Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.12.2017., 23:30   #21
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
On nije dete od pet godina, nego odrasla osoba. Covek ima 27 godina. glupo je da odrasla osoba sedi skrstenih ruku i ceka da se odjednom promeni nesto sto je 27 godina bilo isto.
To sto si napisala stoji kad se radi o nekom drugom meduljudskon odnosu, ravnopravnom. Odnos roditelj -dijete to nije i on ostavlja posljedice s kojima se cesto borimo cijeli zivot.
mantisa is online now  
Odgovori s citatom
Old 16.12.2017., 23:54   #22
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
On nije dete od pet godina, nego odrasla osoba. Covek ima 27 godina. glupo je da odrasla osoba sedi skrstenih ruku i ceka da se odjednom promeni nesto sto je 27 godina bilo isto.
Itekako nije sjedio skrštenih ruku, napravio je nešto od sebe. Ne može ništa napraviti po pitanju odnosa s ocem jer bi i otac trebao preći pola puta, bar prihvatiti ruku koja mu se pruža. Nije sposoban za izražavanje očinskih emocija i gotovo.
__________________
My mind is like my Internet browser, 19 tabs open, three of them frozen and I have no idea where the music is coming from.
flyene is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.12.2017., 23:58   #23
Makni se i osamostali. Bolje ćeš se osjećati.
__________________
My mind is like my Internet browser, 19 tabs open, three of them frozen and I have no idea where the music is coming from.
flyene is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 00:13   #24
Quote:
big-tower kaže: Pogledaj post
Sve u redu, sori ako sam te uvrijedio......
Zasto da si me uvredio? Nisi me uvredio, diskutujemo, svako ima svoje misljenje i svoje vidjenje stvari. Moj stav prema zivotu je - ako ti se nesto ne dopada, a ti se pokreni da to promenis ili da iniciras promenu. U tom smislu sam ti napisala odgovor. Drugi bi radije da sazaljevaju i ne urade nista dok cekaju promenu s neba, tako da je to uvek individualno. Flyene i Mistres ti povladjuju, pa ti se zato dopada to sto pisu, ali savet od njih nisi dobio. Ti si svoj problem ovde napisao i ne vidim da je neko drugi napisao nesto konkretno upuceno tebi u smislu resenja tvog problema. U svakom slucaju, ti odlucujes o svom zivotu, porazmisli o svemu napisanom, pa vidi kako ti odgovara da nastavis dalje ili da ostanes na istom. Nicije reci ovde nisu zakon, nego su impulsi sa strane koji nekada pokrenu coveka, a nekada nemaju nikakvo dejstvo. Uvek je krajnja odluka na tebi.

Ne razumem, zbog cega se toliko branis od mogucnosti, da ti njemu pridjes i uspostavis bliskiji kontakt? Kao da se nisi makao od petogodisnjeg deteta koji zavisi od tatine lepe reci. Jednom moras da postanes samostalan i da donosis samostalne odluke bez obzira na to sta tvoji roditelji zele ili ne zele. Tvoj otac je tvrd i ostace tvrd dok ne umre, ne mozes nadoknaditi svoje detinjstvo vise. Pomiri se sa time. Promeni svoj nacin odnosa prema njemu, da bi bar nesto imao od njega kao od oca. Prestani da ratujes sa njim i da ga kaznjavas svojim ponasanjem. Trebaju ti konjski zivci, ali ako ga zelis u svom zivotu kao oca, onda nemoj vise da ga guras od sebe, budi drugaciji od njega. Na primer, mozes da ga pitas za neki poslovni savet ili za misljenje. To je mali korak, ali ako on nije tebe napravio delom svog zivota, napravi ti njega delom svog zivota, jer si ti taj koji hoce oca, onda se i potrudi da ga pridobijes za sebe, sitnim malim koracima. Zasto se toliko branis od toga?
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 00:38   #25
Quote:
big-tower kaže: Pogledaj post

Jel imate slicnih iskustava? Jeste li imali ovako hladan odnos sa ocem? Mogao bi napisati golemu knjigu zbog toga. Zasto ova casa stoji tako i zasto tu nije kljuc od kuce. Za popizdit koliko se bliske osobe mogu tako otuditi.......
Moj je otac umro nedavno, prije 3 mjeseca, bio je jako mlad.
Nakon njegove teške i bolest i smrti najviše me je potresla činjenica što sam izgubio oca kojeg nikad nisam imao jer lijepih uspomena nije bilo bez obzira koliko ih se trudio pronaći. Otac me gotovo nikad nije zagrlio ili samnom vodio bilo kakav razgovor o mojim osjećajima. Bio je emocionalno zatvorena osoba kakav sam i sam. Naš odnos je bio prožet tenzijama, svađama, sukobima i ponižavanjima.

Na koncu sam shvatio da on nije bio loš čovjek ali nije bio emocionalno sposoban dati djetetu ono što mu treba u odrastanju, ljubav, povjerenje, sigurnost, podrška, razumijevanje, konstruktivna kritika, postavljanje granica i adekvatna korekcija.
Veći dio života sam kao i ti izbjegavao očinstvo zbog straha i zapravo izbjegavao onaj hladni muški dio sebe kako ne bih bio nalik na oca.

Na koncu skužiš da si ti veliki preslik vlastitog oca, dječak u ocu vidi uzor bar do puberteta i to te definira čitavog života. No shvatiš također da ti imaš mogućnost biti bolji čovjek prema drugima i prema vlastitom djetetu, to te ohrabruje. Kroz rast i rad shvatiš da ti nisi bezvrijedan kako ti je otac znao govoriti, već da zaista jako mnogo vrijediš, znaš i možeš. Također shvatiš da si takav vrijedan i sposoban jedino u mogućnosti prihvatiti oca takvim kakav on jest. Na žalost on nije mogao dati više, a i da je mogao a nije dao to je život, ne dopadne nas sve onako kako bi trebalo i kako bi željeli.

Jedino što možeš jest da oca pustiš da bude takav kakav jest a ti se okreneš sebi, izgradnji vlastitog samopouzdanja i zalječivanju boli koju nosiš čitavog života. To je dugotrajan proces koji traži strpljiv rad a često i profesionalnu pomoć, razgovor sa terapeutom. Mnogo toga treba izbaciti van što te mući da bi bol ostavio iza sebe i mirno živio svoj život neopterećen prošlosću i odnosm s ocem koji te danas ne smije definirati, a naročito ne u nastojanju da izgradiš vlastitu obitelj.
Ocu prilazi iskreno, recimo mu što ti je na duši, izrazi osjećaje i razočarenje kako bi tebi bilo bolji a ne gajeći iluziju kako ćeš sad nakon 27 godina izbrisati prošlost i magično popraviti odnos koji je oduvijek bio loš. Kad dobiješ svoju obitelj tada ćeš i oca malo više razumjeti, vidjet ćeš kako je teško nositi se sa životom i zahtjevnom ulogom muškaraca kao oca i skrbnika o obitelji, to je užasan teret i ne može ga svatko odraditi na najbolji način...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 00:58   #26
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
On nije dete od pet godina, nego odrasla osoba. Covek ima 27 godina. glupo je da odrasla osoba sedi skrstenih ruku i ceka da se odjednom promeni nesto sto je 27 godina bilo isto.
Vidi, ljude boli odnos s roditeljima ponekad i čitav život. Imaš ljude od 50 godina koji se pred vlastitim ocem osjećaju kao ono malo nemoćno dijete od 5 godina.
Nemaju svi za skupu psihoterapiju da neke rane izliječe.
A ovaj dečko je ranjen i to je evidentno.
Rugati mu se da je pičkica, da nije dovoljno muško, da odraste, neće riješiti njegov problem.
Shvaćam ja da ga ti pokušavaš trgnuti, ali sit gladnog ne razumije niti netko tko nije prošao određene situacije ne može znati kako je biti u njegovoj koži.

Bilo bi žalosno da ga očevo ponašanje ne dira ni najmanje. Ne bi to trebalo toliko utjecati na njega, ali da ga ne dira, značilo bi da je psihopat.

Nije odrastanje samo stisnuti zube i glumiti frajera da netko sa strane ne pomisli da si pička. Dapače, takvi su najveća rasula iznutra.
Dečku ne treba fasada i skrivanje emocija i glumatanje da je sve ok dok nije, to su usrane osobine. Treba mu iscijeljenje. A ako baš se stalno osjeća s ocem jadno i manjkavo, onda mu možda treba lansirati vječni odjeb.
Da ide glumatati "muško", ovaj bi ga vjerojatno ismijao jer on za njega nikad neće biti muško. To je naprosto takav tip ljudi. Srećom pa ne znaš.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 00:59   #27
Alessandra, nikome ja ne povlađujem. Sta imam od toga da mu povlađujem?
Od flyene je dobio savjete.
O cemu ti pricas?
Kako da se covjek potrudi stvoriti bliskiji kontakt ako druga strana to ne zeli, i ne da ne zeli od jucer nego je cijeli zivot takav kakav jest.

Stani malo na loptu, nije se dosao samosazalijevati niti trazi sazaljenje od forumskog puka pa se nemoj postavljati kao da trazi.
__________________
🎄 Dear Santa.... I tried.
House`s Mistres is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 01:46   #28
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
To je mali korak, ali ako on nije tebe napravio delom svog zivota, napravi ti njega delom svog zivota, jer si ti taj koji hoce oca, onda se i potrudi da ga pridobijes za sebe, sitnim malim koracima. Zasto se toliko branis od toga?
Hoćeš se ti tako potruditi da se družiš samnom ako te silom nabijem na onu stvar i godinama te nazivam glupom, nesposobnom pičkom..?
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 03:48   #29
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
Vidi, ljude boli odnos s roditeljima ponekad i čitav život. Imaš ljude od 50 godina koji se pred vlastitim ocem osjećaju kao ono malo nemoćno dijete od 5 godina.
Nemaju svi za skupu psihoterapiju da neke rane izliječe.
A ovaj dečko je ranjen i to je evidentno.
Rugati mu se da je pičkica, da nije dovoljno muško, da odraste, neće riješiti njegov problem.
Shvaćam ja da ga ti pokušavaš trgnuti, ali sit gladnog ne razumije niti netko tko nije prošao određene situacije ne može znati kako je biti u njegovoj koži.

Bilo bi žalosno da ga očevo ponašanje ne dira ni najmanje. Ne bi to trebalo toliko utjecati na njega, ali da ga ne dira, značilo bi da je psihopat.

Nije odrastanje samo stisnuti zube i glumiti frajera da netko sa strane ne pomisli da si pička. Dapače, takvi su najveća rasula iznutra.
Dečku ne treba fasada i skrivanje emocija i glumatanje da je sve ok dok nije, to su usrane osobine. Treba mu iscijeljenje. A ako baš se stalno osjeća s ocem jadno i manjkavo, onda mu možda treba lansirati vječni odjeb.
Da ide glumatati "muško", ovaj bi ga vjerojatno ismijao jer on za njega nikad neće biti muško. To je naprosto takav tip ljudi. Srećom pa ne znaš.
Preterujes malo u karikiranju, ali od sazaljenja on nece resiti problem koji ga muci. Ne zaboravi da je taj problem star 27 godina za postavljaca teme, a to je jako dugo koliko problem traje.
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 03:52   #30
Quote:
House`s Mistres kaže: Pogledaj post
Alessandra, nikome ja ne povlađujem. Sta imam od toga da mu povlađujem?
Od flyene je dobio savjete.
O cemu ti pricas?
Kako da se covjek potrudi stvoriti bliskiji kontakt ako druga strana to ne zeli, i ne da ne zeli od jucer nego je cijeli zivot takav kakav jest.

Stani malo na loptu, nije se dosao samosazalijevati niti trazi sazaljenje od forumskog puka pa se nemoj postavljati kao da trazi.
Na kakvu loptu da stanem? O cemu ti to govoris? On ima samo dve mogucnosti: Ili da ostavi sve kako je do sada bilo, a to mu ne odgovara ili da pokusa da uradi nesto sto bi bar malo pocelo da menja situaciju u pozitivnom smeru. Njegov otac njega ne mrzi, ali je hladna osoba, a takve osobe nisu mrtve, samo je potrebno pronaci pravi nacin da im se covek priblizi, postujuci njegov hladan karakter.
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 03:57   #31
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
Sve je to lepo, ali od sazaljenja on nece resiti problem koji ga muci. Ne zaboravi ta je taj problem star 27 godina, a to je jako puno koliko problem traje.
Ja njega ne sažaljevam. Jedno je razumjeti čovjeka, a nešto posve drugo sažaljevati ga.
Ne vidim ni zašto bih sažaljevala čovjeka koji je očito radno sposoban i sam se brine o sebi.
Da mi je žao svakog ljudskog bića kojem je uskraćena roditeljska ljubav, jebiga, je. No to nije sažaljenje, to se zove suosjećanje.

No ne možemo "mi" i "vi" na zelenu granu nikad. Jer onaj tko je imao roditelje koji ga nisu omalovažali nikad neće znati što točno znači nemati to. Pa ili će ovako lupati nogom u dupe čovjeka koji se nema kako trgnuti po tom pitanju osim da odjebe otrov iz života što mu toplo preporučam ili će sve manje sretne s roditeljima jednostavno proglasiti robom s greškom kojoj se nitko ne bi trebao približavati.

I taj problem ne može biti star 27 godina jer bi to značilo da ga je kao beba trebao početi rješavati.
Nekim roditeljima dijete nikad nije dovoljno dobro i samo čekaju neki njegov pad da mu mogu nabiti na nos kakav je fail od čovjeka. A rade to i kad nema padova. Onaj tko to ne može pojmiti, imao je naprosto sreće u životu, nije to nikakva zasluga niti nešto čim bi se trebalo ponositi, jedino biti zahvalan.

A onaj tko je to doživio, treba znati da s takvima može ili jako limitiran kontakt ili nikakav kontakt. Vrlo jednostavna stvar, bez filozofije i "očeve metode". Jer sve je to lepo, ali tko ne zna materiju, ne može ni da savjetuje.

Iako, da ga i odjebe, našlo bi se dobrih duša da se zgroze jer "ipak ti je roditelj". Ali svejedno, preporučam.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 04:34   #32
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
Ja njega ne sažaljevam. Jedno je razumjeti čovjeka, a nešto posve drugo sažaljevati ga.
Ne vidim ni zašto bih sažaljevala čovjeka koji je očito radno sposoban i sam se brine o sebi.
Da mi je žao svakog ljudskog bića kojem je uskraćena roditeljska ljubav, jebiga, je. No to nije sažaljenje, to se zove suosjećanje.

No ne možemo "mi" i "vi" na zelenu granu nikad. Jer onaj tko je imao roditelje koji ga nisu omalovažali nikad neće znati što točno znači nemati to. Pa ili će ovako lupati nogom u dupe čovjeka koji se nema kako trgnuti po tom pitanju osim da odjebe otrov iz života što mu toplo preporučam ili će sve manje sretne s roditeljima jednostavno proglasiti robom s greškom kojoj se nitko ne bi trebao približavati.

I taj problem ne može biti star 27 godina jer bi to značilo da ga je kao beba trebao početi rješavati.
Nekim roditeljima dijete nikad nije dovoljno dobro i samo čekaju neki njegov pad da mu mogu nabiti na nos kakav je fail od čovjeka. A rade to i kad nema padova. Onaj tko to ne može pojmiti, imao je naprosto sreće u životu, nije to nikakva zasluga niti nešto čim bi se trebalo ponositi, jedino biti zahvalan.

A onaj tko je to doživio, treba znati da s takvima može ili jako limitiran kontakt ili nikakav kontakt. Vrlo jednostavna stvar, bez filozofije i "očeve metode". Jer sve je to lepo, ali tko ne zna materiju, ne može ni da savjetuje.

Iako, da ga i odjebe, našlo bi se dobrih duša da se zgroze jer "ipak ti je roditelj". Ali svejedno, preporučam.

Haha i ti si nocobdija, kao ja.
Meni ga je zao zato sto je nesrecan zbog situacije u kojoj je. To zaista nije normalna, svakodnevna situacija. Ne tvrdim ja da sam u pravu, nego samo mislim da je bolje da uradi nesto, nego da ne uradi nista, jer mu to i do sada nije donelo promenu. Da li ja poznajem materiju, ti ne mozes da znas, mozes samo da gledas u staklenu kuglu.

Taj problem postoji od kada se on rodio, znaci, star je 27 godina, inace bi autor napisao da je otac bio drugaciji prema njemu kada je bio mali. Ta negativna dinamika otac-sin je nepremostiva, ako su oboje tvrdoglavi i odbojni. Da li ocu smeta takav odnos, ne znamo, znamo samo autorovu stranu, koji je povredjen ocevim ponasanjem. Ni jedan od njih nece da napravi prvi korak. U svakom slucaju, ja sam napisala sta mislim i zasto to mislim, kao i da ne insistiram na tome da je to sto sam napisala, jedina apsolutna istina, to je moj pogled na stvar i predlog da se nesto uradi. Sve drugo je naglabanje i razvodnjavanje, pa iako volim da pricam sa tobom, jer imas miran i blag nacin, mislim da nema potrebe da stalno ponavljam jedno isto, zato sto drugi imaju drugacije misljenje od mene.
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 04:36   #33
Jes, noćna ptica od pamtivijeka.

Sve pet, forum i jest za razmjenu mišljenja, a i meni je drago diskutirati s tobom. No ovdje smo iscrpile temu, da.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 05:01   #34
Uh...znam kako ti je, vjeruj mi
Ne, nikad neće biti dovoljno dobro ili dovoljno ispravno, uvijek će tvoj izbor biti greška. Nećeš moći dokazati suprotno.

Nije to ono što trebaš prihvatiti u sebi, to je "istina" koja će ti sjesti kad se "ispravno" resetiraš. Doslovno tako, resetiraš.
Trebaš prihvatiti da si imao svako pravo dobiti ljubav u djetinjstvu. Nisi se za nju nikada trebao boriti. Bez obzira na tvoj spol. Specijalno bez obzira na tvoj spol.

Nakon toga trebaš osvijestiti u svojoj glavi upravo tog dječaka koji pokušava svom ocu nešto dokazati, prihvati da si to ti. Nije netko drugi. Nije stvar ičega drugog do gladi za njegovom ljubavlju.
A naučio si da se ta ljubav dobiva kroz odobravanje.

U tvojoj priči nema nijedan patetičan detalj. To ti je njegova ostavština. Povrijeđen si s pravom ali ne dozvoljavaš sebi odvojiti se od naivnog dijela sebe.

Ne slušaj savjete u kojima ponovo podređuješ svoje ponašanje njemu. Ne trebaš imati nikakvog razumijevanja za njegov hladni karakter niti mu se prilagođavati.
Ako ćeš davati ljubav svom ocu...napravi to s mišlju da ništa nećeš dobiti zauzvrat. Napravi to zbog svog mira i želje...potvrdu nećeš dobiti.
Roditelji bi "trebali" bezuvjetno voljeti svoju djecu. Teško je maknuti se od idealizma i prihvatiti da je tvoj roditelj sa skoro svakim svojim činom pogodovao isključivo sebi. Nauštrb tebe.
Momak...živi svoj život, nije vrijedno, vjeruj mi kad ti kažem da nije vrijedno. Prestani više očekivati, ne ideš nigdje tako, tražiš od njega da se prilagođava tebi. Neće se prilagoditi tebi.

Ne možeš biti roditelj svom roditelju ali možeš živjeti svoj život. I to ne mislim kroz postignuća kojima ćeš sebi dokazati da vrijediš...mislim onaj život unutar tebe s kojim svatko od nas na kraju dana ostane potpuno sam. E, kad dođe taj trenutak onda ti prolaze misli kroz glavu o idealnim odnosima, o roditeljima koje bi samo želio naivno dječje voljeti i pitaš se zašto ti to ne dozvoljavaju i zašto ti otežavaju...

Nema smisla...i nisi pičkica nego si čovjek kojem su trebale i trebaju najnormalnije stvari na ovom svijetu, razumijem te u potpunosti.
A sad pokušaj pogledati sebe u ogledalo i reći kako to nećeš dobiti. Bez obzira koliko ti treba. I onda nauči živjeti s tim.
Bude li sve u redu...moglo bi se dogoditi nemoguće i tvoj otac se otopi

Nemoj čekati dok se to dogodi...

Huh, kasna ura, stvarno je vrijeme za spavanac...
Autore, sve ti najbolje želim
__________________
Don't linger, it's only words.
Verdadera is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 11:22   #35
Big, i mene i brata dugo je mučio odnos s ocem u kojem smo se borili s osjećajem inferiornosti - koji nam je nametan diktatorskim odnosom, nepredvidljivom izmjenom ponašanja prema nama - ili nas je tretirao kao da smo bespomoćne bebe ili urlao kao kapo u radnom logoru ili je demonstrativno šutio u nama potpuno nejasnom bijesu. Malo kad je bilo nešto između, nešto obično, opušteno... Mrzio je small talk i kad mu presiječemo pogled na tv-ekran.
Meni se danas čini da je brata puno više oštetio nego mene, tj. da je bratova borba za vlastiti integritet i samopoštovanje bila značajno teža nego moja. Nakon što je otac umro, najveće mi je iznenađenje bilo vidjeti promjenu u ponašanju svog brata, to prirodno preuzimanje odgovornosti za štošta, neka nova mirnoća u njegovu ponašanju i odlučivanju o svom životu... Iako je on i prije uglavnom radio što je htio, otac je izvršio zasad nepopravljiv utjecaj na izbor bratove zvanja i posla (što je i najveća počinjena šteta u duhovnom, ali nasreću ne i materijalnom smislu).
A ja sam se negdje od ranih dvadesetih počela voditi rečenicom na koju sam naišla u književnosti i puno mi je pomagala kad bih zapala u malodušnost. Motivirala me da se pokušam reformatirati, obrazujući se i tražeći ljude neskučenih svjetonazora, stvoriti nekog gotovo sasvim novog, tko ne vuče uvijek isti obiteljski križ i mlati njime po sebi i drugima.
Dakle,
Što se mene tiče, protivno onom što se kod nas misli, meni nimalo nije stalo ni do te prošlosti, ni kakvog sam porekla. Ja sam uvek bio sam sebi predak. Miloš Crnjanski
Valissa is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 12:12   #36
Ljetnikovac na zlatnom jezeru je ipak samo film. Ono, glumci i to.

Postoje samo dva načina na koja se takav roditelj može promijeniti pod stare dane, i nijedan od tih načina nema veze s potomkom.

Prvi je način da se roditelj krene opraštati od života pa vođen strahom od smrti krene mahnito okajavati i krpati sve što je sjebao u životu.

Drugi je način, dijelom vezan s prvim, nekakvo - najčešće duhovno/religijsko prosvjetljenje.

Potomak u toj stvari može samo pokušati sanirati štetu koju je načinio takav odnos, i nastojati da nesvjesno ne prenese taj obrazac u svoje roditeljstvo.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 13:12   #37
Na kraju, cini se, da ja malo koji sretnik imao normalnog oca.
mantisa is online now  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 15:00   #38
Quote:
mantisa kaže: Pogledaj post
Na kraju, cini se, da ja malo koji sretnik imao normalnog oca.
Izgleda da je tako
Ali nista cudno
Kompleks oca je u pitanju, rekao bi Jung
Svjetlosni is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 16:08   #39
Quote:
Svjetlosni kaže: Pogledaj post
Izgleda da je tako
Ali nista cudno
Kompleks oca je u pitanju, rekao bi Jung
Ja bih rekla da je to i kulturoloski problem.
mantisa is online now  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 17:29   #40
Unatoc veselom pocetku, ponadao sam se da cu naci slicna iskustva i zato hvala vama sto ste podijelili svoje price.

Da budem jos totalno iskren kakav inace jesam. Zelim se nauciti da totalno budem ugasen iz svijeta, da ne dozivljavam emocije kako inace dozivljavam jer sam po prirodi dosta osjecajna osoba kad su u pitanju bliski ljudi i previse sam velikodusan sto su mnogi znali dobro iskoristiti. Prije par godina sam upoznao jednu djevojku koja je takva. Bili smo samo prijatelji iako sam ja zelio nesto vise. Neke njezine signale sam nazalost krivo shvacao. Kod nje mi se bas to svidjelo sto ju boli briga za sve, nije voljela drustvo i cesto je htjela biti sama sto mi je potvrdila zajednicka prijateljica. Volio bi postati takav tip jer emocije u ovom svijetu ne vrijede apsolutno nista.

A sad sto se tice oca osjecam se zaista lose i razocarano. Vjerujem da je sve to povukao od svog oca koji nas je nedavno napustio. Djed je posljenjih nekoliko godina zivio sam jer nas je njegova voljena napustila. BIli smo mu svi podrska ali s vremenom sam mu prestao ici u posjete iz bas tog razloga sto se obasjao nevjerojatnom kolicinom negative. Nisam mogao doci do rijeci kad bi objasnio sto radim i cime se bavim jer po njegovom to sto ja radim nije posao. On je tipicni old school tip bio, nevjerojatno se naradio za jedan ljudski zivot i svi su ga jako cijenili radi toga. To svoje zvanje je uspjesno prebacio na mog oca koji je s vremenom postajao dosta naivan pa je izgubio dosta novca na nekim poslovima. I to unatoc upozorenjima od bas svih nas da ne srlja u neke stvari jer dolazi kriza. Da mi je znati samo koliko puta ga je stariji morao izvlaciti iz govana u kojima bi se nasao. Sada mi smijesno dode jer u ovih nekoliko godina sam dosta puta znao pomoci ocu s novcem. Trazio je odredeni iznos, a peckala me cinjenica da nije znao reci ni obicno hvala. Vec je to kao da moram dati iako nisam ni pitao za sto mu treba. Bilo me strah da se uvukao u neke dugove sto je vjerojatno bio prije problem. To su bili dosta velik iiznosi ali tu i tamo bi vratio novac, samo na dosta ruzan nacin. Dok bi ja njemu u komadu dao recimo 5-10 tisuca kn, on bi meni to na sitno sve vracao po 200-300kn sto me uzasno razocaralo s obzirom da velik dio svoje zarade konstantno ulazem u napredak svog biznisa. Ne uzivam u apsolutno nikakvoj podrsci opcenito u obitelji i svi su to gledali sa golemom kolicinom skepse. Ali nisam se predavao, gurao sam to i vjerovao u sebe. Danas je to ozbiljan posao i postao sam svoj sef, ne moram nikoga slusati sto mi je oduvijek bila golema zelja u mladosti.

Stvarno bi volio da se mogu samo iskljuciti iz svega, gurati ovo sto guram i jednostavno ugasiti taj sjebani osjecaj koji vristi u meni. Hvala sto vama to ne zvuci nekako mlako, ali shvacam ako nekima to izgleda da je tako. Jednostavno mi je zao da se ne moze opisati sto sam ozbiljnije razgovore znao imati sa ujacima, sa ocevima od prijatelja nego sa vlastitim ocem. Ja ne mogu reci da sam uopce dobio nekakav savjet od njega ili kako da se nesto napravi. I sad zbog cega je mene strah da postanem takav poput njega? Cak sam mu rekao ruznim rijecima da bi se radije roknuo nego bio takav prema svojoj djeci. BOli njega ona stvar, kao da to nisam ni rekao.

Nije mi cilj trgnuti ga kako su neki pomislili vec jednostavno imati bolji odnos. Sta cemo u bolnici zapoceti prve ozbiljne razgovore kad on bude na izdisaju? Nema toga nazalost i vec neko vrijeme uopce ne ocekujem nesto od toga. Samo htjedoh izbaciti svoje frustracije i zamoliti ekipu ako ima slicna iskustva, pa da bar skuzim kako se postaviti u takvim situacijama bez obzira koliko bile bolne. A bole zaista... ma sto god nekima to zvucalo smijesno.
big-tower is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:32.