Kako odbiti parazite koji samo žele besplatno ljetovati?

[volim_puding]

Kod nas je zivio tatin bratic, skoro godinu dana.

Nas petero u stanu od 50-ak kvadrata.
Ali...decko je bio normalan, i bilo nam je super...Svi smo ga bas zavoljeli

Prosle godine nas je u jednom momentu bilo 7+pas. Ali to je bila jako bliska rodbina koju nismo par godina vidjeli i bas smo se veselili

Posto vise ne zivim sa svojima, ja se smatram parazitom jer im se uvalim ljeti. I jos povedem prijatelje. Mojima ne smeta. Oni rade cijele dane i samo prespavaju kuci, a za rucak i ostale stvari se ne brinu. Dobro, za vrijeme koje sam ja tamo stvarno radim po kuci i pomazem mami maksimalno.

Realno, prijatelji koj isu bili kod mene su i mene u vise navrata lijepo ugostili kad mi je trebalo.
Ali, da mi se javi netko s kim nisam bliska bez problema bi ga odbila.

Ovo ljeto ne zovem nikog, imamo samo 2 tjedna godisnjeg a vec mjesecima nisam bila kuci tako da zelim to vrijeme provesti u miru s obitelji.

[Veeg]

evo, niti godinu dana živim na moru a već mi se pokušali uvaliti. i to djevojka koju poznajem iz viđenja javila se da bi došla na 4 dana samo, u prolazu. pa onda ide dalje. a nema jadna novaca...

samo sam joj napisala da ako želi, rado ću se raspitati za neki povoljni smještaj

[chocolatecookie]

chaterica40 kaže:

Lijepo si to opisala i naglasila tu razliku. Meni, recimo, fali i to što se nikoga više ne zove da dođe živjeti kod nekoga, da se kao ne inkomodira obitelj, iako možda taj student inače baš nema mogućnosti za studij u drugom gradu. Nekako mi je žao što smo zaboravili i pomagati, samo zato što nama "nije zgodno".

Isuse. A meni moji plaćali stanarinu, a mogli su me fino uvalit tetki. Samo na par godina, da cura završi škole.

[chaterica40]

Meni ne bi bio problem primiti nećaka da završi faks i da tako pomognem bratu. Nismo svi sebična govna

[katjes]

chaterica40 kaže:

Meni ne bi bio problem primiti nećaka da završi faks i da tako pomognem bratu. Nismo svi sebična govna

Ok tebi, a tvom mužu?


Sent from my ST18i using Tapatalk 2

[Lali Puna]

chocolatecookie kaže:

Isuse. A meni moji plaćali stanarinu, a mogli su me fino uvalit tetki. Samo na par godina, da cura završi škole.

ne mogu svi platiti stanarinu (i hranu i troškove studija)
moji su bili primili jednu maminu rođakinju dok su imali samo mene i sobu viška - u suprotnom joj njezini nikad ne bi mogli priuštiti studiranje. to su ljudi sa sela, zauzvrat su slali mesa, jaja, povrća, kobasica, svega.
cura se trudila što više biti izvan kuće i općenito što manje smetati.

i još neki članovi moje šire obitelji su primili nećake/sestrične ili čak još dalje rođake dok su studirali. moju mamu i tetu su pak primili njihovi rođaci kad su u svoje vrijeme došle na studij u zagreb.

meni je to super gesta, ako imaš sobu viška, naravno (ne da uvališ nekog svom djetetu u sobu), osobito kad znaš da je to nekome jedini način da studira. ako se gost pokaže kao nekulturan i smeta ti - dobije vritnjak.

iako, sad kad razmišljam o tome, ja bih pet puta razmislila prije no što bi primila nekog. možda bih i odbila. komotni smo postali i sebični, valjda.
(ali sestrino ili bratovo dijete, ergo nećake - uvijek, to mi nije uopće kategorija 'rođaka', to mi je praktički kao moje dijete)

[Eurifesa]

Lali Puna kaže:

n
(ali sestrino ili bratovo dijete, ergo nećake - uvijek, to mi nije uopće kategorija 'rođaka', to mi je praktički kao moje dijete)

Lako za rodbinske nećake, a što za svojtinske (?) nećake, dakle muževe?

[Lali Puna]

Eurifesa kaže:

Lako za rodbinske nećake, a što za svojtinske (?) nećake, dakle muževe?

pa muževi nećaci su i moji nećaci i obrnuto.
po se podrazumijeva, isto se računa praktički kao naša djeca
(još sam si mislila jel trebam nadopisati i od šogora/šogorice djecu, pa sam zaključila da ne moram sve moguće rodbinske odnose navodit, podrazumijeva se)

ok, kod nas nema nekih jazova u godina, klinci se druže se, viđaju, idu na more skupa (mi vodimo nećaka, šogiji vode moje dijete), uglavnom nije da ih vidim jednom godišnje - možda ih tad ne bih doživljavala baš skoro kao svoju djecu. ali bih svog barat/sestru (i MM svog) uvijek doživljavala kao svog brata/sestru i osobu kojoj ću pomoći u životu ako ikako mogu.

edit: ovo pitanje je zapravo besmisleno. ili implicira da sam licemjerna i sebična pa je moja želja da uskočim sestri u bilo čemu ok, ali nemam razumijevanja kad muž ima jednake osjećaje prema svojoj sestri

prisutnost dodatne, uglavnom nepoznate ili slabo poznate, osobe u kućanstvu inkomodira - to stoji.
samo što dopuštam da me se inkomodira kad je to usluga nekom kog volim i do koga mi je stalo (kao što bi po sestru išla u 3 ujutro negdje da treba i slično). nisam toliko samoživa da sebi dopuštam da mi bude stalo do sestre, a MM-u ne.

[katjes]

Viš, ja sam puna razumijevanja za supruga koji uopće ne mora dijeliti moj entuzijazam oko moje rodbine, mojih braće sestara, njihove djece, mojih roditelja i prijatelja.
Meni je sasvim normalno i logično da nam nije jednako drago kad udomljavamo moje ljude. Bez obzira što su to jednako njegovi nećaci ko moji.
Nikad oko toga nije bilo prijepora, nit mi je ikad išta prigovorio. Ali jasno mi je da on ne "čeka jedva da ga/je vidi" ko što ja "jedva čekam da dođeš". Naravno da će se iz pristojnosti i poštovanja ponašati kako se doliči prema gostima.
Ali nekog "svog" pozivati u zajednički (ili samo njegov!) prostor (situacija vrijedi i obratno) učestalo ili na dulje vrijeme mi je naprosto neprihvatljivo.

I da, slažem se da su nekad bila druga vremena. Kad to nije bilo toliko neprihvatljivo, kad su se više njegovale te (šire)rodbinske veze. Nema danas više Ivicá Kičmanovića

[Lali Puna]

katjes kaže:

Viš, ja sam puna razumijevanja za supruga koji uopće ne mora dijeliti moj entuzijazam oko moje rodbine, mojih braće sestara, njihove djece, mojih roditelja i prijatelja.

ne dijelim nužno njegov entuzijazam oko njegove rodbine, ali razumijem da je njegov entuzijazam oko njegove rodbine jednak mom oko moje. ne stignem sad traži prave riječi, ali logično mi je da ja svoju sestru volim, jedva čekam vidjet i da nemam ništa protiv da ona prespava kod nas kad god treba, štoviše veselim se tome.
njegovu sestru možda ne iščekujem, ali će mi biti normalno razumijem da joj se ON veseli i da njemu to isto znači kao meni moja.

normalno da ćemo se uvijek sve dogovoriti i da mi ne bi palo na pamer ugosititi neku rodbinu a da to nisam usuglasila s MM-om i da mu nikad ne bih zamjerila kad bi tražio mir i da se dogovorimo nekako drugačije, ali hoćureć da mi presprektiva nije 'ja, ja, ja, moja komocija, moji osjećaji, šta ja imam od toga, što gubim, ja, ja, ja'

dakle, dam se inkomodirati ako je u pitanju netko kod volim i do koga mi je stalo. MM, kao osoba koja mene voli i kojoj su važne stvari koje su meni važne, je jednako tako spreman napraviti *određene* ustupke za stvari koje su meni važne, jer me voli i jer želi da sam sretna i jer mi ne želi otežavati nego olakšavati život.
i obrnuto. zato bih se dala inkomodirati za ugošćavanje njegove sestre/brata - jer je to njemu važno.

[katjes]

e viš...pričamo zapravo o istome, odnosno slažemo se.

s tim da je kod mene razlika ta što muž nema takvih daljinskih prijatelja, padobranske rodbine i siblingsa, netjaka.

Pa sam samo ja ta koja u našoj zajednici to radi, a on se veseli samo zato jer mene to veseli

[Eurifesa]

Lali Puna kaže:

edit: ovo pitanje je zapravo besmisleno. ili implicira da sam licemjerna i sebična pa je moja želja da uskočim sestri u bilo čemu ok, ali nemam razumijevanja kad muž ima jednake osjećaje prema svojoj sestri

Ne implicira da si ti licemjerna i sebična, više da sam ja.
(Točnije, ja sam samo sebična pa ne bih ugošćavala ničije nećake.)

[Lali Puna]

Eurifesa kaže:

Ne implicira da si ti licemjerna i sebična, više da sam ja.
(Točnije, ja sam samo sebična pa ne bih ugošćavala ničije nećake.)

hoćureć, sebični i licemjerni su oni koji bi svoju rodbinu rado ugostili, a muževu ne

[chaterica40]

katjes kaže:

Ok tebi, a tvom mužu?

Ne bi bio moj muž, da mu to nije ok A što se tiče njegove eventualne rodbine, isto bih imala razumijevanja, ali uglavnom u nekom prvom koljenu, ne baš 68 bratića od ne znam kuda...ali da, nemam problem s time...i naravno da govorimo o osobi koja NEMA mogućnost studiranja na drugačiji način...ne govorim o ugošćavanju ljudi koji imaju tri kuće i pet vila...a da dijete kod mene bude na grbači...

kako je netko tu već napisao "za one koje volim i želim im dobro"...a drugi me ni inače ne interesiraju

[katjes]

možeš li biti preciznija kako to misliš da "nema mogućnost studiranja na drugi način"?

jedan od načina je boravljenje u studentskom domu, bilo da se upadne regularno ili se kupi na crnom tržištu. jedan od načina je putovati od mjesta življnja do mjesta studiranja (znam tako varaždinca i jednog iz novske koji su putovali do zga )
jedan od načina je honorarno raditi i zaraditi neku kintu.
poznavala sam (štoviše, živjela s njom!) jednu jadnu jadnicu iz nekog seoceta čiji roditelji su bili na socijali (stari pijanac) i bavili se poljoprivredom i užasno teško živjeli, tekuće vode ne imali, pa bi ipak skucala 100€ za sobu

di je tvoja granica da proglasiš da netko nema druge mogućnosti?

[Lorelai]

chaterica40 kaže:

Lijepo si to opisala i naglasila tu razliku. Meni, recimo, fali i to što se nikoga više ne zove da dođe živjeti kod nekoga, da se kao ne inkomodira obitelj, iako možda taj student inače baš nema mogućnosti za studij u drugom gradu. Nekako mi je žao što smo zaboravili i pomagati, samo zato što nama "nije zgodno".

Hm,meni bi bilo drago kad bi moja mama "zaboravila" pomagati,jer je sve prešlo svaku mjeru.
-naime, mama je iz Bosne, mi živimo u Dalmaciji, tijekom rata, kroz naš stan su prodefilirale hrpe rođaka, bližih i daljnjih,...i sve je to bilo ok.

Onda je mamina sestra(jedna od sestara) koju je mama cijeli život i djetinjstvo i na kraju i kroz rat pomagala-poslala svoju kćer kod nas u srednju školu.

Mi imamo relativno mali stan i cura je naravno bila sa mnom u sobi.Radi svojeg ponašanja, kad je mojem ocu pukao film( lagala je o ocjenama, dovodila doma razne likove dok smo bile same,bila problematična) i moji je spakirali i vratili maminoj sestri...

Ali tu nije kraj, mamina sestra je doselila u naš grad i kasnije je i došla i kćer( u međuvremenu udana i razvedena) i opet se uselila kod nas.Ja sam za to vrijeme bila na studiju,pa je moja soba bila slobodna,a kod mame nije mogla jer mama radi za udrugu u kojoj i živi i ne može se živjeti s njom...

I tako moja mama pomažući je do dana današnjeg zapela s ovom( mojom rodicom), koja je s 35 odlučila studirati i nema novaca ni posla i živi mojima na grbači bez namjere skidanja.Naravno napokon i završava faks i našla je neki tečaj za koji očekuje da je moja mama financira( ona i njena mama su u jako lošem financijskom stanju).

I lijepo je pomagati,ali kad nekome pomažeš milijum godina,sestri 40 godina,a njenoj kćeri oduvijek, bar tako izgleda, a tim ljudima zbog loših odluka je sve lošije u životu i nemaš ih srca izbacit,a uzimaju te zdravo za gotovo, onda
sam protiv "pomaganja" jer neki paraziti se toliko zakače da ih ne baš nikad ne možeš riješiti.

[Lali Puna]

katjes kaže:

poznavala sam (štoviše, živjela s njom!) jednu jadnu jadnicu iz nekog seoceta čiji roditelji su bili na socijali (stari pijanac) i bavili se poljoprivredom i užasno teško živjeli, tekuće vode ne imali, pa bi ipak skucala 100€ za sobu

a za hranu? knjige, kopiranje, prijevoz, higijenu, odjeću, obuću?

naravno da ne mislim da treba udomit nekog, a taj ima honorarni posao pa od zarade izlazi van ili kupuje iphone..ali teško je naći posao baš od prvog dana studiranja, većini treba bar par mjeseci da se snađu, uklope, upoznaju grad uopće..a stanarinu treba platiti. često i par mjeseci unaprijed.

uostalom, radi se i o tome da nekome želiš olakšati. pritom, ponavljam, ne mislim na to da uguraš od tetkine sestrične susjedovog nećaka svom djetetu u sobu, nego da primiš k sebi, ako imaš uvjeta, nekog kome želiš olakšati život i draže ti je da je kod tebe nego da je 6 sati na faksu pa 8 sati radi da bi uopće mogao studirati.

recimo, da te sestra(brat, već netko blizak) zamoli da ju voziš na aerodrom u 5 ujutro, ti bi joj rekla:
- može, nema frke ili
- možeš si i taksi platiti, meni je teško ustat u taj sat?

meni cijeli dan nije jasno kako je samo meni i još nekolicini nije problem da se inkomodiramo eda bi pomogli ili napravili uslugu ljudima do kojih nam je stalo.
tu, kažem, ne upadaju paraziti o kakvima se na ovoj temi priča, ali ne bi mi palo na pamet reć sestri nek njezino dijete konabari da si plati sobu ako bih imala uvjeta primit ju da živi kod mene.

[zoya85]

katjes kaže:

možeš li biti preciznija kako to misliš da "nema mogućnost studiranja na drugi način"?

jedan od načina je boravljenje u studentskom domu, bilo da se upadne regularno ili se kupi na crnom tržištu. jedan od načina je putovati od mjesta življnja do mjesta studiranja (znam tako varaždinca i jednog iz novske koji su putovali do zga )

Ne može svatko upasti u studentski dom, jedan od uvjeta jest da osoba nema prebivalište u Zagrebačkoj županiji, dakle svi oni koji žive na tom području mogu biti dosta daleko od Zagreba, ali neće upasti u dom i bit će prisiljeni putovati.

Mjesečna karta za putovanje od mjesta prebivališta do Zagreba se isto dosta skupo plaća, a treba uzeti u obzir da neki roditelji za kartu ne mogu iskeširati niti 600 kuna mjesečno ili to jedva plate.
Uz kartu, tu je niz drugih troškova, posebno ako student plaća stan- režije (posebno zimi), hrana i ostale studentske potrepštine.
Znam roditelje koji mjesečno daju djeci studentima svega 500 kuna, što im uvijek ne pokriva niti mjesečnu kartu i jako je teško, praktički nemoguće studirati u takvim uvjetima.

jedan od načina je honorarno raditi i zaraditi neku kintu.
poznavala sam (štoviše, živjela s njom!) jednu jadnu jadnicu iz nekog seoceta čiji roditelji su bili na socijali (stari pijanac) i bavili se poljoprivredom i užasno teško živjeli, tekuće vode ne imali, pa bi ipak skucala 100€ za sobu

Je, može honorarno raditi, ali samo ako je redovni student i ako živi u Zagrebu.
Ako to nije slučaj, nego živi u nekoj selendri, jer mu je življenje u gradu preveliki luksuz, kao i troškovi svakodnevnog putovanja, može se pozdraviti sa honorarnim poslovima.
Osobi iz priče, 100 eura mjesečno možda može pokriti sobu, ali ništa drugo, dakle apsolutno je nemoguće preživjeti samo sa 100 eura u gradu studiranja. Ako su joj roditelji bili takva sirotinja i uspjeli skucati 100 eura mjesečno, svaka čast.
Znam roditelje sa boljim primanjima koji uz sve troškove prigrabe svega 500-tinjak kuna mjesečno djetetu koji studira, s time se plaća i putovanje, a tvrde da dosta daju.

Da se vratim na temu...ne podržavam da netko iskorištava daljnje rođake ili poznanike radi vlastite komocije i da se bezobrazno utrpava svakome u stan, preko ljeta ili općenito.
Ipak, ukoliko bi bila u mogućnosti, ne bi mi bio problem ljudima koji su mi bliski, s kojima sam dobra i koje volim (tu spada i bliža rodbina), pomoći sa smještajem za vrijeme studiranja, u nekim normalnim granicama.
Mislim da je lijepo pomoći, ukoliko je osoba u prilici i smatra to potrebnim.
Isto tako, znam kako je teško danas financirati troškove, posebno na studiju i da neka djeca i roditelji jednostavno nemaju mogućnosti za tako nešto.
Ne radi se o sitnici niti o maloj stvari.

Ukoliko se partner s time ne bi slagao ili ne bi imao sluha za pomoć nekome tko mi je blizak, pitala bi se s koliko sam (ne)kompatibilnom osobom ušla u vezu.

[chocolatecookie]

Lali Puna kaže:

recimo, da te sestra(brat, već netko blizak) zamoli da ju voziš na aerodrom u 5 ujutro, ti bi joj rekla:
- može, nema frke ili
- možeš si i taksi platiti, meni je teško ustat u taj sat?

Nekako mi je jako teško u isti koš strpat vožnju nekoga na aerodrom i nečiji najmanje petogodišnji život kod mene doma.

Al dobro, možda budem imala nećake koje ću voljeti skoro ko djecu si. Bratiće nisam vidjela godina, i moji nisu imali sobu viška, i da su odlučili useliti nam u stan maltene nepoznatog čovjeka na pet godina, malo bih zaključila da su ku-kuc.

[mala_babaroga]

chaterica40 kaže:

Meni ne bi bio problem primiti nećaka da završi faks i da tako pomognem bratu. Nismo svi sebična govna

Ne radi se o sebičnim govnima, nego o slučaju od kojeg je potekla priča o sirotim studentima: kad jedna sestra živi skromno, štedi i svojoj djeci kupi stan za studij, a druga ide na ljetovanja, zimovanja, ima dva auta i uživa u svim mogućim luksuzima, a školovanje svoje djece bi voljela prepustiti sestri koja cijeli život štedi i odriče se svega. U tom slučaju, štedljiva sestra koja je kupila stan i odbila primiti nećake nije sebično govno, nego racionalna osoba koja ne dozvoljava da ju se iskorištava i ima moju potpunu podršku.