. Kad tad ce ti biti pretesko s njime... Been there not done that. Now regret...

[zoki89]

Slažem se -- najbolje se maknuti, jer promijeniti ga očigledno ne možeš, a nikakvo normalno druženje ne dolazi u obzir. Biti će zdravije za tebe.

[Šeik_90]

jA SAM NEDAVNO MALO POPIO,ALI IPAK BORIM SE SVIM SILAMA DA SE TO NEDOGODI,ALI NISAM IZDRŽAO ALI OBEĆAJEM I KUNEM SE DA SE JE TO DOGODILO I DA SE NEĆE VIŠE NIKAKO DOGODITI.....

[Splićankaa]

Šeik_90 kaže:

jA SAM NEDAVNO MALO POPIO,ALI IPAK BORIM SE SVIM SILAMA DA SE TO NEDOGODI,ALI NISAM IZDRŽAO ALI OBEĆAJEM I KUNEM SE DA SE JE TO DOGODILO I DA SE NEĆE VIŠE NIKAKO DOGODITI.....

Malo si pkleknuo, nema veze. Nemoj se grist radi toga. Skoncentriraj se na zdrav način života.
Voziš li biciklu? Postoji li neki sport koji bi mogao upisati?

Samo polako, velika je stvar što si odlučio ostaviti se, važno je da ustraješ u tome.
Ti si osoba koja se može promijeniti i uspjet češ.
Polako, fokusiraj se na cij koji si postavio, izbjegavaj mjesta di se alkohol nalazi i takvo drustvo. Upisi se na nekakav sport!

Genetski iman predispozicije za alkoholizam i odlucila sam to skresat totalno.
0% alkohola Kad pijem neznam se kontrolirat, ne pijen često al kad pijen to bude poveća količina i doslovno tankanje, punjenje praznine.
NIje dobro pit kad si tuzan a ni kad si sretan - alkohol ne utjece dobro na zdravlje čovjeka.
Izbjegavat sto vise i okrenut se sportu.
U svemu ovome treba i podrska bliznjih jako je bitno da su ljudi svjesni koliko god imali podrsku okoline ili pak ne, razgovori jako puno pomazu..

Samo hrabro , sport, trcanje, fokus na čiščenje organizma od toksina, otrova.. Puno vode pit da se tijelo čisti i jetra od masnoće...
Ispunite dan sportom i bit ce vam bolje.. Ispunite nečim dan korisnim, volontiranje recimo..

[Hotimir]

Šeik_90 kaže:

jA SAM NEDAVNO MALO POPIO,ALI IPAK BORIM SE SVIM SILAMA DA SE TO NEDOGODI,ALI NISAM IZDRŽAO ALI OBEĆAJEM I KUNEM SE DA SE JE TO DOGODILO I DA SE NEĆE VIŠE NIKAKO DOGODITI.....

Ma je, ne laži sebe i ne kuni se kad već sada znaš da ćeš nastaviti piti.
Primjećeno je kako se boriš svim slilama da ne počneš piti - tako da piješ.
Ajmo Jovo nonovo - opet na liječenje, to ti je jedini izlaz.
I da se ne lažemo više: bio si na liječenju i jako dobro znaš što je alkoholizam i sve negativne konotacije koje idu s njim. Tvoje je da odlučiš što ti se više sviđa- biti pijan ili trijezan.
Ja sam bio 7 puta na liječenju i ne pijem 13 godina.Lijepo mi je biti trijezan a ako se nekad opet propijem, to mi se neće dogodilti, nego ću to sam poželjeti.

[StandStrong]

Pozdrav. Ocajnicki trebam neki savjet, jer ja stvarno vise ne znam sta da radim,mislim,napravim...
Imam majku alkoholicarku, njeno opijanje je pocelo prije nekih 5 godina, tad jednostavno to nisam shvacala ili nisam htjela shvatiti, jednostavno sam mislila da mi je mama glupa i da se cudno ponasa, imala sam 14 godina i nisam pridavala veliku paznju tome, ja bih otisla u svoju sobu, a to sta ona pada po podu, tetura i govori gluposti me tad nije previse diralo, nije bilo ni tako cesto pa me valjda zato nije ni brinulo.
U tih 5 godina, naravno stanje se pogorsalo, sada pije svaki dan ili svaki drugi, nekad i 2 puta dnevno, spava po 15 sati, nema posla, tako da samo pije,spava i dere se na mene za bilo kakve sitnice, govori gluposti itd, za sve sam joj ja kriva, vrjedja me stalno, mislim da vec dugo nisu prosla 2 dana da se nismo posvadjali, u zadnje vrijeme se stvarno suzdrzavam da je ne lupim jer znam da se necu moci zaustaviti. Problem je i u tom sto sam razvila gadjenje prema njoj, dodjem mi da bljujem kad vidim casu iz koje uvijek pije zestoka pica ili da uopce sjedim na kaucu gdje ona sjedi ili u stanju trijeznosti ako me hoce zagrliti ja to ne mogu, previse mi se gadi zbog svega sta radi kad je pijana.
Osim nje, imam jos samo baku (njenu mamu) koja povremeno dodje k nama i sve ignorira, nasmije se, ili kaze "ah joj joj"..., za nju je to jako sramotno i na moje pitanje da je prijavimo, uvijek kaze da jesam li ja luda, kakva bi to bila sramota.
Ja stvarno ne znam koje bolje opcije imam?
Zna li neko kako da je nagovorim na ljecenje? Dali je to uopce moguce za nekog ko je tako duboko usao u te "vode"?
Buduci da njena mama nece, ja to moram rjesiti, jer pocelo je jako utjecati i na mene, zadnjih godinu dana ne spavam do 6 ujutro zbog zivcanosti,bespomocnosti i toga sta cujem nju kako kaslje(pusi kutiju i pol cigareta na dan vec 30 godina), lupa casom od stol(punom alkohola) od 8 ujutro...
i da, naravno, pred drugima to savrseno skriva, nitko ne bi reako da je alkoholicarka.
prijatelj i prijateljica koji znaju za situaciju mi govore da oni ne znaju kako se ja uopce mogu nosit s tim i da ne mogu vjerovat da sam ostala normalna...iskreno, ne znam ni ja, samo cekam da puknem i natucem ju
Molim za bilo kakav savjet :S

[zoki89]

Ey! Znam da ti je teško, al pokušaj me saslušati. Tvoja majka je kriva što je krenula u to, al sad je preduboko da bi sama prestala. Vjerojatno i njoj nije drag takav način života, al jednostavno ne zna kako i ne može prestati. Treba joj ozbiljna pomoć, i zato nemoj preozbiljno shvaćati njezine riječi i ispade, te agresivno reagirati na njih. Tako bi samo pogoršala situaciju sebi i njoj.

Treba ti nečija pomoć da se njoj pomogne, jer samo tebe vjerojatno neće ozbiljno shvatiti, neovisno kako joj pristupiš. Tako da ako imaš bilo koga koji bi stao uz tebe, zatraži to. Krajna opcija je da zatražiš od bake da ti pomogne - reci da ćeš inače tražiti stručnu pomoć, jer nećeš dozvoliti da ti izludiš, a mama si nastavi uništavati život. Ako to ozbiljno ne shvati, ne znam što ti preostaje.

Poneka knjiga o toj temi također može dobro doći - barem da se lakše naučiš nositi sa situacijom. Al za pravo rješenje zaista trebaš pomoć.

Ako ikad poželiš razgovarati, slobodno mi se javi privatnom porukom. Mogu te barem saslušati.

[kronerica9]

StandStrong kaže:

Pozdrav. Ocajnicki trebam neki savjet, jer ja stvarno vise ne znam sta da radim,mislim,napravim...
Imam majku alkoholicarku, njeno opijanje je pocelo prije nekih 5 godina, tad jednostavno to nisam shvacala ili nisam htjela shvatiti, jednostavno sam mislila da mi je mama glupa i da se cudno ponasa, imala sam 14 godina i nisam pridavala veliku paznju tome, ja bih otisla u svoju sobu, a to sta ona pada po podu, tetura i govori gluposti me tad nije previse diralo, nije bilo ni tako cesto pa me valjda zato nije ni brinulo.
U tih 5 godina, naravno stanje se pogorsalo, sada pije svaki dan ili svaki drugi, nekad i 2 puta dnevno, spava po 15 sati, nema posla, tako da samo pije,spava i dere se na mene za bilo kakve sitnice, govori gluposti itd, za sve sam joj ja kriva, vrjedja me stalno, mislim da vec dugo nisu prosla 2 dana da se nismo posvadjali, u zadnje vrijeme se stvarno suzdrzavam da je ne lupim jer znam da se necu moci zaustaviti. Problem je i u tom sto sam razvila gadjenje prema njoj, dodjem mi da bljujem kad vidim casu iz koje uvijek pije zestoka pica ili da uopce sjedim na kaucu gdje ona sjedi ili u stanju trijeznosti ako me hoce zagrliti ja to ne mogu, previse mi se gadi zbog svega sta radi kad je pijana.
Osim nje, imam jos samo baku (njenu mamu) koja povremeno dodje k nama i sve ignorira, nasmije se, ili kaze "ah joj joj"..., za nju je to jako sramotno i na moje pitanje da je prijavimo, uvijek kaze da jesam li ja luda, kakva bi to bila sramota.
Ja stvarno ne znam koje bolje opcije imam?
Zna li neko kako da je nagovorim na ljecenje? Dali je to uopce moguce za nekog ko je tako duboko usao u te "vode"?
Buduci da njena mama nece, ja to moram rjesiti, jer pocelo je jako utjecati i na mene, zadnjih godinu dana ne spavam do 6 ujutro zbog zivcanosti,bespomocnosti i toga sta cujem nju kako kaslje(pusi kutiju i pol cigareta na dan vec 30 godina), lupa casom od stol(punom alkohola) od 8 ujutro...
i da, naravno, pred drugima to savrseno skriva, nitko ne bi reako da je alkoholicarka.
prijatelj i prijateljica koji znaju za situaciju mi govore da oni ne znaju kako se ja uopce mogu nosit s tim i da ne mogu vjerovat da sam ostala normalna...iskreno, ne znam ni ja, samo cekam da puknem i natucem ju
Molim za bilo kakav savjet :S

Moja majka je krenula na lječenje kada sam ja imala 19 godina, sve mi je jasno i mogu te tako dobro razumjeti, ponajviše taj dio gdje pričaš da ti se gadi, kao i da okolina ignorira. Ono što bi ti preporučila jest da u mjestu u kojem živiš odeš pričati sa stručnom osobom koja će najbolje znati kako tvoju mamu "natjerati" na lječenje, jer postoji mnogo opcija koje nama kada se nalazimo u tom užasu uopće ne padaju na pamet. Mislim da je krajnja opcija da Centar za sobijalnu skrb zaprijeti oduzimanjem roditeljske skrbi i odredi mjeru lječenja na godinu ili dvije. Lako je reći, nemoj reagirati na to što doživljavaš, ne daj se isprovocirati, al vjeruj mi da znam koliko je to teško, treba ti netko tko će ti pokazati kako uzeti stvar u svoje ruke. Jer osim tvojoj mami, pomoć treba i tebi, znam po sebi, jer nakon 6 godina odlazaka na Klub lječenih alkoholičara, ja sam druga osoba i tim ljudima sam zahvalna do neba i nazad.

[Kleopatrica]

StandStrong kaže:

Pozdrav. Ocajnicki trebam neki savjet, jer ja stvarno vise ne znam sta da radim,mislim,napravim...
Imam majku alkoholicarku, njeno opijanje je pocelo prije nekih 5 godina, tad jednostavno to nisam shvacala ili nisam htjela shvatiti, jednostavno sam mislila da mi je mama glupa i da se cudno ponasa, imala sam 14 godina i nisam pridavala veliku paznju tome, ja bih otisla u svoju sobu, a to sta ona pada po podu, tetura i govori gluposti me tad nije previse diralo, nije bilo ni tako cesto pa me valjda zato nije ni brinulo.
U tih 5 godina, naravno stanje se pogorsalo, sada pije svaki dan ili svaki drugi, nekad i 2 puta dnevno, spava po 15 sati, nema posla, tako da samo pije,spava i dere se na mene za bilo kakve sitnice, govori gluposti itd, za sve sam joj ja kriva, vrjedja me stalno, mislim da vec dugo nisu prosla 2 dana da se nismo posvadjali, u zadnje vrijeme se stvarno suzdrzavam da je ne lupim jer znam da se necu moci zaustaviti. Problem je i u tom sto sam razvila gadjenje prema njoj, dodjem mi da bljujem kad vidim casu iz koje uvijek pije zestoka pica ili da uopce sjedim na kaucu gdje ona sjedi ili u stanju trijeznosti ako me hoce zagrliti ja to ne mogu, previse mi se gadi zbog svega sta radi kad je pijana.
Osim nje, imam jos samo baku (njenu mamu) koja povremeno dodje k nama i sve ignorira, nasmije se, ili kaze "ah joj joj"..., za nju je to jako sramotno i na moje pitanje da je prijavimo, uvijek kaze da jesam li ja luda, kakva bi to bila sramota.
Ja stvarno ne znam koje bolje opcije imam?
Zna li neko kako da je nagovorim na ljecenje? Dali je to uopce moguce za nekog ko je tako duboko usao u te "vode"?
Buduci da njena mama nece, ja to moram rjesiti, jer pocelo je jako utjecati i na mene, zadnjih godinu dana ne spavam do 6 ujutro zbog zivcanosti,bespomocnosti i toga sta cujem nju kako kaslje(pusi kutiju i pol cigareta na dan vec 30 godina), lupa casom od stol(punom alkohola) od 8 ujutro...
i da, naravno, pred drugima to savrseno skriva, nitko ne bi reako da je alkoholicarka.
prijatelj i prijateljica koji znaju za situaciju mi govore da oni ne znaju kako se ja uopce mogu nosit s tim i da ne mogu vjerovat da sam ostala normalna...iskreno, ne znam ni ja, samo cekam da puknem i natucem ju
Molim za bilo kakav savjet :S

Jao kako me ovo šupilo.
Sve mi je ovo previše poznato.
Puno ljudi će ti govoriti da se smiriš, opustiš, da se ne živciraš,...
Zaj* ti to, oni ne znaju kako ti je.
Pokušaj s njom pričati da vidiš da li ona shvaća da ima problem. Moja smatra da je ona savršena i da ona nema apsolutno nikakav problem, već da sam ja luda.
Ne možeš ju nigdje posebno prijaviti jer ti nije ništa napravila, udarila i sl., no možeš kad bude u pijanom stanju pozvati hitnu. Kad oni dođu, odfuraju je direkt na psihijatriju.
To zvuči lagano, jelda? Uvijek postoji ono ali.
ALI, morat ćeš se onda suočavati sa posljedicama. Vjerojatno će te jedan dio obitelji zamrziti, da ne spominjem tvoju majku. Ako se ne riješi alkohola, mogla bi te napasti kad je pijana. Bit će ti jako teško, dosta će te ljudi osuđivati.