Nasljeđivanje (ne u pravnom smislu)

[alistra]

Ovako. Nedavno mi je umro tata. Darovnim ugovorom mi je darovao kuću i zemljište oko kuće (700 čhv) u Zagrebu, istočni dio Sljemena.
Ja taj darovni nisam nikad provela do kraja u gruntovnici.
Sad ima problem.
Mama se doslovce posvađala samnom jer sam rekla da ću ga donijeti na ostavinu.
Ona bi htjela naslijediti kuću.
Jako smo se posvađale- doslovno me izbacila iz kuće u kojij sam bila sa svojom djecom nekoliko zadnjih mjeseci zbog bolesti tate. Inače sam udana i živim na drugoj adresi.
Evo sad razmišljam da ni ne aktiviram taj darovni jer s obzirom da ga ni do sad nisam provela i nisam tip da se jako borim za materijalno.
Ali mama može naslijediti i 3/4 ako se pozove na bračnu tečevinu.
Problem je što je rekla da bi sve dala na moju djecu tj. unučad, a budući da su mi djeca jako mala, sljedećih 17 godina će svima upravljati centar za socijalnu skrb, a to mi svi, uključujući i obiteljskog odvjetnika kažu da nije dobro.
Uglavnom, povrijeđena sa, najradije bih se odrekla i dijela koji me ide po zakonu, ali ne znam da li je pametno.
Emocionalno mi je katastrofa što već tjedan dana ne razgovaram sa mamom, bila sam dva puta tamo u ovom tjednu i dalje je tiha misa među nama.
Pretpostavljam da misli da time radi pritisak na mene da joj dam da naslijedi kuću.
Jako sam nesretna i ovako zbog smrti tate, a sad još i ovo.
Još k tome imam i dijete sa posebnim potrebama od 4,5 god. koji npr. pita za dedu (još ne znam kako mu objasniti) i baku.
Uglavnom, mučim se što da radim kad dođe ostavina ?
Ps. mama mi ima 71 godinu, malu penziju, ionako ću ja morati brinuti o svemu kao i do sada.
Što kažete, neki savjet? Ili da li je netko imao sličnu situaciju?

[kajpa]

Mislim da si fulala temu, probaj na pravu.
Nemam pojma o pravu, ali darovnica bi valjda ako su tata i dva svjedoka potpisala trebala biti valjana i bez da si obavila ostatak.
Moj bi savjet bio da doneses darovnicu na ostavinsku. (prethodno se informiraj na topicu o pravu ili ako mozes pitaj nekog pravnika) Neki stariji ljudi malo pobenave i cine ono sto inace ne bi. Ti mozes izvuci deblji kraj, ako odustanes. Pokusaj, kasnije ce mozda, kad vidi da je i dalje sve isto...da je kuca i dalje njena (tj. da ju ne mislis baciti na ulicu) situacija ipak malo primiriti. U suprotnom, mogla bi te stalno ucjenjivati i psihicki unistavati, sto nije dobro za tebe i dijete.
Ako bas ispadne da ne mozes nista..pokusaj se drzati dalje, koliko ide i cuvati svoj dusevni mir.

[alistra]

Ne, namjerno sam na ovoj temi. S pravne strane sam ispitala odvjetnika.
Zanima u smislu odnosa mame i kceri.
Da jos nadodam, uvijek je bila šefovski tip i ja sad mislim da je razlog njenog ponasanja to sto se zeli dokazivati i praviti da jos uvijek vlada situacijom.
Sve je nemocnija opcenito pa bilda ego na ovaj način.
Evo to je moje viđenje ali to mi ne olaksava odluku.

[kajpa]

alistra kaže:

Ne, namjerno sam na ovoj temi. S pravne strane sam ispitala odvjetnika.
Zanima u smislu odnosa mame i kceri.
Da jos nadodam, uvijek je bila šefovski tip i ja sad mislim da je razlog njenog ponasanja to sto se zeli dokazivati i praviti da jos uvijek vlada situacijom.
Sve je nemocnija opcenito pa bilda ego na ovaj način.
Evo to je moje viđenje ali to mi ne olaksava odluku.

Tesko je s (nekim) mama.
Obzirom da je kucu namijenila unucima, mozda da joj u nekom trenutku kad je bolje volje pokusas objasniti da ce to tako ionako i biti, da nije dobro kuce davati maloljetnima, pa cak ni onima koji su tek punoljetni...jer moze se zaljubiti u nekog tupana koji ce kucu prokockati ...da ces pomoci i njoj i da je za sve boje da se postuje ono sto je tata napisao...i bla, bla, bla...
Takve stvari znaju bolje proci ako se napisu...tokom razgovora cesto se desi da se jedna ili obje srane "zapale", pa onda nastane kaos..
A s to kaze pravnik?
Ne znam sto bih ja tocno napravila (razmisljala bih vjerojatno slicno kao ti), ali mislim da bih rado da u toj situaciji poslusam neciji savjet i donesem tu darovnicu. Nisi ju ti pisala, nego tata, to je samo dokument koji je potreban za raspravu, zasto bi se pravila da ne postoji.

[Ribež]

Moja razmišljanja o imovini mojih roditelja ne podudaraju se sa mišljenjima drugih, najprije sestre a onda i ostalih prijatelja.
Ovo je sada moj kut gledanja..
Ja ne trebam ništa od roditelja. Ono što su oni stekli njihovo je i ako netko od njih dvoje poželi to prodati i otići u tunguziju ja im odobravam.
Da mi jedan roditelj daruje a drugi to želi - ma neka uzme. Moj mir nema cijenu u novcu.
Moja sestra sve gleda kroz imovinu i novac i ne slažemo se nikako.

Ovo je moja strana gledanja koja nekome može biti čudna a nekome možda i nerazumljiva, ali to je moj stav.

[alistra]

I ja se trenutno osjećam kao Ribež. Ali, moje jedno od djece je dijete sa posebnim potrebama i ostvaruje pravo na osobnu invalidninu i pomoc od grada Zagreba. I vrtic ce mu od jeseni biti beaplatan jer je u grupi sa djecom sa visestrukim teskocama. Ako naslijedi kucu ne vjerujem da ce imati prava na to, a i dalje ce mu svakakve terapije trebati. A stav moje mame je da probleme svog unuka stavlja pod tepih (kao nije mu nista) ja pretjerujem.. I kaze da me je moj muz "slozio na socijalu".

[Chris Blue]

Gle, ti si već odlučila. Pa provedi onda i ne traži tuđe odobravanje.

[alistra]

Chris Blue kaže:

Gle, ti si već odlučila. Pa provedi onda i ne traži tuđe odobravanje.

Još uvijek sam u dilemi. Iznijela sam probleme.
Iako, čini mi se da je možda najveći problem odnos sa mamom.
Jako sam povrijeđena sa njenim činom/zahtjevom. Ionako se brinem o svemu već odavno, a ovako ispada da se treba zaštititi od mene. A da ne pričam kako se osjećam kao da više nemam nikoga od kada je tata umro, tj. kao siroče od 43 godine. Uvijek sam bila više vezana za tatu. Uglavnom, ova pravna strana mi je minorna, više mi je muka od ove situacije i imam osjećaj da padam u depresiju.
Mama mi je općenito teška osoba i najviše me muči kako ću dalje obavljati svoje dužnosti- jer djeca su dužna brinuti se za svoje stare roditelje. Najlakše bi se bilo maknuti, ali morat ću brinuti o računima, dolaziti mamu vidjeti, voditi ju doktoru jer je i nju iscrpila tatina bolest pogotovo pred kraj, održavati kuću... A ona mi otežava. što god odlučila, ne mogu sačuvati svoj duševni mir. Ne mogu mamu od 71 godinu ostaviti bez pomoći- pogotovo sad kad je sama.
A znam da će me uništavati .

[tomorrow2]

alistra kaže:

Još uvijek sam u dilemi. Iznijela sam probleme.
Iako, čini mi se da je možda najveći problem odnos sa mamom.
Jako sam povrijeđena sa njenim činom/zahtjevom. Ionako se brinem o svemu već odavno, a ovako ispada da se treba zaštititi od mene. A da ne pričam kako se osjećam kao da više nemam nikoga od kada je tata umro, tj. kao siroče od 43 godine. Uvijek sam bila više vezana za tatu. Uglavnom, ova pravna strana mi je minorna, više mi je muka od ove situacije i imam osjećaj da padam u depresiju.
Mama mi je općenito teška osoba i najviše me muči kako ću dalje obavljati svoje dužnosti- jer djeca su dužna brinuti se za svoje stare roditelje. Najlakše bi se bilo maknuti, ali morat ću brinuti o računima, dolaziti mamu vidjeti, voditi ju doktoru jer je i nju iscrpila tatina bolest pogotovo pred kraj, održavati kuću... A ona mi otežava. što god odlučila, ne mogu sačuvati svoj duševni mir. Ne mogu mamu od 71 godinu ostaviti bez pomoći- pogotovo sad kad je sama.
A znam da će me uništavati .

napravi kako ti je tata ostavio.
i sama si rekla da je vas odnos bio poseban. tata je znao sto radi, vjeruj mu.
i to najvise jer: sad ce porez na naslijedjivanje biti manji i definitno zbog prava koje ti sad ima sin ti se ne isplati da ih izgubi jer je vlasnik nekretnine (mislim da je limit za pomoc 35m2). Mozda taj limit ne vrijedi za djecu, al ce vrijediti kad bude 18.
imam posla sa czsc. ne isplati se imati posla sa njima. tortura koju nitko ne moze platiti.
mama bi se trebala urazumiti i shvatiti da treba prihvatiti volju tvog tate. Probaj naci nekoga kome vjeruje da je urazumi. naravno u gruntovnici upišite da ti mama ima pravo dozivotnog stanovanja u nekretnini. tako je učinjeno za moju baku nako srmti djeda (kucu je naslijedio diretno sin).

[AdrianaMole]

Pretpostavljam da si jedinica,obzirom da kazes da bi mama mogla konacno dobiti 3/4 dijela kuce na ime bracne stecevine?
Ako je tako,svakako ce ta nekretnina u konacnici pripasti tebi (jednog dana),pa mozda da ne kvaris odnos s mamom?ono,ok,mama,naravno da je kuca tvoja ;-)
Obzirom da ugovor nisi provela u zem.knjige,nisi jos vlasnica te nekretnine,a mama u ost.postupku i ne moze svoj dio ustupati unucima(ako sam dobro shvatila da zeli njima ostaviti kucu),vec samo tebi..
Mozda da si ne kompliciras dodatno zivot? Uffff,drzi se

[alistra]

Da, jedibica sam, sorry sto nisam rekla. Brine me da ce dati na unuke, ne na ostavini nego poslije. I onda time upraclja centar za socijalnu skrb. A i moj sin sa teskocama u razcojzcostvaruje prava iz socijalne skrbi koje ce sigurno time izgubiti
Rado bih ja dala da bude na mamu aki bas to tako zeli, ali ovaj dio sa socijalnon skrbi je problem, a ne da si objasniti.
A da ne pricam kako je to uvredljivo prema menj jwr cu se ionakk morati brinuti o svemu (uostalom kao i di sada), Samo ce mi jos u jednadžbu "uvaliti" Centar za aocujalnu skrb :-(.
Hvala na "drz se" ;-).

[alistra]

Sorry, ovo tipkanje u mraku na mobu nije bas dobro ispalo.

[pikuli]

tvoj otac ti je darovao nešto što nije bilo u potpunosti njegovo i tvoja majka može pobijati takvu darovnicu i tražiti svoj dio. ne samo sa pravne, nego i sa moralne strane to je dozvoljen potez. naknadno sa svojim dijelom može raditi što hoće, ti ćeš uvijek moći izvući svoj nužni dio, a to što će dio ići tvojoj djeci... ima svojih prednosti i mana. nadzor centra je mana.

što se tiče invalidnine i povećanog dd, oni ne ovise o imovinskom cenzusu.
tebi bi bilo zgodnije da je kuća na tebi, da je prodaš i podmiruješ potrebe svoje djece onako kako ti misliš da je bolje, prema prioritetima, ali to nije problem tvoje majke, nije na njoj da razmišlja o jednom tvom djetetu i npr zakine drugo. tvoje maloljetno dijete je tvoja briga. i od njegovog oca.

[alistra]

Osobna invalidnina ovisi- pitaju da li ima na racunu vise od 10000 kuna dijete, da li ima nekretninu, dionice. A dijete ce vjerojatno morati na operaciju na mozgu koja se takva vj. ni ne radi takva u RH. Prije bi centar za socijalnu skrb prodao kucu nego ja. Ja ni nisam mislila prodavati kucu ikad.
Sretna sam da djeca imaju gdje doci gdje je cist zrak..,okucnica, zivotinje. Za njih je to dobro.
A sto se tice darovnog ugovora mama je sama svojevremeno inzistirala sa se naoravi. Potpisala se i kao svjedok. Tata je kucu imao prije nego se ozenio, tako da prije njegove snrti nije mogla biti njena (osim nuznog dijela pretpostavljam) . Ja sam oogrijesila sto nisam kucu prenjela na vrijeme.
Nitko ne bi bio zakinut jer je unutra zabiljezeno dozivotmno uzivanje.
Btw naravno da su djeca nasa briga, upravo zato ne treba ni darovati. Nek ima svoju kucu di smrti, a unuke nek ne petlja.
A i tko zna kako bi bilo da su veci. Sad je curica slatka 10 mjesecna beba, a sto bi bilo da je npr. razularena teenagerica koja ne mari za baku. A i sin je sladak jer ima 4,5 god a emocionalno je na razini dvogodisnjaka. Tko zna kako ce s njim biti, mozda nece imati ni poslovnu sposobnost (u pravnom smislu).
Evo sad se jos bolje razumiju moje dileme, cak ih i ja bolje razumijem sad kad sam ih vwrbalizirala.

[Kymatica]

Ribež kaže:

Moja razmišljanja o imovini mojih roditelja ne podudaraju se sa mišljenjima drugih, najprije sestre a onda i ostalih prijatelja.
Ovo je sada moj kut gledanja..
Ja ne trebam ništa od roditelja. Ono što su oni stekli njihovo je i ako netko od njih dvoje poželi to prodati i otići u tunguziju ja im odobravam.
Da mi jedan roditelj daruje a drugi to želi - ma neka uzme. Moj mir nema cijenu u novcu.
Moja sestra sve gleda kroz imovinu i novac i ne slažemo se nikako.

Ovo je moja strana gledanja koja nekome može biti čudna a nekome možda i nerazumljiva, ali to je moj stav.

ista stvar, kad sam prihvatila da sam ja tip koji se ne moze boriti sa obitelji vec mi treba mir, smirila sam se. ako mi roditelj ne zeli da nasljedim pravedno dio koji mi pripada, i za koji znam da bi otac htio da imam, sve sam ostavila. jednostavno sam prihvatila da nemam obitelj koja osjeca nesto za mene, i to je tako. moram sama sve stvoriti, nema vise one nade, mozda ipak se opamete, pa pravda pa fe onda opet razocaraju..nemam nista i kreecem od nule, ni prva ni zadnja i bar znam na cemu sam i na koga mogu racunati. i lakse je.

[Monstera]

alistra kaže:

Emocionalno mi je katastrofa što već tjedan dana ne razgovaram sa mamom, bila sam dva puta tamo u ovom tjednu i dalje je tiha misa među nama.
Pretpostavljam da misli da time radi pritisak na mene da joj dam da naslijedi kuću.
Jako sam nesretna i ovako zbog smrti tate, a sad još i ovo.

ja si nekak mislim da je i mama tuzna zbog gubitka muza.
da ste obje izgubile vaznu osobu u svom zivotu i uopce mi nije jasno kak ste, umjesto da si budete podrska, palite svijece, gledate slike i sjecate se lijepih trenutaka sa njime, dosle do 3/4 kuce i tko ce sto naslijediti?
ozbiljno, kak ljudi dodju u to stanje?


ono sto bih ja napravila na tvom mjestu, zagrlila mamu, rekla da mi fali tata, da sam uzasno tuzna i pitala ju kako je ona.
usput bih joj rekla da mi se jebe za kucu i sto ce napraviti sa njom.

al to sam ja.
ne ocekujem od roditelja niti novce niti nekretnine.

[kajpa]

nosorog kaže:

ja si nekak mislim da je i mama tuzna zbog gubitka muza.
da ste obje izgubile vaznu osobu u svom zivotu i uopce mi nije jasno kak ste, umjesto da si budete podrska, palite svijece, gledate slike i sjecate se lijepih trenutaka sa njime, dosle do 3/4 kuce i tko ce sto naslijediti?
ozbiljno, kak ljudi dodju u to stanje?


ono sto bih ja napravila na tvom mjestu, zagrlila mamu, rekla da mi fali tata, da sam uzasno tuzna i pitala ju kako je ona.
usput bih joj rekla da mi se jebe za kucu i sto ce napraviti sa njom.

al to sam ja.
ne ocekujem od roditelja niti novce niti nekretnine.

Moram priznati da ti je savjet skroz na mjestu.
Ali....(naravno, uvijek postoji taj ali) ...kad si vec s mamom (ili nekim drugim) u tako nekim cudnovatim odnosima, onda je dosta tesko tako nesto napraviti.
MIslim da razumijem njen problem (bar djelomicno) i vjerujem da joj nije lako. I ja bih bila za ovu tvoju opciju...kada bi ona funkcionirala, samo bojim se da u u tako nekim odnosima, to ne ide bas tako lako.
A kako se starci znaju pogubiti, iako materijalno kao nije vazno...ipak mislim da ako je tata svoj dio namijenio njoj, da to i treba pokusati ostvariti, a ne prepustiti.
Naravno, ako se sve da rijesiti jednim zagrljajem, super, samo imam osjecaj da bas nije tako.

[alistra]

Mama mi je definitivno u čudnom modu.
Pokušala sam svakako, već sam joj i rekla da ne budem uopće ni vadila darovni ugovor i neka bude po zakonu, svakoj pola.

Činilo mu se da je time zadovoljna,a li kao i dalje nekako ljuta i na rubu sukoba.
Mislim, bila je sretna što je vidjela unuke, čuvala mi je i malu u petak, muž je kosio u subotu i nedjelju, ali i dalje je nekako stanje napeto.
Jedino da joj još probam reći da joj do kraja prepustam kuću, možda bi je to zadovoljilo. Ostavina je već 18.6. tako da će se to riješiti kako god.
Ali onda će za najmanju svađicu ili sukob opet tjerati mene i djecu, muza jer kuća je njena.
Već je u ovu nedjelju opet to radila pa se povukla, jer nije bilo po njenom.
Nije htjela da se radi nedjeljom, a onda kad smo objasnili da nemamo kad tokom tjedna, onda je bila nezadovoljna zašto samo do 18 sati (ja sam u 19 trebala ići na rođendan frendici).
I to joj je krivo sjelo, valjda je mislila da idem na ludi tulum.A zapravo bile smo samo ja i njene dvije sestrične i još dvije frendice u frendičinom stanu. Cura napravila domaću tortu, malo popričale i u 10 već bilo gotovo. A stan je pet minuta od mojeg stana.
Već je bila počela govoriti da nek se pokupimo svi i muž i ja i djeca kad sam se pokušala dogovoriti da ne možemo dalje od 18 sati.
I da, rekla je da što stalno svađalački pričam, da je njoj dosta maltretiranja 44 godine ( mama i tata bili su u braku 44 godine).

Uglavnom , vidim da je ovo već patologija koja zadire u temu "otrovni roditelji".
Sad se već tako osjećam da najradije ne bih došla ni blizu kuće i nje- ali naravno imam obvezu brinuti se o mami i kući, to mi ne gine, kao god ispalo s kućom.
Vjerojatno će me tjerati svako malo da odem kad će biti kuća na nju; pa onda plakati da hoće vidjeti unuke, pa će je trebati voditi doktoru, pa održavati kuću...

[d@d@]

alistra kaže:

Mama mi je definitivno u čudnom modu.
Pokušala sam svakako, već sam joj i rekla da ne budem uopće ni vadila darovni ugovor i neka bude po zakonu, svakoj pola.

Činilo mu se da je time zadovoljna,a li kao i dalje nekako ljuta i na rubu sukoba.
Mislim, bila je sretna što je vidjela unuke, čuvala mi je i malu u petak, muž je kosio u subotu i nedjelju, ali i dalje je nekako stanje napeto.
Jedino da joj još probam reći da joj do kraja prepustam kuću, možda bi je to zadovoljilo. Ostavina je već 18.6. tako da će se to riješiti kako god.
Ali onda će za najmanju svađicu ili sukob opet tjerati mene i djecu, muza jer kuća je njena.
Već je u ovu nedjelju opet to radila pa se povukla, jer nije bilo po njenom.
Nije htjela da se radi nedjeljom, a onda kad smo objasnili da nemamo kad tokom tjedna, onda je bila nezadovoljna zašto samo do 18 sati (ja sam u 19 trebala ići na rođendan frendici).
I to joj je krivo sjelo, valjda je mislila da idem na ludi tulum.A zapravo bile smo samo ja i njene dvije sestrične i još dvije frendice u frendičinom stanu. Cura napravila domaću tortu, malo popričale i u 10 već bilo gotovo. A stan je pet minuta od mojeg stana.
Već je bila počela govoriti da nek se pokupimo svi i muž i ja i djeca kad sam se pokušala dogovoriti da ne možemo dalje od 18 sati.
I da, rekla je da što stalno svađalački pričam, da je njoj dosta maltretiranja 44 godine ( mama i tata bili su u braku 44 godine).

Uglavnom , vidim da je ovo već patologija koja zadire u temu "otrovni roditelji".
Sad se već tako osjećam da najradije ne bih došla ni blizu kuće i nje- ali naravno imam obvezu brinuti se o mami i kući, to mi ne gine, kao god ispalo s kućom.
Vjerojatno će me tjerati svako malo da odem kad će biti kuća na nju; pa onda plakati da hoće vidjeti unuke, pa će je trebati voditi doktoru, pa održavati kuću...

+ mogućnost "suradnje" s CZSR, vadi ugovor i upiši se kao vlasnik. Durit će se, neko vrijeme, a ti ćeš spavat mirnije. Roditelji starenjem, postaju teži za hendlat nego djeca.

Sličnu situaciju sam ja lani prošla s mojom mamom. Durila se 6. mjeseci, sad smo si opet dobre, argument živiš pod mojim krovom više nije u funkciji (iako sam ja u tatinoj kući živjela zadnjih 20 godina) bogu hvala.

Dva puta mi je rekla nisam ti smjela dozvolit da se upišeš, treći put sam odgovorila da i ja znam angažirat odvjetnika i da bi joj se u tom slučaju upisala s trećinom na sve nekretnine, pa bi tražila da me isplati ili proda nešto, jer moja kuća nije jedina kuća na svijetu.

[kajpa]

alistra kaže:

Ovako. Nedavno mi je umro tata. Darovnim ugovorom mi je darovao kuću i zemljište oko kuće (700 čhv) u Zagrebu, istočni dio Sljemena.
Ja taj darovni nisam nikad provela do kraja u gruntovnici.
Sad ima problem.

A sto kaze pravnik, mozes li prije ostavinske provesti u gruntovnici tu darovnicu? Ako je potpisana (tata + dva svjedoka) tj. ako je valjana, mozda to mozes obaviti prije ostavinske.