Well, ne znam dal postoji već ovakva tema, al u zadnje vrijeme me rođaci onako pošteno znaju naživcirat iako ih ni ne vidim. Mislila sam da nisam jedina pa ono..
Uglavon, imam dva bratića s tatine strane i normalno živimo kuća do kuće (dobro, sestra i stari žive kuću do kuće s njima ja odem vikendima), ali sve mi se čini da oni malo previše ozbiljno shvaćaju izreku "što je moje i tvoje je".uglavnom, tamo negdje u 11. mjesecu prošle godine kućište od njihovog kompa se zapalilo pa su uzeli moje i sestrino (inače poklon koji smo ja i ona dobile od bratića s mamine strane). Meni je ok jer ga sestra nikad nit ne pali, nit ga ja koristim, ali opet mi je bilo krivo jer me nisu ni pitali. Onak, samo dođu i uzmu i to je odjednom njihovo. Kasnije je sestra strini za božić "posudila" mikser je njoj riknuo... Još nije vraćen.
I to je okej jer ga ja ne koristim a sestra ne pravi kolače. Zadnji slučaj je bio onaj koji me natjerao da pobijesnim. Anyway, bratiću je riknuo touch na mobitelu pa mu je stric posudio svoj klizni LG, no međutim, to bratiću nije pasalo pa je zamolio moju sestru da mu posudi svoj na "dan-dva". I normalno, mala naivna kakva jest, posudi do "sutra ujutro"..
e sad kreće priča. On njoj mobitel nije htio uopće vratit. Sestra ga je kasnije uzela da slika bilježnice koje treba prepisat da jer nije bila u školu, izvadila njegovu karticu i vratila mu je, na što joj je on rekao da je nezahvalna i da više ne smije na komp. E sad, sestra mi jest naivna al ona je njemu rekla da ako ona ne smije na kompjuter (koji je ekšli njezin) da će ona njega uzet sebi nazad jer 1. On ima 23 godine, radi i ima plaću. 2. njegov stariji brat radi i ima plaću. 3. Mogu si sami kupit kućište a ne nju pilat da je ovo puno virusa, a on si može sam kupit mobitel, jer logično, radi, dok je ona još učenik i mobitel je dobila na poklon i nije mu ga dala, nego posudila na dan-dva. Deinstalirao joj je sve aplikacije koje je imala, obrisao joj imenik sa kontaktima i ona se više ne može spojit na internet jer je genijalac prčkao po postavkama da bi napravio sebi.
Ja sam naravno popizdila kad mi je rekla i namjeravam ić u Slavoniju uskoro i popričat s njim jer misilm da su mu postupci nezreli, nezahvalni i bezobrazni.. I namjeravam uzet kućište kompjutera natrag. Već vidim da će bit: "ti si bezobrazna, ovakva onakva, tebi to ne treba".. Uopće nije stvar u kompjuteru. Boli me briga za kompjuter. Želim ih na pristojan način natjerat da shvate i nauče da je ono što je moje, moje i da ako to žele trebaju lijepo zamolit, a ne samo ušetat u kuću i uzet to bez pitanja, bez obzira na to što se "to tako radi" i "mi smo rod". Već vidim da će bit svađe, koju želim izbjeć i ne znam kako da im na fin način objasnim da nemaju kaj dolazit i uzimat moje stvari bez mog dopuštenja.
Mislim, nije to sve, strina je bila posudila i tanjure i ostalo dok smo mi bili u Rijeci, mamino novo biciklo koje je stajalo na tavanu nije više u voznom stanju jer se njihovo pokvarilo pa su uzeli naše.. I to je i moju staru znalo napizdit dok je bila živa i na kraju je sve što je mogla prebacila kod bake u NG. Ne znam kako da im lijepo objasnim.. prije nacrtam da želim da mi ne diraju stvari pogotovo ne one koje su mi ostale od mame a da ne budem bezobrazna i histerična i da pri tom postupku ne počnem plakat od beznadnosti i uzaludnosti i bijesa.
Ispričavam se za dugačak post al ne znam više kaj da napravim pa sam mislila da bi vi mogli imat koji savjet ili trik da to riješim na bezbolan način.