Čin inteligencije i srca

[Nemruth Dagi]

"I nama, kao i svetome Petru, koji se pobojao da će se utopiti, Gospodin stalno pruža ruku – rekao je Benedikt XVI. u jučerašnjem nagovoru prije molitve 'Anđeo Gospodnji', potom je istaknuo kako smo i mi pozvani „svoju ruku pružiti drugima, onima kojima je potrebna“. Komentirajući Papine riječi u razgovoru za našu radio postaju biskup San Marina Luigi Negri rekao je kako su jakom svijetu veoma zahtjevni izazovi. Kršćaninu i čitavoj kršćanskoj zajednici katkada ti izazovi mogu izgledati nepodnošljivima. Ali korijen njihove snage u stvarnosti je slabost naše vjere. To se događa jer se udaljujemo od Krista, Petar tone jer ne vjeruje, a ne zbog jačine valova. Vjerujem da je ovo izvrsna pouka za današnju Crkvu. Crkvi doista prijete stare i nove opasnosti, koje možda nismo očekivali u početku trećega tisućljeća, kada smo se zbog propasti velikih ideologija ponadali trenutku mira. Naprotiv, došla je oluja, po mome mišljenju, teža od velikih ideologija, raširen i prisutan protukršćanski čimbenik. Izazovi služe za učvršćivanje vjere: ako im se suprotstavljamo čvrstom vjerom, onda se i velevali smiruju – rekao je biskup.
Na primjedbu kako je Sveti Otac rekao da se današnja Crkva u brojnim krajevima muči kako bi napredovala, unatoč protivnome vjetru a čini se da je Gospodin veoma daleko, rekao kako su Papine riječi pune svjesnosti, rekao bih, blagotvorne nježnosti za izmučene Crkve u nekim državama na jugoistoku Azije, u Svetoj zemlji, jugoistočnoj Europi, a sada i u Gruziji, gdje se kršćani međusobno ubijaju. Uvjeren sam da je jasno Crkvi da Papa u ovome trenutku uprisutnjuje Krista. U svemu ima i kritične svjesnosti. Patimo i beskorisno je to sakrivati, ali patnja je čimbenik rasta i sazrijevanja ako se svaki dana povjeravamo čvrstoj Kristovoj ruci, koja nas ne ostavlja nego nas kroz teškoće i kušnje vodi prema sazrijevanju vjere i dakle, paradoksalno, a Papa je na to podsjetio, prema sazrijevanju naše misionarske sposobnosti – primijetio je biskup i dodao kako nam Papa svojim učenjem i životom svjedoči da je vjera čin inteligencije i srca. Uvjeren sam da je bitno to što Papa stalno poučava da svoju vjeru otkrijemo kao bitni čimbenik za promjenu mentaliteta i našega čovještva. A Papa je na prošlotjednome susretu sa svećenicima u Bressanoneu rekao kako se mora biti u dodiru sa Svetim Duhom, jer se Duh u nama očituje i preobražava naše čovještvo. Što smo bliži Kristu, više smo ljudi – zaključio je biskup Negri."Radio Vatikan


Vjera je dakle čin inteligencije i srca.

Da vidimo u kojem je omjeru tu inteligencija a koliko u tome ima srca..???
Fifty-fifty...ili...manje ili više??

[fgzcvijetic]

Ako Godspodin pruža ruku i govori "na ruku" možda i bude nešto od svega toga. Ako je pak pruža i govori "daj ruku", puno njih će potoniti.

O inteligenciji i vjerovanju možemo razglabati u nedogled. Iskreno, to mi je oduvijek bilo nespojivo. Ne mogu prihvatiti da se neko razuman može suglasiti s time da je npr. 2+2=5 samo zato što je to navodni Bog rekao.

[Nemruth Dagi]

fgzcvijetic kaže:

O inteligenciji i vjerovanju možemo razglabati u nedogled. Iskreno, to mi je oduvijek bilo nespojivo. Ne mogu prihvatiti da se neko razuman može suglasiti s time da je npr. 2+2=5 samo zato što je to navodni Bog rekao.

Kako novi papa inzistira da se razum pronađe svoje mjesto u vjeri, tako je inteligencija za njega sama po sebi razumljiva u činu vjere

Iskreno, čini mi se da za vjerovanje nije potrebna neka inteligencija, već samo strah i osjećaj krivnje.

[akont-ciko]

Nemruth Dagi kaže:

Kako novi papa inzistira da se razum pronađe svoje mjesto u vjeri, tako je inteligencija za njega sama po sebi razumljiva u činu vjere

Iskreno, čini mi se da za vjerovanje nije potrebna neka inteligencija, već samo strah i osjećaj krivnje.

loše ti se čini...
ukoliko je vjera životni stav, onda uključuje cijeloga čovjeka, a to su i razum i volja i osjećaji, bez jednoga od tih ono što se naziva vjerom nije cjelovito, i to je kršćanski stav od kad kršćanstvo postoji...
istina, nekad su osjećaji naglašeniji, ali to ne znači da su oni presudni ili jedini.

[arna]

Nemruth Dagi kaže:

Vjera je dakle čin inteligencije i srca.

Da vidimo u kojem je omjeru tu inteligencija a koliko u tome ima srca..???
Fifty-fifty...ili...manje ili više??

Pa, možebit fifti- fifti, ali po vertikali!

[simpa ludjak]

akont-ciko kaže:

loše ti se čini...
ukoliko je vjera životni stav, onda uključuje cijeloga čovjeka, a to su i razum i volja i osjećaji, bez jednoga od tih ono što se naziva vjerom nije cjelovito, i to je kršćanski stav od kad kršćanstvo postoji...
istina, nekad su osjećaji naglašeniji, ali to ne znači da su oni presudni ili jedini.

razum bi trebao biti nesto sto nije unaprijed ograniceno dogmama i pravilima, te ne stvara razlicite nacine tumacenja vidjenoga. konkretan primjer, hostija, moras zaobici razum ako zelis vjerovati da je to tjelo kristovo, inace to postaje ono sto zasita i jest: komadic beskvasnog kruha u obliku kruznice. nevidim kako mozes razum uklopiti u vjeru. osjecaje da, jer nemaju veze sa razumom.

[(Ne)stabilni]

Nemruth Dagi kaže:

[I]

Da vidimo u kojem je omjeru tu inteligencija a koliko u tome ima srca..???
Fifty-fifty...ili...manje ili više??

kolko je kome dano

[Nemruth Dagi]

akont-ciko kaže:

loše ti se čini...
ukoliko je vjera životni stav, onda uključuje cijeloga čovjeka, a to su i razum i volja i osjećaji, bez jednoga od tih ono što se naziva vjerom nije cjelovito, i to je kršćanski stav od kad kršćanstvo postoji...
istina, nekad su osjećaji naglašeniji, ali to ne znači da su oni presudni ili jedini.

Gdje onda i tom činu ispliva inteligencija koja razmišlja o postavkama vjerovanja???
Da li se netko pita u što vjeruje ili samo vjeruje da se ne pita?
Što uopće znači pitati se, propitivati, ONO što vjeruješ???
Zašto postavljati sumnju između sebe i materije koja je istinita???
Gdje je inteligencija kad se prima vjera zdravo za gotovo pa i još istinito???

Zašto vjerovati, zašto ne sumnjati, zašto koristiti inetligenciju kad vjeruješ kad je ona u zajedničkom činu samo služavka vjeri, sterilna, prejalova, isprazna...i tek mogućnost bez primjene????

[Nemruth Dagi]

simpa ludjak kaže:

razum bi trebao biti nesto sto nije unaprijed ograniceno dogmama i pravilima, te ne stvara razlicite nacine tumacenja vidjenoga. konkretan primjer, hostija, moras zaobici razum ako zelis vjerovati da je to tjelo kristovo, inace to postaje ono sto zasita i jest: komadic beskvasnog kruha u obliku kruznice. nevidim kako mozes razum uklopiti u vjeru. osjecaje da, jer nemaju veze sa razumom.

Želi se u činu vjerovanja uporno i naslino ubaciti razum, pa onda i inteligenciju, da bi vjera a s time i vjerovanje dobilo na težini.
Kako za vjerovanje, ne treba propitivanje jer se ubrzo nađeš u mentalnoj močvari, tako razum traži odgovore i kad ih već ima...on ih prerađuje ako nije lijen...prema tome jedan iz tog čina je kondor, koji leti bez granica (što je granica umu)....a drugi je ptica iz močvare...
Od čaplje i kondora, izleć' se može samo monstrum!

[simpa ludjak]

dobro.. ne bih bas vjeru usporedjivao sa capljom iz mocvare(pretpostavljam da si to rekla u pogrdnom smislu), ima i to svojih prednosti u odnosu na um. mislim da ne treba vjerovati i razum podrediti vjeri, pa si razmazat drek po ocima, otupiti na cinjenice i razumom ih pokusat smjestiti u nekakvu (ne)prihvatljivu cjelinu, nego biti svjestan da je izmjenjena precepcija nekog predmeta obozavanja stvar i posljedica vjere i slobode izbora, jer eto, ako gledam stvari na taj nacin, bolje se osjecam. a ne zato jer to negdje pise, pa moram. ako nista drugo, taj nacin ne vodi u fanatizam, nemas potrebe braniti neku religiju/filozofiju jer jednostavno nisi vezan i znas da nije skroz tocno.

[arna]

Nemruth Dagi kaže:

Gdje onda i tom činu ispliva inteligencija koja razmišlja o postavkama vjerovanja???
Da li se netko pita u što vjeruje ili samo vjeruje da se ne pita?
Što uopće znači pitati se, propitivati, ONO što vjeruješ???
Zašto postavljati sumnju između sebe i materije koja je istinita???
Gdje je inteligencija kad se prima vjera zdravo za gotovo pa i još istinito???

Zašto vjerovati, zašto ne sumnjati, zašto koristiti inetligenciju kad vjeruješ kad je ona u zajedničkom činu samo služavka vjeri, sterilna, prejalova, isprazna...i tek mogućnost bez primjene????

Nemruth, ti bi da se ljudi ostave komoditeta kolektivne odgovornosti.
Pazi ovo: svi već rođeni u grijehu, a mogu griješiti i dalje jerbo njihove je grijehe na sebe preuzeo sam sin božji! Tko bi to htio mijenjati? Ta lakše je sve argumentirati božjom voljom i njenim čudnim putevima, te se bezbrižno prepustiti vodstvu onih koji su "kompetentni" za odnose s Ocem, nego propitkivati ustaljeno i poznato, ulazeći u nepoznate, neizvjesne vode vlastitog promišljanja i koprcajući se s osobnom odgovornošću za svoje življenje.
A svako ozbiljno propitkivanje religijskih dogmi neumitno bi dovelo do sumnje i rušenja religijsko- vjerničke kule od karata. To znaju "inteligentni" religijski vođe, pa pozivaju stado da ih slijedi " srcem". A nitko neće da se misli da nema srca.
Uostalom, blago siromašnim duhom- njihovo je kraljevstvo nebesko. Zemaljsko je i tako samo tranzicijsko... A Boga je, u konačnici, i tako nemoguće promašiti.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=simpa ludjak;15477941]

dobro.. ne bih bas vjeru usporedjivao sa capljom iz mocvare(pretpostavljam da si to rekla u pogrdnom smislu)

U smislu sposobnosti kao i vezanosti uvijek za isti močvarni teren.

nego biti svjestan da je izmjenjena precepcija nekog predmeta obozavanja stvar i posljedica vjere i slobode izbora, jer eto, ako gledam stvari na taj nacin

Govoriš li o stanju svijesti???

Koliko je to stanje stvar izbora a koliko truda prevladavanja istog

ili , bolje se osjecam. a ne zato jer to negdje pise, pa moram. ako nista drugo, taj nacin ne vodi u fanatizam, nemas potrebe braniti neku religiju/filozofiju jer jednostavno nisi vezan i znas da nije skroz tocno.

Emocije su tu nepotrebne, "bolje se osjećati" znači imati aktivni emotivni upliv...ako netko vjeruje u Boga Zelenog Graška ili u leteće Špagete naš emotivni naboj je posve suvišan. On će ga štovati sa nama i bez nas.
Nema potrebe išta braniti jer se sve na ovom svijetu može propitivati.
Nema područja ljudskog djelovanja ali i božanskog upliva da je imuno na propitivanje.
Po tome se razlikujemo, a ne po bogovima koje smo sami stvorili kao zamjenu za transcedenta-kojeg ne možemo spoznati izvanjskim načinom, već poniranjem u sebe.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=arna;15477991]

Nemruth, ti bi da se ljudi ostave komoditeta kolektivne odgovornosti.

Da je ovo izborna godina, a ja Jadranka Kosor...rekla bi ti; ma neeeeee!
Lakše je plivati u jatu, manji je otpor vode.

Pazi ovo: svi već rođeni u grijehu, a mogu griješiti i dalje jerbo njihove je grijehe na sebe preuzeo sam sin božji!

To je katarza..."idi i ne griješi više"...sad znači "vidimo se za tjedan dana".
Zato kažu da ljudi ulaze u crkvu i izlaze iz nje isti. Tamo je otkupna stanica za grijehe, istovare ih, dožive s time katarzu i krenu dalje po nove.

Tko bi to htio mijenjati?

Posve si u pravu... i to je ono što je ovaj svijet dovelo do 30000 ratova i otvorenih sukoba od pamćenja civlizacije.

Ta lakše je sve argumentirati božjom voljom i njenim čudnim putevima, te se bezbrižno prepustiti vodstvu onih koji su "kompetentni" za odnose s Ocem, nego propitkivati ustaljeno i poznato, ulazeći u nepoznate, neizvjesne vode vlastitog promišljanja i koprcajući se s osobnom odgovornošću za svoje življenje.

Točno, blagoslov je močvare što je ona predvidljiva. Pokoja žaba, koji kukac...i sve je isto.

A svako ozbiljno propitkivanje religijskih dogmi neumitno bi dovelo do sumnje i rušenja religijsko- vjerničke kule od karata.

Posve jasno.

To znaju "inteligentni" religijski vođe, pa pozivaju stado da ih slijedi " srcem". A nitko neće da se misli da nema srca.

"Put srca" Jack Cornfield...pročitaj

Uostalom, blago siromašnim duhom- njihovo je kraljevstvo nebesko. Zemaljsko je i tako samo tranzicijsko... A Boga je, u konačnici, i tako nemoguće promašiti.

No, da bi juha bila sočnija ubacimo i mrve mesa-inteligenciju...tako dobivamo posnu juhu sa mesom...kulinarski vješti trik, sve dok ne kusaš vlastitu inteligenciju!

[simpa ludjak]

ne toliko o stanju svijesti, nego o posljedicama koje moze napravti odredjen stav. primjerice, covjek koji se ide pricestiti, ako gleda na hostiju kao na isusa, moze se osjetiti ispunjeno, a ako gleda kao na komadic kruha, ne

gledam na to kao svojevrsne stake na putu, mogu pomoci, ali treba znat kad je dosta. onaj ko stuje boga zelenog graska, ako mu pomaze, pa fantasticno! neka ga stuje, neka se topi od ljubavi, ali neka bude svjestan njegovi osjecaji nemaju veze sa stvarnosti! analogija za ostatak religija.
a uostalom, procitaj svoju zadnju recenicu, ja osobno se slazem s time, ali procitaj kako zvucis!
ako se malo poigras rijecima...
kao... vjernik?
nije li i tu prisutana odredjena kolicina borbenosti i spremnosti na obranu vlastitih stajalista(pretpostavljam, upravo zbog emocionalne vezanosti)

[arna]

simpa ludjak kaže:

konkretan primjer, hostija, moras zaobici razum ako zelis vjerovati da je to tjelo kristovo, inace to postaje ono sto zasita i jest: komadic beskvasnog kruha u obliku kruznice.

Samozavaravanje? Placebo?
Kolika je trajnost efikasnosti takvog stava?

simpa ludjak kaže:

... onaj ko stuje boga zelenog graska, ako mu pomaze, pa fantasticno! neka ga stuje, neka se topi od ljubavi, ali neka bude svjestan njegovi osjecaji nemaju veze sa stvarnosti!

Zašto bi ovo, u usporedbi s hostijom, bilo manje stvarno?

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=simpa ludjak;15478337]

ne toliko o stanju svijesti, nego o posljedicama koje moze napravti odredjen stav. primjerice, covjek koji se ide pricestiti, ako gleda na hostiju kao na isusa, moze se osjetiti ispunjeno, a ako gleda kao na komadic kruha, ne

Kad učiniš to svakog tjedna onda govorimo o stanju svijesti koje to može podnjeti.

gledam na to kao svojevrsne stake na putu, mogu pomoci, ali treba znat kad je dosta.

Problem je što štake zamjenjuju prave noge.

a uostalom, procitaj svoju zadnju recenicu, ja osobno se slazem s time, ali procitaj kako zvucis!

Poniranje...

ako se malo poigras rijecima...
kao... vjernik?

Izražavanjem stava ne znači da postoji vjernička strast koja se ogleda u misionarenju. Tu onda svaka priča zastaje. Ako odbiješ moj stav kao tebi neprihvatljiv, on će i dalje biti moj stav ničim povrijeđen.

nije li i tu prisutana odredjena kolicina borbenosti i spremnosti na obranu vlastitih stajalista(pretpostavljam, upravo zbog emocionalne vezanosti)

NE, jer ne slijedi dalje tekst koji kaže da ako nećeš ponirati u sebe da će te vrag uzeti i nećeš biti spašen...bla...bla...bla.
Niti ću borbeno moliti da svi budu spašeni i da vjeruju u ono što je za mene ispravno, niti ću u kolektivo odašiljati slične zamolbe Nebeskoj pisaonici.
Stav ne moram braniti jer on NIJE povrijeđen, neće moj ego biti uvrijeđen što se ti "nećeš spasiti" zbog toga jer to vrijeđa prolivenu krv onoga kojeg volim.
Dakle, manje emocija-što ne znači da se ne moraju ispoljavati emocije dok se to živi...a više propitivanja istraživanja prvenstveno samog sebe.
Dakle nema pokušaja preobraćenja drugih, već izražavanja stava koje su posljedica iskustva i života.

[simpa ludjak]

arna kaže:

Samozavaravanje? Placebo?
Kolika je trajnost efikasnosti takvog stava?




Zašto bi ovo, u usporedbi s hostijom, bilo manje stvarno?

moze biti i placebo sto se mene tice, dok god ima efekta.
trajnost je upravo onolika koliko ti treba. kad osjetis da ti netreba vise, stop!

ako je covjek inteligentan a stuje grasak(boze, kak ovo zvuci, hehe), i to mu donosi zadovoljstvo, onda ce shvatiti da to nema veze sa stvarnosti. jednako kao sto ce inteligentan covjek koji stuje isusa prihvatiti da je hostija komad kruha, i da to sto se pretvorba dogadja na misi sluzi da se ljudi lakse uzive i poistovjete s isusom, a ne da je hostija sam isus!
znaci, nije manje stvarno, jednako je nestvarno, ali pomaze.

[arna]

E da, i kad smo si mi to tako lijepo zamislili, inteligentni kakvi već jesmo, pitam se zašto smo si uopće umislili da nam treba nekakv bog, pogotovo takav kojeg možemo, dokle nam pomaže i paše- jasno, zamišljati i kao hostiju i kao grašak.

[simpa ludjak]

[QUOTE=Nemruth Dagi;15478785]

simpa ludjak kaže:

Stav ne moram braniti jer on NIJE povrijeđen, neće moj ego biti uvrijeđen što se ti "nećeš spasiti" zbog toga jer to vrijeđa prolivenu krv onoga kojeg volim.

tu mislis na Ozirisa, ne?

[simpa ludjak]

arna kaže:

E da, i kad smo si mi to tako lijepo zamislili, inteligentni kakvi već jesmo, pitam se zašto smo si uopće umislili da nam treba nekakv bog, pogotovo takav kojeg možemo, dokle nam pomaže i paše- jasno, zamišljati i kao hostiju i kao grašak.

tacno! ovo u biti nisu smajlici sego sljedbenici boga Velikog Graska! vidis kako ih ispunjava radoscu!