Neodlučnoj Justini

[Emericzy]

zvijezda po zvijezda


uvijek mi na pamet idući kući
naviru stotine onako slatkih
o tome što možda dok smo još vrući
prije prekidača bili i moj stih

nije mi zamjena nije mi isto
nego prevrtio bih sve unatrag
pa od prvog gumba sve bih sad čisto
drukčije al vatru onaj isti vrag

od prvog bi žara jer istu priču
uvijek ispočetka a nikad do kraja
na nove načine poglavlja niču
u razmišljanjima ludost mi zbraja

metre i minute do toplog gnijezda
u koje padaju zvijezda po zvijezda

Zagreb, 26. veljače 2014.

[Emericzy]

Dani prolaze, jedan po jedan, a prazni su; bez poezije.

Prije sam čak i to znao pretočiti u stih:

jutros se probudim i shvatim kako
u životu fali mi poezija
jer mi hladnjikavo bez nje i mlako
sve bude a meni sve vrelo prija

jutros se probudim i odmah shvatim
da kad je nestane nema ni droze
sve sivkasto bude jer život pratim
mutnim kratkovidnim očima proze

jutros se probudim i shvatim da hod
spor mi je olovan i više ne leti
nego stoji kao nasukani brod
nema više merkur krila na peti

jutros se probudim i on mi kaže
proza nije isto proza ti laže

Čitam sad te stare stihove i baš točno kažu što želim i što osjećam. Zašto sad ne mogu tako? Mislim, bar da od sivila pravim poeziju, kad već ne pršte boje i iskre i vrelina i znoj i gladni zubi ne grizu?

Zašto su dani prozni? Nadahnuće, gdje si? Nadahnuuućeeee!!! Gdje si? Dođi, skuhao sam ti vino da te ugrije.

[Emericzy]

Justino, gdje si? Justiiiinooooo!!! Gdje si? Dođi, skuhao sam ti vino da te ugrije.

Evo, ja ću glumit Justu, a ti opleti! Može?

[maher18]

oprosti što se petljam. oprosti. nisam Justine dostojna. ali me muči ista boljka. mirim se u duši. daa se ne raspucam ko ona patrona od vatrometa. pukkk! i onda se rascvjetaju nebeski cvjetovi, pršte zvijezde, vruće strelice bolnno bockaju posvuda, iznutra stišće implozija požderane energije koja se rasprskala na sve strane. i tada pišem naljepše misli, najbolje stihove.
eh, zašto to mora biti toliko razdiruće i bolno, dozlaboga bolno?

i kao da nam fali upravo te žestoke boli. jer... preostalo je samo mirno, teško groblje posuto zagušljivim pepelom. i težina memljive zemlje u kojoj su preostali oštri kristali zvjezdane prašine...

treba nam, očito, da se ponovno žestoko zaljubimo...

[todaytonight]

Mariamagdalena kaže:

Evo, ja ću glumit Justu, a ti opleti! Može?

A gdje je ona sto je glumila prije?
Da l znala je da je njegovo nadahnuce i njegovo vino vruce?

maher18 kaže:

treba nam, očito, da se ponovno žestoko zaljubimo...

pa zaljubite se, prepelica draga, ali ne šuperandski, vec u voljenog i moljenog

ja vam ne bih htjela biti ljubcom pa da moram skoncati gdje vam i sve vase ljubavi sviknuse, u grotlu vulkanskoga bezdana
kratkoga daha su vam vatre vase
palite se i gasite, nestajete brzinom obljubljene .. pukkkalice
nista vam nije dovoljno dobrim, a opet vam sve svejedno
.. itd itb

U prvi mah sam ti se obradovala. A sad, kad sve pročitah, k vragu bih te , da prostiš, deportirala! Ništa ja ne znam o Justini! Još jedna u nizu mojih neuspjelih pošalia. I šta n znaš kak se neko pali i gasi? Nije to semafor! Malo si me iznervirala.Svašta bi ti još rekla..

[todaytonight]

Mariamagdalena kaže:

Ništa ja ne znam o Justini! Još jedna u nizu mojih neuspjelih pošalia.

ma nemoj! kanda o njoj imas sto i znati, ta zna li i on sam
ni ona bas ne znade tko je njemu ikad bila
vjetar krilom, val pod jedrom
il sonetu žalan ram

selāh, selāh, Gospodaru, ne vidjesmo davno psaltḗrione
nije se za šalit s harfom koje ni

k vragu bih te , da prostiš, deportirala!

zar ti mislis da ja vragu pripadam kad bi mene deportirala put njegovoga smjera eek
posalji ti tu prznicu heklaricu vamo k meni pa da vidis naboznoga casoslova i zanosnoga hvalospjeva








ako jos versa svoga bard prizvati se moze ..

Emericzy kaže:

Dani prolaze, jedan po jedan, a prazni su; bez poezije.

Mislim, bar da od sivila pravim poeziju, kad već ne pršte boje i iskre i vrelina i znoj i gladni zubi ne grizu?

much fuss about palaver truss
no truss, no fuss

al je tebi to skrgut zuba onda, glad i pomor, mislim to, biti na prozi
al sve je samo sarma, sve je sarma samo .. pjesniku

[Emericzy]

todaytonight kaže:

ta zna li i on sam
ni ona bas ne znade tko je njemu ikad bila
vjetar krilom, val pod jedrom
il sonetu žalan ram

Ovo je lijepo sročeno.

Zna Justina kakva zvjerka je bila
i kakav bila je neoprašeni
cvijet prije neg Sudba njezina krila
meni ne posudi, stari svijet smijeni

i novi polet dȁ trošnoj mi duši,
svijet mi naglavačke i naopako
svrne, nove riječi šapne u uši
i stihom ih stvori, čarobno, lako.

[todaytonight]

Emericzy kaže:

Zna Justina kakva zvjerka je bila

aa to onda vise nije i tu sad valjda staje vers
i ide novi red, il cak odmak cijeli
novi udah, novo
odbrojavanje, dofarbavanje stope novoj stanci
nova sezona, druge lovine
sve neke puckoskolske energije, nista duse
a new distraction from the truth
from the truth

Ovo je lijepo sročeno.

fala sto me udostoji svojega carobnoga jada
al ma ja to tako allthetime, omaklo se, sto sad, eto
sakriti se nije dalo
bilo koja da je sezona meni, mojih slapova izvoriste ne posustaje, nego vecma silno trese i pretace se u kojecega vec sve ne
nego, i ti, ne ridaj za framom, ne okivaj drozge, bolno je i odvec žuča

mogla bih sad to do u nedogled tako, al sam vec nepristojna

[Emericzy]

todaytonight kaže:

aa to onda vise nije

Ma, đavla nije...

i tu sad valjda staje vers
i ide novi red, il cak odmak cijeli
novi udah, novo
odbrojavanje, dofarbavanje stope novoj stanci
nova sezona, druge lovine

Drugu lovinu da ištem?

Ali koju, ti glasniče nade?
Milijune Alah moćni stvori;
svaka od njih muški uzdah krade.
Koja od njih pravi jezik zbori?

Samo onu želi moja kuća
od pelina koja napravi med.
Nije dosta da je vatra vruća
pa da svaki može topiti led.

Nije svaki konj za svaku stazu
niti svjetlo svako za svaki mrak.
Dušu i tijelo da otmem mrazu
pravog svjetla moram ugledat trak.

A to već jesam.

[Emericzy]

todaytonight kaže:

bolno je i odvec žuča

Vidi što kaže Genevieve Bujold:

But pain... seems to me an insufficient reason not to embrace life. Being dead is quite painless. Pain, like time, is going to come on regardless. Question is, what glorious moments can you win from life in addition to the pain?

Ne'š ti pobjeć od boli i žuči, kako god da okreneš.

[Emericzy]

Emericzy kaže:

Vidi što kaže Genevieve Bujold

Ah, kakav lapsus! Lois McMaster Bujold, a ne Genevieve. Ali cijenim obje, pa valjda nije neki veliki grijeh.

[maher18]

meni se pričini gdjekad
da svijet se pruža preda me
upoznam nekog, ponekad,
a ne mogu naći sred tame

u njem ni svjetlosti traga
ni šarma, muške čvrstine,
neskromnost preveć mu draga
sužanj je svoje taštine

neću ni glupog prostaka
oholog, nesklonog znanju,
ni oonog kom dala bi svaka
jer hofirant je po zvanju

ponekad srce zakuca
luda me žudnja spopada
pomislim: evo, svjetluca

za srodnom dušom mi nada,
a onda sve se okrene
jer - on ne mari za mene

[Emericzy]

Αἰδώς

ne bih znao da nisam bio
kad slatko smo tamo bez srama

gdje zemlja vlaži sjeme klija

što dušom i tijelom sam htio
pred drugima Aidos iz hrama

a zapravo najobičnija

da znaš da nitko pomislio
ne bi da jedna fina dama

što će joj za jabuku zmija?

[Emericzy]

I duša tako miriše


Mislio sam 'pička' — dobro, ne tako
vulgarno; u glavi zvuči mi bolje
nego na zaslonu gdje slovo svako
prijeteći je tvrdo i zle je volje

i ne pokazuje drhtaj, toplinu
ni magnetsku silu. Uopće, slova
ne služe onako kako milinu
treba opisati; treba mi nova

tehnika… Al' nisam htio o tome.
pričati. Drugo me povuklo nešto:
opore sladorne teške arome
prašumom srca se šuljaju vješto.

Na prvu pomislih… to što već piše,
al' znam da i duša tako miriše.

U Zagrebu, 10. studenoga 2014.

[tirkiznatrešnja]

Jako dobar jesenski miris. Svevremenski klasik.
Zima bi bila za miris zagrljaja, proljeće s par kapi mirisa poljubaca, ljeto se može našpricati mirisom tijela.
Da, dobar modni dodatak za jesen.

[Emericzy]

smijem se

možda te ni onda ne razumijem
ali se značenja miris osjeti
kao vuk lovinu kad sluti smijem
se smijehom gladi i znoja to sveti

je osjećaj tako tvrdo sav sam jak
i značenje tvoje biva sve jače
što bliži vreliji pokret ti je svak
i bȉlo brže a disanje kraće

iako ti riječi formu izgube
i vičeš odjednom sve razumijem
i zaboravljam sve prijepore grube
više ništa nije važno jer smijem

se smijehom gladi i znoja to sveti
je osjećaj tijelo i duša leti

U Zagrebu, 23. studenoga 2014.

[maher18]

jaaaah!

mislim da su nestale moje klimakterične tegobe. mislim, nakon dugo vremena da me tako dirne skup stihova. a češće navratimo?

[Emericzy]

maher18 kaže:

jaaaah!

mislim da su nestale moje klimakterične tegobe. mislim, nakon dugo vremena da me tako dirne skup stihova. a češće navratimo?

I ja bih to htio.