Iskustva s udomljavanjem iz azila i udruga

[lily0]

ne znam što piše u temi za socijalizaciju više mačaka, mogu reći kako ja to radim jer često dovodim nove mace s ceste među više ili manje onih doma. nikad ih odmah ne stavim zajedno, nego upoznavanje ide postupno. prvo novu macu stavim u posebnu prostoriju, pa se one neko vrijeme upoznaju kroz vrata, ispod vrata, njuškaju se. to kod mene traje toliko dok ne ustanovim da je noiva maca zdrava ili dok ne procijenim da su zreli za susret. ako ih odmah suočiš, frktanje, siktanje ili šamaranje su sasvim uobičajeni, ali i to uglavnom brzo prestaje i pretvara se u prijetaljestvo ili ravnodušnost. a budući da i psi i mace žive kod mene u 53 kvadrata, isto vrijedi i da se nova maca prilagodi na pse. novi psi se odmah s vrata prilagode na mace, kod mene, jer odmah s vrata usnime đir suživota, i nisu toliko ludi da si upropaste spašavanje s ceste. sad bih ih ja na tvom mjestu razdvojila, pa ih pustila zajedno za par dana. mace su teritorijalna bića, ali sklapaju i jaka prijateljstva. samo strpljivo, nemojte odmah vraćati macu.

[Ranna]

Citam sve ovo... i jos mnoge druge forume na ovu temu...... Nikad ne bih rekla ijednu ruznu rijec protiv udomljavanja zivotinjica. Udomila sam tei macke i psa. Psa iz jedne zagrebacke no kill udruge. I neka mi oproste svi veliki ljubitelji zivotinja, ali to mi je bila najgora odluka u zivotu. A obozavam pse. Ali pas kojeg sam uzela, i koji je jos uvijek uz mene i ima lijep i topao dom, pas je koji je anksiozan, panican, emotivno ostecen... nocima se ne moze spavati od njega, unistio je citavu kucu, izgrizao namjestaj, godinama ne mozemo nigdje otici ili ga ikome ostaviti jer se potpuno izbezumi od apsolutno svega, gromova, fotoaparata, munje, jacih zvukova, prometa, vlakova, kise, petardi, vatrometa, koncerata, glazbe, vatre, rostilja, svega, drustva....svega. Potpuno nas je iznurio i iscrpio i moramo ga dadiljati 24 sata dnevno, nema ni novih godina ni bozica s obitelji ni putovanja ni ljetovanja u miru ni tuluma ni setnji ni prirode, nicega. Frustrirani smo i nesretni a nema sto sve nismo probali. Nazalost, ovo nam je zadnji pas ikad. 10 najboljih godina zivota podredili smo psu. Volimo ga i dalje ali smo jadni i iscrpljeni i financijski i emotivno. I da me ne bi napadali nekriticni ljubitelji zivotinja - prosli smo sve sto smo mogli proci s njim, od skola do medikamenata, ali nikad nista nije upalilo. Kuca nam je rasturena i kvaliteta zivota narusena. Tko zna sto je jadnik u zivotu prije nas prosao. Bio je vec nekoliko godina star pas kad smo ga uzeli. Zao nam je i njega a zao nam je i nas. Zalosno sve skupa. Necemo nikada vise uzimati psa. Nikakvog.

[zelazny]

Ranna kaže:

Citam sve ovo... i jos mnoge druge forume na ovu temu...... Nikad ne bih rekla ijednu ruznu rijec protiv udomljavanja zivotinjica. Udomila sam tei macke i psa. Psa iz jedne zagrebacke no kill udruge. I neka mi oproste svi veliki ljubitelji zivotinja, ali to mi je bila najgora odluka u zivotu. A obozavam pse. Ali pas kojeg sam uzela, i koji je jos uvijek uz mene i ima lijep i topao dom, pas je koji je anksiozan, panican, emotivno ostecen... nocima se ne moze spavati od njega, unistio je citavu kucu, izgrizao namjestaj, godinama ne mozemo nigdje otici ili ga ikome ostaviti jer se potpuno izbezumi od apsolutno svega, gromova, fotoaparata, munje, jacih zvukova, prometa, vlakova, kise, petardi, vatrometa, koncerata, glazbe, vatre, rostilja, svega, drustva....svega. Potpuno nas je iznurio i iscrpio i moramo ga dadiljati 24 sata dnevno, nema ni novih godina ni bozica s obitelji ni putovanja ni ljetovanja u miru ni tuluma ni setnji ni prirode, nicega. Frustrirani smo i nesretni a nema sto sve nismo probali. Nazalost, ovo nam je zadnji pas ikad. 10 najboljih godina zivota podredili smo psu. Volimo ga i dalje ali smo jadni i iscrpljeni i financijski i emotivno. I da me ne bi napadali nekriticni ljubitelji zivotinja - prosli smo sve sto smo mogli proci s njim, od skola do medikamenata, ali nikad nista nije upalilo. Kuca nam je rasturena i kvaliteta zivota narusena. Tko zna sto je jadnik u zivotu prije nas prosao. Bio je vec nekoliko godina star pas kad smo ga uzeli. Zao nam je i njega a zao nam je i nas. Zalosno sve skupa. Necemo nikada vise uzimati psa. Nikakvog.

Postoji li mogućnost preudomljavanja? I ja sam udomila kujicu staru 8 godina koja je cijeli svoj život provela u zatvorenom prostoru bez šetnji, njege i ljubavi. Došla nam je duboko istraumatizirana. Sve s njom je išlo polako. Prvo sam ju naučila obavljanju nužde vani, a ne u stanu..nakon toga socijalizacija..Doma nas je sve prihvatila, jako je poslušna i umiljata, ali vani se pretvara u malu zvijer..S vremenom je upoznala naše kvartovske pse i sada je OK, ali prošle su tri duge godine..Uopće nisam razmišljala o školi i dresuri psa u tim godinama, bili smo jaaako strpljivi, svi u kvartu je poznaju, a njoj je trebalo stvarno dugo da se oslobodi. Evo, danas mogu ponosno reći da neće ugristi što do prije godinu dana nije bio slučaj. I svi ukućani ju volimo i nikada je se ne bi odrekli.
Ja ne kritiziram, i meni je bilo teško njom ali nakon nekog vremena izvlačenja na to da je udomljeni istraumatizirani pas sam rekla dosta. Nije više i nema izgovora i tolerancije za loše ponašanje...ali to je trajalo i trajalo...ja zapravo ne mogu zamisliti svoj život bez pasa...glede petardi,vatrometa i sl..moj drugi pas koji je s nama od šteneće dobi, mažen i pažen, boji se..za Božić i doček sam uvijek doma s njima, čak ih ne želim ostaviti na čuvanje, jednostavno sam se odrekla tog dijela života i ne patim, patila bih da odem i razmišljam o njima..

[mala khala]

Ja sam udomila dvije kujice , jednu iz udruge iz Zg a drugu iz šinteraja iz Karlovca ( također preko Udruge), kada sam ih udomila prva je imala 5 mjeseci a drugu dva mjeseca kasnije kada je imala 7 mjeseci, tako da su vršnjakinje. Prva koju su našli na cesti u Zg kada je imala cca 3 mjeseca te bila nakon toga kod volontera Udruge se još uvijek nakon 7 godina boji svega i svačega ( iz početka se bojala svih muškaraca osim mog supruga, pa se navikla ali ih treba prije upoznati), druga koja je bila mali kosturčić kada je došla postala je njena zaštitnica i laje na druge pse ako im priđu.
Iako imaju već 7 godina išla sam ove godine prvi put s njima u školicu i jako sam zadovoljna , bile su između 20 psa na socijalizaciji i to od pudlice do doge i sve je uz puno truda prošlo mirno. Važno je što sam ja naučila jer one osjećaju ako sam ja nervozna ili nesigurna. Nije bilo problema vezano za uništavanje namještaja i slično, ako treba ostanu same i 5-6 sati ( samo što zavijaju ali smo na sreću sami u kući), osim njih imam i mace tako da sam se odrekla putovanja ( a i tako sam se naputovala u životu) , a ako baš treba imam i za to rješenje ( moje kćeri). Što da zaključim?? Ponovila bi udomljenje obije curke i one mi znače puno više od onoga čega sam se odrekla, problemi mogu nastati i sa čistokrvnim kupljenim psima.

[Mademoiselle_92]

Mi isto imamo pesa udomljenog iz azila, imao je tri godine kad smo ga udomili, bio je 2 godine u azilu. Kod nas je 8 godina.
Odmah smo isli u skolicu, brzo je napredovao, trudio se siroce da ne propusti priliku a bogme i mi da to sve uspije.
Iz zivota u azilu mu je ostala navika da se mora nametati drugim pesima nekakvim polu dominantnim stavom (tesko je to opisati ) i tu bude problema jer izgleda kao da ce napasti (a nece), pa bude objasnjavanja sa vlasnicima, ili zaobilazenja drugih pesa, mijenjanja rute i sl. Jos jedan problem je da se u liftu dere na svih iz petnih zila, i to sve vise i vise kako ide stariji, tako da se neki susjedi vec odbijaju voziti s nama. Jako nam je neugodno zbog toga, i dalje se trudimo odvici ga od toga ali za sada ne uspjevamo.
Takodjer kada smo ga uzeli bili smo cetveroclana obitelj, a sada vecinu vremena provodi s jednom osobom, ostali su vise ili manje odsutni, tako da to zna biti problem kad i ta osoba zbog posla ne moze biti u kuci dovoljno da bi brinula o njemu pa ga cesto moramo ostavljati po placenim cuvanjima.
Dakako da ide s nama na putovanja, putujemo samo u hotele koji primaju pse, biramo destinacije koji ce njemu odgovarati (izmedju proslave NG npr u Parizu ili u nekoj kuci u selu u planini odabrati cemo ovo drugo)
To su nekakve "teskoce" koje imamo, ali ga jako volimo, redovito izmjenjujemo slike njegovih svih mogucih poza, dogodovstina i informacije o svemu sto je napravio tako da nam je on jedna velika spona u zivotu. Sve u svemu dobro i drago iskustvo...

[PassionLaugh]

Postoji li način da se sazna tko je udomio psa iz azila, osim da se pita same djelatnike azila?

[zo-ey]

PassionLaugh kaže:

Postoji li način da se sazna tko je udomio psa iz azila, osim da se pita same djelatnike azila?

Ne bi rekla da drugačije možeš doći do takve informacije.

[Arvena]

PassionLaugh kaže:

Postoji li način da se sazna tko je udomio psa iz azila, osim da se pita same djelatnike azila?

Podaci o udomitejiu se u pravilu ne smiju davati van.
Udomitelj ima pravo na zaštitu privatnosti.

[glenn]

Zna li netko mogu li se psi iz Pokupskog Cerja privremno udomiti, odnosno čuvati?