Bela Hamvas

[jimmy jazz]

contra rationem kaže:

Hamvas je moj guru! Mogla sam otvorit knjigu i citirat bilo kaj!

Okolnosti prisiljavaju na opsjenarstvo. Opce je poznato kak su ateisti oholi ljudi, dostojni sazaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih u tu fiks-ideju, spopast ce ih bjesnilo. Mislim, ako budem govoril o jelu, pitju, duhanu ili ljubavi, budem li se, dakle, koristil skrivenim imenima, moglo bi im se doskociti. Jer oni su ne samo uobrazeni, neg i jednako tolko glupi. Of oblik molitve, na primjer oni opce ne poznaju. Misle da se sam v cirkvi more moliti, mrmljajuci popovske reci.

[contra rationem]

Filozofija vina! Pogodi sad ti!

Posrednik sam prema tebi samoj. Jedno kroz drugo jurimo prema sebi. I ako mene lažeš, primoravaš i mene da si lažem. Preko sebe ja sam tebi ti. Nema poricanja, bijega, pogađanja, varanja, izdaje, koji nas neće oboje otrovati jednako. Otrov, otrov, otrov proigranih mrtvih trenutaka. Hoće li ikada biti drukčije? Hoće li biti? Reci!

I?

[jimmy jazz]

je moje je bilo lefko, 1. stranica. tvoje je zeznuto! a tu tematiku sem ionak preshel. no nema veze, zato ja nastavljam. ali ak oces, moresh organizirati M.J. cita Belu Hamvasha.

Ateisti su nashi siromahi duhom. To su deca nasheg vremena kojima je pomoc najpotrebnija. Siromahi duhom, s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo Nebesko. Mnogi su se v proslosti na njih srdili i protu njih se borili. Takof nacin ja u cielosti osudjujem. Da se borimo? Zdrav covek da se bori s hromima i slijepima? Upravo stoga sto su bogallji treba im prilaziti s blagonaklonostju.
...
Ime ateistickog bogomoljstva est materijalizam. To vjerovanje obuhvatja tri dogme: dushe nema - covek je zivotinja - smrt je propast.

[jimmy jazz]

evo i jedna Kerouacka, i on je obicaval zeti na meditiranje flashu cernoga..

Sedel sem tak i meditiral v berenjskim vrtima, i kad sam o zalasku sunca krenul doma, uspel sem to plodno posljepoldne zavrshiti izrazito vedrim naglaskom. Kraj puta sam zapazil hibridne vinograde. U prvom sam se trenu zaprepastil. Ama koje li je ovo vrste dragi kamen? Istog sam casa shvatil kako je vino sveukupni sviet i kako svojom sveukupnostju, bash kak i zena, isto tak daje mesta zlu, podlosti, sumracnom peklu, a i trega ga dati. Hibridno grozdije, i od njega pripravljeno jetko i smrdljivo vino, nije nisht drugo do nespretno isprobavanje kak bi i on, dzavel, napravil vino. Nigdar od toga neuspjeliji pokushaj!
Hibridno vino je pitje puritanci, pijetisti, usidjelici, nezenja, grabljivci, skrtci, zavidnika i podlaca. Kad mu zdravi covek osjeti miris, cepi nos, kad ga okusi, izbezumljeno pocne pljuvati i dere se na sve dok ne ispere usta nekakvim normalnim pitjem.

Hibrid zaista daje dvadeset put vekshi urod grozdija od plemenitog cokota. Ali kome? Gramzivcu i skrtcu, onima koje je vazno da ga ima mnogomnogomnogo.

Mene nebush prevaril, dobacil sem cokotu, odnosno onomu koji ga je stvoril. Znam, i to pripada vinu, da smrdi i bude peklensko. To si ti. Tvoj genij je coprnica. A dragi kamen mokracni kamenec. Kad se rascvetash, na tvoj amonijacki smrad skupljaju se muhe zunzare. Ti si ateisticko smetje.

[jimmy jazz]

crill kaže:

Šteta što naši nemaju namjeru prevoditi Karneval. Mislim, šteta - katastrofa. Srpsko izdanje je polurasprodato, u njemačkoj skupina entuzijasta prevodi roman već godinama. Osim nas i srba, norvežani valjda imaju filosofiju vina. I to je to. Prečudno mi je kako englezi kao niti francuzi ne pokazuju interes ( imaju valjda dosta svojeg sranja za publicirat), no mađarska se tek nedavno otvorila svijetu, možda bude nade... Ak izgubim strpljenje, počet ću mađarski učit. Kažu da je Bela govorio mađarski kao što more razgovara sa samim sobom.


U odnosu na Nietzschea, Bela mi izgleda kao njegov spasitelj. Nietzsche je tražio ubermenscha - nekog tko će živjeti napokon. Možda je Bela prvi koji je znao ono napisano i odživjeti - Živjeti, napokon. Scientiu Sacru je pisao za vrijeme drugog svjetskog rata. Nezamislivo. Luđak. (Wittgenstein je svoj traktat napisao u rovovima, isto za zapnjiti se.) U najgorem razdoblju čovječanstva on je imao (možda jedini) baš najviše nade u Čovječanstvo, pa zar to nije vrijedno čitanja?

cuj. jednostavno. to se more videti i z ove perspektive. Nietzsche je pisal v germanskom duhu i germanskom okviru vecite borbe poradi borbe same, cija je on bil personifikacija - jer drugac nije mogel.
Hamvas je pisal v dosta orientalnom duhu, tajnovitom, misterijskom, kontra-rationalnom, kojeg je on(duha) bil produzetek, i prek svojih "gurua", koji su dobrano uronili u bliski nam i daleki orient, i unutar tog nekvog madjarskog osecaja. slicno kak je Gabor Szabo odsviral svoje najbolje stvari v orijentalnom duhu. ta orientalnost je vishe osecaj zivota, kvaliteta osecaja zivota koja je jaksha na Istoku, nasuprot konkretno zivotnoj filozofiji borbe kod Germana, gdi nema puno mesta za osecaje i poeziju, dok kod Madjara taj osecaj zgleda negda prodre na povrshinu.

[contra rationem]

Kako je divno što je Hamvas kontradiktoran! Tako poimanje stvarnosti dobiva volumen. Prijatelj mi je rekao: "Nisam sve razumio, morat ću ga pročitati ponovo." Da li se zapitaš da li si sve razumio kad čitaš pjesmu?

Riječ je o jednoj stvari. Osloboditi se omamljenosti vrtlogom. Ne ispustiti ruku svjetlosti. Ne popustiti napasti, ni gore ni dolje, ostati čovjekom. Kada prijeti takva katastrofa, ionako se više ne može pobjeći. Onaj tko želi spasiti kožu svoga ja, već je započeo odbacivati svoje udove, krv mu se hladi i uskoro će početi puzati. Tko misli da se može skriti u kolektivu, tome već raste šest nogu, počinje crnjeti i trči i trči i trči. Nisu nam potrebni ni zmija ni mrav. Dobro je biti čovjek...

...Halade mystai! - u more, misti! U more, posvećenici. Uronimo i rodimo se iznova. Dok smo ljudi, nemamo se čega bojati. Sjaj suca i svjetlost intelekta naši su. Ne gubimo glavu ni u kakvoj strahoti. Treba ostati čovjekom - a kada dođe plima: Halade mystai!

[contra rationem]

Baš ste zločesti, nećete čitati Hamvasa! A još manje komentirati ga.

Baš sam dovršila zbirku eseja "Kap prokletstva". Čitala sam ga polako, svaki dan po koju stranu. U prethodnom postu spomenuti prijatelj komentira mi iz "Scientie" ono kaj se meni učinilo da je Hamvas spomenuo tek u "Kapi prokletstva". Očito nismo na isti način prijemčivi.
Jedan drugi prijatelj godinama mi govori: "Da si kopala bunar čak u pustinji, za svo ovo vrijeme, već bi došla do vode", ciljajući na moju nemogućnost prihvaćanja jedne religije. To Hamvasovo šetanje po predajama i pronalaženje dodirnih točaka, mjesta koja se preslikavaju u svim vjerovanjima... fascinira me! Enciklopedijsko znanje s nevjerojatnom maštom koja prodire kroz slojeve...

"Moć uobrazilje sastoji se u ravnoteži između introspekcije i opažanja; čovjek stvaralačke imaginacije posjeduje obje kvalitete u istoj mjeri", Kassner

"Ljudsku svijest u svakom slučaju određuje kvaliteta imaginacije", Hamvas

[contra rationem]

Evo zanimljiv Hamvasov tekst, komentari na Tabulu smaragdinu Hermesa Trismegistosa: http://www.tradicio.org/english/hamv...smaragdina.htm, kome se da čitati na engleskom on-line.

[Bruna]

contra rationem kaže:

Riječ je o jednoj stvari. Osloboditi se omamljenosti vrtlogom. Ne ispustiti ruku svjetlosti. Ne popustiti napasti, ni gore ni dolje, ostati čovjekom. Kada prijeti takva katastrofa, ionako se više ne može pobjeći. Onaj tko želi spasiti kožu svoga ja, već je započeo odbacivati svoje udove, krv mu se hladi i uskoro će početi puzati. Tko misli da se može skriti u kolektivu, tome već raste šest nogu, počinje crnjeti i trči i trči i trči. Nisu nam potrebni ni zmija ni mrav. Dobro je biti čovjek...

...Halade mystai! - u more, misti! U more, posvećenici. Uronimo i rodimo se iznova. Dok smo ljudi, nemamo se čega bojati. Sjaj suca i svjetlost intelekta naši su. Ne gubimo glavu ni u kakvoj strahoti. Treba ostati čovjekom - a kada dođe plima: Halade mystai!

Iz koje knjige je ovaj citat?

[Bruna]

contra rationem kaže:

Baš ste zločesti, nećete čitati Hamvasa! A još manje komentirati ga.

Nisam se bavila Hamvasom već dugo..
Čitala sam 'Scientiu Sacru I i II', te 'Kršćanstvo' iz tog opusa.
Hamvas je briljantan, samo ne čini li ti se da je nekad malo previše zahtjevan i udaljen od ovog svijeta? Previše je 'tamo', a meni je tako lako otići 'tamo', tako da moram paziti da ne 'odletim' kad ga čitam.. Ali, u tome i je ljepota.
Ali zna biti opasno za ljude s premalo životnog iskustva..

'Scientia Sacra I i II' me oduševila, i kad naiđem na njih u antikvarijatu (jer pretpostavljam da se ne prodaju u običnim knjižnicama..), obavezno kupujem.
'Kršćanstvo' mi se malo manje sviđa, nekako mi je pretmurno, a i ja sam s njime na vi..
Mislim da će iduća moja kupnja biti Hamvas..

[contra rationem]

Bruna kaže:

Iz koje knjige je ovaj citat?

Iz "Kapi prokletstva".

Bruna kaže:

Hamvas je briljantan, samo ne čini li ti se da je nekad malo previše zahtjevan i udaljen od ovog svijeta? Previše je 'tamo', a meni je tako lako otići 'tamo', tako da moram paziti da ne 'odletim' kad ga čitam.. Ali, u tome i je ljepota.
Ali zna biti opasno za ljude s premalo životnog iskustva..

Meni baš to paše. Čitam svaki dan po par stranica i divno me digne s površine. Već nekoliko godina se tako s Hamvasom drogiram.

Bruna kaže:

'Scientia Sacra I i II' me oduševila, i kad naiđem na njih u antikvarijatu (jer pretpostavljam da se ne prodaju u običnim knjižnicama..), obavezno kupujem.

Bilo ga je u "Profilu", a i u manjim knjižarama. Naklade nisu tako velike, pa ne znam kako je u međuvremenu. Za "Kapi prokletstva" morala sam se dati već u potragu. Vidjela sam ga za posudit i u "Bogdanu Ogrizoviću".

Bruna kaže:

'Kršćanstvo' mi se malo manje sviđa, nekako mi je pretmurno, a i ja sam s njime na vi..

Meni kršćanstvo nije tako odbojno. Hamvasovo "Kršćanstvo" je baš meni prihvatljiva mjera.
Negdje u "Kapi prokletstva" spominje kako je patnja grozna, ali sjećanje na patnju blaženo. Kako je Krist digao svijet, ponio ga sa sobom na višu razinu... I mi znamo ponekad poletjeti, a ponekad smo tako teški i materijalni... Njegova tumačenja "Biblije" učinila su mi kršćanstvo razumljivijim... Glupo mi je kad netko brije po indijskim religijama, a totalno negira kršćanstvo, onda kao da zapravo nije do kraja shvatio ni jedno niti drugo. I tu ima dosta preklapanja. Ne mora ga se prihvatit kao religiju, ali i iz njega se može mnogošta dokučit. Nije slučajno kroz stoljeća bilo inspiracija umjetnika.

Bruna kaže:

Mislim da će iduća moja kupnja biti Hamvas..

Ja bih voljela doći do "Karnevala"...

[Bruna]

contra rationem kaže:

Meni kršćanstvo nije tako odbojno. Hamvasovo "Kršćanstvo" je baš meni prihvatljiva mjera.

Negdje u "Kapi prokletstva" spominje kako je patnja grozna, ali sjećanje na patnju blaženo.

Jedino ako postoji viša svijest o patnji, ako si se iznad patnje izdigla. U protivnom, sjećanje na patnju izaziva jednako gadan osjećaj, tjerajući te da je iznova proživljavaš. Krist je patio na križu, ali je poslije toga uskrsnuo tj. riješio se patnje, i njegovo sjećanje može biti blaženo. Drugačije je kad si ulovljena u kolo patnje, i tek trebaš naći izlaz, tek trebaš umrijeti ..

contra rationem kaže:

Kako je Krist digao svijet, ponio ga sa sobom na višu razinu... I mi znamo ponekad poletjeti, a ponekad smo tako teški i materijalni... Njegova tumačenja "Biblije" učinila su mi kršćanstvo razumljivijim... Glupo mi je kad netko brije po indijskim religijama, a totalno negira kršćanstvo, onda kao da zapravo nije do kraja shvatio ni jedno niti drugo. I tu ima dosta preklapanja. Ne mora ga se prihvatit kao religiju, ali i iz njega se može mnogošta dokučit. Nije slučajno kroz stoljeća bilo inspiracija umjetnika.

Svakako, kršćanstvo kao ideja, kao predaja je i Hamvasu bila inspiracija..
Štoviše, stavlja je na tron, iznad svih prije njega. Možda ću jednom shvatiti što je želio reći..

[contra rationem]

Bruna kaže:

Čitala sam 'Scientiu Sacru I i II', te 'Kršćanstvo' iz tog opusa.
Hamvas je briljantan, samo ne čini li ti se da je nekad malo previše zahtjevan i udaljen od ovog svijeta? Previše je 'tamo', a meni je tako lako otići 'tamo', tako da moram paziti da ne 'odletim' kad ga čitam.. Ali, u tome i je ljepota.
Ali zna biti opasno za ljude s premalo životnog iskustva..

Počela sam čitati zbirku eseja "Nevidljivo zbivanje" i ponovo razmišljam o tvojoj primjedbi da je Hamvas zahtjevan. Meni je napet i intrigantan. Više sam se morala koncentrirati za zanimljivi, ali ne tako pitko pisani pogovor Žarka Paića.
Mislim da za ljude s premalo životnog iskustva ima puno opasnije literature. Na kraju, pa zar i jednostavna chick-lit nije opasna za mlade čiji um kontaminira? Nije li dobro malo se udaljiti od materijalnog svijeta kojim smo okruženi?

Bruna kaže:

Svakako, kršćanstvo kao ideja, kao predaja je i Hamvasu bila inspiracija..
Štoviše, stavlja je na tron, iznad svih prije njega. Možda ću jednom shvatiti što je želio reći..

Zanimljivo mi je i njegovo antidarvinističko stajalište, zapravo ohrabrujuće i tako logično da se čudim kako mi to već prije nije postalo bjelodano. Ta ideja da se ljudi svojim sumanutim načinom života odcijepe i padnu u društvo mrava, a ne obrnuto. Odnosno da je prvo postojalo ono božansko, a ne ono primitivno, da je prvi bio grad, a selo je njegova devijacija...
Primitivnome suprotstavlja primarno, a divljem arhaično...
I sviđa mi se njegov prijezirni odnos prema znanosti.

Bruna kaže:

Jedino ako postoji viša svijest o patnji, ako si se iznad patnje izdigla. U protivnom, sjećanje na patnju izaziva jednako gadan osjećaj, tjerajući te da je iznova proživljavaš. Krist je patio na križu, ali je poslije toga uskrsnuo tj. riješio se patnje, i njegovo sjećanje može biti blaženo. Drugačije je kad si ulovljena u kolo patnje, i tek trebaš naći izlaz, tek trebaš umrijeti ..

Još da se osvrnem na patnju - moja mala osobna iskustva potvrđuju njegov stav - kad uspiješ nadići situacije zbog kojih si patio, stojiš iznad njih, to postaje izvorom zadovoljstva. Također sam uvjerena da ni jedna patnja, niti jedna bolest ne dolazi slučajno, već da je namijenjena upravo nama jer nam je potrebna da kroz nju doživimo/naučimo nešto što bez nje nismo bili u stanju. Često nas bolest vraća na polazišnu točku kad odvrludamo sa životnim stilom u krivom smjeru. Hm, tema "svjetske boli"... U kršćanstvu, koliko ga shvaćam, stavlja se spasenje kao zajednički čin na prvo mjesto, dok se u istočnjačkom shvaćanju puno više polaže na individualan proces nastojanja, želje da izgubiš sebe u toj jednoj velikoj duši... zapravo, izgubit ću se u putanjama svojih misli objašnjavajući...

[jimmy jazz]

jee..nemru pagani tak lefko prihvatiti Hamvasa. morem si zamisliti kak im se grlo stegne, kak im je neugodno v zelucu, kad vide kolko je bil spojen s Krstjanstvom. iako je on napisal i jedno cisto dionizijsko delo, i sam plesal i na toj strani cuvstvenosti, i to je kristijaniziral.
bil je svjestan, na svoj nacin, iako nisam cital njegvo delo o krstjanstvu, neg govorim s pozicije njegvih drugih djela, o padanju ljudskog duha i zaboravljanju, koje se vidi kod Indijanci il drugih, primitivnih naroda po dzunglama i pustinjama. primitivnih ovdi ne uobicajenom smislu, nego u smislu popustanja i stovanja prirodnih snaga, koje postoje, i koje su oko nas, al i koje se isto treba nadvladati, onak kak to vuce Lao-Tse, Vede, i Isus.

[jimmy jazz]

inace mislim da je Hamvas bil jako "tu", v ovom svetu, imal je neposredni kontakt sa djelima starih mudraca, i uvid i razumjevanje.

samo je pitanje kak se definira tu a kak tam, danasnji svijet je "tu" udaljil, i uvel posredne trice i kucarije umjesto pravog "tu", kojeg se negira. pocelo je s Grkima, s Platonom, ali i Platon je bil josh prosvjetljeni u duhovnim poimanju naspram Aristotela, koji je krenul racunati i djeliti..orientalci, v Siriji i okolo, koji su prije Islama imali neposredniji kontakt s Krstjanstvom, onakof o kakvom nam Hamvas prica, isto jako kritiziraju Grke/grcku tradiciju Bizanta/Rima i njihovo racionaliziranje Krstjanstva.
tak Sv. Efraim od Nibisisa, jeden od vodja sirijske cirkve, zivel za vreme Dioklecijanovih progona, u svojim stihovima napada Grke i njihovu znanstvenu tradiciju kaj se tice vjere - naziva ih Djecom svadje(disputa, diskusije), ljudima koji pokushavaju "kushati ogenj, vidjeti zrak i hvatati svetlo oko sebe" i josh veli "Prokleta svadja, taj moljac koji zdere u skrivenom, potice od Grka". Za njega je vjera velika Tajna, o kojoj se nesme svaditi ili promisljati, dragulj, proziran, ali neprovidan, i "njegva tajna je upravo njegova ljepota":

Ja sam kci mora
beskrajnog mora
i iz tog mora
iz kojeg sam ustala
nosim u svojim prsima
veliko blago puno tajni
Istrazuj to more
ali ne pitaj za gospodarom mora

(moj prevod iz The Rhythms of Ephrem The Syrian)

tak da je polako nashe "tu" postajalo ono "tu" kesnih, scientifistickih Grka, a da ne spominjemo grube, dekadentne Rimljane poslije njih. takvo tu je postalo doktrina, i ljudima je ono drugo "tu" postalo nepoznato. ne svima, Indijci npr. cuvaju to jace i neposrednije. kroz poznavanje Indijci i njihovih rituala moremo naslutiti kakvi su bili stari Grki i Egipcani-jer to su rituali i energije koje su ostale josh iz doba Grka i Egipcana. no Vede i Hinduizam su opstali, dok su se i Grki i Egipcani udaljili od svojih pravih ucenja, i nestali.

o istoj stvari poput Efraima u ranom 4. stoletju, pishe i Hamvas, skoro 2000 godina kasnije..znaci da je ta tajna Krstjanstva opstala. a tak je i trebala. the master plan.

[jimmy jazz]

Bruna kaže:

Nisam se bavila Hamvasom već dugo..
Čitala sam 'Scientiu Sacru I i II', te 'Kršćanstvo' iz tog opusa..
...

'Scientia Sacra I i II' me oduševila, i kad naiđem na njih u antikvarijatu (jer pretpostavljam da se ne prodaju u običnim knjižnicama..), obavezno kupujem.

naj pretpostavljati, poisci. moje Scientie Sacre su nove iz knjizare v Zabregu.
v knjiznicami ti ih nebudu prodali, neg eventualno posudili, al to vec znash

[Bruna]

contra rationem kaže:

Počela sam čitati zbirku eseja "Nevidljivo zbivanje" i ponovo razmišljam o tvojoj primjedbi da je Hamvas zahtjevan. Meni je napet i intrigantan. Više sam se morala koncentrirati za zanimljivi, ali ne tako pitko pisani pogovor Žarka Paića.
Mislim da za ljude s premalo životnog iskustva ima puno opasnije literature. Na kraju, pa zar i jednostavna chick-lit nije opasna za mlade čiji um kontaminira?

Dobro jutro
Zahtjevan.. paa, zahtjevan je, i dobro da je tako, jer u protivnom bi ga pročitala i odložila na policu, možda zauvijek. Ovako, stalno mu se vraćamo..
Nisam mislila da je zahtjevan u smislu da je nerazumljiv i nejasan, nego njegove misli pogađaju u bit, izazovu buru, dignu talog s dna učmalosti svakodnevice, nekad i posrame i tjeraju te da pogledaš sebe onakvu kakva jesi. Hamvas zahtjeva nešto od tebe, od nas.. ne želi pasivnog čitača. Njegove riječi nisu puko slovo na papiru razbibrige radi. Još kad se zna u kakvim je uvjetima stvarao.. Nisam sklona glorificirati nikoga, ali ono, sretna sam što je postojao
Kad sam spomenula životno iskustvo, ne bi vjerovala koliko ljudi ima koji bez promišljanja i zdrave skepse konzumiraju duhovno filozofsku literaturu i misle da će time riješiti sve svoje probleme. A samo se udaljavaju od stvarnosti.
No, ako ćemo gledati u globalu, slažem se, jedna državna televizija ili čik-lit, svejedno, puno suptilnije sjedaju na mozak.

contra rationem kaže:

Nije li dobro malo se udaljiti od materijalnog svijeta kojim smo okruženi?

Naravno.. u protivnom postajemo puka gomila stanica koje svakim danom pomalo odumiru.
Znaš, možda sam postala previše 'teška' u zadnje vrijeme, jer me upravo taj materijalni svijet počeo pritiskati..

contra rationem kaže:

Zanimljivo mi je i njegovo antidarvinističko stajalište, zapravo ohrabrujuće i tako logično da se čudim kako mi to već prije nije postalo bjelodano. Ta ideja da se ljudi svojim sumanutim načinom života odcijepe i padnu u društvo mrava, a ne obrnuto. Odnosno da je prvo postojalo ono božansko, a ne ono primitivno, da je prvi bio grad, a selo je njegova devijacija...
Primitivnome suprotstavlja primarno, a divljem arhaično...
I sviđa mi se njegov prijezirni odnos prema znanosti.

Tu mi se čini da govori o postepenom čovjekovom padu, padu duha koji sve više okoštava i postaje trom, bezličan.. Kako se to u duhovnom svijetu objašnjava kao Zlatno doba(božansko) prema ovom našem teatru apsurda Kali Yuge(primitivnom..).
Prijezir prema znanosti u smislu da čovjek nije bog zna što duhovno evoluirao, nego se bavi mehaničkim popravcima i do beskraja polira pokvareni zub umjesto da ga - izvadi..

contra rationem kaže:

Još da se osvrnem na patnju - moja mala osobna iskustva potvrđuju njegov stav - kad uspiješ nadići situacije zbog kojih si patio, stojiš iznad njih, to postaje izvorom zadovoljstva. Također sam uvjerena da ni jedna patnja, niti jedna bolest ne dolazi slučajno, već da je namijenjena upravo nama jer nam je potrebna da kroz nju doživimo/naučimo nešto što bez nje nismo bili u stanju. Često nas bolest vraća na polazišnu točku kad odvrludamo sa životnim stilom u krivom smjeru. Hm, tema "svjetske boli"... U kršćanstvu, koliko ga shvaćam, stavlja se spasenje kao zajednički čin na prvo mjesto, dok se u istočnjačkom shvaćanju puno više polaže na individualan proces nastojanja, želje da izgubiš sebe u toj jednoj velikoj duši... zapravo, izgubit ću se u putanjama svojih misli objašnjavajući...

Stoji ovo sve, da nakon 'odrađene' patnje slijedi blaženstvo i olakšanje.
Samo, malo sam ljuta na patnju, kao da je cijeli ljudski rod jedna velika patnja.. Čak mi se ni riječ ne sviđa, tako je patetična..
Mislim da niti s jednim drugim osjećajem ne možemo bolje shvatiti jedan drugog, jer svatko zbog nekog k.. pati

contra rationem kaže:

..i ponovo razmišljam o tvojoj primjedbi da je Hamvas zahtjevan

a ja razmišljam o tvojoj primjedbi kako se drogiraš s Hamvasom.
Ma ne stvarno, kad sam loše, umjesto apaurina, pogledam na policu koje mi djelo treba za trenutni sjebanitis mozga..

[Bruna]

jimmy jazz kaže:

naj pretpostavljati, poisci. moje Scientie Sacre su nove iz knjizare v Zabregu.
v knjiznicami ti ih nebudu prodali, neg eventualno posudili, al to vec znash

daj, ono Jimmy, gukni u kojoj si ih knjižari našao?
Je, je, znam da u knjižnicama dođeš, zemeš i odeš, a u knjižarama moraš nekaj i platiti..

[jimmy jazz]

u Profilu kod Cvjetnog Trga°!

[contra rationem]

Kada vuče kola i ore, vol je sveta životinja. Kada dospije gore, postaje zmaj... Mjesto vladara je gore, kao i svijesti. Tamo spada prema svojoj sudbini. Anđeo je sveto biće dok živi gore, ali kad potone, postaje vražji...
...Trbuh gore, na vratu, postaje demonski upravo koliko i mozak dolje. Ako bi crijeva počela razmišljati i kovati životne planove, bile bi to crijevne misli. Kao što je i prvi znak dospijevanja gomile na vlast bila premoć razmišljanja iz crijeva: u prvi plan stupilo je sve što je hrana, gospodarstvo, želudac, zemaljska dobra, jelo...

Hamvas je to pisao negdje 1943., sada je već više nego očigledno koliko je demokracija i vladavina masa iluzorni projekt.

jimmy jazz kaže:

Za njega je vjera velika Tajna, o kojoj se nesme svaditi ili promisljati, dragulj, proziran, ali neprovidan, i "njegva tajna je upravo njegova ljepota":

Zato i veliki pjesnici najbolje govore o toj Tajni i zato je i Hamvas kontradiktoran.

Bruna kaže:

Prijezir prema znanosti u smislu da čovjek nije bog zna što duhovno evoluirao, nego se bavi mehaničkim popravcima i do beskraja polira pokvareni zub umjesto da ga - izvadi..

Znanost je postala religija novog doba, dogma koju se prihvaća bez preispitivanja.

Bruna kaže:

a ja razmišljam o tvojoj primjedbi kako se drogiraš s Hamvasom.
Ma ne stvarno, kad sam loše, umjesto apaurina, pogledam na policu koje mi djelo treba za trenutni sjebanitis mozga..

Liječim se Hamvasom kad zapadnem u iluziju svakodnevnog materijalizma i idolatriju kupovine novih cipela. On mi je pojas za spasavanje. I upozorenje. Vraća me k sebi.