Kada je dosta?

[danna]

Zar se ne secas zasto si je zavoleo?

Ako je bila samo "devojka na kojoj su ti zavideli", onda je jasno... ne poznajes je, ne volis je zbog nje, voleo si je zbog slike koju je slala u javnost........

a to prodje.

Upoznaj je....................

[u_komi]

danna kaže:

Zar se ne secas zasto si je zavoleo?

Ako je bila samo "devojka na kojoj su ti zavideli", onda je jasno... ne poznajes je, ne volis je zbog nje, voleo si je zbog slike koju je slala u javnost........

a to prodje.

Upoznaj je....................

Potpisujem, ako je tome tako!

[qwasy]

danna kaže:

Zar se ne secas zasto si je zavoleo?

Ako je bila samo "devojka na kojoj su ti zavideli", onda je jasno... ne poznajes je, ne volis je zbog nje, voleo si je zbog slike koju je slala u javnost........

a to prodje.

Upoznaj je....................

Sjećam se predobro zašto sam je zavolio, ali toga odavno više nema u našem braku. Volio sam je jer je bila puna života, vedra, nasmijana, alter, malo pomaknuta:-) jer je vođenje ljubavi bilo puno više od čiste mehanike, bolje rečeno vodili smo ljubav, danas je i ta prokleta "mehanika" rijetkost....ali stvarno rijetkost...a kada se i desi smuči mi se i sve se svede na jednu riječ- loše. Nema one sitne otkačenosti, koja me je nasmijavala i u konačnici činila sretnim...i ne definitivno nije tip žene za "pokazivanje". Moj izbor su uvijek bile one možda manje zgodne od tih fotomodela, ali karakterne i jake i da...opet ponavljam....osmijeh je bio taj koji me je privlačio.
Shvaćam postali smo roditelji, to sa sobom nosi stanovite zadaće, odgovornosti i ozbiljnost, ali tog je maltene nestalo puno prije, a ja sam to sve opravdavao poslom, stresom i ono....to je samo faza proći će....da prošlo je ....izgleda u nepovrat.

[qwasy]

houseneder kaže:

Nisam stigla pročitati sve odgvore, pa se ispričavam ako je ovakav već bio.
Iz iskustva znam:
1. Žena je do 3. godine djeteta izuzetno iscrpljena ispunjavanjem dječjih potreba, te više-manje zapostavlja ostale. (Ne opravdavam, samo objašnjavam.)
2. Jako je dobro otići u bračno savjetovalište gdje će i 1 i 2. partner osvijestiti svoja razmišljanja.

SRETNO!!!

Sve mi je to poznato, i da mislim da ćemo krenuti na to famozno savjetovanje. Ja shvaćam da je iscrpljena, ali ja sam joj trenutno na raspolaganju svo vrijeme kada nisam na poslu. Netko je spominjao kavice u gradu s frendicama...dućanei to ....nikad nisam i nikad joj to ne bi branio. Šta će mi pokraj mene nesretna žena. Toga je uvijek bilo i bit će...koliko god hoće. Sve dok je s frendicama . Neki su mi već napisali napiši na papir pet stvari zbog kojih ju voliš......kada sam naj iskreniji i kada progovaram iz dubine duše trenutno ne mogu prijeći brojku tri, a i ovo je klimavo.

[suncemojemalo]

qwasy kaže:

... Neki su mi već napisali napiši na papir pet stvari zbog kojih ju voliš......kada sam naj iskreniji i kada progovaram iz dubine duše trenutno ne mogu prijeći brojku tri, a i ovo je klimavo.

polako... i tri je dobro.... znači da još postoji nešto.....

kad sam ja pred sami kraj pisala.... bila je sam jedna stavka ... i ta jedna je počinjala sa kad....

počnite pričati.... odite malo sami negdje... ništa fancy samo i jedno popodne romantike bez djeteta znači ( ako možeš organizirati dijete...)

voliš je još???

[Den1s]

Qwasy, ja iskreno ne volim davati savjete niti se osjecam adekvatnim za to (sada necemo ulaziti u filozofiju savjeta kao takvih), i ne znam sto je to u tvojim postovima, da cu ipak malo izaci iz "okvira"i reci ovo:

Netko je spominjao kavice u gradu s frendicama...dućanei to ....nikad nisam i nikad joj to ne bi branio. Šta će mi pokraj mene nesretna žena. Toga je uvijek bilo i bit će...koliko god hoće. Sve dok je s frendicama

Ako si dobro citao sto su zene pisale ovdje, onda trebas shvatiti da ce tvoja supruga sama vrlo rijetko reci: "idem ja van, na kavu, ti ostani doma". Upravo zbog prekidaca u mozgu o odgovornosti prema djetetu i majcinstvu. Nije dovoljno da joj ti "samo" ne branis. Kupi joj kupon za masazu, poklon bon u nekom ducanu, pozovi njene frendice da dodu po nju i odvuku ju van, ukratko, odjeni ju, poteraj ju van iz kuce i reci da je ne zelis vidjeti slijedecih x sati u kuci. Stvar je da ju ti pomaknes, ne ocekivati da se ona sama (opet onaj prekidac u njenoj glavi).

Neki su mi već napisali napiši na papir pet stvari zbog kojih ju voliš......kada sam naj iskreniji i kada progovaram iz dubine duše trenutno ne mogu prijeći brojku tri, a i ovo je klimavo.

Ja sam se razveo kada nisam imao sto napisati ni pod broj 1. Ovo te stavlja u 300% bolju situaciju od moje. 3 od 5 je daleko vise od 0 od 5.
O svojoj supruzi lijepo pises, pa mogu reci da jos ljepse i osjecas (ukoliko naravno ne lazes, a onda je pitanje, zasto uopce pises postove), nemoj dozvoliti da ti osjecaji odu.
Kako ih sacuvati? Rekoh, nisam adekvatan za savjete, to moras sam naci.

[qwasy]

Nije dovoljno da joj ti "samo" ne branis. Kupi joj kupon za masazu, poklon bon u nekom ducanu, pozovi njene frendice da dodu po nju i odvuku ju van, ukratko, odjeni ju, poteraj ju van iz kuce i reci da je ne zelis vidjeti slijedecih x sati u kuci. Stvar je da ju ti pomaknes, ne ocekivati da se ona sama (opet onaj prekidac u njenoj glavi).

U pravu si Den1s, najgore je kaj sam već i to probao svojevremeno, kaj se tiče tih izlazaka i to ma to sam i radio, da u njoj probudim eku volju ....i išla je , (to je bio onaj period nako tih naših razgovora) , za 7 godišnjicu braka doslovce sam joj uplatio 7 masaža...onako simbolično......ne znam.
I da imaš pravo sve dok postoje i ta tri razloga zašto ju volim neću odustati....iako je bar jedan od njih.....to što je predivna majka našem djetetu.....ali to se opet ne dotiče direktno nas dvoje....ma OK u svakom slučaju thanx....nastojat ću...

[_xena1]

qwasy kaže:

da , fakat , volio bi to vidjeti...ponekad je tako teško izvući neke odgovore iz nje. thnxić
Baš čitam malo u nazad moje izjave i definitivno ste mi dale novu injekciju volje i želje da riješim stvari, a vjeruj mi trudim se već dugo, pa recimo ovim intenzitetom 6 mj. sigurno. Jedino me to zeza u cijeloj ovoj priči., a ujedn je i nasliv topica.....do kada?

Svima sretnu Novu godinu...
Ja sam jedna od razvedenih, neću reći sretno jer niti jedan razvod nije sretan zato što se odvajamo od osobe koju smo nekad voljeli i jer razdiremo srca svojih malih ljudi koji ništa nisu krivi... Razvedena sam 3 godine i još i danas to smatram svojim neuspjehom ili nesrećom ili kako god to nazvali iako sam dala sve od sebe. Poznati su mi qwasi i beskonačni razgovori i sav silan trud da se vrati barem približno odnos koji smo nekada imali ili smo mislili da ga imamo. I to je super pozitivno jer ne treba odustati, vrijedi truda i želim ti da uspiješ popraviti stanje...
Ono što ti zapravo želim reći je konkretan odgovor na tvoje konkretno pitanje: do kada?
Dok god imaš i najmanji poriv u sebi da spašavaš svoj brak i dok i najmanji plamičak tinja u tebi za tvoju suprugu, pokušavat ćeš. Kada dođe kraj (nadam se da neće) osjetit ćeš to u sebi tako jasno kao kada gledaš svijeću koja se ugasi. Netko je ovdje to već napomenuo i stojim iza toga. Zato se ne treba pitati kada je to. Ako dođe sa sigurnošću ćeš znati da to taj trenutak.

Puno sreće.

[kiki-j-zg]

Xena, baš to - neuspjeh, moja osobna izgubljena bitka iako je za kraj potrebno dvoje. Nemamo djece, nismo ozakonili vezu, ali po svemu je to bio brak. Osam i pol godina. Sutra ću napuniti 31, ovo je bila prva Nova godina koju nismo slavili zajedno.
Pokušavalo se dugo, nismo uspjeli. Ostala je samo šutnja, svakodnevne obaveze i navike kao da smo dvoje cimera, a ne više par. Kao što je već napisano, bilo je još nade dok sam pričala, a onda sam se umorila, potrošila.
Teško je vidjeti da oboje znamo da više ne ide, ali on je ostavio meni da izgovorim to naglas. I učinila sam to. Još nam prestaje fizičko rastavljenje, njegova selidba i nadam se da izdržati to, jer ništa do sada u životu nije boljelo kao izgovoriti da moramo završiti ovu priču.

[qwasy]

kiki-j-zg kaže:

Xena, baš to - neuspjeh, moja osobna izgubljena bitka iako je za kraj potrebno dvoje. Nemamo djece, nismo ozakonili vezu, ali po svemu je to bio brak. Osam i pol godina. Sutra ću napuniti 31, ovo je bila prva Nova godina koju nismo slavili zajedno.
Pokušavalo se dugo, nismo uspjeli. Ostala je samo šutnja, svakodnevne obaveze i navike kao da smo dvoje cimera, a ne više par. Kao što je već napisano, bilo je još nade dok sam pričala, a onda sam se umorila, potrošila.
Teško je vidjeti da oboje znamo da više ne ide, ali on je ostavio meni da izgovorim to naglas. I učinila sam to. Još nam prestaje fizičko rastavljenje, njegova selidba i nadam se da izdržati to, jer ništa do sada u životu nije boljelo kao izgovoriti da moramo završiti ovu priču.

Da, ja sam baš jučer imao razgovor ugodni i toliko mi je bilo teško izgovoriti neke riječi, ali jebi ga kad je najbolje biti iskren....a to toliko boli.
Pitala me je šta da ona napravi da ja budem veseo, a ja se nisam mogao sjetiti....ništa mi više nije padalo na pamet....shit!!!! Ja vidim da se ona sada trudi, i ja sam otvoren prema tim njenim naporima, ma oboje smo otvoreni jedno prema drugom, onak djelujemi kao nekakav posljednji pokušaj. Nastojat ću ustrajati u tome ali baš sada kada sam pročitao tvoj post...e baš smo o tome razgovarali...o tome da smo cimeri, puno obaveza, na stranu dijete...to mi je onak....prirodno i nije mi obaveza u tom smislu. A već smo ovo prolazili nekoliko puta ali kažem sam sebi ajmo još probat...to se ne može desiti nama...mi smo posebni, jaki.....i da se razumijemo tu ne krivim samo nju, naravno.....ha niš dršte nam fige..pliiiiiz

[kiki-j-zg]

qwasy kaže:

Da, ja sam baš jučer imao razgovor ugodni i toliko mi je bilo teško izgovoriti neke riječi, ali jebi ga kad je najbolje biti iskren....a to toliko boli.
Pitala me je šta da ona napravi da ja budem veseo, a ja se nisam mogao sjetiti....ništa mi više nije padalo na pamet....shit!!!! Ja vidim da se ona sada trudi, i ja sam otvoren prema tim njenim naporima, ma oboje smo otvoreni jedno prema drugom, onak djelujemi kao nekakav posljednji pokušaj. Nastojat ću ustrajati u tome ali baš sada kada sam pročitao tvoj post...e baš smo o tome razgovarali...o tome da smo cimeri, puno obaveza, na stranu dijete...to mi je onak....prirodno i nije mi obaveza u tom smislu. A već smo ovo prolazili nekoliko puta ali kažem sam sebi ajmo još probat...to se ne može desiti nama...mi smo posebni, jaki.....i da se razumijemo tu ne krivim samo nju, naravno.....ha niš dršte nam fige..pliiiiiz

Ja sam pikušavala 3 godine, vjerovala da smo svemogući, da ćemo sve prebroditi, naći opet ono što smo nekada imali. Započinjala prva razgovore, on kao da nikada nije imao petlje za progovoriti o problemima i kao da ih nije vidio.
I onda se zaista probudiš jedan dan i vidiš da sa druge strane nema odgovora i odmakneš se, počinješ sve više vremena provoditi na poslu, natovariš si što više obaveza, samo da izbjegneš tišinu pred TV-om i ono "kako je bilo na poslu"...
Između nas je nestala kemija, nestalo onog nečeg, a ja i dalje ne mogu zamisliti da ću nastaviti život bez njega.
ali stisnula sam zube i izrekla to naglas, a on je to prihvatio kao moju odluku o kojoj se nema što raspravljati.
Kažu da vrijeme sve liječi, sada ću imati priliku to provjeriti.

Ako ima kod vas još imalo nade da možete spasiti to što ste jednom imali, pokušaj.
Kod nas toga više nije bilo.

[Anastasia]

Kiki, rastužila si me s ovim.
Jako mi je žao

[kiki-j-zg]

Anastasia kaže:

Kiki, rastužila si me s ovim.
Jako mi je žao

Hvala, malena.
I meni vjeruj mi.

[Anastasia]

Moja prija ima jedan sličan problem, ali nije tvoja žena
On stalno izbiva jer radi, i smatra da time što se ubija od posla čini najviše što može za nju i dijete
A ona mu zapravo, zamjera što stalno radi, i radije bi manje para a više njegove prisutnosti u kući.
njoj nedostaje što on ne provodi vrijeme s njom i djetetom, nego ima dojam da on bježi raditi (kao da radi da bježi, da ne mora biti kod kuće).
Dobro, tu ima i nekih drugih stavaka, ali o tome neću jer sam i previše napisala.
Ne znam da li je moguće da među vama postoji i taj neki nesporazum. Možda banalni. (da, znam da nije tako jednostavno, ali eto... )

[qwasy]

Anastasia kaže:

Moja prija ima jedan sličan problem, ali nije tvoja žena
On stalno izbiva jer radi, i smatra da time što se ubija od posla čini najviše što može za nju i dijete
A ona mu zapravo, zamjera što stalno radi, i radije bi manje para a više njegove prisutnosti u kući.
njoj nedostaje što on ne provodi vrijeme s njom i djetetom, nego ima dojam da on bježi raditi (kao da radi da bježi, da ne mora biti kod kuće).
Dobro, tu ima i nekih drugih stavaka, ali o tome neću jer sam i previše napisala.
Ne znam da li je moguće da među vama postoji i taj neki nesporazum. Možda banalni. (da, znam da nije tako jednostavno, ali eto... )

Baš sam jutros razgovarao s kolegom o tome, a i žena i ja smo se dotakli toga. Nekoliko godina prije nego je naša princeza došla na svijet imali smo malu privatnu firmu koja je u svojoj djelatnosti bila prilično uspješna....bilo je novaca...ai angažman je bio 190%....umirali smo od posla, nekon dvije godine ja sam promijenio posao u jednoj velikoj firmi, ali sam nakon tog posla jurio da bi nastavio raditi unašoj firmi "u usponu". Tu su stvari počele poprimati drugačiju dimenziju...vječiti umor mjesecima spavaš samo 4-5 sati max. naravno nervoze svađe i odjednom smo skužili da jedno pokraj drugog ne možemo biti kada ništa ne radimo. GO-ovi su se pretvorili u patnju....nakon zadnjeg GO-a smo se vratili toliko izmoreni nakon 3 tjedna....psihički naravno.
Tu smo se raspali...to je bilo prije ......tri godine....sa djetetom se to udaljavanje samo produbilo.......ali znakovito je to ...da i ja i žena "bježimo na posao"....mislim jadno je to....zbog male i to....

[VelmaX]

qwasy kaže:

i odjednom smo skužili da jedno pokraj drugog ne možemo biti kada ništa ne radimo. GO-ovi su se pretvorili u patnju....nakon zadnjeg GO-a smo se vratili toliko izmoreni nakon 3 tjedna....psihički naravno.
Tu smo se raspali...to je bilo prije ......tri godine....sa djetetom se to udaljavanje samo produbilo.......ali znakovito je to ...da i ja i žena "bježimo na posao"....mislim jadno je to....zbog male i to....

Ima dosta ljudi koji ni sami sa sobom ne mogu dugo biti, ako ništa ne rade.

Ali, rijetko kome se dogodi da se zbog tako nečeg poželi rastati od samog sebe... a pogotovo su rijetki oni koji taj korak i učine.
Makar... i to se događa, na žalost.

Bliskost i intiman odnos s nekom osobom, dovode te u situaciju da se sve češće "susrećeš" i sa samim sobom, tako da međusobno približavanje, otvoren i iskren odnos i tako dalje... istodobno dovode i do upoznavanja i do samoupoznavanja, a neke stvari iz vlastite podsvijesti najlakše je projicirati na partnera, jer nam nisu baš uvijek ugodne.

(Na primjer, to da samom sebi ideš na živce, jer nemaš više kreativnih ideja i pomalo padaš u depru...pa očekuješ da te netko drugi trgne iz tog "mrtvila"... i slične stvari.)

Možda ovo nije najbitniji faktor u tvom konkretnom slučaju, ali... vrijedilo bi razmisliti i o tom aspektu, tek toliko...

[qwasy]

VelmaX kaže:

Bliskost i intiman odnos s nekom osobom, dovode te u situaciju da se sve češće "susrećeš" i sa samim sobom, tako da međusobno približavanje, otvoren i iskren odnos i tako dalje... istodobno dovode i do upoznavanja i do samoupoznavanja, a neke stvari iz vlastite podsvijesti najlakše je projicirati na partnera, jer nam nisu baš uvijek ugodne.

U pravu si VelmaX, to je istina i tako bi trebalo biti, ako je odnos otvoren kao što ti kažeš. Kod nas je to nekakvom inercijom netalo i pretvorilo nas u strance koji se sada koprcaju u svojoj muci....da mene sad piče takve depre da to nije normalno. Jučer smo izašli na kavu u Kaptol centru i nakon nekog vremena za stolom počele su joj suziti oči i curit suze niz lice, a ja u tom trenu totalno zbrejkan u sličnoj drami ne znam kaj da ju pitam...kaj da joj velim jer knedla mi u grlu. Kao da smo oboje skužili da sve ide prema koncu....ufff mučno...mučno...

[daru]

qwasy kaže:

Da, ja sam baš jučer imao razgovor ugodni i toliko mi je bilo teško izgovoriti neke riječi, ali jebi ga kad je najbolje biti iskren....a to toliko boli.
Pitala me je šta da ona napravi da ja budem veseo, a ja se nisam mogao sjetiti....ništa mi više nije padalo na pamet....shit!!!! Ja vidim da se ona sada trudi, i ja sam otvoren prema tim njenim naporima, ma oboje smo otvoreni jedno prema drugom, onak djelujemi kao nekakav posljednji pokušaj. Nastojat ću ustrajati u tome ali baš sada kada sam pročitao tvoj post...e baš smo o tome razgovarali...o tome da smo cimeri, puno obaveza, na stranu dijete...to mi je onak....prirodno i nije mi obaveza u tom smislu. A već smo ovo prolazili nekoliko puta ali kažem sam sebi ajmo još probat...to se ne može desiti nama...mi smo posebni, jaki.....i da se razumijemo tu ne krivim samo nju, naravno.....ha niš dršte nam fige..pliiiiiz

Držim vam fige već samo zato što vidim koliko se trudiš i želiš spasiti svoj brak. Dođu mi suze na oči samo kad pomislim: da li je moguće da se dvoje ljudi toliko trudi, a da ipak ne pronalaze način? Jer onda mi se čini da nema nikakvog pravila kada i u kom trenutku se nešto može pretvoriti u - ništa. Moj najjači razlog dizanja ruku od braka je bio - što u njemu nisam vidjela želju ni pokušaj truda. To me je dotuklo do kraja.
Međutim, vidim da osim što više ne poznaješ nju, prestao si osluškivati i poznavati i - sebe. Na njeno pitanje što da učini da budeš sretan - ti ne znaš odgovor. To nije do nje. To je do - tebe.
Razgovori koje vodite su potrebni, nemoj me krivo shvatiti. Ali ponekad su potrebni i trenuci tišine da "popričaš" sam sa sobom i da shvatiš tko si, što si, kuda si krenuo i što želiš biti. Nemoj zaboraviti na taj dio, jer dok nisi u skladu sa sobom, ne možeš biti ni u skladu s ljudima oko sebe. Također vrijedi i za nju

[Anastasia]

Daru, krasno si ovo napisala. I meni se nekako čini da su se izgubili, ali najprije nekako same sebe, a onda posljedično i odnos kojeg imaju.

[afro]

Sto vise ovo citam sve vise se pitam da li ima ljudi koji su nakon 10 godina uopce sretni u braku?

Mi smo isto zapali u neku krizu , ali ono sto me brine je da mi se vise ne da uopce trudit kao prije da to ispravimo.
Ionako je svejedno kad je krivica uvijek na meni , a njegov poviseni ton zatvara moja usta.
Razmisljanja , interesi vise nista nemamo zajednicko , gdje sve to nestane i zasto? Znam da i on to osjeca i da guramo iz dana u dan , a pitanje do kada?

tuzno je sve to....