Uvođenje eura u Hrvatskoj

[medonaodmoru]

buc2 kaže:

n.
Devizni račun , koliko se sjećam , nije bio neki problem otvoriti, samo su te u banci pitali za porijeklo deviza, e onda si rekao da ti je dao stric iz Njemačke, deda poslao iz Francuske, a i mnogi su službeno putovali van, te su dobivali devize naravno....

Ma nisu te pitali ni za porijeklo ako se nije radilo o velikoj lovi. Ja sam DM kupio na cesti i u banci otvorio devizni račun. Kamata je bila sitna ali marka je marka.

[Adelholzener]

klokanovac kaže:

i što se dogodilo na kraju s tim računima?

Normalno su koristeni dugi niz godina. Pri raspadu Juge za dio tih racuna drzava je preuzela garanciju i (sa zakasnjenjem) isplatila sredstva.

medonaodmoru kaže:

Ma nisu te pitali ni za porijeklo ako se nije radilo o velikoj lovi. Ja sam DM kupio na cesti i u banci otvorio devizni račun. Kamata je bila sitna ali marka je marka.

Kao danas ne pita nitko nista po bankama? Pa gore je zabijanje nosa nego u doba crnog komunizma. Te "sitne" kamate su bile daleko bolje nego danasnje.

[Sh@dow]

Hlebyn kaže:

Govoriš kao da smo mi jedina mala i nevažna država. Zašto nismo radili i ne radimo ono što su radili i rade Mađarska, Češka, Poljska? (Pa i Slovenija do uvođenja eura?)

Kolega, pogledaj kontekst pisanja. Uopće nisam pisao o tome o čemu ti pišeš. I da, RH je jedna mala i nevažna država u globalnim okvirima, baš kao što su to gore navedene. U tom smislu bilo kakvo poništavanje odnosno negiranje dugova prema inozemnim vjerovnicima bi nas pretvorilo u zemlju trećeg svijeta.

Misliš zašto nemamo kao Češka razinu javnog duga na 35% BDP-a? Ne znam, pitaj naše političke elite zašto je naša javna potrošnja u tolikoj mjeri predimenzionirana da smo javni dug napucali na 80% BDP-a. Ustvari, sve navedene zemlje imaju nižu razinu javnog duga od RH, te ujedno i nižu razinu općeg duga od nas.

Ne razumijem, vi ljudi stvarno živite u uvjerenju kako je lošu fiskalnu politiku moguće ispraviti monetarnom politikom? Zašto bi monetarnu politiku stavili u funkciju razvoja kada bi pozitivni efekti potpuno izostali zbog ekspanzivne fiskalne politike? Odgovori mi na to pitanje. I nemoj mi pisati o ovome ili onome. Vi svi jako dobro znate kakvu smo fiskalnu politiku provodili i dalje provodimo.

Pa to ti i govore - kuna fiksirana na previsoku vrijednost štetila je izvozu, poticala uvoz, te u konačnici ugušila vlastitu proizvodnju:

Nije HRK fiksirana na previsokoj razini. EUR je danas što se mene tiče mogao vrijediti i ispod 7 HRK, ali samo pod uvjetom da smo provodili odgovornu fiskalnu politiku koja bi automatski pozitivno djelovala na realni sektor, a time i na stope proizvodnosti rada.

Paritet ko paritet apsolutno ništa ne znači. A opet na drugoj strani je EUR mogao vrijediti i 15 HRK, a da opet budemo nekonkurentni zato što je pozitivan inflacijski diferencijala daleko nadmašio stope deprecijacije nominalnog deviznog tečaja.

Prema tome, ispravno bi bilo reći kako je postojeća razina realnog deviznog tečaja destimulirala izvozni, a stimulirala uvozni sektor, što na kraju krajeva i sama VT bilanca potvrđuje.

A ne da su Hrvati kolektivno odlučili da je "lakše" baviti se turizmom umjesto proizvodnjom, pa napustiti tvornice i slavonske njive da bi sezonski, 3 ljetna mjeseca, raznosili kave i čistili zahode na moru.

Naravno da je puno lakše bilo provoditi ekspanzivnu fiskalnu politiku i oslanjati se na devizne prihode od turizma nego stegnuti remen na fiskalnoj strani, te rast životnog standarda tražiti kroz realan rast dohotka koji bi proizašao iz rasta produktivnosti rada i kapitala, a ne zaduživanja. To je tako. Samo pogledaj danas sindikate u javnom sektoru koliko su spremni prihvatiti da fiskalna politika svojom potrošnjom ne utječe na pad troškovne i cjenovne konkurentnosti izvoznog sektora. Niti malo, jedino i isključivo gledaju sebe i svoje interese i ne libe se predlagati rast porezne presije kako bi se njihovi zahtjevi namirili.

Molim da razmotriš sljedeći primjer.
Nakon što su u Hrvatskoj napravljene silne autoceste pomoću zaduživanja (naravo uz kamatu) ponekad su se čule tužbalice iz željezara Sisak i Split (koje su tada krenule prema likvidaciji) da ni kilogram njihovog armaturnog željeza nije ugrađen u te autoceste, nego je svo to željezo uvezeno.

Kao prvo, jel ti osobno znaš jesu li ponude hrvatske željezara bile konkurentnije od uvoznih ponuda? To nitko ne može znati. Možemo samo s obzirom da nisu prihvaćene pretpostaviti kako nisu bili cjenovno konkurentnije, pa sukladno tome nisu niti prihvaćene. Ne znam iz kojeg razloga bi se igrali socijalizma i štitili nekonkurentnu domaću proizvodnju? To je kontraproduktivno, pošto na taj način u netto iznosu ne stvaraš nego uništavaš kapital. To što željezare nisu preživjele samo govori kako nisu bile konkurentne. Zašto bi radnik jedne produktivne tvrtke financirao radnika iz neproduktivne tvrtke? Što nije dovoljno što radnik iz produktivne tvrtke financira neproduktivne djelatnike iz javnog sektora, sad bi još trebao financirati iste iz realnog sektora.

Pojedinci nikako da shvate kako produktivni radnici podižu životni standard ostatka ljudi u državi. Bez rasta produktivnosti nema niti napretka. Problem Hrvatske nije taj što su stare industrije likvidirane, nego što nove industrije nisu otvorene. To je glavni i osnovni problem ove države.

Ali dok imamo vlastitu valutu imamo mogućnost promjene - da pomoću instrumenata nezavisne monetarne politike počnemo ponovo pokretati i vraćati vlastitu proizvodnju ... prvo poljoprivrednu, a potom i onu složeniju, industrijsku. Ako jednog dana dođemo do stanja Slovenije ili Estonije pred uvođenje eura, ili situacije da netko odluči strateški smjestiti kod nas golemu industriju (slučaj slovačke autoindustrije), mogli bismo čak i u euro bez štete

Mogućnost kakve promjene? Razumiješ li da uz ovakvu fiskalnu politiku nikakva promjena nije moguća? Sve pozitivno što bi eventualno monetarna politika napravila, ovakva fiskalna politika bi poništila. Efekt bi bio jednak nuli ili čak negativan.
Ujedno, Slovenija ti nije baš najsvjetili primjer tranzicije, ili kako bi to Britanci rekli, poster boy. Oni su imali sreći što su prije od nas ušli u EU, što nisu imali Domovinski rat i što su imali nešto odgovornije političke elite kada je javna potrošnja u pitanju. Premda ih je zadnja financijska kriza dosta unazadila, što je isključivo posljedica politike protekcionizma koju su provodili do nedavno.

Estonija je već nešto bolji primjer, samo usporedba s državom u kojoj je javni dug na razini 10% BDP-a ti baš i nije najsretnija. Kada bi htjeli imati istu razinu duga kao i oni, onda bi javni dug umjesto 290 trebao iznositi 36 mlrd HRK ili 254 milijarde HRK manje. Shvaćaš li ti o kojoj su tu razlici radi?

#kocar# kaže:

Ja o konkurentnosti a ti o suficitu i nizozemskom sindromu, za što sam odgovorio Somiju i dao link sa Santinijevim obrazloženjem te suficitom izazvane pojave.

Jel razumiješ da su konkurentnost, suficit, deficit, izvoz, uvoz, nizozemski sindrom usko povezani? Opisao sam ti što je to nizozemska bolest, uzroke i posljedice. Što je Guste Sanatini napisao, a da sam ja krivo napisao? Ne razumijem! Imam osjećaj da ti repliciraš tek toliko da nešto repliciraš ili?

Vidim da se jedna Kina dobro nosi sa tim suficitom, nije ni Rusiji štetio , pa ni Japanu a nije ni Norveškoj.

Japanski i norveški suficiti nisu jedno te isto. Japan generira ogroman suficit perađivačke industrije koja je naproduktivniji dio gospodarstva općenito, te direktno i indirektno zapošljava najviše ljudi, dokle Norveška na drugoj strani generira ogroman deficit u prerađivačkoj industriji, te da nemaju devizne prihode od prodaje primarne energije, norveški standard života bi potonuo između 20% i 40%, ovisno o procjenama. Dakle, bez tih prihoda Norvežani bi živjeli iznad vlastitih mogućnosti pošto nemaju industrijsku bazu koja bi mogla podržati tako visok životni standard ( čitaj razinu dohotka ).

Na drugoj strani Japanci žive ispod vlastitih mogućnosti i kod njih nema prijetnje urušavanja standarda, barem što se tiče izvozne konkurentnosti. Norveška je za razliku od Kine, Japana doživjela deindustrijalizaciju, isto kao i Ruska Federacija. Prema tome ne razumijem, kako je u Hrvatskoj problem proces deindustrijalizacije, dokle u jednoj Norveškoj i Rusiji to nije problem nego nešto pozitivno. U konflktu si sa samim sobom ili?

Što se tiče norveškog slučaja jako rado bi da se i mi nađemo u tom "problemu"

Oni imaju problem deindustrijalizacije. Sad, jeli to nešto pozitivno ili nešto negatavino neka svatko sam odluči. Za mene osobno je svaka deindustrijalizacija problem, pa tako bila ona u jednoj Hrvatskoj ili Norveškoj, deindustrijalizacija je deindustrijalizacija.

Siguran sam da bolje od mene znaš kako je to Norveška riješila i kako se raspodjeljuje profit Statoila.A norveđini se iz siromašnijih zemalja preselile među bogatije, uz osiguranu budućnost svojih nasljednika.

Poveći dio deviznog prihoda od prodaje primarne energije se štedi, te investira u inozemnu aktivu.

#kocar# kaže:

Mršavi ili debeli činjenica je da je suficiti bit će ga dok nas ne uvedu u eurozonu i dalje nam potone gospodarstvo i amnji se industrijska proizvodnja

Suficit je nedovoljan da bi na temelju njega se ponašali kao Ruska Federacija ili krenuli u monetarne akrobacije koje nose visoku cijenu i ogromne posljedice. Drugo, ulazak u Eurozonu neće ukloniti naš suficit nego ćemo to učini sami ako podignemo agregatnu potražnju više nego ponudu. Eurozona s tim nema veze, kao što nije imala veze sa uzrocima grčke krize. Sami pali sami se ubili.

Jer opet se kao u "sloboda kretanja i zapošljavanja i lakši izlazak na tržište od 500 milijuna", zaboravlja da će troškovi konverzije biti manji i uvoznicima. A to će u apsolutnim brojakama biti debelo u njihovu korist, jer nominalno uvozimo više roba ,nego izvozimo

Da, prelazak na EUR što se tiče troškova konverzije će ići na ruku i uvoznom sektoru, ali i građanima, te jednim dijelom i izvoznom sektoru, pošto će vrlo vjerovatno biti postavljen paritet 7.45, što znači da izvoznici više neće gubiti HRK u slučaju aprecijacije HRK vis-a-vis EUR.

[Sh@dow]

#kocar# kaže:

Kamatne stope nemaju nikakve veze sa ulaskom u Eurozonu. Možda znaš kolike su kamatne i strane investicije stope u Grčkoj

Nemaju? Jesi pogledao grafove kamatnih stopa država koje su ušle u Eurozonu. Koliko su one iznose prije, a koliko iznose nakon ulaska u Eurozonu. Ili misliš da bi slovenska, estonska ili slovačka centralna banka danas otkupljivali državne obveznice kako bi reducirale kamatne stope? Ništa toga ne bi bilo da nema Eurozone, a prije toga EU-a.

U Grčkoj su trenutno kamatne stope na državni dug oko 5.5%, što su mizerne kamatne stope ako se uzme u obzir da je grčka de facto i dalje u defalutu, odnosno da je njihova trenutna razina javnog duga enormna, te će u budućnosti opet trebati pristupiti šišanju vjerovnika. Da nisu članica Eurozone danas bi kamatne stope na njihov dug s obzirom na tečajnu krizu koja bi ih pogodila sasvim sigurno bile iznad 10%.

Jadni rusi, svi su ludi zbog tih vilenjačkih sankcija, gospodarstvo im je naraslo a kuknjava vilenjaka se sve više čuje.

Ja nisam pisao o jadnim Rusima nego o činjenici da su unatoč ogromnom eksternom amortizeru ipak bili bačeni u recesiju, a mi bi bili bačeni u depresiju. Vrlo jednostavno, nije moja umotvorina nego činjenično stanje kada se pogledaju makroekonomski pokazatelji.

Narvano da nema a i dužnička rupa je toliko velika da nema šanse da mi obolimo, niti kihnemo od nizozemske bolesti, na koju nas opasnost kolege upozoravaju.

Što je nizozemska bolest? U suštini bolest deindustrijalizacije zemlje. Uzrok je apreciran realni devizni tečaj nacionalne monete, a posljedica deindustrijalizacija, VT deficit prerađivačke industrije itd. itd.

Mislim da i ona tvoja predviđanja da ćemo ako se nastavi ovaj "rast" BDPsu preoptimistična, jer teško da će ovako povoljno okružje potrajati a crni oblaci se već nakupljaju nad FED i ECB-om

Nova kriza? Ne znam! Inače što se tiče projekcija rasta BDP u RH mogu napisati kako je Vlada tu pristupila dosta konzervativno, pošto su stope rasta ispod 3%. Što se toga tiče, bolje je rasti 2.5% bez eksternih i internih neravnoteža, nego 5% uz deficit T.R.B.P. koji premašuje 5% BDP-a.

Ali je na fiskalnoj politici da učini što je u njenoj domeni kako bi navedene stope rasta dinamizirali, pošto je trenutno s ovim stopama rasta konvergencija nepoznati pojam.

Malo sam se potrudio i pronašao jedno od pitanja naše darkerice Mirele Holy upućeno Vladi RH , kako HNB stvara novac , pa ću dati link na cjjelokupan postupak, pitanje i odgovr Vlade na njezino zastupničko pitanja.
Tako da jednom zauvijek demistificiramo multiplikaciju i kreiranje primarnog novca od strane HNB-mjenjačnice, koja to radi u nužnim okvirima da bi se tečaj održao stabilnim a mnoge CB da bi pomogle konkurentnost svojih gospodarstava

Ništa novo nismo saznali, jel tako? Ili jesmo? Konkurentnost gospodarstva ne podiže monetarna politika nego prije svega fiskalna politika i politika dohotka. Jeli HNB mogao provoditi drugačiju monetarnu politiku? Mogao je provoditi politiku lagane deprecijacije nacionalne monete.

medonaodmoru kaže:

Ovo se često spominje. Međutim, da je samo u tome razlika, u konačnici nikakve razlike ne bi bilo. Taj tečaj (8,8), mogao se je zadržati ali tada bi cijene domaće robe i usluga vrlo brzo porasle oko 15% više nego što jesu (nominalno) baš kao i plaće (opet samo nominalno). Na koncu bi sve bilo isto kao što je danas. Bez dubljih promjena, sam tečaj ne čini nikakvu razliku.

Problem je upravo to što se indeksacija cijena dogodila nakon jednokratne devalvacije deviznog tečaja. I upravo tu leži jedan dio problema. Naime, HNB je tada procijenio kako je realna vrijednost pariteta tada DEM na 4.444 HRD-a ili danas EUR = 8.70 HRK. U tom trenutku se radilo o jednokratnoj devalvaciji u visini 20%. Za navedeni iznose se dogodila indeksacija, što znači da su realni efekti korekcije deviznog tečaja poništeni. Da stvar bude gore, nominalni devizni tečaj se kroz par mjeseci vratio na predstabilizacijsku razinu, što znači da smo u tranziciju krenuli sa još precjenjenijim tečajem nego li je on bio prije stabilizacijskog programa. Daljnji problemi su bili što smo kroz ekspanzivnu fiskalnu politiku poticali daljnju aprecijaciju RDT-a. Međutim, čak ne bi rekao da je toliki problem rast cijena koliko je problem bio i ostao u obliku niskih stopa rasta produktivnosti.

Hlebyn kaže:

Pogledaj na primjer Mađarsku. Kada smo uveli kunu, tečaj je bio otprilike 1 kuna = 14 forinti (HUF). Tokom idućih desetljeća oni su deprecirali forintu, tako da je danas (otprilike) 1 kuna = 42 forinta (HUF). Dakle, mađarska valuta je u odnosu na kunu (naravno i u odnosu na druge valute, pa i euro!) deprecirala za faktor tri! Jasno je da je to pratio i porast nominalnih iznosa cijena i plaća u Mađarskoj, ali nakon sveg tog kontinuiranog višedesetljetnog natezanja s cijenama, plaćama, porezima itd., njihovi proizvodi su znatno jeftiniji nego naši kad cijene izraziš u eurima

Ovdje je potreban oprez. Dakle, da, Mađarska je za razliku od Češke, Poljske i Slovačke provodila politiku deprecijacije deviznog tečaja HUF-a. Ali, kao prvo, ta politika u najvećoj mjeri je trajala do kraja prošlog stoljeća, pošto je 1993. tada DEM, danas EUR vrijedio 110 HUF-a, da bi 2000. vrijedio 260 HUF-a. Danas, odnosno zadnjih pet godina navedeni vrijedi u prosjeku 300 HUF-a, što je deprecijacija navedenog u visini 15% u posljednjih 17 ak godina. Ipak, kao što sam pisao, sama nominalna razina nam previše ne govori ako je ne stavimo u nekakav kontekst. A taj kontekst su opća razina cijena i njezino kretanje.

A onda vidimo kako je navedeni index u baznoj godini iznosio 20, dokle danas on iznosi 120. Postotak rasta izračunaj sam, a ja ću samo napisati kako je kumulativan rast cijena u Eurozoni iznosio 50%. Po mojoj računici vidimo kako je HUF realno aprecirao vis-a-vis EUR cca 70%. I to očito za Mađarsku nije predstavljalo problem, pošto je očito početna opća razina cijena bila dosta niža, pa je imala mogućnosti konvergirati prema centru Eurozone. Tu leži odgovor na tvoje pitanje, zašto su cijene u Mađarskoj nešto niže nego u RH.

E sada, ako smo vidjeli kako Mađarska nije uspjela preko deviznog tečaja potaknuti troškovno cjenovnu konkurentnost industrijskog sektora, pošto je kao što sam napisao, realni aprecirao za nemalih 70%, onda se postavlja pitanje uspjega Mađarske kao proizvodne zemlje. Prvo, početna razina dohodaka i cijena je bila niža nego u RH, a kao drugo, visoke stope rasta produktivnosti prerađivačke industrije su osigurale stabilnu razinu jedinične cijene rada u istoj, što u prijevodu znači kako profitne marže industrije nisu bile u defanzivnoj fazi, što je agregatno gledano stimuliralo industrijski razvoj.

Hlebyn kaže:

nije najbolji primjer pametno vođene tranzicijske ekonomske politike - to su Češka i Poljska, pa i Slovenija.

Ajmo po stranu maknuti Sloveniju, pošto navedena po stopama rasta se ne može svrstati među najuspješnije tranzicijske zemlje. Prije bi njezino mjesto zauzela Slovačka, Estonija ili Letonija. Samo u čemu je problem? Onda ne bi mogao tvrditi kako su navedene taj prosperitet osigurale zahvaljujući mekoj tečajnoj politici. Upravo suprotno, navedene su provodile tvrdu tečajnu politiku, čitaj politiku rigidnog tečajnog režima kao i RH, pa su svejedno uspjele u ako ih kompariramo sa RH.

I da, ajmo jednom za svagda demistificirati tečajnu politiku Češke Republike. Davne 1990. tada DEM, danas EUR je vrijedio 27 CZK-a, dokle trenutno danas navedeni vrijedi 25 CZK, a što znači kako CZK u tih 27 godina aprecirala cca 7%. Dakle, u slučaju Češke ne možemo govoriti o stavljanju tečajne politike u službu razvoja, kada se gledamo li dugoročan trend to nije dogodilo. Upravo suprotno, CZK je čak aprecirala vis-a-vis EUR.

Slovačka isto tako, samo u još većoj mjeri, pošto je 1993. ( od tada mjerenja postoje ) tada DEM, danas EUR vrijedio 29 SKK-a, dokle danas, odnosno u trenutku prelazka na EUR 24 SKK. Čista aprecijacija SKK-a u visini 17%. I gle čuda, nisu propali niti se deindustrijalizirali. Zašto? Zato što su stope rasta produktivnosti u prerađivačkoj industriji bile toliko visoke da su poslodavcima osigurale deflaciju JCR-a, a što je itekako pozitivno djelovalo na njihove profitne marže ( rast ), a onda u konačnici i na industrijski razvoj zemlje. Isto tako fiskalna politika je bila dosta uzorna kada je kompariramo sa istom u RH.

Poljska je sa svojom zlotom u principu provodila identičnu politiku kao i Mađarska, ali valja napomenuti kako za razliku od njih, vrijednost PLN-a vis-a-vis EUR stoji na istoj razini već punih 18 godina ( EUR = 4.20 PLN-a ). Dakle, punih 18 godina Poljska ne koristi tečajnu politiku kao sredstvo poticanja industrijskog ( izvoznog ) sektora.

Jesi li vidio slovensku monetarnu politiku prije uvođenja eura, ono što su izvodili s tečajem tolara? (I naravno s cijenama i plaćama uz to? I cijelo to vrijeme je u Sloveniji standard bio viši nego kod nas. A sačuvali su proizvodnju i izvoz.)

Ne razumijem konstataciju da je životni standard u Sloveniji cijelo vrijeme bio viši nego u RH. Pa naravno da je bio kada su oduvijek imali viši životni standard. Prilikom raspada SFRJ ta razlika je bila 30%, a da bi završetkom ratnih djelovanja onda porasla na gotovo 50%. I kako pobogu onda samo s te dvije osnove ne bi imali višu razinu životnog standarda onda, 1997., 2007 i danas 2017.? Pogotovo ako znamo da je RH imala poprilično neuspješno tranzicijsko razdoblje.

[Sh@dow]

E sada, ajmo se mi vratiti na tečajnu politiku bez koje nema razvoja, te argumentiraj-te na koji način su određene danas članice Eurozone ipak uspjele u razvoju unatoč tome što su provodile rigidnu tečajnu politiku kakvu provodi i RH. Kako su Baltičke zemlje, Slovačka, Češka pa i jedna Poljska uspjele, a prije njih jedna Irska, Austrija ili Danska?

Tečajna politika je jedan moćan alat redistribucije dohotka, ali se on kao takav može iskoristiti na konstruktivan ali i destruktivan način.

Hlebyn kaže:

Kako "poveća rashod a prihod ostane isti"? Pa plaće su rasle skupa s cijenama i za vrijeme Jugoslavije

Čovjek ti dobro piše, samo je problem u elementarnom nepoznavanju gradiva. Naime, diranje u devizni tečaj, onaj nominalni, jelte, nema ama baš nikakvog smisla ako se tim činom direktno ne utječe na onaj realni, bilo da se radilo o revalvaciji, devalvaciji, aprecijaciji ili deprecijaciji. Naravno da je lakše napraviti ovo prvo ( revalvaciju ), kada se podiže životni standard, ali ovo drugo ( devalvaciju ), kada se navedeni ruši to je već problem i izazov.

Zašto se radi devalvacija? Prije svega kako bi se uravnotežio eksterni račun. Zašto? Zato što je neravnoteža tog računa dovela do akumulacije inozemnih obveza u netto iznosu, zato što je domaća potražnja izvožena, a ponuda uvožena, ili domaća potražnja je bila veća od domaće ponude. Kako? Tako što su realni dohotci rasli iznad proizvodnih mogućnosti, na način da su nominalni dohotci zahvaljujući priljevu dužničkog kapitala rasli snažnije od produktivnosti rada. Takav model je održiv do onog trenutka dokle je prisutan priljev dužničko kapitala iz inozemstva. Onog trenutka kada se taj priljev zaustavi, pada i životni standard.

Devalvacija je mehanizam koji puno brže i efikasnije svodi navedene realne dohotke na realnu razinu, razinu realnih proizvodnih mogućnosti i zato je dobro u rukama imati taj instrument ( onima koji ga koriste ). Dakle, nominalni devizni tečaj ima informacijsku, redistribucijsku, alokacijsku i razvojnu funkciju, ali samo onda ukoliko se koristi konzistentno.

U tvom slučaju, kada se čudom čudiš zašto bi realni dohotci pali je očito kako bi devalvaciju ili deprecijaciju nominalnog deviznog tečaja poništio rastom nominalnih dohotaka, te tim činom do slabljenja realnog deviznog tečaja ne bi došlo. Dapače, vrlo vjerovatno bi se kroz indeksaciju dohodaka navedeni u određenoj mjeri još više precijenio. Jednom za svagda; pad vrijednosti deviznog tečaja treba pratiti stagnacija dohodaka, kako bi realni efekti došli do izražaja.

E sada, ulaskom u EU i otvaranjem tržišta rada postavlja se pitanje koliko je tako nešto više u RH izvedivo? Koliko je izvedivo da ljudi toleriraju realan pad dohodaka u uvjetima ovog masovnog egzodusa radne snage i nestašice iste na domaćem tržištu rada? Po meni je to malo vjerovatno!

Priča manipulacijama deviznog tečaja je prošlo svršeno vrijeme. Vremena su se promjenila u zadnjih 10, a kamoli ne 20 ili 30 godina. A Hrvatska svoj put ka sreći treba tražiti u povećanju ekonomske efikasnosti ( produktivnosti ), pošto je to jedini način kako ćemo konvergirati prema Zapadu. A ove monetarne akrobacije i utopije nas vode ravno u bunar.

Shvatite da u EU jedino mi uporno, već četvrt stoljeća, radimo tu idiotariju s precijenjenom valutom

Valuta ko valuta ne može biti precijenjena. Precijenjeno je u suštini nešto drugo, ono intrizično. U slučaju Švicarske izjednačeni paritet ne predstavlja prijetnju nego izazov za fiskalnu politiku, dokle u slučaju jedne Venezuele je valuta i dalje precijenjena iako je vis-a-vis EUR izgubila 3.000% na vrijednosti.

Hrvatska odjedamput ne može ono što može Poljska, Češka, Mađarska, ... Rumunjska ... i što je mogla komunistička Jugoslavija sa svojom golemom vojnom potrošnjom

Poljska, Mađarska i Češka su gore objašnjenje. Rumunjska? Može li RH napraviti nešto što je napravila Rumunjska? Može, ako ti je cilj da EUR vrijedi 345 HRK, onda može. Samo ne znam tko će ti ostati raditi u ovoj državi za 16 EUR.

E sada, pravo pitanje je može li Hrvatska napraviti isto ono što su napravile Baltičke zemlje, Slovačka ili Češka? Printati novac zna svaka budala, ali su rijetki oni koji mogu ono što je učinila Švicarska. To je izazov, a ne printanje novaca.

#kocar# kaže:

Naročito kad bi bilo moguće štednju zaista učiniti štednjom a ne da je to čista investicija (barem tako govore), onda nebi bilo potrebe za deviznom štednjom, ma kolika bila inflacija.

Štednja = investicije su računovodstveni identiteti. Kako u RH, tako u SAD, Japanu, Zimbabveu ili Venezueli i devizna štednja nema aposlutno nikakve veze s time.

Ángel Migel tvrdi kako su mnogi znanstvenici i analitičari ukazali da dostignuti stupanj razvoja omogućuje da se novac stvara direktno iz države, a ne samo posredno iz privatnih banaka. Stvaranje novca bez posrednika, bi bilo blagotvorno ne samo za stabilnost ukupne ekonomije, već bi i zaštitilo učesnike ekonomskog procesa od šokova koje proizvode inovacije financijske industrije.

Hm, ako dobro razumijem, država će odlučivati o investicijama u privatnom sektoru? Zemljo otvori se! Pojedinci su doista sišli s ruba pameti ili je nikada nisu niti imali.

#kocar# kaže:

[I]Laura Boldrini danas piše na twitteru kako su austerity i neoliberalizam učinili neizvjesnim živote ljudi, rezanjem socijalne države stvorili su dramatično socijalno stanje, koje je otvorilo put populizmima i neofašizmima

Antologijska glupost! Ispravno bi bilo napisati kako je želja za ostankom u Eurozoni periferne članice uništila, a ne Eurozona. Tko je Grčku, Španjolsku, Portugal i Italiju prisiljavao i danas prisiljava da ostanu u Eurozoni. A opet na drugoj strani, u trenutku kada je nacionalna moneta aprecirana, a dužnička kriza pred vratima onda alternativa napuštanju Eurozone je jedino i isključivo politika interne deprecijacije sa svim svojim posljedicama koje ta politika nosi.

klokanovac kaže:

Države s jačom valutom imaju bolji standard od nas, dok mi tu zazivamo inflaciju i devalvaciju, koje u konačnici znače kolektivno siromaštvo i nepovjerenje u vlastitu valutu.

Tu brkaš uzrok i posljedicu. Ne čini te snažna valuta bogatim, nego je snažna valuta posljedica tvojeg bogatstva. U protivnom bi svaka budala revalvirala nacionalnu monetu i per se postala bogata. Ne ide to tako.

klokanovac kaže:

Evo ti Brodosplit sada. Kako njima ne smeta više tečaj kune nakon privatizacije? Kako ne smeta jednom Uljaniku? Znači nije tečaj problem, već racionalizacija poslovanja.

Brodosplit i dalje prima državne subvencije. Kada bi oduzeo državne subvencije onda navedeni posluje s gubitkom. A državne subvencije se ukidaju s ovom godinom, tako da Brodosplit čekaju teški dani. Uljanik se isto tako ne nalazi u ništa boljoj situaciji. Profitna marža je preniska za bilo kakav razvoj i napredak, tako da dugoročno vrlo vjerovatno oba brodogradilišta čekaju crni dani.

klokanovac kaže:

Jesi li ti ikada vidio kako se živi na zapadu? Britanci sa svojom funtom bez problema mogu pokupovati cijelu Hrvatsku, koliko je jeftina.

Naravno da je RH za njih jeftina destinacija kada su usluge u pitanju, pošto smo srednje razvijena država, a oni visoko razvijena država. Ali opet napominjem kako to nema veze sa deviznim tečajem nego razlikom u njihovoj i našoj produktivnosti koja određuje razinu dohotka u određenoj zemlji. Isto kao što su za nas BiH i Makedonija jeftine, tako je za zapadne zemlje Hrvatska. I što bi ti napravio da tome ne bude tako? Revalvirao bi možda devizni tečaj HRK za 50%, pa da uništiš ovo malo deviznog priljeva koji ostvarujemo, odnosno produbiš VT deficit, opet krenemo s rastom inozemnog duga, do neke sljedeće krize kada bi se HRK morala vratiti na realnu razinu? Ne razumijem, s kojim deviznim prihodima misliš održavati tako visoku kupovnu moć, pošto je jasno ko dan kako naša trenutna razina produktivnosti tako nešto ne može podržati. Nešto slučno kao i svojevremeno revalvacija jugoslavenskog dinara, pa kada je prosječna plaća skočila na famoznih 1.000 DEM. Taj period je trajao sve dok se nisu popržile međunarodne pričuve. Nakon toga se dinar vratio na realnu vrijednost, čitaj tamo gdje je prije revalvacije bio.

#kocar# kaže:

Kao što su svi znali a sad pate od djelomićne amnezije, tako je i njegova ekselencija znala.

Koja? HNB? Pa naravno da su znali. Međutim, nitko ne može reći kako HNB nije upozoravao i ne upozorava na loše provođenu fiskalnu politiku i reforme koje treba provesti.

Zakoni su dogovorena društvena pravila i malo koji nema sankcije zbog kršenja. Slabo bi mi funkcionirali kao država i društvo kad bi zakona držali zbog savjesti ili ubjeđenja.

Ne razumijem ovo filozofiranje oko savjesti i uvjerenja. Vrlo jednostavno, usvojili smo Zakone po kojima smo odredili pravila igre u određenim sektorima. Po tim pravilima su se subjekti ponašali. Usred utakmice mijenjati pravila igre gotovo uvijek završava na međunarodnim sudovima i gotovo uvijek porezni obveznici plaćaju ceh. Dogodilo se sa slučajem CHF, dogodilo se sa slučajem MOL, Agrokor, a sutra po tebi sa slučajem valutne klauzule na sve kredite, deviznu štednju i poništavanje dugova i printanje novca. U prijevodu, vaše ideje bi ovu državu pretvorile u Zimbabve. Ili ti kocar misliš kako bi te međunarodna zajednica gledala kako pljačkaš njihovu imovinu?

Dugovi koji su stvoreni moraju se vratiti. U protivnom imaš svođenje životnog standarda na razinu koju ti može osigurati samodostatna ekonomija.

[Sh@dow]

#kocar# kaže:

Država koja teži biti u društvu najbogatijih država (iako kad gledamo globalno to jesmo) mora igrati a ne samo poštovati pravila igre. Mi niti igramo a niti poštujemo ta pravila, nego moramo slušati jače, jer u protivnom bi slijedila kazna i "dovođenje pameti"

O Hrvatska itekako igra utakmicu. Oprosti, tko je nas prisilio da trošimo iznad vlastitih mogućnosti? Tko nas je prisilio da se zadužujemo u inozemstvu? Naša volja i želja da živimo iznad vlastitih mogućnosti. No da ne bi otišli daleko od teme stvari su vrlo jednostavne; razlika između državnog i privatnog sektora itekako postoji. U protivnom se ne bi nalazili u sustavu koji se zove kapitalizam.

Rješavati dug isključivo restruktivnom fiskalnom politikom nije se pokazao kao najbolje rješenje i malo koja država ako nije primijenila drakonske mjere (estonija) je uspjela poboljšati stanje u gospodarstvu, plaćajući za to visoku cijenu, padom standarda i gubitkom stanovništva.

Gdje se nije pokazalo kao najbolje rješenje? Rješenje u odnosu na koju alternativu? Restruktivna fiskalna politika nema alterantive. Gotovo sam siguran da bi velika većina ljudi u ovoj zemlji prije prihvatila konsolidacijsku fiskalnu politiku nego politiku devalvacije deviznog tečaja nacionalne monete. One države koje su tečajnu politiku koristile kao izlaz iz predimenzionirane javne potrošnje su zaostale u razvoju.

Vezano za Estonije treba znato da fiskalni rez u visini 10% nije fiskalni rez, pogotovo ako znamo činjenicu da je javna potrošnja u pet godina prije krize kumulativno narasla gotovo 120%. Dakle, prvo imaš ogroman rast javne potrošnje, te onda rez u visini 10% i pojedinci tvrde kako je Estonija provela rigorozne mjere štednje.

Nadalje, u krizi su izgubili 18% BDP-a, ali ne zato što su imali rigorozan program štednje na strani fiskusa, nego zato što su imali ogromnu i prenapuhani bazu iz prethodnih godina. Tih 18% BDP-a ti znači kako su izgubili samo dvije prethodne godine rasta, 2006 i 2007, što znači pad 2008 i 2009. Na pretkriznu razinu su se vratili do 2012.

Dakle, ne radi se o nikakvoj dubokoj depresiji kako se često tvrdi i to prouzrokovanoj rigoroznim programom štednja na strani fiskusa, nego prenapuhanoj bazi iz zadnjeg ciklusa. Vezano za pad populacije treba napisti kako je taj trend u Estoniji prisutan od 1990. Dakle, ne može se reći kako je to uzrok krize. Vrlo jednostavno, više ljudi umire nego li se rađa. A dio se iseljava u bogatije skandinavske zemlje što je logično pošto je životni standard tamo neusporedivo viši i trebat će desetljeća i desetljeća da Estonija dosegne njihov stupanj razvoja.

Na ovaj način kao što se to radi sada, ,teško da bi to uspjeli i do 2038, jer konjuktura nikad ne traje toliko dugo i krize se ciklićki javljaju a onda bi to usporilo ostvarenje cilja.

Napisao sam ti koliko treba iznositi primarna bilanca. Jesam napisao? Vrati se pa pročitaj što sam napisao. Vezano za stope rasta tu se slažem. Ali u taj dio nisam dirao pošto sam samo htio naglasiti koliki je fiskalni napor potreban kako bi se državni dug eliminirao. Ali to nije ničiji cilj. Nitko ne zagovara eliminaciju državnog duga, ali njegovo svođenje na razinu ispod 30% zagovaraju svi oni koji se barem malo razumiju u makrokonomiju.

Napisano znači kako bi privatni sektor financijsku imovinu u netto iznosu trebao akumuirati iz eksternog suficita, pošto bi izvor državnog sektora zbog otplaćivanja vlastitog duga presušio.

Aposlutno točno! U netto iznosu i jedan i drugi sektori bi zahvaljujući eksternom suficitu osiguravali vlastitu financijsku egzistenciju. Prvi bi akumulirao financijsku imovinu, dokle bi se drugi razduživao. Nešto slično kao što je slučaju bio u Švedskoj i Finskoj.

Da kad su u pitanju teže droge ali koji joint blagotvorno bi djelovao .A "akrobacijama" se bave mnogi , pa zašto nebi i mi , naročito onim akrobacijama koje su drugima polučile rezultat

Direktnu monetizaciju državnog duga radi samo teški ovisnik. Hrvatska sa razinom državnog duga koji premašuje 80% BDP-a ne treba rješenje problema pronalaziti u monetarnim akrobacijama nego u stezanju remena. Pogotovo danas u uvjetima gospodarskog rasta. Židovi kažu da štediš kada imaš, kada je rast, a ne kada je kriza. Pošto kada nemaš onda nemaš što štediti.

I ne vidim da je USA, Japanu, Kini neki problem da provode ekspanzivnu monetarnu politiku, niti im taj dug uvelike šteti ako im je siguran daljnji dotok novca, niska cijena zaduživanja a inflacija i rast BDP siguran.

Kažeš kako ne vidiš problem i ne vidiš kako im visoka razina duga šteti? Dobro jel se ti šališ ili si mrtav ozbiljan? Daj molim te pogledaj u kojoj mjeri su im osakaćene potencijalne stope gospodarskog rasta. Ta šteta se mjeri u tisućama milijardi USD i EUR ako gledamo kratkoročno i dugoročno na tu problematiku. Možeš izračunati koliko je primjerice SAD izgubio tisuća mlrd USD samo zato što su potencijalne stope rasta trajno umanjene od izbijanja Velike recesije, a samo zato što su javna potrošnja i dug nabujali.

Nikad nisam rekao da je državni dug samo dug privatnog sektora, nego svih građana, jer oni su država a ne samo vlasnici kapitala ili privatni sektor

Očito ne razumiješ sektorsku kflasifikaciju pa da te naučim; postoje inozemni i tuzemni sektori. Za inozemni sektor svi znamo koji je. Na drugoj strani tuzemni sektor se dijeli na državni sektor i na privatni sektor. A privatni sektor se još dijeli na financijski sektor, nefinancijski poslovni sektor ( aka tvrtke ), te sektor kućanstva ( građani ).

Dakle što ćemo sa tvojom konstatacijom kako je sve to državni sektor, odnosno vlasništvo? Hoćemo li onda svu drugu osim financijske imovine prebaciti u državne ruke, od automobila, pa do kuća, stanova i vikendica? Zašto se samo ograničiti na financijsku imovinu?

Naravno da ima ali to nije samo austerty politika restrikcija i smanjenja javne potrošnje

Nego kakva druga politika još može biti? Kako osim državnom štednjom možeš reducirati državni dug? Otkupom pa njegovim poništavanjem?! Treću metodu jednostavno ne vidim. Napiši je...

Nebi imao ništa protiv da se krene sa konsolidacijom javnih i državnih troškova, Ne mislim da nam je potrebno 500 i nešto jedinica lokalne samouprave, 20 i više ministarstva, bog te pitaj koliko "agencija" prekapacitirana policija , nekoliko tisuća građanskih udruga i niza drugih "sisača proračuna"

I prekomjeren broj zaposlenih u javnom i državnom sektoru isto tako nisu izuzetak. Aposolutno najviše izdvajamo za ukupnu masu plaća u sektoru opće države. Najviše od svih drugih tranzicijskih država.

No slažemo se da za to nije dostatan rast BDP za 2-3 %

Pa prosječna stopa rasta u navedenom periodu u Švedskoj je iznosila 3.1%. Dakle sa stopom rasta u visini 3%, te inflacije do 1.5%, uz napisanu razinu proračunskog salda i kamatnih stopa, ti imaš zagarantiranu putanju pada državnog duga u relativnom iznosu.

Kad dobro stisne, navike se mijenjaju i nađe se netko tko će ih promijeniti

Točno, Grčka ti ja najbolji primjer za to. Brutalna politika fiskalne konsolidacije koja je prije bila nezamisliva. Ali eto, proveli su je samo zato kako bi mogli ostati članica Eurozone.

Lijepi snovi, teško ostvarivi, naročito sa našim sluganskim mentalitetom

Da imamo sluganski mentalitet onda bi javne financije doveli u red, i to po diktatu jezgre Eurozone. Da ga imamo, a očito ga nemamo. I opet, danas mi ovdje ne bi raspravljali o monetizaciji javnog duga da smo kojim slučajem provodili konzistentnu fiskalnu politiku. Dakle, problem očito u sferi monetarne, nego fiskalne politike.

#kocar# kaže:

Ostala bi kao i sada, jer i sada imamo javni dug, koji svi vraćamo a svaki od nas zadržava svoju privatnu imovinu i ne vidim da je ona postala državna.

Dobro, ali ti si tvrdio nešto sasvim drugo. I zašto raditi razliku između imovine? Imovina je imovina, bila ona u novcima, obveznicama, dionicama, automobila ili stanovima. Privatna imovina je privatna imovina!

Nema nerealne osnovice, nego suviše državne i javne potrošnje , koja se hranila posuđivanjam i koja se plaća/vraća poreznim novcem prikupljenim od svih nas.Čini mi se da si malo zalutao

Naravno da ima nerealne osnovice koja u konačnici znači predimenzioniranu javnu potrošnju. Ako imaš masu plaća u javnom sektoru na koju odlazi preko 11% BDP-a, dokle u Slovačkoj i Češkoj to 9%, a Poljskoj 10% BDP-a onda je to problem između ostalog i nerealno visoke osnovice u javnom sektoru, pošto se na nju vežu svi ostali silni dodaci itd. Inače FYI državna i javna potrošnja su jedno te isto. I da, ovako visoka razina javne potrošnje se najvećim dijelom financira kroz visoku razinu porezne presije, a ne rastom duga. Pa kada se idući puta pitaš na što odlaze moji porezi sjeti se da živiš u državi koja ima visoku razinu javne potrošnje.

Ne vidim nikave nepravde, nego dug koji su u ime nas napravili neodgovrni političari i koji svi vraćamo , bez obzira na te "nepravde" koje navodiš A da se novac i pored svega multiplicira i štampa priznao je sam Vujčić u odgovoru Mireeli Holy

[Sh@dow]

Jelda? A nisu li političari provodili upravo onakvu politiku kakvu je narod htio? Narod je bio protiv ovakve politike javne potrošnje? Sigurno? Zato su političke stranke koje su vladale i dobile navedene mandate. U kojim su to programima HDZ i SDP zastupali ideju zamrzavanja rasta javne potrošnje? Možeš mi negdje to pronaći? A tko je navedene doveo na vlast? Došli po Duhu Svetom? I stoga danas napisati kako su odgovorne političke elite, a ne i narod koji ih je doveo na vlast je pomalo deplasirano.

Vezano za Mirelu Holy, HNB, Borisa Vujčića i multiplikator mogu jedino napisati kako nitko nije otkrio toplu vodu. Ne vidim u čemu je problem? Pa svi znamo, a to sam i pisao na koji način HNB djeluje. Dapače, pisao sam ti čak i to što si ti negirao, da HNB provodi politiku printanja novca.

Međutim, ne možeš za EUR otprinati 15 HRK i očekivati današnju razinu deviznog tečaja. To ljudi odmah treba otvoreno reći. Pa neka sami procijene jel im odgovara da ima prosječna plaća više ne iznosi 800, nego 400 EUR.

Imaju ih mnoge zemlje koje provode ekspanzivnu monetarnu politku, pa bi se našao i kod nas. A na ovo po Pernaru neću kometirati, jer je na birtijskom nivou, iznenađuješ me , da ne gubiš malo živce

Imaju, a koje to zemlje provode ekspanzivnu monetarnu politiku ( čitaj printanja novca kako bi se financirala javna potrošnja ), a koje su važnosti, veličine i stupnja razvoja kao i Republika Hrvatska?

Vezano za Ivana Pernara treba napisati kako je on ( njegov lik i djelo ) notorno vrijeđanje inteligencije prosječnog birača. A to ti je samo dokaz educiranosti prosječnog hrvatskog birača.

Sa ovim se slažem , naročito sa "znalcima" i Sabora iako nisu ništa bolji ni oni koji su nam i koji nam kreiraju ekonomsku i monetarnu politiku

Monetarnu politiku bi ostvario po strani. Pogledaj koji mandat ima HNB. Drugo, da nije bilo stručnosti u HNB-u danas bi kao Slovenija govorili kako smo nedavno prošli kroz financijsku krizu. Zahvaljujući između ostalog HNB-u barem smo toga bili pošteđeni. Daleko od toga da HNB nema svojih grijeha. Ali njegovi grijesi su u toj mjeri olakotna okolnost kada se uzme u obzir okruženje u kojem su djelovali, a to je neodgovorna fiskalna i politika dohotka. U tim uvjetima monetarna politika može malo toga napraviti. Može samo provoditi defanzivnu monetarnu politiku. U protivnom bi cijeli sustav završio u hiperinflacijskom kaosu.

Ako inflacije (hiper) nije bilo kad smo trošili posuđeni novaca(što nije naša akumulacija, nego tuđa) a nismo u toj količini proizveli roba a došlo bi kad bi država određene investicije finacirala iz primarnog novca, koji isto nije naša akumulaciija, kao ni posuđeni.

Hiperinflacije nije bilo zato što si imao konvertibilan devizni tečaj, te si igrao po pravilima igre. Čitaj, printao se količinu novca koja je imala pokriće u deviznom priljevu. Da to nisi radio, odnosno da si printao kao Hugo Chavez i Nicolas Maduro onda bi imao hiperinflaciju.

Ja ne znam jel ti razumiješ da mi nismo akumulirali inozemni dug po Duhu Svetom nego zato što smo morali. Čista matematika i to ona osnovna. RH je imala rast domaće potražnje koji je bio po višim stopama od rasta domaće ponude. U svakoj državi, pa tako i u RH, rast domaće potražnje, odnosno prirast se namiruje iz povećane uvozne ponude. Mi smo dakle izvozili potražnju, a uvozili ponudu. Mi smo dakle uvozili automobile iz Njemačke, odnosno njemačku proizvodnju. Per se to znači kako taj uvoz nisi mogao isfinancirati bezvrijedno isprintanim HRK, nego posuđenim EUR.

U prijevodu pošto vidim da ne barataš tom razinom znanja; hrvatsko gospodarstvo je proizvelo 100 jedinica, od čega je osobna potrošnja odnijela 60 jedinica, a državna potrošnja 20 jedinica. Napisano znači kako je štednja iznosila 20 jedinica, dokle su investicijske potrebe na razini države bile 30 jedinica. Što to znači? To znači kako nisi imao adekvatnu razinu domaće štednje da isfinanciraš domaće investicije, pa si se za navedenih 10 jedinica trebao zadužiti u inozemstvu.

Tvoje printanje HRK i financiranje dijela investicija uopće niti malo ne mijenja na činjenici kako nemaš adekvatnu razinu domaće štednje, pošto printanjem valute nisi per se stvorio agregatnu ponudu ( potencijalnu štednju ). Čak da kojim slučajem i jesi, samim činom printanja valute si automatski stvorio dodatnu agregatnu potražnju. Dakle u netto iznosu si opet na istom! Osim toga printanjem valute si stvorio deprecijacijske pritiske na nominalni devizni tečaj, dokle realni devizni tečaj nisi niti taknuo, pošto u opticaju imaš veću količinu novca ( potražnje ) koja ganja istu razinu agregatne ponude.

Da si htio smanjiti eksterno financiranje onda si trebao reducirati stope rasta jednog od tri navedena segmenta ili povećati izvoz roba i usluga uz pretpostavku stagnacije uvoza roba i usluga, odnosno sniziti netto deficit ili povećati netto suficit, ovisno što si prije imao, odnosno iz koje pozicije si krenuo.

A ljudi "bježe" i sada kad vodimo koliko toliko odgovorniju fiskalnu politiku. Bijeg je posljedica takve loše ekonomske politike i ikebana i malo liftinga ga neće zaustaviti

Ovaj egzodus radne snage u bogatije zemlje EU je prirodan proces selekcije. Taj egzodus će se nakon nekog vremena zaustaviti ( bitnije usporiti ). A hoće li se ljudi krenuti vraćati u RH ovisit će o tome što ćemo napraviti u domovini. Ako će stope rasta biti stabilne i dugoročno održive, onda je napredak zagarantiran, te sukladno tome rast cijene rada, odnosno dohodaka općenito.

A drugo, trenutno RH u određenoj mjeri provodi odgovorniju fiskalnu politiku samo što to nije dovoljno s obzirom da smo godinama, desetljećima provodili neodgovornu politiku. Dakle potreban je dodatni napor kako bi se državni dug, a onda posljedično nakon nekog vremena i porezna presija ( dakako javna potrošnja ) snizili na razine koje bi nam omogućile dinamiziranje postojećih stopa rasta.

#kocar# kaže:

Problem je što je to vanjski duga,da se država zadužila kod HNB -a sve se mijenja. Praktično država bi dugovala sama sebi i nebi bilo aprecijacijskih , nego deprecijacijskih pritisaka.

Ne mijenja se ništa, pošto da se država zaduživala kod HNB-a onda bi se privatni sektor morao zaduživati pored postojećeg zaduživanja za dodatni iznos u inozemstvu. Sama visina inozemnog duga bi uz postojeću razinu potrošnje i ponude ostala ista. Samo što bi sektorska alokacija duga bila drugačija.

I molim te mi reci, koja se to država direktno zaduživala kod centralne banke kao što je to trebala RH?

No da je izdala 8,5 i tečaj bi bio 8.5 a domaća proizvodnja bila konkurentnija

Na koji način ako bi ti inflacija ( printanje novca bez rasta ponude = inflacija ) pojela navedenu stopu deprecijacije nominalnog deviznog tečaja? I da mi sad ne bi napisao kako bi imali rast ponude, onda te odmah pitam kako bi odjednom imali, odnosno zašto je onda nismo imali? Ako su kamatni rashodi problem, iako su oni bili niži nego u jednoj Njemačkoj ( realno gledano ) onda se radi o nerentabilnoj investiciji. Ako znamo da se o tome radi onda znamo da se radi o malinvesticiji, a ona per se uništava kapitalnu bazu. Takva investicija te ne čini bogatijim nego siromašnijim. O čemu onda pričamo?

Pisao sam o relanom stanju a ne kad bi bilo, tako da problem sa Zvonkovim dugom mogu imati samo Zvonko , Mate i banka. Problem je što država grantira Mati za 100 tisuća eura njegove štednje i to onda postaje državni problem. Nenaplativi kredit je problem jer se u principu država miješa da se ne "ugrozi stabilnost bankarskog sustava", Drugim riječima svi miodgovaramo za Matinu štednju, Zvonkov dug i krivo upravljanje banke sa Matinom štednjom. U čemu je onda razlika od Agrokora ???

Ne, nisi pisao o realnom stanju, pošto realno stanje nije da smo imali financijsku krizu koja je bila sanirana novcima poreznih obveznika. Mi smo imali dužničku krizu CHF dužnika koji su zbog političkog populizma postali problem državne riznice.

U krizi koja je vlada u RH problemi su bili isključivo na razini dužnika i banaka, Zvonka i ZABE-e. Mate uopće u niti jednom trenutku nije imao problem sa svojom bankom i svojom štednjom. A adekvatna razina rezervi financijskog sektora zbog restriktivne politike HNB-a je pozitivno djelovala na stabilnost sustava.

Tako da tvoje priče i realnom stanju nemaju veze sa realnim stanjem, jel da kojim slučajem imaju, onda bi državni dug danas bio neusporedivo viši, a naša makroekonomska situacija neusporedivo lošija.

Problem nemogućnosti vraćanja kredita je problem Zvonka i banke, a jednostrano mijenjanje postojećih Zakona koji idu u korist dužnika, a na štetu posrednika ( banke ) je utuživa radnja, a cijenu će na kraju platiti svi porezni obveznici. Ako se već tražilo rješenje problema CHF dužnika onda se ono trebalo tražiti u kvartetu države, dužnika i banke, pošto su svi oni svaki svojim dijelom odgovorni za novonastali problem.

A opet, država je mogla samo promjeniti postojeći Zakon, te izglasati Zakon o osobnom bankrotu, prema kojem bi dužnik nakon prepuštanja hipoteke vjerovniku postao slobodan čovjek, barem što se tiče njegovih obveza prema banci. Ali opet, za CHF dužnike takav Zakon nije bio opcija, pošto su oni htjeli i ovce i novce. E to tako ne može ići u civiliziranom svijetu.

[Sh@dow]

#kocar# kaže:

Malo šerijatskog prava i pokoja ruka manje ubrzo bi se našli oni koji bi odgovorno vodili državu. Nema to veze sa mentalitetom, jer vidi čuda, kad odemo u njemčiju ili jameriku , ponašamo se vrlo odgovorno i največi broj njih su uspješni građani nove domovine a neki i među najuspješnijima.

Šerijatske zakone imaju muslimanske, a ne civilizirane zemlje. Osim toga, pogledaj indeks percepcije korupcije u navedenim zemljama, pa ćeš vidjeti kako takvi Zakoni ničemu ne služe nego samo održavanju postojećeg poretka. Radi se naime o jednoj vrsti diktatura. Razlika između domovine i inozemstva ( Zapada ) je ta, da tamo sustav FUNKCIONIRA.

Dakle po tebi novac možemo printati samo prvo moramo uvesti šerijtaski zakon, pa tako kada određeni državni činovnici odluče da je određena investicija profitabilna, a na kraju ispadne neprofitabilna, da im možemo odsjeći ekstremitete. Inače je javni sektor poznat kao neopisivo sposoban u donošenju investicijskih odluka. Investicije koje javni sektor radi su opće poznate kao neopisivo rentabilne, da mu privatni sektor može samo pozavidjeti.

Sad još samo nedostaje da nam od svog ovog pustog monetarnog teoretiziranja, konačno tu teoriju počneš dokazivati kao ispravnu ( točnu ) kroz empirijske primjere. Jedno neteško pitanje za kraj; koja se to država obogatila na način da je centralna banka davala državnoj riznici novac koji je ista potom usmjeravao u javnu potrošnju, ili ako hoćeš za tebe bezbolnije javne investicije?

[nasmijanonebo]

Praksa je pokazala da je samo eventualno Njemačkoj dobro s eurom. Ostale zemlje s eurom su nadrapale.
Dakle, učimo iz tuđih grešaka. Ne uvođenju eura.

[aspiriniks]

Zasto netko misli da bi uvodjenjem eura polucili bilo kakav pozitivan pomak sto bez eura ne mozemo?
Bilo sto?

Poslano sa mog HUAWEI SCL-L01 koristeći Tapatalk

[STAN B7]

Molio bi stručnu procjenu, da li će se dogoditi deprecijacija kune u razdoblju do uvođenja eura, na način kako je to navedeno u smjernicama Gospodarskog vijeća predsjednice(2% godišnje, do uvođenja eura 10%) Što bi značilo 1 euro = 8.25 kn 2021 i na tom tečaju se uvodi euro. Po tome raste dug države za 10%, dolazi do inflacije.....????

[prince lorang]

STAN B7 kaže:

Molio bi stručnu procjenu, da li će se dogoditi deprecijacija kune u razdoblju do uvođenja eura, na način kako je to navedeno u smjernicama Gospodarskog vijeća predsjednice(2% godišnje, do uvođenja eura 10%) Što bi značilo 1 euro = 8.25 kn 2021 i na tom tečaju se uvodi euro. Po tome raste dug države za 10%, dolazi do inflacije.....????

Kada bi se to znalo tako kao što pišeš tri godine unaprijed onda
bi svi na vrijeme kupovali eure. Ne ide to tako, jer ako se proširi
priča o tome da svi za nju čuju budi siguran da će biti suprotno.

[Sh@dow]

nasmijanonebo kaže:

Praksa je pokazala da je samo eventualno Njemačkoj dobro s eurom. Ostale zemlje s eurom su nadrapale. Dakle, učimo iz tuđih grešaka. Ne uvođenju eura.

RH se ulaskom u EU obvezala ući u Eurozonu. Dakle ta tema nije na stolu ta raspravu. A kao drugo, na primjerima kojih članica Eurozone baziraš mišljenje da se jedino Njemačka dobro snašla u Eurozoni? Austrije, Nizozemske, Estonije, Slovačke ili Irske? Nitko osim političkih elita nije tvrdio da je monetarna unija po imenu Eurozona optimalna valutna zona za sve članice EU-a. To je suludo! A opet na drugoj strani, nitko ne može tvrditi kako je u Eurozoni jedino dobro Njemačkoj, kada je činjenično stanje da je dobro svim onim članicama koje provode tvrdu politiku javne potrošnje, te poreznim stimulacijama aktivno potiču kapital na ( greenfiled ) investicije.

Pa tako i RH ako će provoditi tvrdu politiku javne potrošnje, te srušiti poreznu presiju na kapital i rad može jako dobro proći integracijom u tokove - tržišta roba, usluga, kapitala i rada. U tom smislu RH bi trebala iskoristiti sve blagodati koje joj pruža današnje globalizirano i sve više liberalizirano svjetsko gospodarstvo, a ne se zatvarati. Čim je viši udjel VT razmjene u BDP-u tim smo kao država bogatiji.

Osim toga, u državama koje su odbile koristiti tečajnu politiku kao DIO razvojne politike, nema, ali stvarno nema nikakvog smisla da inzistiraju da bude tečajno neovisne, pošto ta neovisnost nosi jako puno financijskih rashoda, a gotovo nikakve prihode - koristi.

A dosadašnje iskustvo nam otkriva kako jedna Grčka, Portugal, Italija ali i Francuska nisu dio optimalne valutne zone u kojoj je Njemačka njezin centar. One to mogu postati, ali jedino i isključivo provedbom reformi. Ukoliko Eurozona danas sutra postane kompletna ekonomska unija, kao što su to SAD i Velika Britanija, onda provedba reformi niti najmanje nije bitna, pošto će se sve ekonomske neravnoteže korigirati fiskalnim transferima. Posljedica će jedino biti ta, da će Nijemci plaćati, a Francuzi i njima slični uzimati, te ujedno zaostajati u razvoju vis-a-vis Njemačke. Alternativa tome je da se periferija vrati svojim nacionalnim valutama, ali onda građani periferije Eurozone moraju biti spremni na više kamatne rashode i pad životnog standarda proizašlog iz tečajnih kriza.

aspiriniks kaže:

Zasto netko misli da bi uvodjenjem eura polucili bilo kakav pozitivan pomak sto bez eura ne mozemo? Bilo sto?

A postavlja se pitanje što Hrvatska ima za izgubiti u koliko uđe u Eurozonu? Što to gubimo, a da smo imali u ovih 27 godina kada smo imali nacionalnu valutu, prvo HRD, a potom HRK? Prvo što gubiš ( više nemaš - dobivaš ) je tečajni rizik za sve one koji imaju bilo kakav kontakt sa EUR. Dakle, od izvoznika, uvoznika, pa do dužnika, a na kraju i štediša. Komercijalne banke više neće moći zaračunavati provizije na konverzijama EUR u HRK i obrnuto. Samo s te strane automatski imaš na stotine milijuna HRK ušteda na godišnjoj razini koje će ostati u novčanicima tvrtki i građana. Ulaskom u EU svi dužnici od države, tvrtki pa do građana su osjetili dodatnu uštedu na strani pada kamatnih stopa. Ulaskom u Eurozonu ostvarit će se dodatne uštede u tom dijelu.

Trenutno jedna Slovenija sa relativno visokom razinom državnog duga ( 80% BDP-a ) na isti plaća kamatnu stopu od samo 1%. Da kojim slučajem nije članica EU-a i Eurozone onda bi kamatna stopa s obzirom na rizik sasvim sigurno iznosila iznad 5%. U slučaju Italije i Portugala ( državni dug cca 135% BDP-a ) sasvim sigurno daleko iznad navedenih 5% ( danas samo 2.3% ). Na drugoj strani u fiskalno discipliniranoj Litvi ( državni dug 42% BDP-a ) kamatna stopa na državni dug danas iznosi samo 0.3%. Razlika između 3% i 0.3% na njihovu razinu duga i BDP-a ti znači uštedu od 500 milijuna EUR. Za visoko zadužene zemlje te razlike u uštedama su neusporedivo više.

U čemu nas članstvo u Eurozonu može promijeniti? U tom da konačno počnemo provoditi tvrđu proračunsku politiku, pošto osnivači ( Njemačka prije svega ) iskustva koja su imali sa perifernim članicama više ne žele ponoviti. I danas sutra da dijelimo istu proračunsku politiku sa jednom Njemačkom, Austrijom i Nizozemskom.

STAN B7 kaže:

Molio bi stručnu procjenu, da li će se dogoditi deprecijacija kune u razdoblju do uvođenja eura, na način kako je to navedeno u smjernicama Gospodarskog vijeća predsjednice(2% godišnje, do uvođenja eura 10%) Što bi značilo 1 euro = 8.25 kn 2021 i na tom tečaju se uvodi euro.

Neće se dogoditi nikakva deprecijacija deviznog tečaja HRK pošto HNB svoj mandat stabilnosti bazira na deviznom tečaju kao nominalnom sidru. Vrlo vjerovatno da ćemo u ERM II ući sa postavljenim nominalnim deviznim tečajem EUR između 7.40 i 7.50 HRK-a. Osim toga, RH planira 2020. ući u tečajni mehanizam što znači da nakon toga više nije dopuštena deprecijacija deviznog tečaja nacionalne valute. To znači ako bi planirali na 2% godišnju deprecijaciju, da imaju vremena još samo dvije godine ili kumulativno 4%.

I opet naglašavam kako danas igranje deviznim tečajem više nije opcija, pošto se nalazimo na liberaliziranom tržištu radne snage, a pored toga je prisutan trend isušivanja bazena radne snage za domaće poslodavce. U takvim uvjetima put ka prosperitetu je jedino moguće tražiti u rastu produktivnost rada i kapitala, između ostalog i kroz odgovornu ( prema potrošnji ), ali stimulirajuću ( prema kapitalu ) fiskalnu politiku.

STAN B7 kaže:

Po tome raste dug države za 10%, dolazi do inflacije.....????

Čak da se kojim slučajem dogodi navedeni % pad vrijednosti HRK vis-a-vis EUR, tu nema mjesta za bilo kakav strah od dinimiziranja viših stopa inflacije ( inflatornog udara ) ili bankrota domaćih sektora, iako bi dugovi denominirani u stranim valutama za navedeni % porasli. Međutim to vrijeme manipulacija deviznim tečajem je prošlo svršeno, pošto trenutno danas vladaju sasvim drugačije okolnosti od onih prije 10 ili još gore 20 godina.

I opet, tvrditi kako deprecijacija nominalnog deviznog tečaja nacionalne valute per se dovodi do željenih makroekonomskih rezultata je netočna tvrdnja. Na drugoj strani odgovorna fiskalna politika dugoročno dovodi do željenih rezultata.

[glosa]

Odgovorna fiskalna politika je ona koja poštuje zakone slobodnog tržišta e ne ona kojoj monetarna manipulacija služi u političke svrhe. Isto tako, nijedna vlast ne zaslužuje pohvalu ako monetarnom manipulacijom stvori probleme koje onda ispravlja mehanizmom slobodnog tržišta.

Nitko u slobodnom tržištu nije slobodan i svaka država sa svojom valutom ima svoju trilemu.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Impossible_trinity

[klokanovac]

Sh@dow kaže:

Tu brkaš uzrok i posljedicu. Ne čini te snažna valuta bogatim, nego je snažna valuta posljedica tvojeg bogatstva. U protivnom bi svaka budala revalvirala nacionalnu monetu i per se postala bogata. Ne ide to tako.

Ne brkam ja ništa, već govorim o tome kako zemlje sa snažnijom valutom žive jeftinije od nas i nadasve kvalitetnije. Zemlje trećeg svijeta nemaju taj luksuz. One su većinom korumpirane, skuplje i siromašnije. Ako nešto i proizvode, to nije za korist njih i njihovih naroda, već zapadnjačkih država.

Brodosplit i dalje prima državne subvencije. Kada bi oduzeo državne subvencije onda navedeni posluje s gubitkom. A državne subvencije se ukidaju s ovom godinom, tako da Brodosplit čekaju teški dani. Uljanik se isto tako ne nalazi u ništa boljoj situaciji. Profitna marža je preniska za bilo kakav razvoj i napredak, tako da dugoročno vrlo vjerovatno oba brodogradilišta čekaju crni dani.

Brodosplit i Uljanik žive od kapitala, a ne državnih subvencija. Uljanik je do preuzimanja 3. maja u Rijeci, godinama stajao jako dobro, politika se nije petljala u njihovo poslovanje. Brodosplit se izvukao iz teške situacije od kada ga je preuzeo samoborski poduzetnik Debeljak. Krenuli su s proizvodnjom manjih brodova kako bi završili na nuli i počeli stvarati profit. Profit možda nije velik, ali izvukli su se, a radna mjesta ostala sačuvana i traži se još radnika. Prema tome, ide na bolje, a ne na gore kako ti tvrdiš ovdje.

Naravno da je RH za njih jeftina destinacija kada su usluge u pitanju, pošto smo srednje razvijena država, a oni visoko razvijena država. Ali opet napominjem kako to nema veze sa deviznim tečajem nego razlikom u njihovoj i našoj produktivnosti koja određuje razinu dohotka u određenoj zemlji. Isto kao što su za nas BiH i Makedonija jeftine, tako je za zapadne zemlje Hrvatska. I što bi ti napravio da tome ne bude tako? Revalvirao bi možda devizni tečaj HRK za 50%, pa da uništiš ovo malo deviznog priljeva koji ostvarujemo, odnosno produbiš VT deficit, opet krenemo s rastom inozemnog duga, do neke sljedeće krize kada bi se HRK morala vratiti na realnu razinu? Ne razumijem, s kojim deviznim prihodima misliš održavati tako visoku kupovnu moć, pošto je jasno ko dan kako naša trenutna razina produktivnosti tako nešto ne može podržati. Nešto slučno kao i svojevremeno revalvacija jugoslavenskog dinara, pa kada je prosječna plaća skočila na famoznih 1.000 DEM. Taj period je trajao sve dok se nisu popržile međunarodne pričuve. Nakon toga se dinar vratio na realnu vrijednost, čitaj tamo gdje je prije revalvacije bio.

Pa zato mi i odgovara prelazak na euro, jer će se više ulagati u produktivnost i konkurentnost. Mogli smo i s kunom to napraviti da smo htjeli, manje bi nas bolio taj prelazak, ali nitko to nije htio, zbog koristoljublja, jer kada konvertiraš eure u kune, u Rvackoj si onda lokalni baja, netko i nešto. To je šabanski mentalni sklop koji izrazito mrzim, a određeni forumaši ga brane svim silama. Strana valuta inače zlata vrijedi kada ju moraš konvertirati u vlastitu. Štedimo u eurima, plaćamo nekretnine u eurima, sportaši su plaćeni u eurima...a pričamo zavjere.

[Sh@dow]

glosa kaže:

Odgovorna fiskalna politika je ona koja poštuje zakone slobodnog tržišta e ne ona kojoj monetarna manipulacija služi u političke svrhe.

Po meni je odgovorna fiskalna politika ( u trenutku u kojem živimo ) ona, u kojoj državna presija i potrošnja i dug ne prelaze 35% BDP-a. Postoje države poput Danske u kojima su državna presija i potrošnja relativno visoki, prelaze 50% BDP-a ( 54% do 55% BDP-a ), ali je fiskus u ravnoteži što je razvidno kroz nisku razinu brutto duga koja iznosi 35% BDP-a, odnosno ako gledamo njegov netto iznos, onda navedeni iznosi samo 4% BDP-a. Po meni najkonzistentniju fiskalnu politiku provodi jedna Švicarska. Niska razina državnih prihoda, rashoda i duga.

glosa kaže:

Nitko u slobodnom tržištu nije slobodan i svaka država sa svojom valutom ima svoju trilemu.

RH nema trilemu niti ju je ikada imala pošto je oduvijek provodila rigidnu tečajnu politiku ( HRK usko vezana za EUR ). Ujedno smo davnih dana liberalizirali račun kapitala bilance plaćanja, što znači da je ostala monetarna politika, odnosno politika određivanja kamatnih stopa. Te politike smo se odrekli kako bi mogli imati gore dvije navedene stvari, ali treba znati kako u RH monetarna politika ( čitaj politika određivanja razine kamatnih stopa ) nikada nije bila bitna za naš realni sektor, pošto je hrvatsko tržište bilo i ostalo preplitko da bi HNB imao snagu određivati visinu kamatnih stopa.

Veliku trilemu u posljednjih pet godina je imala primjerice jedna Danska koja provodi politiku fiksnog tečajnog režima ( DKK usko vezana za EUR = 7.45 DKK ), ima u potpunosti liberaliziran račun kapitala i htjela je provoditi samostalnu monetarnu politiku ( određivanje visine kamatnih stopa ).

Kada se dogodila dužnička kriza na periferiji Eurozone, Danska se morala odreći jedne od tri navedenih politika. Kako nisu htjeli napustiti politiku fiksnog tečajnog režima i liberalizaciju računa kapitala, onda su se trebali odreći monetarne politike. To je predstavljalo izvjestan problem, pošto radikalno ekspanzivna monetara politika ECB nije bila prikladna za Dansku i njezino gospodarstvo, pošto se navedeno nije nalazilo u dužničkoj rupi. Kako bi spriječili pregrijavanje gospodarstva i stvaranje balona onda su bili prisiljeni na provođenje restriktivne fiskalne politike.

Međutim, unatoč kopiranju politike kamatnih stopa ECB-a niti to nije bilo dovoljno da nestanu snažni aprecijacijski pritisci na devizni tečaj danske krune ( safe heaven utočište ), pa je Danska narodna banka bila prisiljena na masivne devizne intervencije printanja i prodaje DKK, a kupovine EUR. U to ime su danske međunarodne pričuve narasle s pretkriznih 25 mlrd na 100 mlrd EUR koliko su iznosile na svome peaku početkom 2015.

klokanovac kaže:

Ne brkam ja ništa, već govorim o tome kako zemlje sa snažnijom valutom žive jeftinije od nas i nadasve kvalitetnije. Zemlje trećeg svijeta nemaju taj luksuz. One su većinom korumpirane, skuplje i siromašnije. Ako nešto i proizvode, to nije za korist njih i njihovih naroda, već zapadnjačkih država.

Države koje imaju viši standard života od Hrvatske nemaju to zato što imaju snažnu valutu, nego zato što im to njihova ekonomska efikasnost daje za pravo. Dodana vrijednost koju stvore. A sasvim sigurno je nisu stvarali na način da su precijenjivali životni standard razno raznim revalvacijama i aprecijacijama.

Navedena ekonomska efikasnost se odražava u stupnju životnog standarda, a ona u međunarodnim okvirima pa kroz vrijednost nominalnog deviznog tečaja nacionalne monete.

Brodosplit i Uljanik žive od kapitala, a ne državnih subvencija. Uljanik je do preuzimanja 3. maja u Rijeci, godinama stajao jako dobro, politika se nije petljala u njihovo poslovanje. Brodosplit se izvukao iz teške situacije od kada ga je preuzeo samoborski poduzetnik Debeljak. Krenuli su s proizvodnjom manjih brodova kako bi završili na nuli i počeli stvarati profit. Profit možda nije velik, ali izvukli su se, a radna mjesta ostala sačuvana i traži se još radnika. Prema tome, ide na bolje, a ne na gore kako ti tvrdiš ovdje.

Jelda? Blago tebi!

Dalić: Uljanik je upozoren da smanji dugove prema dobavljačima

Zbog 900 milijuna dolara jamstava Uljanik tempirana bomba

Uljanikov kapital i rezerve su u negativi, Uprava brodogradilišta i dalje odgađa dokapitalizaciju.

Istekom prvog kvartala 2018. sva bi hrvatska brodogradilišta koja su ušla u program restrukturiranja trebala biti samoodrživa. Prestaje dotok novca iz proračuna i jedino o njihovoj poslovnoj spretnosti ovisit će hoće li i kako nastaviti poslovati.

Što se tiče "Brodosplita", državna revizija je redovito zadnjih godina upozoravala na problematično trošenje državnih potpora. Kupac, tvrtka DIV Tomislava Debeljaka, prikazao je vlastiti doprinos od 1,7 milijardi kuna, no to osporava “HB – Jadranbrod”, koji smatra da bi se moglo priznati tek 630 milijuna kuna.

Ako bi se iz prihoda isključile državne potpore, proizlazi da je ukupni minus 886 milijuna kuna. Pritom su društva iz grupe “Brodosplit” povezanim tvrtkama iz DIV-a dužna 57 milijuna kuna, od čega čak 33,75 milijuna kuna otpada na izrađeni program restrukturiranja.

Uskok u Brodosplitu istražuje ima li mućki s državnim subvencijama

--------------

U 2015 poslovni gubitak tvrtke iznosio je 165 milijuna HRK, dokle prošle godine dobit od mršavih 20 milijuna HRK. Oduzmu li se subvencije koje su dobili u prošloj godini ( ali i prethodnih godina ) i što imaš? Opet ogroman gubitak, koji se kumulativno kroz godine penje na stotine milijuna HRK. Toliko o tome da se radi o tvrtkama koje su financijski zdrave.

Izgleda da u RH jedino uspjeva jedna vrsta ortačkog kapitalizma.

Pa zato mi i odgovara prelazak na euro, jer će se više ulagati u produktivnost i konkurentnost. Mogli smo i s kunom to napraviti da smo htjeli, manje bi nas bolio taj prelazak, ali nitko to nije htio, zbog koristoljublja, jer kada konvertiraš eure u kune, u Rvackoj si onda lokalni baja, netko i nešto.

Neće se ništa dogoditi ako mi ne odradimo svoj dio posla, pa da stimuliramo kapital na ulaganje. Za primjer imaš cijeli niz članica Eurozone koje ulaskom u istu nisu napravile nikakvu korist nego samo štetu. I to isključivo zato što su odbijale se prilagoditi novonastaloj situaciji, toj da su članica monetarne unije. Hrvatska može birati dva smjera; prvi da krenemo s ozbiljnim politikama koje će osigurati konvergentan razvoja, a drugi je da krenemo putem pojedinih perifernih članica Eurozone, odnosno da zauvijek ostanemo slijepo crijevo EU-a.

[klokanovac]

Sh@dow kaže:

Države koje imaju viši standard života od Hrvatske nemaju to zato što imaju snažnu valutu, nego zato što im to njihova ekonomska efikasnost daje za pravo. Dodana vrijednost koju stvore. A sasvim sigurno je nisu stvarali na način da su precijenjivali životni standard razno raznim revalvacijama i aprecijacijama.

Navedena ekonomska efikasnost se odražava u stupnju životnog standarda, a ona u međunarodnim okvirima pa kroz vrijednost nominalnog deviznog tečaja nacionalne monete.

Ah da? Zašto mi nismo onda krenuli njihovim putem, nego tu širimo najednom paniku od katastrofe i ostalih babaroga, ako prijeđemo na euro?

Jelda? Blago tebi!

Dalić: Uljanik je upozoren da smanji dugove prema dobavljačima

Zbog 900 milijuna dolara jamstava Uljanik tempirana bomba

Uljanikov kapital i rezerve su u negativi, Uprava brodogradilišta i dalje odgađa dokapitalizaciju.

Istekom prvog kvartala 2018. sva bi hrvatska brodogradilišta koja su ušla u program restrukturiranja trebala biti samoodrživa. Prestaje dotok novca iz proračuna i jedino o njihovoj poslovnoj spretnosti ovisit će hoće li i kako nastaviti poslovati.

Što se tiče "Brodosplita", državna revizija je redovito zadnjih godina upozoravala na problematično trošenje državnih potpora. Kupac, tvrtka DIV Tomislava Debeljaka, prikazao je vlastiti doprinos od 1,7 milijardi kuna, no to osporava “HB – Jadranbrod”, koji smatra da bi se moglo priznati tek 630 milijuna kuna.

Ako bi se iz prihoda isključile državne potpore, proizlazi da je ukupni minus 886 milijuna kuna. Pritom su društva iz grupe “Brodosplit” povezanim tvrtkama iz DIV-a dužna 57 milijuna kuna, od čega čak 33,75 milijuna kuna otpada na izrađeni program restrukturiranja.

Uskok u Brodosplitu istražuje ima li mućki s državnim subvencijama

--------------

U 2015 poslovni gubitak tvrtke iznosio je 165 milijuna HRK, dokle prošle godine dobit od mršavih 20 milijuna HRK. Oduzmu li se subvencije koje su dobili u prošloj godini ( ali i prethodnih godina ) i što imaš? Opet ogroman gubitak, koji se kumulativno kroz godine penje na stotine milijuna HRK. Toliko o tome da se radi o tvrtkama koje su financijski zdrave.

Izgleda da u RH jedino uspjeva jedna vrsta ortačkog kapitalizma.

I što je tu čudno? Kod Uljanika se pojavio problem od kada su preuzeli 3.Maj u Rijeci. Do tada im je poslovanje išlo prilično dobro, ustvari odlično. Bili su jedino brodogradilište u nas koje posluje stabilno. 3. Maj je vrući krumpir u dugovima, koje je država gomilala godinama i Uljanik to spašava sada kako zna i može. A posljedice trpe i oni, jer su preuzeli poduzeće u astronomskim dugovima, koji se vuku od 91. još i Linića.

Brodosplit isto tako. Sam Debeljak je izjavio čak kako će trebati vremena da se svi dugovi vrate i krene od nule. Procjena vraćanja je bila u roku od nekoliko godina. Pazi, to su godinama nakupljana potraživanja i dugovanja, koje je stvarala država na razno raznim stranama. Brodosplit je bio u takvoj gabuli da je trebao završiti u stečaju.

Neće se ništa dogoditi ako mi ne odradimo svoj dio posla, pa da stimuliramo kapital na ulaganje. Za primjer imaš cijeli niz članica Eurozone koje ulaskom u istu nisu napravile nikakvu korist nego samo štetu. I to isključivo zato što su odbijale se prilagoditi novonastaloj situaciji, toj da su članica monetarne unije. Hrvatska može birati dva smjera; prvi da krenemo s ozbiljnim politikama koje će osigurati konvergentan razvoja, a drugi je da krenemo putem pojedinih perifernih članica Eurozone, odnosno da zauvijek ostanemo slijepo crijevo EU-a.

To slijepo crijevo ide samo na moju štetu, jer će interesne strukture mene uništavati egzistencijalno. Prema tome, što ja dobivam slabom kunom? Ne želimo krenuti putevima zapada, gdje se živi bolje, već želimo biti filijala, drugima na uslugu, sebi na štetu.

[Sh@dow]

klokanovac kaže:

Ah da? Zašto mi nismo onda krenuli njihovim putem, nego tu širimo najednom paniku od katastrofe i ostalih babaroga, ako prijeđemo na euro?

Zato što kod nas još uvijek prevladava mentalitet iz bivšeg sustava. To se jako dobro vidi iz predimenzionirane javne potrošnje. Velika većina ljudi i dalje osigurava egzistenciju iz javne potrošnje. U prijevodu, destimulira se bilo kakva aktivnost u realnom sektoru.

Ulazak u Eurozonu je dobar s jedne strane što će konačno javna potrošnja doći u fokus, pošto će daljnji gospodarski razvoj ovisiti o ponašanju javnog sektora, te više nećemo iracionalno poslovanje javnog sektora pokušavati zamaskirati zazivanjem ekspanzivne monetarne politike.

I što je tu čudno? Kod Uljanika se pojavio problem od kada su preuzeli 3.Maj u Rijeci. Do tada im je poslovanje išlo prilično dobro, ustvari odlično. Bili su jedino brodogradilište u nas koje posluje stabilno. 3. Maj je vrući krumpir u dugovima, koje je država gomilala godinama i Uljanik to spašava sada kako zna i može. A posljedice trpe i oni, jer su preuzeli poduzeće u astronomskim dugovima, koji se vuku od 91. još i Linića.

Dakle, prvo si tvrdio da Uljanik i Brodosplit posluju na zdravim temeljima. To sam demantirao i dokazao kao netočnu konstataciju. Sada ideš dalje u svom promašenom argumentiranju, pa tvrdiš kako su novi vlasnici na sebe preuzeli i dugove brodogradilišta, bez da ponudiš jedan jedini dokaz. U prijevodu, lupaš ko Maksim po diviziji, odnosno trolaš.

Nakon gotovo 4,5 milijarde kuna otpisanih dugova i obveza koje je preuzela država pod javni dug, »3. maj« više nema kreditnih opterećenja.

Iz napisanog je razvidno kako je 3Maj prilikom akvizicije bio oslobođen dugova i očito problem po Uljanik nije bio u tome. Problem leži u činjenici da je Uljanik nisko profitabilna tvrtka koja se obvezala na ogromne investicije u 3Maj i jedini način da te investicije ispoštuje je putem kreditnih aranžmana.

U cijeloj priči je najbitnije to, da Uljanik i Brodograđevna industrija Split nisu profitabilni sustavi, nego sustavi koji se održavaju na životu zahvaljujući državnim subvencijama. Čitaj, uzima se uspješnima poput Coce Cole HBC, Plive, Zagrebačke pivovare, Dukata ili HS Produkta kako bi se dalo neuspješnima.

Cijela priča sa državnim subvencijama će završiti i prvoj polovini 2018., te neka se narod ne iznenadi kada kroz godinu, dvije ili tri pročita kako su navedene tvrtke u problemima, stečaju ili likvidaciji.

Brodosplit isto tako. Sam Debeljak je izjavio čak kako će trebati vremena da se svi dugovi vrate i krene od nule. Procjena vraćanja je bila u roku od nekoliko godina. Pazi, to su godinama nakupljana potraživanja i dugovanja, koje je stvarala država na razno raznim stranama. Brodosplit je bio u takvoj gabuli da je trebao završiti u stečaju.

Sva sreća pa si pročitao odobren program restrukturiranja splitskog brodogradilišta. Jel tako? Kao i u slučaju Uljanika lupiš i ostaneš živ.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je na svojoj 82. sjednici odobrila državnu potporu za restrukturiranje sadržanu u Programu restrukturiranja Brodograđevne industrije Split (BIS) i BSO. Potpora u iznosu nešto višem od 6,6 milijardi kuna odobrena je za razdoblje od 1.ožujka 2006. do kraja 2015., a sastoji se od subvencija, državnih jamstava te otpisa i preuzimanja dugova od strane Vlade Republike Hrvatske. Programom su utvrđeni troškovi restrukturiranja u iznosu nešto većem od 11 milijardi kuna, od čega vlastiti doprinos brodogradilišta, odnosno investitora – tvrtke DIV Smobor – iznosi

4, 4 milijarde kuna ili 40 posto.

Dakle lijepo piše; potpore u iznosu višem od 6.6 mlrd HRK se sastoje od direktnih subvencija, jamstava, otpisa i preuzimanja dugova. Što u tom dijelu nije jasno?

I do kojeg zaključka dolazimo? Do tog kako se splitskom brodogradilištu jako loše piše nakon što se potpore početkom 2018 u potpunosti ukinu.

Ako takvo poslovanje možemo nazvati zdravim poslovanjem, onda neka nam dragi Bog pomogne da što prije kao društvo propadnemo.

To slijepo crijevo ide samo na moju štetu, jer će interesne strukture mene uništavati egzistencijalno. Prema tome, što ja dobivam slabom kunom? Ne želimo krenuti putevima zapada, gdje se živi bolje, već želimo biti filijala, drugima na uslugu, sebi na štetu.

Ne razumijem odakle ti info da je HRK slaba? Ona je ako pogledamo industrijsku aktivnost aprecirana. Da kojim slučajem nemamo suficit na podračunima usluga, primarnog i sekundardnog dohotka, moram ti reći kako bi tanko srali. Ili čitaj; životni standard bi se urušio za dodatnih 30% do 40%.

S obzirom da se danas nalazimo u sasvim drugačijim okolnostima ( vremenima ), stoji kako razvojni put više ne možemo graditi na stavljanju deviznog tečaja u funkciju razvoja. Taj impuls sada treba doći od fiskalne politike. Kakva će navedena biti takav će biti i naš razvoj. Ako ćemo se ozbiljno primiti posla onda treba očekivati pad državnih prihoda i rashoda u relativnom iznosu. Sve drugo će značiti zadržavanje statusa quo, a što će nas dugoročno pretvoriti u slijepo crijevo EU integracija.

[Adelholzener]

Sh@dow kaže:

Ulazak u Eurozonu je dobar s jedne strane što će konačno javna potrošnja doći u fokus, pošto će daljnji gospodarski razvoj ovisiti o ponašanju javnog sektora, te više nećemo iracionalno poslovanje javnog sektora pokušavati zamaskirati zazivanjem ekspanzivne monetarne politike.

Zasto bi javna potrosnja bila u iole drugacijoj situaciji od sadasnje? Sada imamo rigidnu monetarnu politiku, ogromne poreze i strasnu birokraciju koji guse gospodarstvo, pa imamo svejedno jer nam je javna potrosnja samo malo veca od prihoda (izvucenih iz vene). Uvodjenjem Eura tu se apsolutno nista ne mjenja, odnosno losa praksa se moze nastaviti i dalje.
Gospodarski razvoj ne ovisi o ponasanju javnog sektora, nego prvenstveno o utezima koje mu drzavna politika zakonima i nametima veze na noge. Tu se isto nista ne mjenja.
Ekspanzivnu monetarnu politiku od parlamentarnih stranaka zaziva samo Zivi Zid i nitko drugi. Ne vidim zasto bi uvodjenje Eura tu ista promjenilo.

Sh@dow kaže:

Ako ćemo se ozbiljno primiti posla onda treba očekivati pad državnih prihoda i rashoda u relativnom iznosu. Sve drugo će značiti zadržavanje statusa quo, a što će nas dugoročno pretvoriti u slijepo crijevo EU integracija.

Slazem se sa tvrdnjom, uz dodatak da bi trebalo vise smanjiti rashode nego prihode, kako bi se rjesili dugova, no da li zaista vjerujes da je korumpirana bagra koja vodi pricu, koja uhljebljuje rodbinu i stranacke kolege po beskorisnim drzavnim i lokalnim tijelima, po javnim firmama i gdje god stignu u stanju odluciti: "otpustit cu zenu i necaka, pa cemo onda imati manje rashoda i moci smanjiti poreze"? Oni nisu ni jednom u povjesti tako nesto ucinili i meni se cini da ce radije krepati od muke nego da pocnu raditi kako treba i prestanu maznjavati i zamracivati na sve moguce nacine. Moguce je da smanje lovu za zdravstvo ili skolstvo ili kakve god usluge gradjanima, da se vidi da "stede", ali za uhljebe i za farbanje tunela, na zalost, biti ce jos dugo vremena.

[#kocar#]

Adelholzener kaže:

Zasto bi javna potrosnja bila u iole drugacijoj situaciji od sadasnje? Sada imamo rigidnu monetarnu politiku, ogromne poreze i strasnu birokraciju koji guse gospodarstvo, pa imamo svejedno jer nam je javna potrosnja samo malo veca od prihoda (izvucenih iz vene). Uvodjenjem Eura tu se apsolutno nista ne mjenja, odnosno losa praksa se moze nastaviti i dalje.
Gospodarski razvoj ne ovisi o ponasanju javnog sektora, nego prvenstveno o utezima koje mu drzavna politika zakonima i nametima veze na noge. Tu se isto nista ne mjenja.
Ekspanzivnu monetarnu politiku od parlamentarnih stranaka zaziva samo Zivi Zid i nitko drugi. Ne vidim zasto bi uvodjenje Eura tu ista promjenilo.


Slazem se sa tvrdnjom, uz dodatak da bi trebalo vise smanjiti rashode nego prihode, kako bi se rjesili dugova, no da li zaista vjerujes da je korumpirana bagra koja vodi pricu, koja uhljebljuje rodbinu i stranacke kolege po beskorisnim drzavnim i lokalnim tijelima, po javnim firmama i gdje god stignu u stanju odluciti: "otpustit cu zenu i necaka, pa cemo onda imati manje rashoda i moci smanjiti poreze"? Oni nisu ni jednom u povjesti tako nesto ucinili i meni se cini da ce radije krepati od muke nego da pocnu raditi kako treba i prestanu maznjavati i zamracivati na sve moguce nacine. Moguce je da smanje lovu za zdravstvo ili skolstvo ili kakve god usluge gradjanima, da se vidi da "stede", ali za uhljebe i za farbanje tunela, na zalost, biti ce jos dugo vremena.

Nije sporno da bi trebalo izvršiti reorganizaciju / reformu javnog sektora.
No velijk ja vni sektor imaju i druge zemlje, a naročito skandinavske i pored toga najveće standarde u svijetu
https://www.facebook.com/photo.php?f...type=3&theater

Nemam vremena da odgovorim na Sh@dowove tirade i eskapade od kojih većina ne stoji, morat ću uzeti koji slobodni dan ako za to budem imao volje.
na. pr
kaže da su japanci skromni i da žive ispod svojih mogućnosti
A kad tamo Japan je zemlja sa najvećim javnim dugom, cca 240 % BDP i deficitom proračuna od 8%,Tako da japanci trebaju 2.4 godine sav svoj BDP da bi vratili dug ako jevnu potrošnju smanje na nuklu.
Dok javni dug HR je cca 80% i mtrebali bi oko 10 mjeseci da sve ono što proizvedemo , (BDP) da bi vratili dug javnog sektora.Pa ako je to život "ispod mogućnosti" onda sam ja mali zeleni
Da dalje ne navodim da Japan godinama vodi monetarnu politku slabljenja jena , da bi zadržao konkurentnost svojeg gospodarstva, najvećim dijelom usmjerenog prema izvozu.
Da dalje ne govorim da 40 % japanskog javnog duga drži BOJ a HNB ni lipe


https://www.google.hr/search?q=globa...w=1262&bih=854

https://www.google.hr/search?safe=ac....0.UPV_cYhaHdA

https://www.facebook.com/notes/josep...1668527513510/