Tema potpore za žrtve seksualnog zlostavljanja

[Almost Rosey]

ja sam 111 kaže:

Sta sam ja ruzno rekla ovdje ?

Širiš dezinformacije na ozbiljnoj temi. Do sada sam bila blagonaklona, ali to se inače na forumima naziva trolanjem.
Zbilja, prouči pravila forum.hr-a i pdf-a Psihologija, već ti se nekoliko puta dogodilo da iz navodnog neznanja blebneš glupariju. Prestani to raditi.

(Inače, ako imaš nešto odgovoriti na moderatorsko upozorenje, nemoj to činiti na temi.)

[voljen03]

Razgovara sam sa svojom kumom, u diskresiji. I kontaktirao još jednu ustanovu, isto anonimno, preko maila imaju kontakt (nije hrabri telefon), vidjet ćemo njihov odgovor.

No već mi je i kuma i još neke stvari koje sam ovdje pročitao - puno pomogle.

Danas smo ujutro opet o tome razgovarali, opet o nekim detaljima zašto ovo, zaušto ono, zašto mu 2 puta uopće pročitala poruke na fejsu i napisala ne itd itd..Opet sam ju napao, opet sam ju rasplakao, uvrijedio i konačno shvatio više stvari.

Uplašena je, oprezna je, svako njeno hodanje ulicom rezultat je da sa nekim priča na mobitel - tek toliko kako kaže ako ju tko napadne, da može vikati.
Podsvjesno to radi, kaže da se ne sjeti tog događaja nego se samo boji za sebe.
To sam ju uvijek pitao zašto to radi, uvijek je govorila da se boji mraka.Sad znam i radi čega.
Na poruku kad je odgovorila, bilo je nekakvo laganje, kaže da je bila u velikoj panici da ju nebi gdje čekao jer ju vidio na ulici.

I shvatio sam jedno - nisu sve žene iste. To mi je tako i kuma rekla.

Neke se povuču za trajno u sebe, pa kasnije se lječe. Neke prolupaju, neke se boje muškog dodira. A neke jednostavno ne žele sa govnima imati posla, ojačaju, kažu "ne" prošlosti, i gledaju na budućnost.
Traže nekoga sa kim mogu opušteno živjeti, i potisnuti taj događaj sastrane.

Tako sam tu i čitao ispovjest žene koju su silovala dva prijatelja. Za godinu dana se ismijavala sa njima. Kaže - grozno iskustvo, no potakne te da budeš jača.

Upravo taj tip je moja cura. Unatoč lošijoj živčanoj bazi, to ju nije ubilo, neće ju više ništa. Rekla mi je da kad je nakon nekoliko tjedana povlačenja konačno krenula van - da nije mene upoznala, da možda bi opet se povukla.


Danas sam joj dao mail, rekao da se tamo javi anonimno, jedna jako poznata naša ustanova pomaže ženama. No neće. Moli me da ju više sa time ne opterečivam, da i ja to zaboravim.
Od tog dana se pazi svugdje, nesvjesno radi čega no pazi se.
Rijetko hoda sama, kad i hoda priča na mobitel, van izlazi u 3 mjeseca jednom. Za sve ostalo tu sam ja.

Moli me da to prihvatim, na ništa više ne poduzimam i da joj i dalje budem potpora da ju to prođe koliko može. Jer za druge načine ne želi čuti, i mislim da bi poludjela da netko nešto na silu napravi i prijavi ga.

I tako će i biti, dalje sam uz nju jači nego ikad, čuvat ću ju više nego što mogu. Ako će joj se ikad on obratiti - e onda će najebat od nepoznatih ljudi i sila.

Kažu da Bog sve kazni - pa eto, čekamo kaznu

Znam da ova odluka nije po želji puno čitaoca, no još jednom - nismo svi isti. Dalje ću joj biti potpora i tu je završena priča.



Hvala svima.

[mrzim ljude]

Bok ljudi...moja bivsa djevojka ima isti problem...ali ima tek 14 gd. i ne zeli prijaviti niti reci roditeljima...rekla je samo meni i uvjeren sam da ne laze jer smo se uvijek sprdali na razne sex teme i sada joj smetaju..svaku noc place i pokusala se ubiti...ne zeli izlaziti van ... bojim se za nju...ja i ona smo imali sexualan odnos sto se desilo al nismo htjeli...igra slucaja ja imam 16 godina...iako mi je bivsa djevojka jos uvjek ju volim...molim vas recite mi samo savijete sto da joj predlozim da radi da se opet osjeca sretna i da joj bude lakse nositi se time jer nemogu slusati kako je u depri svaki dan...molim vas pomozite mi...

[F.A.Q]

sanjita kaže:

ja ću ti valjda deseti put za redom reći isto; trebaš pomoć nekog ko se bavi takvim stvarima.

a ja cu deseti put komentirati da se nitko ne bavi tim stvarima i nisam jos sreo nikoga (ja osobno trazim pomoc vec 4 godine) .. kakve god titule pisale ..

u oci osobno licem u licem sam cuo kako mi govore "da kaj ja mislim da se njima da tu sjediti" .. i slicno .. a sta ces .. ne vole svi svoj posao .. jos su oni dobri kako je u drugim profesijama

ali nekak mi se cini ak imas love da ces ih lakse motivirati izmedju ostalog nakon neke dvije godine razvlacenje okolo i naokolo konacno mi je u jednoj bonici jedna doktorica rekla da to kaj meni treba se placa

[caughtalitesneeze]

Pozdrav svima,

zanima me ima li netko ovdje dobro iskustvo s terapijom, a da ima iskustvo seksualnog nasilja?

Ili se netko možda obratio Ženskoj sobi za konzultacije koja glasi za jedini servis za žrtve seksualnog nasilja kod nas?

Ako imate iskustva, molim vas pišite!

[malazgb]

pozdrav,ne znam ni sama sta da radim ali eto moram nekoga pitati,bila sam do prije 4 dana u jako nasilnoj vezi 5 god.ON je stariji od mene 22 god.Tukao me kad god bi se napio a ja sam se branila i pokusavala njega udarit svaki put kad bi i on mene,osim kad me cipelario tada nisam mogla nista,sad kad sam ga ostavljala rekla sam mu nije ti prvi put da si me istukao ali je zadnji,da li je normalna reakcija kod mene da toliko razmisljam o njemu,da li je dobro,kako se nosi s tim sto sam ga ostavila jer sam sigurna da on ocekuje da cu se vratiti,ja sam relativno mlada i sada moram hodat kod zubara da mi napravi zube,planiram otici u NJemacku,nadam se drugom zivotu,nikad ga nisam htjela prijavit jer si mislim pa sta da sad zbog toga zavrsi u zatvoru.....eto to je zaista ukratko,hvala!

[zoki89]

Čestitam ti malazgb Treba hrabrosti da se izboriš za sebe i izađeš iz takvog odnosa. Ovo je ogroman iskorak prema boljem životu za tebe. Normalno je da ćeš neko vrijeme razmišljati o njemu i svemu što se dogodilo, ali pustiti će te. Posveti se sebi i svom životu, otkrivanju što te zanima, u ćemu uživaš itd. A s vremenom ćeš upoznati nekog novog. Samo si nikada više ne dozvoli takav odnos. Ako te dečko samo jednom fizički povrijedi, otiđi bez jedne riječi.

Želim ti mnogo sreće

[pticalastavica]

INCEST. MOLIM PROČITAJTE I SAVIJETE. HVALA
Podizem malo temu.
Evo nažalost i moja iskustva.

1. Kad sam bila dijete majka kad bi me tuširala uzela bi krpu i strugala me dolje. Doslovno kao da briše kuhinjski ormar a ne osjetljivo dječje područje. Ona je inaće prihički nestabilna... I meni je stvaralo nelagodu. Tako da sam ja sa 6 godina odlučila da se želim tuširati sama. I osjetila sam olakšanje.
Naravno da sam se bojala tuširat sama i da se ne poskliznem; ali sam osjetila olakšanje. I samo bih se zalila vodom i "donje" područje nisam opće dodirivala.
Neznam dali ovo spada pod neobrazovanost- ali krpom ić strugat dječje intimne djelove i pritom pričat sama sa sobon- ona je inaće psihički nestabilna..
I zato kad budem imala dijete neznan kako ću ja njega prati, sigurno ne krpom kao da brišem pločice

2. Kad sam bila dijete, imala sam oko 8godina, brat je 5godina stariji.
Imala sam poster omiljenog glumca zalijepljen pored kreveta i svaku večer bih tog glumca poljubila, to mi je bio simpatija ;D .
Uglavnom sjećam se da mi je brat spavao i zvao me da dođen i da me ugrizao za prst- izazovno...
Idući put je stavio plahtu na pod i rekao mi da se idemo igrati sexa. Ja sam se bojala i rekla san da neću. I on mi je rekao da san kukavica i nagovarao me. Jebiga bila sam djete.
I sad se ne sjećam dal se to dogodilo prije ili kasnije.
Ali sjećam se situacije da je on lezao u krevetu i legla sam kraj njega...
Počeo me maziti i ljubiti.. I govoriti da ćemo voditi ljubav. Ajme povraća mi se dok ovo pišem- ali tada nisam pojma imala... Sjećam se kako sam se lijepo osjećala jer inaće me roditelji nikad nisu mazili i bila sam zanemareno dijete. Znam samo da smo se ljubili i imam crnu rupu sto je bilo kasnije ne sjecam se. Da li me dirao, dal sam ja njega- nemam pojma.
Dali je opće ičega bilo? Samo se sjećam da se meni počelo spavati; da je on rekao da odem u svoj krevet. Meni se nije dalo. I ostala sam tu spavati. Ujutro je rekao da ne kazem nikome i da kazem da smo se zamijenili za krevet. Da je on spavao u mom, ja u njegovom. I tako sam spavala i ujutro dolazi mama histerična i pita me šta je bilo; šta smo radili; ja sam se prepala... Govori ona jel se sjećam.. Odlazi ona ja se tresen i pravim da spavam: čujem ju kako priča s nekim na telefon i govori zabrinuto.. Vraća se opet ispitiva... sad meni je to sve mutno.. činjenica je da je ona skuzila i s nekim pricala o tome.

Nakon toga je svaku vecer u 4 sata ona otvarala nama vrata od sobe. Da provjeri jel "spavamo".
Ali kako je ona mene napala to jutro isprepadano: ne bih rekla napala nego prestravljeno ispitala- ja sam sebi utuvila film: zaboravi, zaboravi, nije se ništa dogodilo... jer sam se njene reakcije prepala.
3. Ja imam 11godina, on ima 16 godina. On meni opet ajmo se igrati.
I igrali smo se toga da ja lezim a on me uhvatio za noge i on stoji na nogama i gura me naprijed nazad (gura me rukama i mrda kukovima) ja gledam blijedo. Opet uzmimo u obzir da tada nije bilo interneta i sex informacije nisu bile klincima dostupne toliko tako da ja nisan znala sto radim. Nista dalje od toga nije bilo.
Ulovio nas ujac i napravio facu Šta vi radite?

4. Brat je mokrio u krevet jako dugo, introvert, ja nisam imala poteškoća s mokrenjem tokom noći hvala Bogu. Bratu sam na laptopu ušla u prije godinu dana (on je sada blizu 30god) history i vidila da je gledao porniće incestuozne u kojima sinovi opće s majkama Inaće njih dvoje se ne slažu uopće. Ali promislila sam jbt ako ja imam traumu od tusiranja, kako je njega tusirala?
Napominjem radi se o njenom neznanju i što je inaće gruba osoba i nema osjećaja za dodir.

5. Roditelji su me znali nekad po guzici udrit iz dragosti.. Sad mozda san ja malo skrenula al to mi je isto bilo odbojno da me lupe po guzici

6. Imala sam 12 ili 13 godina, obiteljski prijatelj je dosao čestitati Bozic i čovijek je bio alkoholiziran i oni nisu bili u boravku bas u tom trenutku-slučajnost definitivno. i lik mi cestitao Bozic i poljubio me u usta, umjesto u obraz I ja ostala ukipljena a on prokomentirao: Dobra si ti cura!
Najgore od svega s njegovim sinom sam se druzila...

--- ovo s bratom i s tim likom sam potisnula u sebe... i tek je nedavno isplivalo.
Odselila sam se i svi zivimo svoje zivote. Ali naravno ostavilo je traga na mene.
Kako se to odrazilo na mene?
Bila sam pobozno katolicko dijete.
I odgađala sam stalno prvi poljubac, kao to cu s onim pravim.
Na kraju sam se poljubila prvi put nesto kasnije od mojih vrsnjakinja...
Što se sexa tiče i to sam odgađala.
Inaće sam bila lijepa ali sam bila sramezljiva i nisan sebe dozivljavala kao privlacnu osobu.
S prvim deckom sam se na njegove dodire doslovno tresla...
Prvi sex sam odradila doslovno odradila sa 19godina. I to s nekim deckom, samo sam legla rasirila noge, on je usao. Ja nisan opce uzivala. Ustala san se obukla hlače i rekla: ajde bok.
Otisla sam i počela plakati jer sam mislila da sam lezba...
Imala sam jos par iskustava; jedino s jednim dečkom sam bas uzivala u sexu totalno neopterećeno i svidao mi se decko...

Ali ja nisam uopće osjecala poriv za sexom, obavila sam to vise da idem u korak sa drustvom...
I dogodilo se da san doslovce otvorila pandorinu kutiju.
Odjednom sam malo pomalo postala promiskuitetna... Počela prihvacati svoje tijelo, počela se paliti na to da drugi gledaju u mene, dobila sam nekakvu sigurnost.
Ali to nije bilo sve. Ko da je neki vrag ušao u mene. Palo mi je napamet ni manje ni više nego da se bavim prostitucijom.
Inaće imam moralne okvire, kazem bila sam hardcore katolički odgojena.
Mama se šokirala da sam ja izgubila nevinost kad sam joj rekla da san spavala s dečkom s 19
I odakle meni fiks ideja da krenem s prostitucijom. WHAT?
Nisam to nikad realizirala jer san skuzila da ipak ne bih, ali me fascinira ta zelja koja se pojavila u meni iako realno financijski nemam potrebu da doveden sebe u tu situaciju da na takav način zarađivam.
Moze li netko objasniti i dati svoje mišljenje?

+Više uzivam u prstenjačenju nego u sexu, npr decko ako penetrira to meni ne stvara neki dojam, glumim da uzivam jedino ako mi se osoba bas svida. A i mogu izdrzati dug period bez sexa..
+ nakon sexa osjecam ogromnu prazninu u trbuhu. da li je to normalno. da li je to radi isrcpljenosti od sexa??
vise uzivam u mazenju,ljubljenju nego u samom sexu.

[pticalastavica]

Očekivala sam nekakvu reakciju na post... i mišljenje sa strane..
...

[PinkBarbie]

pticalastavica kaže:

INCEST. MOLIM PROČITAJTE I SAVIJETE. HVALA
Podizem malo temu.
Evo nažalost i moja iskustva.

1. Kad sam bila dijete majka kad bi me tuširala uzela bi krpu i strugala me dolje. Doslovno kao da briše kuhinjski ormar a ne osjetljivo dječje područje. Ona je inaće prihički nestabilna... I meni je stvaralo nelagodu. Tako da sam ja sa 6 godina odlučila da se želim tuširati sama. I osjetila sam olakšanje.
Naravno da sam se bojala tuširat sama i da se ne poskliznem; ali sam osjetila olakšanje. I samo bih se zalila vodom i "donje" područje nisam opće dodirivala.
Neznam dali ovo spada pod neobrazovanost- ali krpom ić strugat dječje intimne djelove i pritom pričat sama sa sobon- ona je inaće psihički nestabilna..
I zato kad budem imala dijete neznan kako ću ja njega prati, sigurno ne krpom kao da brišem pločice

2. Kad sam bila dijete, imala sam oko 8godina, brat je 5godina stariji.
Imala sam poster omiljenog glumca zalijepljen pored kreveta i svaku večer bih tog glumca poljubila, to mi je bio simpatija ;D .
Uglavnom sjećam se da mi je brat spavao i zvao me da dođen i da me ugrizao za prst- izazovno...
Idući put je stavio plahtu na pod i rekao mi da se idemo igrati sexa. Ja sam se bojala i rekla san da neću. I on mi je rekao da san kukavica i nagovarao me. Jebiga bila sam djete.
I sad se ne sjećam dal se to dogodilo prije ili kasnije.
Ali sjećam se situacije da je on lezao u krevetu i legla sam kraj njega...
Počeo me maziti i ljubiti.. I govoriti da ćemo voditi ljubav. Ajme povraća mi se dok ovo pišem- ali tada nisam pojma imala... Sjećam se kako sam se lijepo osjećala jer inaće me roditelji nikad nisu mazili i bila sam zanemareno dijete. Znam samo da smo se ljubili i imam crnu rupu sto je bilo kasnije ne sjecam se. Da li me dirao, dal sam ja njega- nemam pojma.
Dali je opće ičega bilo? Samo se sjećam da se meni počelo spavati; da je on rekao da odem u svoj krevet. Meni se nije dalo. I ostala sam tu spavati. Ujutro je rekao da ne kazem nikome i da kazem da smo se zamijenili za krevet. Da je on spavao u mom, ja u njegovom. I tako sam spavala i ujutro dolazi mama histerična i pita me šta je bilo; šta smo radili; ja sam se prepala... Govori ona jel se sjećam.. Odlazi ona ja se tresen i pravim da spavam: čujem ju kako priča s nekim na telefon i govori zabrinuto.. Vraća se opet ispitiva... sad meni je to sve mutno.. činjenica je da je ona skuzila i s nekim pricala o tome.

Nakon toga je svaku vecer u 4 sata ona otvarala nama vrata od sobe. Da provjeri jel "spavamo".
Ali kako je ona mene napala to jutro isprepadano: ne bih rekla napala nego prestravljeno ispitala- ja sam sebi utuvila film: zaboravi, zaboravi, nije se ništa dogodilo... jer sam se njene reakcije prepala.
3. Ja imam 11godina, on ima 16 godina. On meni opet ajmo se igrati.
I igrali smo se toga da ja lezim a on me uhvatio za noge i on stoji na nogama i gura me naprijed nazad (gura me rukama i mrda kukovima) ja gledam blijedo. Opet uzmimo u obzir da tada nije bilo interneta i sex informacije nisu bile klincima dostupne toliko tako da ja nisan znala sto radim. Nista dalje od toga nije bilo.
Ulovio nas ujac i napravio facu Šta vi radite?

4. Brat je mokrio u krevet jako dugo, introvert, ja nisam imala poteškoća s mokrenjem tokom noći hvala Bogu. Bratu sam na laptopu ušla u prije godinu dana (on je sada blizu 30god) history i vidila da je gledao porniće incestuozne u kojima sinovi opće s majkama Inaće njih dvoje se ne slažu uopće. Ali promislila sam jbt ako ja imam traumu od tusiranja, kako je njega tusirala?
Napominjem radi se o njenom neznanju i što je inaće gruba osoba i nema osjećaja za dodir.

5. Roditelji su me znali nekad po guzici udrit iz dragosti.. Sad mozda san ja malo skrenula al to mi je isto bilo odbojno da me lupe po guzici

6. Imala sam 12 ili 13 godina, obiteljski prijatelj je dosao čestitati Bozic i čovijek je bio alkoholiziran i oni nisu bili u boravku bas u tom trenutku-slučajnost definitivno. i lik mi cestitao Bozic i poljubio me u usta, umjesto u obraz I ja ostala ukipljena a on prokomentirao: Dobra si ti cura!
Najgore od svega s njegovim sinom sam se druzila...

--- ovo s bratom i s tim likom sam potisnula u sebe... i tek je nedavno isplivalo.
Odselila sam se i svi zivimo svoje zivote. Ali naravno ostavilo je traga na mene.
Kako se to odrazilo na mene?
Bila sam pobozno katolicko dijete.
I odgađala sam stalno prvi poljubac, kao to cu s onim pravim.
Na kraju sam se poljubila prvi put nesto kasnije od mojih vrsnjakinja...
Što se sexa tiče i to sam odgađala.
Inaće sam bila lijepa ali sam bila sramezljiva i nisan sebe dozivljavala kao privlacnu osobu.
S prvim deckom sam se na njegove dodire doslovno tresla...
Prvi sex sam odradila doslovno odradila sa 19godina. I to s nekim deckom, samo sam legla rasirila noge, on je usao. Ja nisan opce uzivala. Ustala san se obukla hlače i rekla: ajde bok.
Otisla sam i počela plakati jer sam mislila da sam lezba...
Imala sam jos par iskustava; jedino s jednim dečkom sam bas uzivala u sexu totalno neopterećeno i svidao mi se decko...

Ali ja nisam uopće osjecala poriv za sexom, obavila sam to vise da idem u korak sa drustvom...
I dogodilo se da san doslovce otvorila pandorinu kutiju.
Odjednom sam malo pomalo postala promiskuitetna... Počela prihvacati svoje tijelo, počela se paliti na to da drugi gledaju u mene, dobila sam nekakvu sigurnost.
Ali to nije bilo sve. Ko da je neki vrag ušao u mene. Palo mi je napamet ni manje ni više nego da se bavim prostitucijom.
Inaće imam moralne okvire, kazem bila sam hardcore katolički odgojena.
Mama se šokirala da sam ja izgubila nevinost kad sam joj rekla da san spavala s dečkom s 19
I odakle meni fiks ideja da krenem s prostitucijom. WHAT?
Nisam to nikad realizirala jer san skuzila da ipak ne bih, ali me fascinira ta zelja koja se pojavila u meni iako realno financijski nemam potrebu da doveden sebe u tu situaciju da na takav način zarađivam.
Moze li netko objasniti i dati svoje mišljenje?

+Više uzivam u prstenjačenju nego u sexu, npr decko ako penetrira to meni ne stvara neki dojam, glumim da uzivam jedino ako mi se osoba bas svida. A i mogu izdrzati dug period bez sexa..
+ nakon sexa osjecam ogromnu prazninu u trbuhu. da li je to normalno. da li je to radi isrcpljenosti od sexa??
vise uzivam u mazenju,ljubljenju nego u samom sexu.

Ponekad se najezim citajuci necija iskustva na forumu I vidjevsi koliko su necija slicna mojima.
Brat, pogotovo stariji bi ti trebao biti podrska I uzor, a ne netko koga se uzasavas. Nemam hrabrosti pisati detalje, ali razumijem te, samo ne razumijem jos uvijek zasto I kako je moj brat 'zaljubljen' u mene.
Ponasala sam se u tinejdzerskim danima gotovo isto kao I ti...
Potreba za prostitucijom ce proci, barem kod mene je. Postuj svoje tijelo I nedaj ljudima koji ti zele lose blizu sebe, pazi se I cuvaj.

[samasam]

U djetinstvu sam bila tri puta s. zlostavljana, nikada o tome nisam nikome govorila.
Jedno od tih je počinio moj brat, on je danas alkoholičar-izgubljeni slučaj, svi se u obitelji pitaju zašto je on posto takav, a ja jedina znam i nesmijem ništa reći (zauvjek ću to držati u sebi). Njega izjeda krivnja i zato je tako destruktivan prema sebi.
Kad se sjetim nekog trenutka tog događaja, onda u isti tren preusmjerim misli na nešto drugo i to mi uvijek uspijeva.
Teško mi je uopće i govoriti o tome i lakše mi je kad je ovako potisnuto.

Dugo sam u vezi, a doživljaj intimnosti je moja druga tajna. On nezna za moju prvu tajnu, onu o s. zlostavljanju.
Ponekada plaćem u trenutnu intimnosti - on misli da uzdišem; nekada kada osjećam laganu emocionalnu bol (koja nije vezana uz zlostavljanje) kažem svom partneru da bude grub (što on nikada nije u toj mjeri) kao da želim da mi grubim seksom izbriše tugu-uvijek poslije toga plačem, on to nikada ne primijeti jer ja dobro glumim; puno puta želim samo da on završi svoje što mi on nekada ne dopušta i hoće da prvo ja završim - dobar je ljubavnik pa mu to vise puta i uspijeva.
Trudim se koliko god mogu da ono iz prošlosti ne utječe puno na moj život.
Samo želim zaboraviti.

[Almost Rosey]

Susreti pokreta i glasa radionice su namijenjene ženama koje su preživjele seksualno nasilje. Radionice su osmišljene kao mjesto gdje osvještavamo i razvijamo svoje unutarnje potencijale, osnažujemo vlastiti pokret i glas te stvaramo zajedničku snagu kreativnog izražavanja. Na radionicama ćemo nalaziti užitak slobode vlastitog kretanja, oslobađanja glasa i napretka u vještinama istih. Tijekom susreta u trajanju od 90 minuta radimo vježbe osvještavanja tijela, snage, istezanja, koncentracije, oslobađanje glasa i stvaranja grupne dinamike. Ciklus radionica počinjemo s individualnim vježbama koje postepeno prelaze u grupni rad. Susreti su zamišljeni kao rad na traumi isključivo kroz pokret, ples i glas bez verbalizacije samih trauma i događaja koji osobu dovode na radionicu.

Kriterij za sudjelovanje jest preživljeno seksualno nasilje o kojem nije potrebno ni na koji način pričati – samom prijavom podrazumijevamo da ste preživjele seksualno nasilje te nije potrebna nikakva vrsta dodatnog pojašnjenja.

Radionice će se održavati jednom tjedno – ponedjeljkom od 20:00 do 21:30, a za sudionice su besplatne – sve što je potrebno jest prijaviti se na e-mail adresu: [email protected] do 7.3.2016. Radionice ce se održavati prostoru Pučkog otvorenog učilišta (Vukovarska 68) u čijoj suradnji je ovaj projekt ostvaren. Voditeljice Susreta su Rina Kotur, plesna pedagoginja i psihologinja te performerica Josipa Bubaš. Prvi susret planiran je 14.3.2016. (ponedjeljak).

https://www.facebook.com/zenska.soba/

[intervention]

Pozdrav!

Kada sam imala 26 godina moj prijatelj me drogirao i silovao. To mi se dogodilo u mojoj sobi u hotelu u kojem sam radila.

U početku, nakon što mi je to uradio nisam to shvatila.
Mislila sam da mi se "zalomilo".

Nakon dva tri dana mi je pozlilo. Nisam mogla se normalno kretati, spavati. Imala sam halucinacije.

Odveli su me kod psihijatra i dobila sam tablete za smirenje. Ni dan danas se ne sjećam što mi je on radio. U početku sam mislila da sam to željela, ali to nije istina. On me silovao.

Npr. tek sam nakon 5 do 6 godina shvatila da me on silovao. Zašto bih onda završila kod psihijatra. Ponekad imam noćne more da sam bila polumrtva dok mi je on to radio.

Teško je dokazati da se silovanje dogodilo, i da me netko seksualno iskoristio - pogotovo netko u koga sam imala povjerenja.

Teško mi je vjerovati da su ljudi kadra tako nešto napraviti.

No još teže je nositi se sa okolinom. Osjećam se kao kurva, a ne znam zašto. Toliko me srce boli kada shvaćam kako bi ljudi reagirali da sam umrla te noći.

" Još uvijek imam strahove, kao da se radi o nekoj drugoj JA, a ne meni osobno."

Bojim se sprijateljiti sa ljudima, a da pritom ne osjetim tu njihovu ravnodušnost. Kao - " ženu je netko silovao i odgovor - pa neka su je... nije se trebala družiti sa njima, to je i tražila!"

Kao da nikada nisam ni postojala. Bojim se da me ljudi iskorištavaju, osjetim njihovo vrijeđanje, tu odvratnu ljudsku zlobu, kao da mi se smiju u lice. "Kao to ti je ono kad te netko j*** na način da ti to neznaš"- boli kao nož u srce.

[Pigsy]

Intervention, imam sličnih iskustava i moj prijateljski savjet je da što prije odeš na neku psihoterapiju - kako bi proradila i 'zatvorila' to traumatično iskustvo. Ja nisam nigdje išla - bila sam ih zatvorila sama, u sebi, ali sjećanja na njih počela su 'izlaziti van' puno godina kasnije i stvarati mi probleme u odnosima i svakodnevnom funkcioniranju. Probaj to spriječiti.
Vezano uz pričanje drugim osobama - vjerujem da su tvoji strahovi neosnovani. Ako se budeš povjerila svojim najbližim prijateljima, njihova reakcija će vjerojatnije biti utješna, a ne izrugivajuća. Zapravo, meni i jest izraz suosjećanja i žaljenja na njihovim licima bio najgori dio. Imala sam dojam kao da je njima bilo teže nego meni jer naravno - ja sam imala osjećaj da se to događalo nekoj drugoj osobi

[intervention]

Pigsy kaže:

Intervention, imam sličnih iskustava i moj prijateljski savjet je da što prije odeš na neku psihoterapiju - kako bi proradila i 'zatvorila' to traumatično iskustvo. Ja nisam nigdje išla - bila sam ih zatvorila sama, u sebi, ali sjećanja na njih počela su 'izlaziti van' puno godina kasnije i stvarati mi probleme u odnosima i svakodnevnom funkcioniranju. Probaj to spriječiti.
Vezano uz pričanje drugim osobama - vjerujem da su tvoji strahovi neosnovani. Ako se budeš povjerila svojim najbližim prijateljima, njihova reakcija će vjerojatnije biti utješna, a ne izrugivajuća. Zapravo, meni i jest izraz suosjećanja i žaljenja na njihovim licima bio najgori dio. Imala sam dojam kao da je njima bilo teže nego meni jer naravno - ja sam imala osjećaj da se to događalo nekoj drugoj osobi

U pravu si. Išla sam kod psihijatra i dobila sam terapiju.

Najviše me je strah toga da ne znam što mi je rađeno prilikom tog seksualnog čina, sama činjenica da je netko uradio mome tijelu dok ja nisam bila svjesna jest zastrašujuća.

Tim više što sam prilikom toga čina zamrla.

Gubitak kontrole nad vlastitim postupcima - postala sam emocionalni invalid. Volim sve imati napismeno, zato sam se prijavila na ovu temu.

Tako da ostavim bilješke - da se nešto dogodilo.

Razgovorom možeš se osjećati bolje, ali ovako se uvijek možeš vratiti i pročitati o ćemu se raspravljalo.

[cinderella92]

Vec dugo razmisljam da objavim post ovdje na vasu temu premda ne znam koliko je aktualna sada, no uvijek me nesto zaustavilo kada mi dode da ostavim koju rijec. Dok ovo pisem stalno imam osjecaj da svi znaju da ja ovo pisem, da se zna moj identitet, no vjerojatno ste se svi tako osjecali..Ovo pisem iz razloga sto ne zelim u offline zivotu nikoga zamarati i opterecivati svojim mislima, a opet da si na neki nacin skinem teret s duse i utjesim da nisam jedina.
Moja prica, za koju sam si donekle i sama kriva, pocinje prije pet godina. Sa svojih 18 godina, prijateljica i ja smo od podneva do veceri pile, a kako sam vec bila pijana htijela sam jos, jos i jos alkohola. Tu je nastao problem jer se meni nije dalo ici kuci, koliko god me prijateljica nagovarala da idem s njom ja se nisam dala nagovorit (pijana budala) te je naposljetku ona otisla kuci, a ja sam ostala s poznanikom sama pit – tu sam si sama kriva. Znala sam ga preko nje, cinio se normalan i zrel s obzirom da je stariji od mene 15 godina..Kako smo sjedili i pili on je stavio ruku na moje medunozje i kada sam shvatila sta zeli ustala sam i okrenila se po torbicu i kada sam ju uzela odjedom sam ga vidjela da je skinio gace i htio mi je glavu spustit dolje no makla sam se nekako. Rekla sam da idem kuc, a on me gurnio i skinio mi tajce, a dalje znate..Od tog pijanstva i soka nisam se mogla bas braniti, no jasno se sjecam kako sam rekla ne, ne i kada sam pokusala ustati da me udario.. A ono sto me od svega zbunjuje je sto je na kraju rekao „oprosti, nisam znao da ti je prvi put“, „nemoj nikome reci za ovo “ te me je pitao da li da me otprati doma. Naravno da sam sama otisla kuci. Sljedecih tjedan dana nisam izlazila iz kuce niti sam se javila prijateljici. Nikome nisam nista govorila o tome jer me bilo sram, a i jer sam znala da ce svi mislit sta si ostala sama s njim takva pijana. Necu nikada zaboraviti kada sam ga vidjela prvi put nakon tog dogadaja kako sam se osjecala, onaj osjecaj ukocenosti kao da ni korak ne mozete napraviti, srce kuca ko ludo i hladan znoj. Znala sam ga nekoliko puta vidjeti u kaficu, a jednom kada sam otisla u wc on e otisao za mnom i dok sam prala ruke stao je iza mene i zgrabio kao da me grli i rekao „pokidat cu te“, fuj, gadi mi se sve ovo i dok pisem, te je jednom dosao i pitao jel ga se jos bojim.. Pa koji bi normalan covjek tako nesto napravio pa se ispricao, nudio prijevoz kuci pa dolazio s takvim pitanjima jel se bojim.. Dva mjeseca sam sve drzala u sebi, a onda sam se jednom napila i to me sjecanje bas pogodilo pa sam se povjerila nekim osobama, a nakon toga sam kod kuce pokusala samoubojstvo jer me bilo sram sto netko to zna. Tako da sam poslije tog pokusaja isla kod psihijatra na kontrole i dobila dijagnozu reakcija na stres, dobila tablete i bila na njima jedno godinu i pol ali to sjecanje se nije izbrisalo. I dan danas ne volim sama po mraku ici nigdje, uvijek volim pricati s nekim na mobitel dok sam sama na ulici, ne volim u normalnim zivotnim situacijama biti s muskim osobama..
Nekada mi se cini da to nista nije stvarno, da si umisljam, no onda se sjetim isjecaka od te noci pa shvatim da je ipak stvarno. Nekada kada mislim da to nije stvarno, ne znam zasto to radim, ali ponekad odem na njegov facebook profil. Znam da to nije dobro al eto, ne znam sta mi je..luda..Sada nakon pet godina sam udana zena, no eto opet mi se misli na taj dogadaj vracaju, pa me zanima produ li ikada? Sta uraditi da produ? Ne zelim nikoga opterecivati, usotalom sta mi netko moze i reci osim da je proslo vec pet godina i da sam trebala na to zaboraviti..

[Pigsy]

cinderella92 kaže:

Sada nakon pet godina sam udana zena, no eto opet mi se misli na taj dogadaj vracaju, pa me zanima produ li ikada? Sta uraditi da produ?

Sjećanje na taj događaj neće nikad nestati. To je nemoguće. Ono što ti ja savjetujem kao 'prijeteljica po muci' je da odeš negdje na razgovornu (psihoanalitičku) psihoterapiju i proradiš tu traumu. To znači da ćeš je morati ponovo oživjeti, proživjeti i da će boljeti još jače nego što te boli sada samo sjećenje na nju. Terapija bi trebala pomoći da se (kao krajnji cilj) oslobodiš osjećaja krivnje i ostalih negativnih emocija koje uz nju vezuješ (strah, izbjegavanja...), te da ona izgubi na značaju u tvom životu i svakodnevnici. Da izbljedi. Nešto poput onoga kako se osjećaš nakon nekog rastanka - nikada ga nećeš zaboraviti, ali te sjećanje na njega više neće boljeti. Tako je meni objasnila šrinkica.
Što da ti kažem. Kod mene je bilo višestrukih trauma i bile su jako dobro pospremljene i zakrpane mehanizmima obrane. Ali evo, nakon par životnih stresora i nakon više od desetljeća počelo je izlaziti van. Prvo u obliku napada panike i anksioznosti, a potom i (kao rezultat psioterapijskog procesa) kao 'fleshbackovi' i noćne more.
Ja vjerujem da će uz kvalitetnu terapiju i tome doći kraj

[Almost Rosey]

cinderella92 kaže:

za koju sam si donekle i sama kriva

Nisi. Ni donekle. Nimalo. Kriva je isključivo jedna osoba.

[cinderella92]

Pigsy kaže:

Sjećanje na taj događaj neće nikad nestati. To je nemoguće. Ono što ti ja savjetujem kao 'prijeteljica po muci' je da odeš negdje na razgovornu (psihoanalitičku) psihoterapiju i proradiš tu traumu. To znači da ćeš je morati ponovo oživjeti, proživjeti i da će boljeti još jače nego što te boli sada samo sjećenje na nju. Terapija bi trebala pomoći da se (kao krajnji cilj) oslobodiš osjećaja krivnje i ostalih negativnih emocija koje uz nju vezuješ (strah, izbjegavanja...), te da ona izgubi na značaju u tvom životu i svakodnevnici. Da izbljedi. Nešto poput onoga kako se osjećaš nakon nekog rastanka - nikada ga nećeš zaboraviti, ali te sjećanje na njega više neće boljeti. Tako je meni objasnila šrinkica.
Što da ti kažem. Kod mene je bilo višestrukih trauma i bile su jako dobro pospremljene i zakrpane mehanizmima obrane. Ali evo, nakon par životnih stresora i nakon više od desetljeća počelo je izlaziti van. Prvo u obliku napada panike i anksioznosti, a potom i (kao rezultat psioterapijskog procesa) kao 'fleshbackovi' i noćne more.
Ja vjerujem da će uz kvalitetnu terapiju i tome doći kraj

-------------
Posjecivala sam ja psihijatra koji me slao i na neke testove ovo ono, no jedino dobro iz tog je sto sam dobila tablete koje su mi pomogle da funkcioniram u normalnom zivotu, da mogu nastavit uciti za faks, a razgovrati nismo bas stigli, doslovno je svaki pacijent imao po 5-10 min (a meni je tada trebalo pet minuta da prozborim recenicu, jednostavno me nesto kocilo, bila sam premlada i preranjiva, sve mi se svodilo na da-ne), a za privatno- nemam toliko novaca. A psihic mi bio neki trs, jednom je izjavio nesto na foru da imam lijepe grudi, pa si gledam tko je tu ludi od nas...Tako da bih zaobisla psihice, radije bih ako se moze te misli sam izbit iz glave na neki nacin..

[Zelena oaza]

Uh, teške životne priče... Jedino što ja mogu reći je da osjecaj krivnje, ljutnje i gađenja neprođe nikada..
S godinama se boriš, pokušavaš preboljeti, zaboraviti ali to je naprosto nemoguće.. Još niti jedan dan nije prošao a da se nesjetim..