Moje dijete me ošamarilo

[Death-of-Art]

Ima 5 godina. Ošamario me.

Znao me i prije udariti onako... ali sad me faking ošamario.

Odmah ću u startu reći da nikad s njim nije bilo problema s nasiljem.
niti smo mi doma prakticirali metode udaranja kao kazne ili ičega.
Nije bio beba koja grize druge.Nikad nije tukao djecu u vrtiću. Sve sam to ispitala tetu. Molila ju da me ne štedi i da mi ne laže i neka mi kaže je li on agresivan.
Ma kakvi... on super, nikad s njim neki problemi, pokefaju se klinci međusobno, ali sad neki nasilni ispadi ništa.
I kažem teti da je on mene udario.
Ona meni na to:"Vratite mu."
Ma qurac ću mu vratit...ako mu vratim ili će dobit potres mozga ili ću mu vratit ofrlje pa će reći:"ha ha...mene to ne boli..."...i kakvu mu uopće time poruku šaljem?...vratite mu... daj molim te...

Došla sam danas po njega u vrtić. I vidim da nešto nije bilo u redu u grupi s djecom s kojom se igrao jer im je rekao:
"Sad se ljutim na vas."
Vidio je mene... i bio je sretan. Nasmijao se..ko inače..."Mama..."
...i tako... odlazimo do garderobe.
Usput sretnem curicu (od frendice kćer) s kojom se i izvan vrtića moj klinac igra. I kako smo tako bliske, mala uvijek skoči na mene onako vesela i zagrli me i tako...uvijek mi pokaže nešto što je napravila u vrtiću i pita kad ćemo doći kod nje.

Odjednom me ovaj moj povuče za ruku i kaže:
"Prestani komunicirati s njom."
Rekoh mu:"To je naša prijateljica. O čemu ti pričaš?"
"Ne želim da pričaš s njom."
pomislih...ok... nije vrijeme ni mjesto...i lijepo pozdravim curicu.

On sjedi u garderobi na klupici. Ja se sagnem dok je navlačio tenisice i pitam ga:
"A zašto si ljut?"
...on me pogleda i mrtvo hladno mi opali šamar...i gleda me još ravno u oči i čeka reakciju...
I gledamo se. Ja gledam. Ha?...wtf?...
"Zašto si me ošamario?"
"Zato."
"Pa to nije u redu."
"Zato."
"Ideš u kaznu."

Odvedem ga doma i kažem mu:
"Idi u sobu i razmišljaj o svom ponašanju. Kad budeš spreman da mi se ispričaš za onaj šamar onda možeš doći do mene."

I tako on u sobi... izađe... i kaže:
"Mogu li barem obrisati nos?"
Ja mu dam maramice, ali ništa ne odgovaram.
Šutim.

Još neko vrijeme prošlo... i on meni:
"Hoćeš li mi dati soka?"

I počinje naš dijalog.
"Jesi li ti shvatio što si napravio maloprije?"
"Dao sam ti šamar."
"Zašto si mi dao šamar? Je li zato što sam se grlila s Enom?"
"Ne. Nego zato jer si me pitala zašto se ljutim."
"Ne smijem te pitati zašto se ljutiš?"
"Ne smiješ. Nisam zločest!"
"Ljubavi... nisam ti rekla da si zločest. Pitala sam te zašto se ljutiš jer te volim i stalo mi je do tvojih osjećaja i htjela sam pričati o tome s tobom da mi kažeš što te muči i da to riješimo. Pa za ništa te nisam okrivila."
"Da...ali mene boli glava od tih pitanja! Mozak će mi eksplodirati. Ne mogu ja to slušati."
"I što da ja radim kad si ti ljut?"
"Stavi me u košaru iz koje mogu izaći i dobiti magične moći."
"Ok... a jesi li svjestan da si me ošamario?"
"Jesam. Ali nisam htio to napraviti. Žao mi je. Ali stvarno mi je skoro mozak pukao od tvojih pitanja."
"Žao ti je što si me ošamario?"
"Da."
"Svjestan si da to nije u redu?"
"Da."
"Hoćemo se onda sad pomiriti?"
"Da."
pusa-pusa... "volim te mama... oprosti..."


ali je i dalje ostalo nerazjašnjeno...
njemu će puknut mozak? ne smijem ga pitati zašto se ljuti?
ošamario me?...
samo mene... nikoga neće udarit osim mene koja mu kupujem i slatkiše i igračke i sve što ne treba dobivati svaki dan i koja sam mu najbliža i najviše vremena provodim s njim i koja igra yu gi oh karte s njim i slaže tračnice...
mene je ošamario?

I šta sad?...
Što nije u redu sa mnom?... šta sam ja tom djetetu napravila?

[kaduljica]

Death-of-Art kaže:

I šta sad?...
Što nije u redu sa mnom?... šta sam ja tom djetetu napravila?

sve je u redu s tobom. nisi mu ništa napravila.
on je očito imao stresan dan u vrtiću i imao je takvu reakciju kakvu je imao. iz razgovora vidim da je pametan i da zna što je napravio i da mu je žao. mislim da ste sve iskomunicirali dovoljno dobro. e sad, po meni treba samo poraditi na tome da mu takve reakcije ne postanu normalne.

[Lozimka]

Mali ti je bistar za petogodišnjaka.
Ne znam ovo za šamar. Impulzivna reakcija jer je bio ljut taj tren.

[JustForFun]

S tobom se osjetio najslobodniji da dozvoli ljutnji da ga preplavi, a sad šta je uzrok, neka dječija posla, mislim da ste dobro iskomunicirali, a sad naknadno možeš iskopat jel to bilo trenutno (vrlo vjerojatno) ili ima neki trajniji problem s djecom (u što sumnjam). Ako bi se ponavljalo s njegove strane, koji je dosta racionalan i inteligentan to bi već bio problem, otom potom...

Mislim da djeca puno toga vide na tv-u od klasičnih meksičkih sapunica koje idu u dnevnim terminima gdje se šamaraju i viču te odio, te odio, do kasnovečernjih programa, dobro je sa djetetom s vremena na vrijeme iskomunicirati te sadržaje ako im je izloženo, plus sada već i vršnjaci uzimaju važnu ulogu u socijalizaciji...

Uglavnom bila si smirena i sabrana i dobro si odradila sve, nemaš se šta grist

[MMovca]

Moj ima 6 i u toj nekoj dobi od 5 se počeo mijenjati socijalno i emocionalno gledano.

Nije me nikad ošamario, ali je rekao da hoće. Razgovarali smo o tome, ali sam nakon nekoliko pokušaja da to iskomuniciram što prije nakon događaja shvatila da njemu zaista i zaprave vrije mozak tada.

Ne bih se usudila ići u dubine jer on je samo on, svoj i jedini, on ima svoj unutarnji svijet u koji ja nikad neću proniknuti, ali mislim, samo mislim, da oni u toj dobi postižu neku zrelost, a koja nije potpomognuta verbalnim razvojem (u smislu da ne znaju iskomunicirati emocionalne potrebe, probleme, jednostavno nedostatak vokabulara bez obzira na verbalnu naprednost koju tvoj mali pokazuje). To je nešto što ni odrasli ljudi nisu sposobni dokraja iskomunicirati i katkad i mi ne želimo razgovarati, pogotovo ne odmah.

Relativan uspjeh imam s razgovorom uz odmak, nekad i nekoliko dana, s tim da nakon nekog nemilog događaja samo deklarativno kažem da to nije bilo u redu, eventualno se povučem i pomalo ljutim da bi i on mogao vidjeti i doživjeti nečiju povrijeđenost. Najčešće komuniciramo tako da ga odvedem nekamo, na kafu ili nešto, onda se kao prisjetim, ili vidim neku scenu na ulici pa mu primjerom pokažem.

[Death-of-Art]

Hvala na komentarima i sugestijama.
Naravno da neću ići u smjeru da to ponašanje shvati kao normalno. Zato i jesam reagirala.

Nego... jesam li ja sad to riješila s njim ili da ono... spomenem danas/sutra to što se dogodilo pa da još malo popričamo o tome ili ne? ... da čekam idući šamar?

[pozitivax]

Death-of-Art kaže:

Znao me i prije udariti onako... ali sad me faking ošamario.

Što znači onako...kako si ti reagirala prije kada te udario "onako"....nadam se ne dugim i umnim razgovorima sa djetetom koje je tako malo.

Znaš druga mala djeca ne udaraju roditelje onako ili ovako...osim ako su bijesna i razmažena.
Inače ne udaraju nikoga jer se za to dobiva ozbiljna kazna i nauče se tako da poštuju roditelje.Njihov autoritet.
Tvoj to očito nije naučio...bar kako pišeš.

Ma kakvi... on super, nikad s njim neki problemi, pokefaju se klinci međusobno, ali sad neki nasilni ispadi ništa.

Što ne zanči da nije i tako malen skupljao bijes i ljutnju u sebi pa je iskalio na tebi....jer smije! Na djecu ne smije jer mu djeca vrate ?
Razgovaraj sa tetom.Ponovo.

Došla sam danas po njega u vrtić. I vidim da nešto nije bilo u redu u grupi s djecom s kojom se igrao jer im je rekao:
"Sad se ljutim na vas."

Jesi pitala tetu što nije u redu i njega dok ste se oblačili ?

Usput sretnem curicu (od frendice kćer) s kojom se i izvan vrtića moj klinac igra. I kako smo tako bliske, mala uvijek skoči na mene onako vesela i zagrli me i tako...uvijek mi pokaže nešto što je napravila u vrtiću i pita kad ćemo doći kod nje.
Odjednom me ovaj moj povuče za ruku i kaže:
"Prestani komunicirati s njom."
Rekoh mu:"To je naša prijateljica. O čemu ti pričaš?"
"Ne želim da pričaš s njom."
pomislih...ok... nije vrijeme ni mjesto...i lijepo pozdravim curicu.

Meni ne bi palo na pamet uopće zapovijedati mami.
Zašto on tebi smije zapovijedati ?
Zaš zašto kaže :ne želim hoću, tako želim ?
Jer misli da sve smije.
Zašto se nisi postavila kao mama a ne kao njegova frendica koja radi kako on
želi.Zašto mu mirno nisi rekla :Ne...ići ćemo kada završimo razgovor.Sada razgovaram...strpi se malo.
Pa ako podivlja...onda idu kazne.
Ne ovo obro i juhuhu !
Što tebi dijete od 5 određuje kako ćeš i sa kim razgovarati ?
Kaj je sada to ? To si napravila od straha da mali ne napravi scenu? Kakvu mu poruku time daješ ?

On sjedi u garderobi na klupici. Ja se sagnem dok je navlačio tenisice i pitam ga:
"A zašto si ljut?"
...on me pogleda i mrtvo hladno mi opali šamar...i gleda me još ravno u oči i
I gledamo se. Ja gledam. Ha?...wtf?...
"Zašto si me ošamario?"
"Zato."
"Pa to nije u redu."
"Zato."
"Ideš u kaznu."

Ispričavam se ali teta ti je dobro objasnila.
Ne doslovno šamar već ljutnju i kaznu.
Jesi se naljutila bar pred njim ?

Nasilje nije rješenje ali....naučio bi da loša i drsko ili agresivno ponašanje izaziva isto takvu reakciju.
Od svih.
U vrtiću ali i inače.
Očito da misli da je okej tako rješavati ljutnju...
Da kod tebe to prolazi. Zašto to ne radi djeci ?
To kod djece izaziva kontra reakciju.Kod tebe ne.

"Idi u sobu i razmišljaj o svom ponašanju. Kad budeš spreman da mi se ispričaš za onaj šamar onda možeš doći do mene."

Malo previše gledaš američke sitcom serije o familiji....što da s i ispriča opet neće naučiti da to nije u redu.

I tako on u sobi... izađe... i kaže:
"Mogu li barem obrisati nos?"
Ja mu dam maramice, ali ništa ne odgovaram.
Šutim.

Još neko vrijeme prošlo... i on meni:
"Hoćeš li mi dati soka?"

I počinje naš dijalog.
"Jesi li ti shvatio što si napravio maloprije?"
"Dao sam ti šamar."
"Zašto si mi dao šamar? Je li zato što sam se grlila s Enom?"
"Ne. Nego zato jer si me pitala zašto se ljutim."
"Ne smijem te pitati zašto se ljutiš?"
"Ne smiješ. Nisam zločest!"
"Ljubavi... nisam ti rekla da si zločest. Pitala sam te zašto se ljutiš jer te volim i stalo mi je do tvojih osjećaja i htjela sam pričati o tome s tobom da mi kažeš što te muči i da to riješimo. Pa za ništa te nisam okrivila."
"Da...ali mene boli glava od tih pitanja! Mozak će mi eksplodirati. Ne mogu ja to slušati."
"I što da ja radim kad si ti ljut?"
"Stavi me u košaru iz koje mogu izaći i dobiti magične moći."
"Ok... a jesi li svjestan da si me ošamario?"
"Jesam. Ali nisam htio to napraviti. Žao mi je. Ali stvarno mi je skoro mozak pukao od tvojih pitanja."
"Žao ti je što si me ošamario?"
"Da."
"Svjestan si da to nije u redu?"
"Da."
"Hoćemo se onda sad pomiriti?"
"Da."
pusa-pusa... "volim te mama... oprosti..."

Blah, blah, blah.....mali je kupio mir.
Razgovaraš sa njim kao da je psihoanalizi...i kaj ja smijem sine, kaj ja ne smijem sine.Tako se dijete samo zbunjuje.
Govoreći tebi o hoćeš čuti...i tretirajući sebe kao slugu djetetovoj zločestoći.
Kazna je :nema crtića, nema parkića, spavanje rano , nema igrica itd.
A ne čubenje u sobi i traženje da ti se ispriča...mislim a da toi obrazloži u referatu zakaj te je pljusnuo ?

ali je i dalje ostalo nerazjašnjeno...
njemu će puknut mozak? ne smijem ga pitati zašto se ljuti?
ošamario me?...

Kaj ga imaš pitati zakaj se ljuti ?
Pitaj sebe zašto se bojiš svoga klinca ?

Ti si mu mama...ponašaj se kao mama ne kao frendica, ne kao slaba osoba šmrc buuhuu Jurica me ne voli buhuuu, već mama sa autoritetom i stavom.
On nije tu da te voli, da te obožava, da ti ispadneš moderna mama...već da ga odgojiš u razumno i dobro ljudsko biće koje ne pljuska nikoga.
DIA ne boj se svoga djeteta i nauči ga da te poštuje.
Tako će poštovati sebe i druge.
Što kada iz čista mira pljusne nečije dijete ili odalami tetu ?
Oni će sa njim voditi umne razgovore ? Hoće brus.
Nemoj ga to učiti. Filozofiranju i opravdavanju.

Imaš frendice da te obožavaju a ne klinca i neće te poštovati ako budeš od sebe radila očajnu mamu kojoj je on centar univerzuma.
Bojiš se da će te prestati voljeti ako budeš stroža ?
Neće.

samo mene... nikoga neće udarit osim mene koja mu kupujem i slatkiše i igračke i sve što ne treba dobivati svaki dan i koja sam mu najbliža i najviše vremena provodim s njim i koja igra yu gi oh karte s njim i slaže tračnice...
mene je ošamario?

Daj se čitaj..pliz ! Kaj cviliš tu ja pa ja , mi pa mi, ja pa ja ?
On nije tvoja igračka, nisi tu da te voli i iskorištava već da ga naučiš svemu.
Wtf je to ?
Pliz ne stvaraj od djeteta predmet obožavanja i centar svega svijeta jer drugi to neće raditi i imati će problema sa djecom a kasnije sa svima oko sebe.
Po opisu već ima.
Takvu djecu a kasnije ohole i bahate ljude gledam svuda oko sebe.
Ne treba ti to.

Što nije u redu sa mnom?... šta sam ja tom djetetu napravila?

Dijete ti je razmaženo jer nisi dosljedna niti se ponašaš roditeljski u takvim situacija.Ne stvaraj od njega božanstvo....inače ćeš uskoro dobiti još šamara a on će postati bijesan, tužan i usamljen mali dečko u vrtiću.
Saberi si !

Btw.drugi puta i inače svakako kod agresije sa tako malim klincem duuuugo razgovaraj o svemu, ubacite malo Hegela , Kanta itd u raspravu.
Pokaži mu da si roditelj i da ružno ponašanje izaziva reakciju te da se ne može iskaljivati bijes na roditeljima.

Jesi ti prestrašeni, plačljivi sluga svoga djeteta ili roditelj ?
To se pitaj.

[zaiv0201]

Death-of-Art kaže:

Ima 5 godina. Ošamario me.
...

Prije te udario onako, sada opalio samar. Sto je sljedece? Mozda te upikne vilicom ili nozem...Tvoje je dijete ali imas problem kao i on sam. Sa pet godina tako ispoljavati ljutnju na roditelja bas i nije nesto najnormalnije. Za koju godinu bit ce problema u ulici, kvartu a za desetak u gradu.
Iz malog postaje se veliki nasilnik...sasjeci to dok je vrijeme, ovako ili onako. Potrazi pomoc ako ne mozes sama. Sretno u buducnosti...

[lujka_x]

Mislim da trebaš jasno dati do znanja da su takve stvari apsolutno neprihvatljive. Kratko i jasno. Nisi mu ti neka tamo susa, vec roditelj. Nikakvi dubiozni razgovori koje vodis jer u nekim stvarima roditelj se nema sto opravdavati djetetu zbog čega zašto i kako. To nije partnerski odnos. Djeca su djeca i granice se moraju znati. Uzet će te "po svoje" i kad bude imao, ne znam, 15 godina, tebi će određivati sto i kako. To moras mijenjati. Ugođavanjem nista neces postici, kao sto vidis. Problemi ce postajati sve veci.

[Death-of-Art]

Da. U pravu ste. Na dobrom sam putu da od djeteta napravim pravog kretena. Iako mi namjere nikad nisu bile lose... Ali nije niti bitno.

Masu toga podsvjesno izgovaram u nekim situacijama gdje to zbilja nije potrebno. Tipa...
"Molim te da se smiriš."
"Molim te da shvatiš da moram ići na posao. Kad se vratim donijet cu ti nesto lijepo." (kao nagradu jer me pusti na posao bez kenjanja)...

I odemo u McDonalds. On dobije svoje. Ja svoje. Pojedemo. I on kaže da bi u Maksimir. Ja kažem da ćemo ići u Maksimir i kažem mu na to:
"Ali prije toga ću kupiti sebi kavu za van ovdje u McDonaldsu. Je li to u redu?"
I onako zastanem... Wtf... "je li to u redu?"...
Koji k?... Idem si uzet kavu i bok.
Ne... Ja moram radikalno promijeniti masu toga. Zbog njega. Ne zbog sebe. A i zbog sebe.

[Hedera]

Hahaahaha, mali vrtićarac ju ošamari i ponavljat će to (očito) a ona sa njim raspravlja,
hahahahahaha.:klap:

Spriječi to, pobogu Stvaraš neprilagođenog nasilnika popustljivim pregovaranjem i nunanjem: "to ti nije lijepo mišiću", a bez ikakve kazne i negativnih reperkusija takvog ponašanja.
Btw., pod pravom kaznom se smatra nešto njemu NEUGODNO, ako je on bio savršeno miran i zadovoljan i nakon te tvoje tzv."kazne" slanja u sobu- onda nije ni bio kažnjen po njegovom viđenju stvari i ponovit će to jer se ništa zbilja neugodno zapravo nije dogodilo po njega a olakšao si je frustraciju i negativne emocije time što je tebi prilijepio šamarčinu.
A frustracija će prije ili poslije OPET doći. I OPET će ti zveknuti šamar.

Briga njega, ako dopustiš, nastavit će se, jasno je ko dan.
Baš me zanima sa koliko će početi mlatiti kolege u razredu.


Oprosti zbog sarkazma (stvarno), ali vidjela sam u svojoj okolini da je takav popostljivi odgoj identičan tvome doveo do takvog stanja da si mali misli da može dopustiti billo što. A ne može daleko doći ako klepi bilo koga tko ga krivo pogleda. To je tvoja odgovornost da ga spriječiš.

[Death-of-Art]

Nema veze.. Mlade majke... Učite na mom primjeru kako ne odgajati dijete.

[pozitivax]

Pitaj sebe zašto to radiš ?
Ovako ispada da ga se bojiš...da ne urla, da te prestane voljeti, da ne radi scene, nećeš biti kao tvoja mama, želiš da ste kompići itd ?
To ne bu išlo.
Tako kvariš dijete, odnos sa njim, sebe i dugoročno stvaraš jedno malo razmaženo, bijesno derište kojega vršnjaci ne vole.
Nema što on tebi naređivati kao roditelju...u bilo čemu.
Tu jasno podvuci granicu i pokaži mu ljutnju ili jasno mu pokaži da ga se ne bojiš, jer dijete osjeti tvoj strah i slabost.
Nema što on tebi određivati kao da je on roditelja a ti klinac.
Za svaku agresiju prema tebi...kazna.Prava kazna bez razgovora, dodavanja sokića, keksića, dugih objašnjavanja...i ispitivanja malog.
Nij4e on tu da te voli ludo i ti da mu udovoljavaš već da mu pokažeš garnicu u pijesku.
Da nauči da svaki čovjek ima svoje granice i da su roditelji autoritet.
Pa kada kreneš sa tim biti će ljutnje, deranja, mali će te pokušati izmanipulirati itd ali ne odstupaj.
Puno ljubavi ali i reda. Neka nauči da je on dijete od sada do zauvijek a ti roditelj.
I mani se dugih blablabla sine hoćeš ovo, sine mogu li ono...vidiš da te majak voooli...šmrc..buhuuuu...mam je tužna.
Zaboravi to.
Ima to napraviti, ti si tako odlučila , ona stara "jer ja tako kažem" i šlus.
Otprilike
Pokaži mu kada si tužna, pokaži mu kada si ljuta, pokaži mu da će svaki puta za jaku neposlušnost ili agresiju biti kažnjen.
I da loše ponašanje ima posljedice.
Još najbolje da se baca po podu, urla i galami....to je jedna mala princeza radila svojoj mami.Svuda. Mama se prestraši pa kupi ili napravi kako je mala tiranica htjela.Sve do jednom...tada je nažalost mami pukao film pa je malu po turu nalupala usred dućana.
Ni meni to nije bilo drago vidjeti ali...
Maloj nikada više nije palo na pamet to mami napraviti.
Još joj je drugi puta rekla da je ne vodi jer se baca po podu i ostavila je doma.
Uh suza čak da sam i ja nagovarala mamu , da mala ne čuje, nek ju uzme ali jok.
I kaj bilo ?
Nikada mala to više nije napravila.Ni doma ni u dućanu.
Djeca brzo uče.


Ajd sretno.
Da ne bu mali u vrtiću, školi, faksu okej a kada dođe doma prema tebi ili ženi mali tiranin ili veliki nasilnik.
Zato samo strpljivo.

[Death-of-Art]

Ne kužim... Trebala sam mu opaliti šamar?

Gle, uz dužno poštovanje, hvala, ali ne bih. Jednom sam ga nosila i pizdio je što mora doma pa me rukom u oko udario, a mene toliko zaboljelo da sam mu refleksno opalila šamar i bila sam sebi najveće govnavo govno na svijetu. Ni dan danas sebi ne mogu to oprostiti.

[Death-of-Art]

Pa on je mali. Zveknut ću ga kad bude moje visine i težine. To mi se čini pravednim.

[Hedera]

Death-of-Art kaže:

Nema veze.. Mlade majke... Učite na mom primjeru kako ne odgajati dijete.

Pa nisi ništa zasrala. Vidi se da se skrbiš za njega i da te to sve skupa brine.

Samo molim te, spriječi ga da eskalira. Još nije kasno, samo ste tek počeli skretati u krivi kolosijek.
Ali ispravi to.

[Nakamai]

Pa kad se ne znaš postaviti prema svom djetetu i pokazati mu tko je glavni u kući, nek te i dalje šamara, jbg sama si si kriva.

[Death-of-Art]

Hedera kaže:

Hahaahaha, mali vrtićarac ju ošamari i ponavljat će to (očito) a ona sa njim raspravlja,
hahahahahaha.:klap:

Spriječi to, pobogu Stvaraš neprilagođenog nasilnika popustljivim pregovaranjem i nunanjem: "to ti nije lijepo mišiću", a bez ikakve kazne i negativnih reperkusija takvog ponašanja.
Btw., pod pravom kaznom se smatra nešto njemu NEUGODNO, ako je on bio savršeno miran i zadovoljan i nakon te tvoje tzv."kazne" slanja u sobu- onda nije ni bio kažnjen po njegovom viđenju stvari i ponovit će to jer se ništa zbilja neugodno zapravo nije dogodilo po njega a olakšao si je frustraciju i negativne emocije time što je tebi prilijepio šamarčinu.
A frustracija će prije ili poslije OPET doći. I OPET će ti zveknuti šamar.

Briga njega, ako dopustiš, nastavit će se, jasno je ko dan.
Baš me zanima sa koliko će početi mlatiti kolege u razredu.


Oprosti zbog sarkazma (stvarno), ali vidjela sam u svojoj okolini da je takav popostljivi odgoj identičan tvome doveo do takvog stanja da si mali misli da može dopustiti billo što. A ne može daleko doći ako klepi bilo koga tko ga krivo pogleda. To je tvoja odgovornost da ga spriječiš.

Bipolarno je kod mene to koliko sam oduvijek bila stroga kad su u pitanju drugi. Znači... Jednom je zveknuo nekoga u parku još davno i bez ikakvih pregovora sam ga stavila na rame i odvela van iz parka dok je vrištao. To mu je bio prvi i zadnji put.

Nasilje nad drugima nikad nisam dozvoljavala i tu sam mijenjala osobnost iste sekunde.

Al kad se radi o meni to je druga priča... Onda se ponašam glupavo.
Valjda mislim da zaslužujem to ili tako neka bolesna mazohistička brija.

[Blackmore]

Samo da provjerim da li dobro čitam... da li se ovdje govori o petogodišnjaku? A koliko imaš ti? Tlinest?
Majko 5ogodišnjaka, gdje je u ovoj priči otac tog micro nasilnika i ucjenjivača?

[Death-of-Art]

Blackmore kaže:

Samo da provjerim da li dobro čitam... da li se ovdje govori o petogodišnjaku? A koliko imaš ti? Tlinest?
Majko 5ogodišnjaka, gdje je u ovoj priči otac tog micro nasilnika i ucjenjivača?

Otac ima autoritet. I jasno postavlja granice. Njega mali ne dribla ko mene. A da bi mu palo na pamet tati dati šamar je SF.

Samo što ja sam ta koja više vremena provodi s malim jer muž puno više radi.

A... Rekla sam ja mužu za ovo jučer. Šta mislite jel bi muž tu isto trebao intervenirati naknadno? Jer muž je došao doma kasno. Nakon što sam ja s malim odradila kaznu u sobi i razgovor pa mi je bilo nekako glupo opet mu to nabijat na nos sa strane oca.