Posvojenje romske djece - iskustva

[ecc01]

jednamama kaže:

S prvom rečenicom se slažem. Ne bi bilo dobro za dijete da se (još jedna, nako bioloških roditelja) osoba koja bi trebala biti njegov roditelj zauvijek predomišlja.

Molim te da malo objasniš posljednju rečenicu.

Malo kasnim s odgovorom, ali neka.

Pod time sam mislio da bi za dijete bilo bolje da se ne druži puno s drugim Romima.
Jednostavno iz razloga jer ljudi poprimaju manire svog društva, a ne želiš da ti se dijete žali kako mora ići u školu, a njegovi prijatelji ne, i još masu drugih stvari.
Svaka čast izuzetcima, ali uglavnom je to tako.

[damirdestroyer]

da podignem ovdje temu. Ima li nekoga s novim iskustvima?

Poslano sa mog VKY-L29 koristeći Tapatalk

[MajaEm]

[QUOTE=damirdestroyer;72265019]da podignem ovdje temu. Ima li nekoga s novim iskustvima?

Posvojila sam dječaka prije 4 godine. Danas je prvašić. Što vas konkretno zanima?

[femanon]

nije tvoja zabrinutost bez razloga, ne naslijeđujemo od roditelja samo boju kože, kose i očiju nego i karakter, neke dublje psihološke osobine
dobro si razmisli o tom potezu
nature vs nurture diskusija, odnosno pitanje utječe li na nas više genetika ili odgoj i okolina, još nije riješeno znanstveno

[Mate20pr0]

Znam da nije konkretno tema vezana za romsku djecu. Ali da ja sada ne bih otvarao novu temu, kakva su iskustva Hrvata općenito s posvajanjem djece iz Afrike? Zanimaju me djeca iz ugroženih područja Konga.

[MimiG]

pozdrav, čitajući ova sraaaaaanja...morala sam se javiti. Kao prvo se želim ispričati za ovo "sranje" jer ovako stoje stvari ...čitajući o ovoj temi, napominjem da sam ROMKINJA. Školovana, radim u upravi kao referent u uredu direktora poslovne jedinice. Vodim 10 ljudi, majka sam dvoje djece, udana, rođena i živim u Zagrebu. Odrasla među "svojima", razgovaram na romskom jeziku, izvrsno koristim eng, njem u govoru i pismu. Moji roditelji su se nažalost milijun i tristo puta susretali s predrasudama kao i ja sama. Ali svojim radom i voljom za boljim životom stvari se mijenjaju!!! Ljudima pružim priliku na novi pogled i novo upoznavanje s romskom manjinom. Moram reći kako romi tako i tzv.hrvati imaju neke" poremećaje" što se znaju javiti u bilo kojoj zajednici, dobi, obitelji ( imučnoj, siromašnoj, bolesnoj, zdravoj) mogu biti alkoholičari, kriminalci, odlični u školi, voljni, radišni, bolesni, svakakvi. TO NEMA NIKAKVE VEZE S GENIMA. Takvim si se rodio, takvim te je Bog stvorio. Sve što radiš ovisi isključivo o tebi!

Drago mi je što sam naišla na par komentara koji stvarno meni osobno puno znače, tipa dijete je dijete, treba biti voljeno i zaštićeno. Jer nažalost, u kakvom svijetu živimo kakvi god da jesmo. Najbolji na svijetu, uvijek će se javiti jedan koji neće biti sretan tvojim odabirom života tj. življenja.

Zato molim sve prisutne, ako ćete ikad biti u mogućnosti. Popričajte malo s romima, osobama s invaliditetom pa ćete moći uvidjeti da smo SVI OD KRVI I MESA! ovisi kako se postaviš tako će ti i biti.


Svoju djecu želim naučiti da ne odbijaju predrasude već da je prihvate i zaokrene u svoju dobit! A na način da samo guraju naprijed, jer kao što rekoh uvijek će se naći pojedinci puni mržnje. Jer su takvi! i mi ih možemo promjeniti.

Same pohvale imam ako ste se odlučili posvojiti romsko dijete u naumu da zaštitite dijete, da ga volite kao da je "vaše a ne "moje" jer nije moje ja imam svoju djecu i iako će možda biti tamnije od vas(iako sam ja svjetlije puti, ima nas i plavih, zamislite plavo romsko djete ) uljepšajte mu život jer će on vaš sigurno nebitno da li je bijel ili crn!

[mimma7]

MimiG kaže:

pozdrav, čitajući ova sraaaaaanja...morala sam se javiti. Kao prvo se želim ispričati za ovo "sranje" jer ovako stoje stvari ...čitajući o ovoj temi, napominjem da sam ROMKINJA. Školovana, radim u upravi kao referent u uredu direktora poslovne jedinice. Vodim 10 ljudi, majka sam dvoje djece, udana, rođena i živim u Zagrebu. Odrasla među "svojima", razgovaram na romskom jeziku, izvrsno koristim eng, njem u govoru i pismu. Moji roditelji su se nažalost milijun i tristo puta susretali s predrasudama kao i ja sama. Ali svojim radom i voljom za boljim životom stvari se mijenjaju!!! Ljudima pružim priliku na novi pogled i novo upoznavanje s romskom manjinom. Moram reći kako romi tako i tzv.hrvati imaju neke" poremećaje" što se znaju javiti u bilo kojoj zajednici, dobi, obitelji ( imučnoj, siromašnoj, bolesnoj, zdravoj) mogu biti alkoholičari, kriminalci, odlični u školi, voljni, radišni, bolesni, svakakvi. TO NEMA NIKAKVE VEZE S GENIMA. Takvim si se rodio, takvim te je Bog stvorio. Sve što radiš ovisi isključivo o tebi!

Drago mi je što sam naišla na par komentara koji stvarno meni osobno puno znače, tipa dijete je dijete, treba biti voljeno i zaštićeno. Jer nažalost, u kakvom svijetu živimo kakvi god da jesmo. Najbolji na svijetu, uvijek će se javiti jedan koji neće biti sretan tvojim odabirom života tj. življenja.

Zato molim sve prisutne, ako ćete ikad biti u mogućnosti. Popričajte malo s romima, osobama s invaliditetom pa ćete moći uvidjeti da smo SVI OD KRVI I MESA! ovisi kako se postaviš tako će ti i biti.


Svoju djecu želim naučiti da ne odbijaju predrasude već da je prihvate i zaokrene u svoju dobit! A na način da samo guraju naprijed, jer kao što rekoh uvijek će se naći pojedinci puni mržnje. Jer su takvi! i mi ih možemo promjeniti.

Same pohvale imam ako ste se odlučili posvojiti romsko dijete u naumu da zaštitite dijete, da ga volite kao da je "vaše a ne "moje" jer nije moje ja imam svoju djecu i iako će možda biti tamnije od vas(iako sam ja svjetlije puti, ima nas i plavih, zamislite plavo romsko djete ) uljepšajte mu život jer će on vaš sigurno nebitno da li je bijel ili crn!

eto ti ga vraže

aj, evo ti nešto

[feanor16]

MimiG kaže:

...

Nisam čitao cijelu temu, samo tvoj post.
Problem je kod nas da ljudi žele usvajati samo bebe, dakle uvjetno (i valjda vrlo ružno) rečeno neiskvarenu djecu.

Žena i ja jako dugo nismo mogli imati dijete, već smo razmišljali o udomljavanju/usvajanju. Srećom, moderna medicina nam je omogućila da imamo svoje dijete.

No problem kod usvajanja je što bi svi htjeli male bebe, koje bi oblikovali po svojim tradicijskim uvjerenjima.
Nitko ne želi dijete od 5-6, ne daj Bože desetak godina, koje je već velik dio djetinjstva provelo sa svojim biološkim roditeljima, ili pak u domu uz povremene posjete svojih roditelja.

A ti roditelji, koji su napustili svoju djecu su uglavnom problematični. Bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, Romima, Englezima ili Nijemcima.
A zakon opet zahtijeva da jasno danas-sutra kažeš djetetu da je posvojeno, te da mu omogućiš kontakt s njegovim biološkim roditeljima, bez obzira kakvi oni bili.

Ne znam, osobno sam razmišljao o posvajanju djeteta, bilo koje boje kože, ali vjerojatno bih pristao na jako malo dijete koje se ne bi sjećalo svojih bioloških roditelja i bio bi mi jaako veliki problem reći u nekom trenutku djetetu da mu ja nisam tata. Što u Zagrebu možda ne bi saznao, ali u nekom manjem mjestu bi dijete čulo od vršnjaka, koji bi čuli od svojih roditelja.

No poanta posta je da nikako ne bih želio imati posla s djetetovim biološkim roditeljima, Romima, Englezima ili Hrvatima, jer sasvim sigurno nisu dobre osobe čim su se odrekli djeteta.

[MimiG]

feanor16 kaže:

Nisam čitao cijelu temu, samo tvoj post.
Problem je kod nas da ljudi žele usvajati samo bebe, dakle uvjetno (i valjda vrlo ružno) rečeno neiskvarenu djecu.

Žena i ja jako dugo nismo mogli imati dijete, već smo razmišljali o udomljavanju/usvajanju. Srećom, moderna medicina nam je omogućila da imamo svoje dijete.

No problem kod usvajanja je što bi svi htjeli male bebe, koje bi oblikovali po svojim tradicijskim uvjerenjima.
Nitko ne želi dijete od 5-6, ne daj Bože desetak godina, koje je već velik dio djetinjstva provelo sa svojim biološkim roditeljima, ili pak u domu uz povremene posjete svojih roditelja.

A ti roditelji, koji su napustili svoju djecu su uglavnom problematični. Bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, Romima, Englezima ili Nijemcima.
A zakon opet zahtijeva da jasno danas-sutra kažeš djetetu da je posvojeno, te da mu omogućiš kontakt s njegovim biološkim roditeljima, bez obzira kakvi oni bili.

Ne znam, osobno sam razmišljao o posvajanju djeteta, bilo koje boje kože, ali vjerojatno bih pristao na jako malo dijete koje se ne bi sjećalo svojih bioloških roditelja i bio bi mi jaako veliki problem reći u nekom trenutku djetetu da mu ja nisam tata. Što u Zagrebu možda ne bi saznao, ali u nekom manjem mjestu bi dijete čulo od vršnjaka, koji bi čuli od svojih roditelja.

No poanta posta je da nikako ne bih želio imati posla s djetetovim biološkim roditeljima, Romima, Englezima ili Hrvatima, jer sasvim sigurno nisu dobre osobe čim su se odrekli djeteta.

Vjerujem da je tako, evo primjerice sestra mi nažalost niti s umjetnom nije mogla ostati trudna, takve je prirode. Sad su u fazi razmišljanja da posvoje dijete, znamo se često šaliti da pripazi koju nijansu bira da ne bi kasnije bila optužena na krađu djeteta. Sve je to meni jasno, ali naišla sam na jako ružne komentare i jednostavno sam morala reagirati. Slažem se s vama da se ovdje radi o veoma osjetljivoj stvari. Nikako nije lako, ali danasa-sutra kad bi dijete i saznalo da je posvojeno što osobno poznajem par obitelji romske nacionalnosti koja su posvojila djecu. Nažalost, istina, bilo je problema.

Jedna obitelj je našla biološke roditelje djevojčice, a oni nisu mogli prihvatiti da se radi o romskoj obitelji (posvojiteljima) s tim da su biološki roditelji imali još 4 djece, majka je bila poznata soc.otac alkoholičar. Stvarno loši uvjeti za život djeteta, morali su dati svoje dijete na posvajanje jer se nisu mogli brinuti za još jedno. ugl. da skratim. Bit će naravno problema, al ne potrebno je unaprijed razmišljati o tome.


Shvaćam, samo što koliko god da imam godina. Teško mi padaju ružni komentari u vezi boje, nacionalnosti, gena, očiju ili hendikepom.
Nažalost, upoznata sam s sustavom. Znam sve kako to funkcionira al opet. NIje lako gledati i slušati tzv. definiciju roma. Koja je u potpunosti netočna.(zaista nismo svi takvi)
Bilo bi puno lakše kada bi se promijenio cjelokupni sustav i onome tko posvoji djete da zadatak da ga voli (samo to) i da na njemu ostaje hoće li mu reći da je usvojen il ne.

Hvala vama na komentaru.

[Francesca]

feanor16 kaže:

No poanta posta je da nikako ne bih želio imati posla s djetetovim biološkim roditeljima, Romima, Englezima ili Hrvatima, jer sasvim sigurno nisu dobre osobe čim su se odrekli djeteta.

U situaciji u kakvoj je Hrvatska danas, ovo zaista nije lijepo reći, a nije lijepo ni inače

Nisu svi roditelji djece iz domova loši (droge, alkohol i slično), ima tu dosta i tinejđerica i majki koje financijski ne mogu zbrinuti svoju djecu, tako da ja ne bi baš generalno sve u isti koš potrpala

[feanor16]

Francesca u pravu si, krivo sam se izrazio. Ispričavam se ako sam nekog povrijedio.
Ali po tvojem potpisu vidim da znaš i sama koliko je MPO mukotrpan i stresan proces, pa su ti nakon više godina prolaženja kroz to neke stvari jednostavno neshvatljive...

[Francesca]

Jesu, jednako kao i zlostavljanje djece na bilo koji način, ali tko smo mi da im sudimo?

i sama sam se bavila mišlju o posvojenju, i mogu reći da to zaista nije za ljude koji imaju imalo neodumica oko toga (uključujem tu i sebe)

[kajpa]

Francesca kaže:

U situaciji u kakvoj je Hrvatska danas, ovo zaista nije lijepo reći, a nije lijepo ni inače

Nisu svi roditelji djece iz domova loši (droge, alkohol i slično), ima tu dosta i tinejđerica i majki koje financijski ne mogu zbrinuti svoju djecu, tako da ja ne bi baš generalno sve u isti koš potrpala

Losom osobom bi mogli nazvati one cije bebe zavrse u kanti za smece ili cija djeca budu zlostavljana i oduzeta. (Iako, naravo i tu je bitan splet okolnosti koje su do toga dovele)
Onoga tko se (mozda i teskom mukom) odrekne svog djeteta, zato da bi njemu bilo bolje...u nekoj drugoj obitelji, jer je svjestan da sam nije sposoban (zbog okolnosti) pruziti mu ono sto bi zelio, svakako nije losa osoba.

[kikakm]

Francesca kaže:

Nisu svi roditelji djece iz domova loši (droge, alkohol i slično), ima tu dosta i tinejđerica i majki koje financijski ne mogu zbrinuti svoju djecu, tako da ja ne bi baš generalno sve u isti koš potrpala

Nad ovim sam se zamislila postoji li konkretno za Hrvatsku neko istraživanje o problematici upravo roditelja koji su primorani zbog neimaštine i siromaštva dijete dati u dom.

[Eric Prydz]

feanor16 kaže:

Nisam čitao cijelu temu, samo tvoj post.
Problem je kod nas da ljudi žele usvajati samo bebe, dakle uvjetno (i valjda vrlo ružno) rečeno neiskvarenu djecu.

Naravno da je problem, iako zapravo i nije te nije jednostran.
Mnoga djeca do 12 godina bi se mogla usvojiti, interes svakako postoji, no uvijek postoji jedno ALI.

Što je dijete starije, u igru ulazi više faktora pa tako i psiha samog djeteta. Znam za slučajeve gdje djeca kategorički odbijaju da budu posvojena. Neka se nadaju da će se odnosi ili situacija u obiteljskom domu s vremenom popraviti i da će se vratiti u biološku obitelj, neka se predomisle, a bude i nažalost ružnih situacija gdje odnosi brzo eskaliraju između posvojitelja i djeteta. Ima posvojitelja koji u procesu, u jednu ruku razumljivo, kupe naklonost djeteta pa se ono ohladi...itd.

Male bebe i mala djeca su "premija" i normalno da je njih najlakše posvojiti.

Psiha djece koja su duže boravila u domovima, koliko god se trudili biti obzirni i dobronamjerni, je priča za sebe.

[kavopija-14]

Francesca kaže:

Jesu, jednako kao i zlostavljanje djece na bilo koji način, ali tko smo mi da im sudimo?

i sama sam se bavila mišlju o posvojenju, i mogu reći da to zaista nije za ljude koji imaju imalo neodumica oko toga (uključujem tu i sebe)

svak normalan, ko promišlja o životu, će imat nedoumice o posvajanju diteta, ali ne bi rekla da je (samo) to razlog za odustajanje od posvojenja. naravno, bitno je o kakvim se nedoumicama radi, ali ne virujem da postoji niko ko ih nema ili ih nije ima. uostalom, imala sam neodumice i prije nego sam rodila biološko dite, imam ih svakodnevno i danas dok odgajam dvoje, ali mi je drago šta sam se odlučila na majčinstvo bez obzira na sva neodgovorena pitanja koja su mi se vrtila po glavi. virujem da isto vridi i za posvojenu dicu. je li posvajanje za svakoga? definitivno ne. je li lako posvojit dite? vidim da nije. je li lako odgajat posvojeno dite? čisto sumnjam. ali, nikad ne bi rekla da posvajanje nije za one koji imaju imalo nedoumica. bitno da ih nema previše.