Hmm, tražio sam nešto sasvim drugo na forum.hr-u, ali bacih pogled na ovaj podforum i ovu temu i ne mogu odoliti porivu da napišem svoje iskustvo od prije otprilike mjesec dana koje mi je ostalo u bliskom pamćenju...
Mogu samo reći da ovdje "Ne" nije značilo "NE"
Priča doduše nema nekakav sretan kraj za mene. I ne, pritom nemojte misliti da sam dobio optužnicu za silovanje ili tako nešto lol.
Dakle, novo radno mjesto. Došao sam tamo sredinom rujna, tada sam počeo raditi tamo. U tom poduzeću radi nekoliko ženskih osoba, ali uglavnom u smjenama i to tako da je najčešće samo jedna tamo. Jedna od njih (nazovimo ju, pomalo stereotipno, Ana. I ona i ja smo u srednjim 20-im godinama) i ja odmah smo "kliknuli" zajedno, već od upoznavanja. Šalili bismo se, smijali, s vremenom prelazili na neke "otvorenije" forice. Znate već kako to ide. Ja bih obično inicirao sve to, ali ona je prihvaćala "igru", vidio sam da joj je bilo zabavno (kao i meni), da ju nasmijavam i da nema negativnih reakcija na ono što ja govorim, sve je bilo u dobroj namjeri i dobroj zabavi.
Ono što je djelomično bio problem je što nam se smjene nisu često poklapale pa se ne bismo često vidjeli, a sama priroda mog posla je takva da tijekom radnog dana provedem svega 20-ak minuta u poduzeću, ovo ostalo je na terenu. Tako da smo, kada se sve zbroji i oduzme, u istoj prostoriji ona i ja, tijekom mjesec dana, proveli svega možda 2 sata vremena kumulativno. (!)
To je ujedno razlog zbog kojeg nisam nešto "izravniji" bio s njom, ne mogu znati doživljava li ona mene kao kolegu s posla ili moguće kao nešto više na temelju svega 2 sata komunikacije s njom u roku od mjesec dana.
Bilo kako bilo, odlučih ja to testirati. [Skoncetrirajte se, ovo je sada skoro pa vrhunac radnje.]
Kraj je listopada, početak studenog. Znam da ću na tom konkretnom radnom mjestu raditi još svega 10-ak dana i ako nešto želim imati s njom, nemam više vremena za gubljenje.
Dolazim u poduzeće, samo je ona tamo. Sjajno, pomislim u sebi, okoliš je baš onakav kakav mi treba. Ali vidim da njeno raspoloženje nije na nivou. Govori mi nešto kao da se osjeća ružnom zadnjih nekoliko dana (objektivno govoreći, nije ružna, dapače) i da su joj to čak neki njeni poznanici rekli. Ja joj prilazim, zagrlim ju, dajem joj poljubac u lice i govorim nešto u điru "ma meni si baš zgodna, malena".
Nisam to rekao u nekom romantičnom tonu, nego više tako da je nasmijem i oraspoložim.
Ona se izmiče i govori mi da ne voli kad je netko grli, da ne voli biti intimna (ili nešto tako, ne sjećam se više). "Uf, loš znak", pomislim u sebi. Nije ona to rekla iziritiranim ili ljutitim glasom, ali je rekla.
Nisam ni ja od jučer. Kada ti ženska kaže tako nešto to može značiti dvije stvari. Prvo i manje vjerojatno, možda zbilja ne voli da ju netko ljubi i grli. Drugo i daleko vjerojatnije, ona ne voli da je
ti ljubiš i grliš.
To je bio prvi mali odjeb kojeg sam dobio od nje taj dan.
Nešto kasnije, dok sam stajao s druge strane stola za kojim je sjedila čekajući da mi kaže neku informaciju koja mi je trebala, rekla mi je da se udaljim od nje. Opet, ne ljutitim glasom, ali je rekla. Odjeb broj 2. A nisam čak ništa ni napravio, samo sam stajao tik uz stol !
Malo nakon toga, rekla mi je da govorim preglasno i da se stišam. Nešto kao da ona radi u lijepoj, mirnoj, spokojnoj tišini dok se ja ne pojavim, a onda joj ja poremetim decibele u prostoriji (nije to naravno tako rekla, ovo je više moja pjesnička sloboda u prepričavanju
) Inače, govorio sam uobičajenim tonom glasa kojim i inače govorim, a koji joj nikad do tad nije smetao. Odjeb numero 3. Sada mi je već postalo jasno da sama moja persona ide njoj na živce i da sam ja taj koji ju smeta, a ne moje tobožnje glasno govorenje i sl.
Bilo je tu još par malih odjeba koje sam pobrao od nje taj dan (npr., rekla mi je da sam mutav
), dakle sveukupno sam dobio četiri - pet odjeba od nje u svega 20 - 25 minuta komunikacije s gospođicom Anom. S obzirom da sam se u međuvremenu počeo brinuti da ću ući u Guinessovu knjigu rekorda po broja odjeba u tako kratkom vremenu, zdimio sam iz poduzeća nakon što je postalo očito da mi je moj plan otišao u vražju mater.
Sljedeći put kada smo se vidjeli bilo je par dana poslije. Dolazim na posao, vidim čak tri kolegice (bilo je puno posla taj dan), šef je tamo i šefova žena. Dakle, petero ljudi ukupno, bez mene. Vidim, među njim je i Ana. Ta ženska je gotovo pa sijala od raspoloženja taj dan. Izgledala je kao da bi Tesla od nje mogao napraviti mobilni izvor bežične energije bez problema. Baš joj se vidjelo na faci i govoru tijela da joj je drago što me vidi. Skoro odmah kad sam došao u tvrtku, odvojila se od one preostale dvije kolegice i počela me nešto ispitivati, stalno se motala od mene i izgledala kao da nešto očekuje od mene. Onda, kada sam ja ostao prilično ravnodušan na njezino skakutanje oko mene (doslovno mi je postalo neugodno, ja pobjegnem u jednu prostoriju, ona za mnom, ja odem pitati njezinu kolegicu nešto u vezi posla u drugu prostoriju, eto Ane opet) počela me ispitivati zašto sam ljut, jesam li ljut na nju itd. Stvar je u tome da ja nisam bio ni ljut ni sretan, bio sam normalno raspoložen, samo što je ona valjda navikla da ju ja stalno nasmijavam i šalim se s njom, a to mi se više nije dalo nakon brda odjeba koje mi je dala prošli put, a ni prisutnost njenih prijateljica/kolegica i šefa mi nije bila stimulirajuća. Sve mi se više činilo da je ona htjela svojim prijateljicama pokazati kako ja plešem oko nje, kako se trudim oko nje, i tako te stvari koje su joj potrebne da si podigne ego. Kao što sam joj, očito, podigao ego prošli put kad smo se vidjeli.
Da skratim priču jer mi se više ionako ne da pisati, njeno raspoloženje je taj dan s vremenom splasnulo kad je vidjela da ja mlako reagiram na nju, a ja sam zbilja i postao ljut nakon što me po peti, šesti put pitala "Zašto si ljut"
Bilo kako bilo, od svega nije bilo ništa, i to ne zato što je ona rekla "NE" na način da mi je dala pet - šest odjeba u 25 minuta u jednom danu, već zbog toga što ja nisam želio biti stvar pomoću koje će si ona podizati ego i samopouzdanje kada joj je to potrebno. Možda je to subjektivni dojam, ali takav dojam je prilično gadan i otrežnjujući.
Tako da kada na forumu ljudi pišu kako "ne znači ne", naprosto to nije točno u svim primjerima.
Zapravo, što se moje bivše kolegice Ane tiče, prvi put kad smo se vidjeli nakon njezinog "Ne", najdraže joj je bilo što me vidi od svih puta što me vidjela.
"Ne uvijek znači ne", kaže neka žena.
"A ne, čekaj malo...", onda se predomisli.
respect
Linearni mod
