Operacija krajnika/mandula u djece

[Ridikulus]

Hvala moje dame, napeta sam i čitam svaki post tri puta :-) Sad smo doma, još 7 dana do operacije pa ga čuvam, ne ide u vrtić, potez očajnika da ga održimo zdravim... Ali ko za peh, sad slabo jede, doma je, ne smijem ga sad "istrčavat i znojit", pustiti u igraonice i sl. i automatski slabije jede a ja kao vještica iz priče pokušavam "ugojiti malog Ivicu" i pipam koliko mu je debel prstić svaki dan :-))). Zvuči ludo ali već smo sto puta vodili bitku, svaki bronhitis, upala pluća ili bolnica, fiiijuu kile dolje i onda pomalo nazad. Tko zna što mu to šetanje sa kilama gore dolje radi organizmu... Zato sam toliko zabrinuta...

[Eta-Carinae]

Ja te razumijem 100%
Meni je moj 25 dana prije operacije dobio šarlah, a i inače je toliko boležljiv bio da je svake zime barem 2 mjeseca izostajao iz vrtića. Tako da smo zapravo bili doma u karanteni 2 tjedna nakon šarlaha a prije operacije + još 3 tjedna poslije operacije.
I moj ti je jako mršav a ocijedi se čim se razboli :/
I toliko sam bila pod stresom kad se operirao da sam, kada su mi javili da je sve prošlo u redu, počela nezaustavljivo plakat ko da je bio na tko zna kakvoj strašnoj operaciji a ne običnih krajnika
Ipak, riječ je o djetetu koje je često po bolnicama bilo a i njegova operacija se dogodila baš tjedan dana nakon nesretnog članka u novinama kako u našoj bolnici djecu operiraju neiskusni studenti.
Netko bi rekao da mi mame pretjerujemo u svom strahu ali ne možeš se protiv toga borit

Kako god bilo, tu smo da pomognemo, a ti što pozitivnije razmišljaj i pazi ga, sve će proć ok!

[Noise]

Ridikulus kaže:

Hvala moje dame, napeta sam i čitam svaki post tri puta :-) Sad smo doma, još 7 dana do operacije pa ga čuvam, ne ide u vrtić, potez očajnika da ga održimo zdravim... Ali ko za peh, sad slabo jede, doma je, ne smijem ga sad "istrčavat i znojit", pustiti u igraonice i sl. i automatski slabije jede a ja kao vještica iz priče pokušavam "ugojiti malog Ivicu" i pipam koliko mu je debel prstić svaki dan :-))). Zvuči ludo ali već smo sto puta vodili bitku, svaki bronhitis, upala pluća ili bolnica, fiiijuu kile dolje i onda pomalo nazad. Tko zna što mu to šetanje sa kilama gore dolje radi organizmu... Zato sam toliko zabrinuta...

hej, probajte sad tih tjedan dana ga malo "ugojiti" sa hranom koju voli+neki multivitamin. nemojte se trgati da jede voće, povrće i zdravu hranu ak vam je bitnije da dobije na kilaži. Laganini u parkić na igru, šetnja, bicikl, crtići...

Šetnja kilograma i bolest deifinitvino nisu dobra kombinacija, no nek te tješi da smo mi tako živjeli skoro tri godine, dok nismo riješili te glupe mandule. Bit će to sve u redu, nama su svi govorili da se klincima nakon vađenja mandula nešt promijeni pa navale na hranu ko ludi nakon, apetiti im se poveća, žele jesti sve i svašta što do prije operacije nisu jeli, nekima se desilo da su im se klinci ful zdebljali (ne od nezdrave hrane), pa su ih morali malo i "primiriti". Kod nas nažalost do promjene želje za novom hranom nije došlo, no apetit mu se povećao.

Isto tako, što se vi više birnete, to će se on više "zatvarati". Znam da je teško, i meni je bilo, taman u 7mj. trudnoće, na dan operacije sam popila normabel neki lagani (ginekologica mi ga je odobrila), pa je bilo ko fol malo lakše.

Zato, što mirinije i za par mjeseci se nećete ni sjećati kaj je bilo.

[Ridikulus]

Hvala Eta i Noise... Baš sam na rubu živaca, doslovno mu se ne jede ništa - možete mislit koliko smo očajni kad ga je, prije dva dana, za doručak MM vodio u mc donalds a ja naručila pizzu za ručak... no ni to nije baš uspjelo... vodila sam ga u par parkova i igrališta koja su manje napućena nek se ipak malo istrči, umori... poludjet će jadničak kući. Danas za večeru sam sjedila kraj njega i hranila ga komadić po komadić... Mislim da ste u pravu, ja napeta pa on to još više osjeća. A skužili smo da mu se i jako klima zubić (donja dvica) ova dva dana pa ga "boli" kad grize. Sad moramo trčati dan prije operacije da mu ga zubar izvadi jer su me upozorili da klimavi zub nije baš poželjan na dan operacije...

[Eta-Carinae]

Istina, ne da nije poželjan nego je potencijalno vrlo opasan ako mu ga izbiju i dijete ga udahne.
Mi smo našem izvadili zub koji je bio klimav a svejedno su mu pri operaciji izbili baš donju dvicu, klimala se ko luda dan poslije.
Mislim da se dijete intubira kad je u općoj anesteziji, a usta su mala, zubi nejaki... i eto dogodi se. Tako da svakako to izvadite

[Ridikulus]

Evo nas... Jučer operiran, sad je stigao kući... sav je jadan... Rekoše da je imao ogromne krajnike, i da je treći (koji smo skinuli prije godinu i nešto) opet narastao, noć u bolnici je prošla sa nespavanjem i temperaturom - kući nastavljamo borbu za svaki gutljaj vode. Nije htio jesti - na muku tek 3-4 male žličice pudinga i to mi rekoše obavezno od vanilije (i puding i sladoled) tj. ne od čokolade. Prepisan mu i antibiotik. Naravno, dehidriran je, usnice ispucale tako da mi je cijelodnevna misija davati mu piti - gutljaj po gutljaj. Kombiniranje sredstva protiv bolova, savjet za paracetamol preko dana a ibuprofen ujutro (ili prije "ručka" i navečer). Od hrane - app - probati mogu sa pudingom, frapeom, sladoledom - za danas. Čudno je kad moja pričalica daje znakove rukom pa je u kući neobično tiho - čak ne želi ni glasne crtiće :-/ Sad je zaspao sa dijelićem novog legića kojeg je dobio "za hrabrost". Eto, nadam se da će ga spavanje malo oporaviti, dadoh mu paracetamol prije pola sata pa ga valjda neće temperatura probuditi. U niskom sam startu, juhica je spremna i hladi se, voda, sokovi - sve naređano i čekamo da se princ probudi pa nastavljamo boj protiv dehidracije, boli i straha i tuge koje sad osjeća.

[Dolores O]

evo i nas friško sa sv. duha. 6g imamo. sve 3 smo operirali. sv. duhu sve pohvale, sestre su super, svi se jako trude, znaju s djecom. doktori korektni. soba je mala, ali je super što smo bili smješteni samo s djecom. baš je neka topla atmosfera. cijelo vrijeme sam bila uz njega. ima tv u sobi.
buđenje iz anestezije je bilo burno, nije se nikako mogao smiriti, trajalo je nekih 15-tak minuta i onda je zaspao na sat i pol. i više nije spavao do navečer. izmjenjivali su se crtići, mobitel, križaljke...
prvi dan tamo nije ništa dobio za jesti. danas, drugi dan, čokolino za doručak. jedva je pojeo.
zasad ide nekako, jako slabo jede, ali pije ok. i samo šuti, pa nam je to jako čudno, jer je velika pričalica. guramo dalje, drugi dan gotov.
ridikulus, suosjećam

[Ridikulus]

Pozdrav Dolores, držim fige za brz oporavak... Nama paracetamol baš nije djelovao (ni na temperatutu ni na bolove) pa mu dadoh Dalsy i nakon sat vremena, jadno malo pile, promumlja da bi on nešto grillano Oj tuge... na kraju je pojeo mali komadićak "pupe" svježeg mekanog kruha, to mu nisam mogla odbiti i uznevjereno otvorio ormar u kuhinji i frižider i pita "što smijem?" Evo sad mu nosim juhicu sa malo male raskuhane tjestenine... Žurim dok još Dalsy drži

[Ridikulus]

Čudan sat za pisanje po forumu ali, nažalost, mi smo bili oni jedni od sto... Malenom sam davala sirup oko ponoći a kašljucao je cijelo popodne, tad se zakašljao (ne jako) i odjednom mu je počela liptati krv na usta i nos... inače smo izvježbali smirenost ali večeras nije išlo. Krv je samo tekla, dva ručnika, posteljina sve.... samo smo ga zgrabili, onako u majci bez hlačica, u auto i u bolnicu. MM je vozio najbolje što je mogao, a da smo sigurni, trebalo nam je 20 -tak minuta, u autu je krv malo usporila ali je on jedva disao, bio blijed i u šoku i samo sam mu tepala i budila ga da ne sklopi oči. Isplakala sam ko kišna godina... grozno za vidjeti. Sad je ostao na JIL-u, stabilizirali su ga i doktor koji ga je operirao ga je pregledao i "očistio" ranu, mi smo došli doma da se otuširamo (oboje smo od krvi posvuda) i spremimo mu robu, (ja sam izletila polugola u auto)... Ujutro sam tamo čim me puste ući. Još će sutra procijeniti da li ima potrebe za novim zahvatom (opet anestezija te obrada rane - šivanje ili što li)... sad sjedimo u boravku a meni suze nikako stati... ništa od spavanja, umrijet ću od brige...

[enigmatic]

Od srca želim da sve brzo prođe,da se brzo oporavi i da je mami u naručju da ga čuva. Drži se.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[gargamišamel]

ridikulus bit će sve ok.

[Francesca]

Ajme užas... ne mogu ni zamisliti kako je malom mišu i vama

nadam se da će sve ubrzo proći i da će sve to ružno zaboraviti

[Dolores O]

Ja ne mogu vjerovati, i nama je tako pao grah. Jutros odjednom poceo povracati krv, brzo smo za bolnicu. Opet narkoza, pokrpali ga i evo sad ostajemo najmanje do sutra u bolnici. Rekli su nam 1 na 1000 da bude tako. I eto nevjerojatno. Uglavnom cinilo mi se da je izaslo jako puno krvi, ali izvadili su mu krv i kazu da je krv ok. Onda valjda nije bilo toliko strasno. I kao moze se opet ponoviti. Jao horora.
Ja ispred sale ko kisna godina u totalnom soku. Jos bas nisam sva svoja. Mislim da cu si normabel roknut popodne.
Dobio je infuziju pa je malo zivnuo. Ali stvarno je bio hrabar. Skoro da nije ni zaplakao.
Drzite se 😳 bas tuzno.

[Francesca]

ajme ne vjerujem

[Ridikulus]

Hvala svima.. A joj Dolores, baš mi je žao! Za nepovjerovat, jedan plus jedan na tisuću :-/.. i da se može opet ponoviti? Nadam se da je vašim mukama kraj. A da se može ponoviti - A joj, zbog toga ne spavam, bolje da ništa ne spominjem ni ne mislim... mi smo dobili i "bonus" - upalu pluća... U spazmu je, upala pluća, temperaturica, kisik, infuzije, antibiotici, kortikosteroidi - cijeli paket. Plače, jeo bi nešto a ne može ni ne smije, slab je i drhtav, spojen na sva ona čuda, kašlje a boji se kašljati zbog krvi - toliko žalosno za vidjet da ne mogu disat od muke. Ne smijem plakat pred njim pa se pokupim svako tolko par minuta na "svježi zrak". Znam da oko nas ima svakakvih grdih stvari i bolesti i uvijek mi je to bila neka čudna "utjeha" u našim "bolničkim danima" i gostovanjima po hitnoj ( u stilu: Hvala Bogu što nije gore!) ali ipak mi je teško za poludit, nekako me briga ovaj put čvrsto zgrabila i ne pušta. Jedva čekam jutro da ga vidim i da čujem da je uredu. Dolores, nadam se da ste sutra u toplini vlastitog doma...

[Eta-Carinae]

Ovo je stvarno peh nad pehovima i to za obe :/
Pa jesu li vam rekli zašto im se to dogodilo? Došlo do odlijepljivanja kraste? Ovo je za ne povjerovat majke mi

[Francesca]

Uf... držite se Ridikulus

[Dolores O]

Držite se Ridikulus ovo je noćna mora.
ja sam srećom stalno bila uz njega, pa mi je bilo lakše.
mi smo stigli doma, sad natačem u njega vodu, čaj.
on samo mumlja, boji se kašljati, pičati, ma užas. dakle, 10 godina života mi je ovo oduzelo.
nisam baš najbolje skužila zašto je prokrvario, na otpusnom piše krvarenje vidljivo iz sredine lijeve tonzilarne lože, venskog tipa. učinjena elektrokoagulacija/prošiveno mjesto odakle je krvarilo.
pijemo i antibiotik. nadam se da će sad sve biti ok.
sretno r i velika pusa hrabriću, piši nam da znamo kako je

[Ridikulus]

Pozdrav drage dame, dan mi je bio naporan... Jutros rano pregled u trudničkoj (za koji su me nagovorili da ga ne otkazujem) i ja se naravno tamo rasplakala - e onda mi nisu uspjeli izmjerit tlak, pa što se onda uopće došli, pa me smirivali a ja onda još jače u plač...štoš - hormoni i tuga nisu dobar par,,,,nisam mogla dočekat da vidim malenog... Mm je išao kod njega dok sam bila u trudničkoj i odnio mu dar ali kad sam došla bio je sav jadan, kenkav, gladan, nije htio doručak (neki griz ili nešto takvo)... Doktorica rekla da mora obavezno jesti, što god želi ili voli (naravno ne grickalice) a meni muka, tek cijeli rana, liptala je krv nema 24 sata a da jede što hoće??? Drugi doktor kaže pa mora kašasto ?!#&% Donijela krafnu i trgala ju na "ptičje mrvice" ali je plakao od boli, onda sam tražila da mu daju nešto protiv bolova, malo je tog primio jer prima brdo drugih teških lijekova... e onda je zaspao - da ne duljim na kraju mu mm donio čevape i lepinju ???!!! I maleni je jeo - malo, male, malecne komade (uz koju suzu uz prve zalogaje) ali je jeo... sestre uz neku kašu donijele i normalnu večeru - neko varivo i kruh, i bogme, kašu nije ali malo variva i pupe od kruha je jeo. E sad, zašto je onako krv šikljala, ne znam, bilo je tu fraza: to se zna desiti, moguća komplikacija, osjetljivo dijete... ali i spominjanja neke donje lože (kao kod Dolores), nakupljene krvi i koagulata a i činjenice da je on na inhalacijskim i inim kortikosteroidima već 4 i po godine te mu je sluznica stanjena, osjetljivija, oštećena - što li... To vjerujem, jer dok nije stasao, godinama se mučimo sa gljivicama u ustima koje hoće kortikosteroidi izmamiti - treba ispirati usta poslije svakog a on je bio premali da promućka i pljune... Ipak, nisam nezadovoljna, nakon te cijele epizode ipak je izgledao bolje danas i saturacija se popela na cca 90, temperature danas nije imao, usne više nisu toliko krvave - natočili su ga sa infuzijama a i pio je pomalo i jeo juhicu. Dolores, drago mi je da ste doma. Nadam se da će mali junak polako vratiti snagu, samo nek pije.. A hrana, ne znam, ja umirem od straha na svaki majušni zalogaj - maleni se muči, plače i jede, (još uz to kašlje), što od straha što od boli a što od frustracije jer - gladan je... Ali nakon par zalogaja mu je bolje, treba sad opet "pokrenuti" usta i grlo, nije samo do krajnika koliko sam ga shvatila i nepce ga peče - vjerojatno je sve izritirano a i treba te mišiće opet pokrenuti jer žvakanje boli dok par zalogaja ne prođe, onda bude lakše... Nadam se da se neće ni vama ni nama ponoviti scena sa krvarenjem... čekam ukočeno da prođe tih nekoliko dana dok rana malo ojača pa ću onda i ja biti mirnija. Moram naglasiti da su tamo divni ljudi i uz sve naše "scene" strpljivi su i susretljivi i to mi olakšava uvelike... Još ne znamo kad će kući ali ni ne smeta mi što je sad tamo, trebaju mu lijekovi, infuzije i kisik a i bojim se dodatnih (ne daj Bože!) komplikacija ili ponavljanja. Tamo je ipak pod nadzorom a naše dugogodišnje pohodovanje te bolnice mi je stvorilo povjerenje u te ljude tamo, znaju što rade i vode brigu sa puno strpljenja...

[Francesca]

Cure kako su vam maleni?